Novi Zavjet

Rimljanima poslanica svetoga apostola Pavla.

Glava I.

Od Pavla, sluge Isusa Hrista, pozvanoga apostola, izabranoga za jevanđelije Božije,

2. Koje Bog naprijed obeća preko proroka svojijeh u svetijem pismima

3. O sinu svojemu, koji je po tijelu rođen od sjemena Davidova,

4. A posvjedočen silno za sina Božijega Duhom svetinje po vaskrseniju iz mrtvijeh, Isusu Hristu Gospodu našemu,

5. Preko kojega primismo blagodat i apostolstvo da pokorimo sve neznabošce vjeri imena njegovoga;

6. Među kojima ste i vi pozvani Isusu Hristu,

7. Svima koji su u Rimu, ljubaznima Bogu, i pozvanima svetima: blagodat vam i mir od Boga oca našega i Gospoda Isusa Hrista.

8. Prvo dakle zahvaljujem Bogu svojemu kroz Isusa Hrista za sve vas što se vjera vaša glasi po svemu svijetu.

9. Jer mi je svjedok Bog, kojemu služim duhom svojijem u jevanđeliju sina njegova, da vas se opominjem bez prestanka,

10. Moleći se svagda Bogu u molitvama svojijem da bi mi kad Božija volja pomogla da dođem k vama;

11. Jer želim vidjeti vas, da vam dam kakav duhovni dar za vaše utvrđenje,

12. To jest, da se s vama utješim vjerom opštom, i vašom i mojom.

13. Ali vam ne ću zatajati, braćo, da sam mnogo puta htio da vam dođem, pa bih zadržan doslije, da i među vama imam kakav rod, kao i među ostalijem neznabošcima.

14. Dužan sam i Grcima i divljacima, i mudrima i nerazumnima.

15. Za to, od moje strane, gotov sam i vama u Rimu propovjediti jevanđelije.

16. Jer se ne stidim jevanđelija Hristova; jer je sila Božija na spasenije svakome koji vjeruje, a najprije Čivutinu i Grku.

17. Jer se u njemu javlja pravda Božija iz vjere u vjeru, kao što je napisano: Pravednik će od vjere živ biti.

18. Jer se otkriva gnjev Božij s neba na svaku bezbožnost i nepravdu ljudi koji drže istinu u nepravdi.

19. Jer što se može doznati za Boga poznato je njima: jer im je Bog javio;

20. Jer što se na njemu ne može vidjeti, od postanja svijeta moglo se poznati i vidjeti na stvorenjima, i njegova vječna sila i božanstvo, da nemaju izgovora.

21. Jer kad poznaše Boga, ne proslaviše ga kao Boga, niti mu zahvališe, nego zaludješe u svojijem mislima, i potamnje nerazumno srce njihovo.

22. Kad se građahu mudri, poludješe,

23. I pretvoriše slavu vječnoga Boga u obličje smrtnoga čovjeka i ptica i četvoronožnijeh životinja i gadova.

24. Za to ih predade Bog u željama njihovijeh srca u nečistotu, da se pogane tjelesa njihova među njima samima;

25. Koji pretvoriše istinu Božiju u laž, i većma poštovaše i poslužiše tvar nego tvorca, koji je blagosloven va vijek. Amin.

26. Za to ih predade Bog u sramne slasti; jer žene njihove pretvoriše putno upotrebljavanje u besputno.

27. Tako i ljudi ostavivši putno upotrebljavanje ženskoga roda, raspališe se željom svojom jedan na drugoga, i ljudi s ljudima činjahu sram, i platu koja trebaše za prijevaru njihovu primahu na sebi.

28. I kao što ne marahu da poznadu Boga, za to ih Bog predade u pokvaren um da čine što ne valja,

29. Da budu napunjeni svake nepravde, kurvarstva, zloće, lakomstva, pakosti; puni zavisti, ubistva, svađe, lukavstva, zloćudnosti;

30. Šaptači, opadači, bogomrsci, siledžije, hvališe, ponositi, izmišljači zala, nepokorni roditeljima,

31. Nerazumni, nevjere, neljubavni, neprimirljivi, nemilostivi.

32. A neki i pravdu Božiju poznavši da koji to čine zaslužuju smrt, ne samo to čine, nego pristaju na to i onima koji čine.

Glava II.

Za to se ne možeš izgovoriti, o čovječe koji god sudiš! jer kojijem sudom sudiš drugome, sebe osuđuješ; jer to činiš sudeći.

2. A znamo da je sud Božij prav na one koji to čine.

3. Nego pomišljaš li, o čovječe koji sudiš onima koji to čine, i sam činiš to! da ćeš ti pobjeći od suda Božijega?

4. Ili ne mariš za bogastvo njegove dobrote i krotosti i trpljenja, ne znajući da te dobrota Božija na pokajanje vodi?

5. Nego svojom drvenosti i nepokajanijem srcem sabiraš sebi gnjev za dan gnjeva u koji će se pokazati pravedni sud Boga,

6. Koji će dati svakome po djelima njegovijem:

7. Onima dakle koji su trpljenjem djela dobroga tražili slavu i čast i neraspadljivost, život vječni;

8. A onima koji se uz prkos suprote istini a pokoravaju se nepravdi, nemilost i gnjev.

9. Nevolja i tuga na svaku dušu čovjeka koji čini zlo, a najprije Čivutina i Grka;

10. A slava i čast i mir svakome koji čini dobro, a najprije Čivutinu i Grku;

11. Jer Bog ne gleda ko je ko.

12. Jer koji bez zakona sagriješiše, bez zakona će i izginuti; i koji u zakonu sagriješiše, po zakonu će se osuditi

13. (Jer pred Bogom nijesu pravedni oni koji slušaju zakon, nego će se oni opravdati koji ga tvore;

14. Jer kad neznabošci ne imajući zakona sami od sebe čine što je po zakonu, oni zakona ne imajući sami su sebi zakon:

15. Oni dokazuju da je ono napisano u srcima njihovijem što se čini po zakonu, budući da im savjest svjedoči, i misli među sobom tuže se ili pravdaju)

16. Na dan kad Bog uzasudi tajne ljudske po jevanđeliju mojemu preko Isusa Hrista.

17. Gle, ti se zoveš Čivutin, a oslanjaš se na zakon, i hvališ se Bogom,

18. I poznaješ volju, i izbiraš što je bolje, jer si naučen od zakona;

19. I misliš da si vođ slijepima, vidjelo onima koji su u mraku,

20. Nakazatelj bezumnima, učitelj djeci, koji imaš ugled razuma i istine u zakonu.

21. Učeći dakle drugoga sebe ne učiš;

22. Propovijedajući da se ne krade, kradeš; govoreći: Ne čini preljube, činiš preljubu; gadeći se na idole, kradeš svetinju;

23. Koji se hvališ zakonom, a prijestupom zakona sramotiš Boga.

24. Jer se ime Božije zbog vas huli u neznabošcima, kao što stoji napisano.

25. Obrezanje pomaže ako zakon držiš; ako li si prestupnik zakona, obrezanje je tvoje neobrezanje postalo.

26. Ako dakle neobrezanje pravdu zakona drži, za što se ne bi njegovo neobrezanje za obrezanje uzelo?

27. I onaj koji je od roda neobrezan i izvršuje zakon, osudiće tebe koji si sa slovima i obrezanjem prestupnik zakona.

28. Jer ono nije Čivutin koji je spolja Čivutin, niti je ono obrezanje koje je spolja na tijelu;

29. Nego je ono Čivutin koji je iznutra, i obrezanje srca duhom a ne slovima, to je obrezanje, kome je hvala ne od ljudi nego od Boga.

Glava III.

Šta je dakle bolji Čivutin od drugijeh ljudi? Ili šta pomaže obrezanje?

2. Mnogo svakojako; prvo što su im povjerene riječi Božije.

3. A što neki ne vjerovaše, šta je za to? Eda će njihovo nevjerstvo vjeru Božiju ukinuti?

4. Bože sačuvaj! nego Bog neka bude istinit, a čovjek svaki laža, kao što stoji napisano: Da se opravdaš u svojijem riječima, i da pobijediš kad ti stanu suditi.

5. Ako li nepravda naša Božiju pravdu podiže, šta ćemo reći? Eda li je Bog nepravedan kad se srdi? Po čovjeku govorim:

6. Bože sačuvaj! Jer kako bi mogao Bog suditi svijetu?

7. Jer ako istina Božija u mojoj laži veća postane na slavu njegovu, za što još i ja kao grješnik da budem osuđen?

8. Za što dakle (kao što viču na nas, i kao što kažu neki da mi govorimo) da ne činimo zla da dođe dobro? Njima će sud biti pravedan.

9. Šta dakle? Jesmo li bolji od njih? Ni po što! Jer gore dokazasmo da su i Čivuti i Grci svi pod grijehom,

10. Kao što stoji napisano: Ni jednoga nema pravedna,

11. Ni jednoga nema razumna, i ni jednoga koji traži Boga;

12. Svi se ukloniše i zajedno nevaljali postaše: nema ga koji čini dobro, nema ni jednoga ciglog.

13. Njihovo je grlo grob otvoren, jezicima svojima varaju, ijed je aspidin pod usnama njihovima.

14. Njihova su usta puna kletve i grčine.

15. Njihove su noge brze da proljevaju krv.

16. Na putovima je njihovima raskopavanje i nevolja;

17. I puta mirnoga ne poznaše.

18. Nema straha Božijega pred očima njihovima.

19. A znamo da ono što zakon govori, govori onima koji su u zakonu, da se svaka usta zatisnu, i sav svijet da bude kriv Bogu; :

20. Jer se djelama zakona ni jedno tijelo ne će opravdati pred njim; jer kroz zakon dolazi poznanje grijeha.

21. A sad se bez zakonajavi pravda Božija, posvjedočena od zakona i od proroka;

22. A pravda Božija vjerom Isusa Hrista u sve i na sve koji vjeruju; jer nema razlike.

23. Jer svi sagriješiše i izgubili su slavu Božiju,

24. I opravdaće se za badava blagodaću njegovom, otkupom Isusa Hrista,

25. Kojega postavi Bog očišćenje vjerom u krvi njegovoj da pokaže svoju pravdu oproštenjem pređašnjijeh grijeha;

26. U podnošenju Božijemu, da pokaže pravdu svoju u sadašnje vrijeme da je on pravedan i da pravda onoga koji je od vjere Isusove.

27. Gdje je dakle hvala? Prođe. Kakijem zakonom,? je li zakonom djela? Ne, nego zakonom vjere.

28. Mislimo dakle da će se čovjek opravdati vjerom bez djela zakona.

29. Ili je samo Čivutski Bog, a ne i neznabožački? Da, i neznabožački.

30. Jer je jedan Bog koji će opravdati obrezanje iz vjere i neobrezanje vjerom.

31. Kvarimo li dakle zakon vjerom? Bože sačuvaj! nego ga još utvrđujemo.

Glava IV.

Šta ćemo dakle reći za Avrama, oca svojega, da je po tijelu našao?

2. Jer ako se Avram djelima opravda, ima hvalu, ali ne u Boga.

3. Jer šta govori pismo? Vjerova Avram Bogu, i primi mu se u pravdu.

4. A onome koji radi ne broji se plata po milosti nego po dugu.

5. A onome koji ne radi a vjeruje onoga koji pravda bezbožnika, prima se vjera njegova u pravdu.

6. Kao što i David govori da je blago čovjeku kome Bog prima pravdu bez djela zakona:

7. Blago onima kojima se oprostiše bezakonja, i kojima se grijesi prikriše.

8. Blago čovjeku kome Gospod ne prima grijeha.

9. Ovo dakle blaženstvo ili je u obrezanju ili u neobrezanju? Jer govorimo da se Avramu primi vjera u pravdu.

10. Kako mu se dakle primi? ili kad je bio u obrezanju ili neobrezanju? Ne u obrezanju nego u neobrezanju.

11. I primi znak obrezanja kao pečat pravde vjere koju imaše u neobrezanju, da bi bio otac sviju koji vjeruju u neobrezanju, da se i njima primi u pravdu;

12. I da bi bio otac obrezanja ne samo onima koji su od obrezanja, nego i onima koji hode po stopama vjere koja bješe u neobrezanju oca našega Avrama.

13. Jer obećanje Avramu ili sjemenu njegovu da bude našljednik svijetu ne bi zakonom nego pravdom vjere.

14. Jer ako su našljednici oni koji su od zakona, propade vjera, i pokvari se obećanje.

15. Jer zakon gradi gnjev; jer gdje nema zakona nema ni prijestupa.

16. Za to od vjere da bude po milosti da obećanje tvrdo ostane svemu sjemenu, ne samo koje je od zakona nego i koje je od vjere Avrama, koji je otac svima nama,

17. (Kao što stoji napisano: Postavih te oca mnogijem narodima) pred Bogom kome vjerova, koji oživljuje mrtve, i zove ono što nije kao ono što jest:

18. On vjerova na nad kad se nije bilo ničemu nadati da će on biti otac mnogijem narodima, kao što mu bješe rečeno: Tako će biti sjeme tvoje.

19. I ne oslabivši vjerom ne pogleda ni na svoje već umoreno tijelo, jer mu bješe negdje oko sto godina, ni na mrtvost Sarine materice.

20. I za obećanje Božije ne posumnja se nevjerovanjem, nego ojača u vjeri, i dade slavu Bogu.

21. I znadijaše jamančo da što obeća kadar je i učiniti.

22. Zato se i primi njemu u pravdu.

23. Ali nije pisano za njega jednoga samo da mu se primi,

24. Nego i za nas, kojima će se primiti ako vjerujemo onoga koji vaskrse Isusa Hrista Gospoda našega iz mrtvijeh,

25. Koji se predade za grijehe naše, i ustade za opravdanje naše.

Glava V.

Opravdavši se dakle vjerom, imamo mir s Bogom kroz Gospoda svojega Isusa Hrista,

2. Kroz kojega i pristup nađosmo vjerom u ovu blagodat u kojoj stojimo, i hvalimo se nadanjem slave Božije.

3. Ne samo pak to, nego se hvalimo i nevoljama, znajući da nevolja trpljenje gradi;

4. A trpljenje iskustvo, a iskustvo nadanje;

5. A nadanje ne će se osramotiti, jer se ljubav Božija izli u srca naša Duhom svetijem koji je dat nama.

6. Jer Hristos još kad slabi bjesmo umrije u vrijeme svoje za bezbožnike.

7. Jer jedva ko umre za pravednika; za dobroga može biti da bi se ko usudio umrijeti.

8. Ali Bog pokazuje svoju ljubav k nama što Hristos još kad bijasmo grješnici umrije za nas.

9. Mnogo ćemo dakle većma biti krozanj spaseni od gnjeva kad smo se sad opravdali krvlju njegovom.

10. Jer kad smo se pomirili s Bogom smrću sina njegova dok smo još bili neprijatelji, mnogo ćemo se većma spasti u životu njegovu kad smo se pomirili.

11. Ne samo pak to, nego se hvalimo i Bogom kroz Gospoda svojega Isusa Hrista, kroz kojega sad primismo pomirenje.

12. Za to kao što kroz jednog čovjeka dođe na svijet grijeh, i kroz grijeh smrt, i tako smrt uđe u sve ljude, jer svi sagriješiše.

13. Jer grijeh bješe na svijetu do zakona; ali se grijeh ne primaše kad ne bješe zakona;

14. Nego carova smrt od Adama tja do Mojsija i nad onima koji nijesu sagriješili prestupivši kao Adam, koji je prilika onoga koji šćadijaše doći.

15. Ali dar nije tako kao grijeh; jer kad kroz grijeh jednoga pomriješe mnogi, mnogo se veća blagodat Božija i dar izli izobilno na mnoge blagodaću jednoga čovjeka Isusa Hrista.

16. I dar nije kao grijeh jednoga: jer za grijeh jednoga bi osuđenje, a dar od mnogijeh grijehova opravdanje.

17. Jer kad za grijeh jednoga carova smrt kroz jednoga, koliko će većma oni koji primaju izobilje blagodati i dar pravde u životu carovati kroz jednoga Isusa Hrista!

18. Za to dakle kao što za grijeh jednoga dođe osuđenje na sve ljude, tako i pravdom jednoga dođe na sve ljude opravdanje života.

19. Jer kao što neposlušanjem jednoga čovjeka postaše mnogi grješni, tako će i poslušanjem jednoga biti mnogi pravedni.

20. A zakon dođe uz to da se umnoži grijeh; jer gdje se umnoži grijeh ondje se još većma umnoži blagodat,

21. Da kao što carova grijeh za smrt, tako i blagodat da caruje pravdom za život vječni, kroz Isusa Hrista Gospoda našega.

Glava VI.

Šta ćemo dakle reći? Hoćemo li ostati u grijehu da se blagodat umnoži? Bože sačuvaj!

2. Jer koji umrijesmo grijehu kako ćemo još življeti u njemu?

3. Ili ne znate da svi koji se krstismo u Isusa Hrista, u smrt njegovu krstismo se?

4. Tako se s njim pogrebosmo krštenjem u smrt da kao što usta Hristos iz mrtvijeh slavom očinom, tako i mi u novom životu da hodimo.

5. Jer kad smo jednaki s njim jednakom smrću, bićemo i vaskrsenijem;

6.. Znajući ovo da se stari naš čovjek razape s njime, da bi se tijelo grješno pokvarilo, da više ne bismo služili grijehu.

7. Jer koji umrije oprosti se od grijeha.

8. A ako umrijesmo s Hristom, vjerujemo da ćemo i življeti s njim,

9. Znajući da Hristos usta iz mrtvijeh, već više ne umire; smrt više ne će obladati njime.

10. Jer što umrije, grijehu umrije jedanput; a što živi, Bogu živi.

11. Tako i vi dakle držite sebe da ste mrtvi grijehu a živi Bogu u Hristu Isusu Gospodu našemu.

12. Da ne caruje dakle grijeh u vašemu smrtnom tijelu, da ga slušate u slastima njegovijem;

13. Niti dajite udova svojijeh grijehu za oružje nepravde; nego dajite sebe Bogu, kao koji ste živi iz mrtvijeh, i ude svoje Bogu za oružje pravde.

14. Jer grijeh ne će vama obladati, jer nijeste pod zakonom nego pod blagodaću.

15. Šta dakle? Hoćemo li griješiti kad nijesmo pod zakonom nego pod blagodaću? Bože sačuvaj!

16. Ne znate li da kome dajete sebe za sluge u poslušanje, sluge ste onoga koga slušate, ili grijeha za smrt, ili poslušanja za pravdu?

17. Hvala dakle Bogu što bivši robovi grijehu poslušaste od srca tu nauku kojoj se i predadoste.

18. Oprostivši se pak od grijeha postaste sluge pravdi.

19. Kao čovjek govorim, za slabost vašega tijela. Jer kao što dadoste ude svoje za robove nečistoti i bezakonju na bezakonje, tako sad dajite ude svoje za sluge pravdi na posvećenje.

20. Jer kad bijaste robovi grijehu, prosti bijaste od pravde.

21. Kakav dakle onda ima doste plod za koji se sad stidite? Jer je onoga kraj smrt.

22. A sad oprostivši se od grijeha, i postavši sluge Božije, imate plod svoj na posvećenje, a kraj život vječni.

23. Jer je plata za grijeh smrt, a dar Božij je život vječni u Hristu Gospodu našemu.

Glava VII.

Ili ne znate, braćo (jer govorim onima koji znadu zakon), da zakon vlada nad čovjekom dokle je živ?

2. Jer je udata žena privezana zakonom za muža doklegod on živi; a ako li muž njezin umre, razdriješi se od zakona muževljega.

3. Za to dakle dok joj je muž živ biva preljubočinica ako pođe za drugog muža; a ako joj umre muž prosta je od zakona da ne bude preljubočinica ako pođe za drugoga.

4. Za to, braćo moja, i vi umrijeste zakonu tijelom Hristovijem, da budete drugoga, onoga što usta iz mrtvijeh, da rod donesemo Bogu.

5. Jer kad bijasmo u tijelu, bijahu slasti grijehovne, koje kroz zakon rađahu u udima našima da se smrti rod donosi.

6. A sad umrvši izbavismo se od zakona koji nas držaše, da služimo (Bogu) u obnovljenju Duha a ne u starini slova.

7. Šta ćemo dakle reći? Jeli zakon grijeh? Bože sačuvaj! nego ja grijeha ne poznah osim kroz zakon; jer ne znadoh za želju da zakon ne kaza: Ne zaželi.

8. A grijeh uze početak kroz zapovijest, i načini u meni svaku želju; jer je grijeh bez zakona mrtav.

9. A ja življah nekad bez zakona; a kad dođe zapovijest, onda grijeh oživlje,

10. A ja umrijeh, i nađe se da mi zapovijest bi za smrt koja bješe data za život.

11. Jer grijeh uzevši početak kroz zapovijest prevari me, i ubi me njome.

12. Tako je dakle zakon svet i zapovijest sveta i pravedna i dobra.

13. Dobro li dakle bi meni smrt? Bože sačuvaj! nego grijeh, da se pokaže grijeh dobrom čineći mi smrt, da bude grijeh odviše griješan zapoviješću.

14. Jer znamo da je zakon duhovan; a ja sam tjelesan, prodan pod grijeh:

15. Jer ne znam šta činim, jer ne činim ono šta hoću, nego na što mrzim ono činim.

16. Ako li ono činim šta ne ću, hvalim zakon da je dobar.

17. A ovo više ja ne činim nego grijeh koji živi u meni.

18. Jer znam da dobro ne živi u meni, to jest u tijelu mojemu. Jer htjeti imam u sebi, ali učiniti dobro ne nalazim.

19. Jer dobro šta hoću ne činim, nego zlo što ne ću ono činim.

20. A kad činim ono što ne ću, već ja to ne činim nego grijeh koji živi u meni.

21. Nalazim dakle zakon, kad hoću dobro da činim, da me na zlo nagoni.

22. Jer imam radost u zakonu Božijemu po unutrašnjemu čovjeku;

23. Ali vidim drugi zakon u udima svojima, koji se suproti zakonu uma mojega, i zarobljava me zakonom grjehovnijem koji je u udima mojima.

24. Ja nesrećni čovjek! Ko će me izbaviti od tijela smrti ove?

25. Zahvaljujem Bogu svojemu kroz Isusa Hrista Gospoda našega. Tako dakle ja sam umom svojijem služim zakonu Božijemu a tijelom zakonu grjehovnome.

Glava VIII.

Nikakva dakle sad nema osuđenja onima koji su u Hristu Isusu i ne hode po tijelu nego po Duhu.

2. Jer zakon Duha koji oživljava u Hristu Isusu, oprostio me je od zakona grjehovnoga i smrti.

3. Jer što zakonu bješe nemoguće, jer bješe oslabljen tijelom, posla Bog sina svojega u obličju tijela grjehovnoga, i za grijeh osudi grijeh u tijelu,

4. Da se pravda zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego duhu;

5. Jer koji su po tijelu tjelesno misle, a koji su po duhu duhovno misle.

6. Jer tjelesno mudrovanje smrt je, a duhovno mudrovanje život je i mir.

7. Jer tjelesno mudrovanje neprijateljstvo je Bogu, jer se ne pokorava zakonu Božijemu niti može.

8. A koji su u tijelu ne mogu Bogu ugoditi.

9. A vi nijeste u tijelu nego u duhu; jer Duh Božij u vama živi. A ako ko nema Duha Hristova, on nije njegov.

10. A ako je Hristos u vama, onda je tijelo mrtvo grijeha radi a Duh živ pravde radi.

11. A ako li živi u vama Duh onoga koji je vaskrsao Isusa iz mrtvijeh, onaj koji je podigao Hrista iz mrtvijeh oživljeće i vaša smrtna tjelesa Duhom svojijem koji živi u vama.

12. Tako dakle, braćo, nijesmo dužni tijelu da po tijelu živimo.

13. Jer ako živite po tijelu, pomrijećete; ako li duhom poslove tjelesne morite, življećete.

14. Jer koji se vladaju po duhu Božijemu oni su sinovi Božiji.

15. Jer ne primiste duha ropstva, opet da se bojite; nego primiste Duha posinačkoga, kojijem vičemo: Ava, oče!

16. Ovaj Duh svjedoči našemu duhu da smo djeca Božija.

17. A kad smo djeca i našljednici smo: našljednici dakle Božiji, a sunašljednici Hristovi: jer s njim stradamo, da se s njim i proslavimo.

18. Jer mislim da stradanja sadašnjega vremena nijesu ništa prema slavi koja će nam se javiti.

19. Jer čekanje tvari čeka da se jave sinovi Božiji.

20. Jer se tvar pokori propadljivosti (ne od svoje volje nego za volju onoga koji je pokori) na nad,

21. Da će se i sama tvar oprostiti od ropstva raspadljivosti na slobodu slave djece Božije.

22. Jer znamo da sva tvar uzdiše i tuži s nama do sad.

23. A ne samo ona, nego i mi koji novinu duha imamo, i mi sami u sebi uzdišemo čekajući posinjenja i izbavljenja tijelu svojemu.

24. Jer se nadom spasosmo. A nad koji se vidi nije nad; jer kad ko vidi što, kako će mu se nadati?

25. Ako li se nadamo onome što ne vidimo, čekamo s trpljenjem.

26. A tako i Duh pomaže nam u našijem slabostima: jer ne znamo za što ćemo se moliti kao što treba, nego sam Duh moli se za nas uzdisanjem neiskazanijem.

27. A onaj što ispituje srca zna što je misao Duha, jer po volji Božijoj moli se za svete.

28. A znamo da onima koji ljube Boga sve ide na dobro, koji su pozvani po namjerenju.

29. Jer koje naprijed pozna one i odredi da budu jednaki obličju sina njegova, da bi on bio prvorođeni među mnogom braćom.

30. A koje odredi one i dozva; a koje dozva one opravda; a koje opravda one i proslavi.

31. Šta ćemo dakle reći na ovo? Ako je Bog s nama, ko će na nas?

32. Koji dakle svoga sina ne poštedje, nego ga predade za sve nas, kako dakle da nam s njim sve ne daruje?

33. Ko će optužiti izbrane Božije? Bog koji pravda?

34. Ko će osuditi? Hristos Isus, koji umrije, pa još i vaskrse, koji je s desne strane Bogu, i moli za nas?

35. Ko će nas rastaviti od ljubavi Božije? Nevolja li ili tuga? ili gonjenje? ili glad? ili golotinja? ili strah? ili mač? kao što stoji napisano:

36. Za tebe nas ubijaju vas dan, drže nas kao ovce koje su za klanje.

37. Ali u svemu ovome pobjeđujemo onoga radi koji nas je ljubio.

38. Jer znam jamačno da ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sile, ni sadašnje, ni buduće,

39. Ni visina, ni dubina, ni druga kakva tvar može nas razdvojiti od ljubavi Božije, koja je u Hristu Isusu Gospodu našemu.

Glava IX.

Istinu govorim tako mi Hrista, ne lažem, to mi svjedoči savjest moja Duhom svetijem.

2. Da mije vrlo žao i srce me moje boli bez prestanka;

3. Jer bih željeo da ja sam budem odlučen od Hrista za braću svoju koja su mi rod po tijelu,

4. Koja su Izrailjci, kojijeh je posinaštvo i slava, i zavjet i zakon, i bogomoljstvo, i obećanja;

5. Kojijeh su i oci, i od kojijeh je Hristos po tijelu, koji je nad svima Bog blagosloven va vijek. Amin.

6. A nije moguće da riječ Božija prođe: jer nijesu svi Izrailjci koji su od Izrailja;

7. Niti su svi djeca koji su sjeme Avramovo, nego u Isaku, reče, nazvaće ti se sjeme.

8. To jest, nijesu ono djeca Božija što su po tijelu djeca, nego djeca obećanja primaju se za sjeme.

9. Jer je ovo riječ obećanja: U ovo vrijeme doći ću i u Sare će biti sin.

10. Ne samo pak ona nego i Reveka, kad zatrudnje od samoga Isaka oca našega.

11. Jer još dok se djeca ne bijahu rodila, ni učinila dobra ni zla, da ostane Božija naredba po izboru,

12. Ne za djela, nego onoga radi koji poziva reče joj se: Veći će služiti manjemu,

13. Kao što stoji napisano: Jakov mi omilje, a na Isava omrzoh.

14. Šta ćemo dakle reći? Eda li je nepravda u Boga? Bože sačuvaj!

15. Jer Mojsiju govori: Koga ću pomilovati, pomilovaću, i na koga ću se smilovati, smilovaću se.

16. Tako dakle niti stoji do onoga koji hoće, ni do onoga koji trči, nego do Boga koji pomiluje.

17. Jer pismo govori Faraonu: Za to te isto podigoh da na tebi pokažem silu svoju, i da se razglasi ime moje po svoj zemlji.

18. Tako dakle koga hoće miluje, a koga hoće otvrdoglavi.

19. Reći ćeš mi: Za što nas još krivi? jer ko se može suprotiti volji njegovoj?

20. A ko si ti, o čovječe! da protivno odgovaraš Bogu? Eda li rukotvorina govori majstoru svome: Za što si me tako načinio?

21. Ili zar lončar nema vlasti nad kalom da od jedne guke načini jedan sud za čast a drugi za sramotu?

22. A kad šćaše Bog da pokaže gnjev svoj i da objavi silu svoju, podnese s velikijem trpljenjem sudove gnjeva koji su pripravljeni za pogibao.

23. I da pokaže bogastvo slave svoje na sudima milosti koje pripravi za slavu;

24. Koje nas i dozva ne samo od Čivuta nego i od neznabožaca,

25. Kao što i u Josiji govori: Nazvaću narod svojijem koji nije moj narod, i neljubaznicu ljubaznicom.

26. I biće na mjestu, gdje im se reče: Vi nijeste moj narod; tamo će se nazvati sinovi Boga živoga.

27. A Isaija viče za Izrailja: Ako bude broj sinova Izrailjevijeh kao pijesak morski, ostatak će se spasti.

28. Jer će on izvršiti riječ svoju, i naskoro će izvršiti po pravdi, da, ispuniće Gospod naskoro riječ svoju na zemlji.

29. I kao što proreče Isaija: Da nam nije Gospod Savaot ostavio sjemena, onda bismo bili kao Sodom i Gomor.

30. Šta ćemo dakle reći? Da neznabošci koji ne tražiše pravde dokučiše pravdu, ali pravdu od vjere.

31. A Izrailj tražeći zakon pravde ne dokuči zakona pravde.

32. Za što? Jer ne traži iz vjere nego iz djela zakona; jer se spotakoše na kamen spoticanja,

33. Kao što stoji napisano: Evo mećem u Sionu kamen spoticanja i stijenu sablazni; i koji ga god vjeruje ne će se postidjeti.

Glava X.

Braćo! želja je mojega srca i molitva k Bogu za spasenije Izrailja.

2. Jer im svjedočim da imaju revnost za Boga, ali ne po razumu.

3. Jer ne poznajući pravde Božije i gledajući da svoju pravdu utvrde ne pokoravaju se pravdi Božijoj.

4. Jer je Hristos svršetak zakona: koji ga god vjeruje opravdan je.

5. Jer Mojsije piše za pravdu koja je od zakona: Koji čovjek to čini življeće u tom.

6. A pravda koja je od vjere ovaka govori: Da ne rečeš u srcu svojemu: ko će izići na nebo? to jest da svede Hrista;

7. Ili: ko će sići u bezdan? to jest da izvede Hrista iz mrtvijeh.

8. Ali šta govori pismo? Blizu ti je riječ u ustima tvojima, i u srcu tvojemu, to jest riječ vjere koju propovijedamo.

9. Jer ako priznaješ ustima svojima da je Isus Gospod, i vjeruješ u srcu svojemu da ga Bog podiže iz mrtvijeh, bićeš spasen.

10. Jer se srcem vjeruje za pravdu a ustima se priznaje za spasenije.

11. Jer pismo govori: Koji ga god vjeruje ne će se postidjeti.

12. Jer nema razlike među Čivutinom i Grkom: jer je on Bog sviju, i bogat za sve koji ga prizivlju.

13. Jer koji god prizove ime Gospodnje spašće se.

14. Kako će dakle prizvati koga ne vjerovaše? A kako će vjerovati koga ne čuše? A kako će čuti bez propovjednika?

15. A kako će propovijedati ako ne budu poslani? Kao što stoji napisano: Kako su krasne noge onijeh koji donose glas za mir, koji donose glas za dobro!

16. Ali svi ne poslušaše jevanđelija: jer Isaija govori: Gospode! ko vjerova našemu propovijedanju?

17. Tako dakle vjera biva od propovijedanja, a propovijedanje riječju Božijom.

18. Nego velim: Zar ne čuše? Još otide po svoj zemlji glas njihov, i po krajevima vasionoga svijeta riječi njihove.

19. Nego velim: Zar ne razumje Izrailj? Prvi Mojsije govori: Ja ću vas razdražiti, ne svojijem narodom, nerazumnijem narodom rasrdiću vas.

20. A Isaija govori slobodno: Nađoše me koji me ne traže; i javih se onima koji za me ne pitaju.

21. A k Izrailju govori: Vas dan pružah ruke svoje k narodu koji ne da da mu se kaže i odgovara nasuprot.

Glava XI.

Govorim dakle: Eda li Bog odbaci narod svoj? Bože sačuvaj! Jer sam i ja Izrailjac od sjemena Avramova od koljena Venijaminova.

2. Ne odbaci Bog naroda svojega, koji naprijed pozna. Ili ne znate šta govori pismo za Iliju kako se tuži Bogu na Izrailja govoreći:

3. Gospode! proroke tvoje pobiše i oltare tvoje raskopaše, i ja ostah jedan i traže dušu moju da je izvade.

4. A šta mu govori Božij odgovor? Ostavih sebi sedam hiljada ljudi koji ne prekloniše koljena pred Vaalom.

5. Tako dakle i u sadašnje vrijeme ostatak bi po izboru blagodati.

6. Ako li je po blagodati, onda nije od djela, jer blagodat već ne bi bila blagodat; ako li je od djela, nije više blagodat, jer djelo već ne bi bilo djelo.

7. Šta dakle? Šta iskaše Izrailj ono ne dobi, a izbor dobi; ostali pak zaslijepiše.

8. Kao što je napisano: Dade im Bog duha neosjetljivoga, oči da ne vide, i uši da ne čuju do samoga današnjega dana.

9. I David govori: Da bude trpeza njihova zamka i gvožđa, i sablazan i plata njima;

10. Da se njihove oči zaslijepe da ne vide, i leđa njihova jednako da su pognuta.

11. Govorim dakle: Eda li se spotakoše da padnu? Bože sačuvaj! Nego je njihova pogrješka spasenije neznabošcima, da bi se i oni razdražili.

12. A kad je pogrješka njihova bogastvo svijetu i šteta njihova bogastvo neznabošcima, a kamo li da se ispune?

13. Jer vama govorim neznabošcima; jer, budući da sam ja apostol neznabožaca, hoću da hvalim svoju službu:

14. Ne bih li kako razdražio svoj rod, i spasao koga od njih.

15. Jer kad je odmet njihov primirenje svijetu, šta bi bilo primljenje, osim život iz mrtvijeh?

16. Ako je kvasac svet, to je i tijesto; i ako je korijen svet, to su i grane.

17. Ako li se neke od grana odlomiše, i ta, koji si divlja maslina, pricijepio si se na njih, i postao si zajedničar u korijenu i u masti od masline;

18. Ne hvali se granama; ako li se pak hvališ, ne nosiš ti korijena nego korijen tebe.

19. A reći ćeš: Odlomiše se grane da se ja pricijepim.

20. Dobro! nevjerstvom odlomiše se, a ti vjerom stojiš; ne ponosi se, nego se boj.

21. Jer kad Bog rođenijeh grana ne poštedje, da i tebe kako ne nepoštedi.

22. Gledaj dakle dobrotu i nepošteđenje Božije: nepošteđenje na onima što otpadoše, a na sebi dobrotu Božiju, ako ostaneš u dobroti; akoli pak ne, i ti ćeš biti odsječen.

23. A i oni, ako ne ostanu u nevjerstvu, pridijepiće se; jer ih je Bog kadar opet pricijepiti.

24. Jer kad si ta odsječen od rođene divlje masline, i pricijepio si se na nerođenu pitomu maslinu; a kamo li ovi koji će se pricijepiti na rođenu svoju maslinu!

25. Jer vam, braćo, ne ću zatajati tajne ove (da ne budete ponositi), da šljepota Izrailju pade u dijel dokle ne uđe neznabožaca koliko treba.

26. I tako će se spasti sav Izrailj, kao što je napisano: Doći će od Siona izbavitelj i odvratiće bezbožnost od Jakova.

27. I ovo im je moj zavjet kad otmem njihove grijehe.

28. Po jevanđeliju dakle neprijatelji su vas radi; a po izboru ljubazni su otaca radi.

29. Jer se Bog ne će raskajati za svoje darove i zvanje.

30. Jer kao i vi što se nekad suproćaste Bogu a sad biste pomilovani njihovoga radi suproćenja,

31. Tako i oni sad ne htješe da vjeruju vašega radi pomilovanja da bi i oni bili pomilovani.

32. Jer Bog zatvori sve u nevjerstvo, da sve pomiluje.

33. O dubino bogastva i premudrosti i razuma Božijega! kako su neispitljivi njegovi sudovi i neistražljivi njegovi putovi!

34. Jer ko pozna misao Gospodnju?

35. Ili ko mu bi savjetnik? Ili ko mu naprijed dade što, da mu se vrati?

36. Jer je od njega i kroz njega i u njemu sve. Njemu slava va vijek. Amin.

Glava XII.

Molim vas dakle, braćo, milosti Božije radi, da date tjelesa svoja u žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu; to da bude vaše duhovno bogomoljstvo.

2. I ne vladajte se prema ovome vijeku, nego se promijenite obnovljenjem uma svojega, da biste mogli kušati koje je dobra i ugodna i savršena volja Božija.

3. Jer kroz blagodat koja je meni data kažem svakome koji je među vama da ne mislite za sebe više nego što valja misliti; nego da mislite u smjernosti kao što je kome Bog udijelio mjeru vjere.

4. Jer kao u jednom tijelu što imamo mnoge ude a udi svi nemaju jedan posao,

5. Tako smo mnogi jedno tijelo u Hristu, a po sebi smo udi jedan drugome.

6. A imamo različite darove po blagodati koja nam je dana: ako proroštvo, neka bude po mjeri vjere;

7. Ako li službu, neka služi; ako je učitelj, neka uči;

8. Ako je tješitelj, neka tješi; koji daje neka daje prosto; koji upravlja neka se brine; koji čini milost neka čini s dobrom voljom.

9. Ljubav da ne bude lažna. Mrzeći na zlo držite se dobra.

10. Bratskom ljubavi budite jedan k drugome ljubazni. Čašću jedan drugoga većeg činite.

11. Ne budite u poslu lijeni; budite ognjeni u duhu, služite Gospodu.

12. Nadanjem veselite se, u nevolji trpite, u molitvi budite jednako.

13. Dijelite potrebe sa svetima; primajte rado putnike.

14. Blagosiljajte one koji vas gone: blagosiljajte, a ne kunite.

15. Radujte se s radosnima, i plačite s plačnima.

16. Budite jedne misli među sobom. Ne mislite o visokijem stvarima, nego se držite niskijeh. Ne mislite za sebe da ste mudri.

17. A nikome ne vraćajte zla za zlo; promišljajte o tom što je dobro pred svijem ljudima.

18. Ako je moguće, koliko do vas stoji, imajte mir sa svijem ljudima.

19. Ne osvećujte se za sebe, ljubazni, nego podajte mjesto gnjevu, jer stoji napisano: Moja je osveta, ja ću vratiti, govori Gospod.

20. Ako je dakle gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga; ako je žedan, napoj ga; jer čineći to ugljevlje ognjeno skupljaš na glavu njegovu.

21. Ne daj se zlu nadvladati, nego nadvladaj zlo dobrom.

Glava HIII.

Svaka duša da se pokorava vlastima koje vladaju; jer nema vlasti da nije od Boga, a što su vlasti, od Boga su postavljene.

2. Tako koji se suproti vlasti suproti se naredbi Božijoj; a koji se suprote primiće grijeh na sebe.

3. Jer knezovi nijesu strah dobrijem djelima nego zlijem. Hoćeš li pak da se ne bojiš vlasti, čini dobro, i imaćeš hvalu od nje;

4. Jer je sluga Božij tebi za dobro. Ako li zlo činiš, boj se; jer uzalud ne nosi mača, jer je Božij sluga, osvetnik na gnjev onome koji zlo čini.

5. Tako se valja pokoravati ne samo od straha nego i po savjesti.

6. Jer za to i poreze dajete; jer su sluge Božije koje su za to isto postavljene.

7. Podajte dakle svakome šta ste dužni: kome dakle porezu, porezu; a kome carinu, carinu; a kome strah, strah; a kome čast, čast.

8. I ne budite nikome ništa dužni osim da ljubite jedan drugoga; jer koji ljubi drugoga zakon ispuni.

9. Jer ovo: ne čini preljube, ne ubij, ne ukradi, ne svjedoči lažno, ne zaželi, i ako ima još kakva druga zapovijest, u ovoj se riječi izvršuje, to jest: Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe.

10. Ljubav ne čini zla bližnjemu, daklem je ljubav izvršenje zakona.

11. I znajući ovo vrijeme da je već čas došao da ustanemo od sna; jer nam je sad bliže spasenije nego li kad vjerovasmo.

12. Noć prođe a dan se približi: da odbacimo dakle sva djela tamna, i da se obučemo u oružje vidjela.

13. Da hodimo pošteno kao po danu: ne u žderanju i pijanstvu, ne u kurvarstvu i nečistoti, ne u svađanju i zavisti;

14. Nego se obucite u Gospoda našega Isusa Hrista; i tijelu ne ugađajte po željama.

Glava XIV.

A slaboga u vjeri primajte lijepo, da se ne smeta savjest.

2. Jer jedan vjeruje da smije svašta jesti, a koji je slab jede zelje.

3. Koji jede neka ne ukorava onoga koji ne jede; i koji ne jede neka ne osuđuje onoga koji jede; jer ga Bog primi.

4. Ko si ti koji sudiš tuđemu sluzi? On svojemu gospodaru stoji ili pada. Ali će ustati; jer je Bog kadar podignuti ga.

5. Tako jedan razlikuje dan od dana, a drugi drži sve dane da su jednaki: svaki da bude uvjeren za svoju misao.

6. Koji razlikuje dane, Gospodu razlikuje; i koji ne razlikuje dana, Gospodu ne razlikuje. Koji jede, Gospodu jede: jer hvali Boga; i koji ne jede, Gospodu ne jede, i hvali Boga.

7. Jer ni jedan od nas ne živi sebi, i ni jedan ne umire sebi.

8. Jer ako živimo, Gospodu živimo; a ako umiremo, Gospodu umiremo. Ako dakle živimo, ako umiremo, Gospodnji smo.

9. Jer za to Hristos i umrije i vaskrse i oživlje da oblada i mrtvima i živima.

10. A ti za što osuđuješ brata svojega? Ili ta za što ukoravaš brata svojega? Jer ćemo svi izići na sud pred Hrista.

11. Jer je pisano: Tako mi života, govori Gospod, pokloniće mi se svako koljeno, i svaki jezik slaviće Boga.

12. Tako će dakle svaki od nas dati Bogu odgovor za sebe.

13. Za to da ne osuđujemo više jedan drugoga, nego mjesto toga ovo gledajte da ne postavljate bratu spoticanja ili sablazni.

14. Znam i uvjeren sam u Hristu Isusu da ništa nije pogano po sebi, osim kad ko misli da je što pogano, onome je pogano.

15. A ako je brat tvoj jela radi žalostan, već se ne vladaš po ljubavi: ne gubi jelom svojijem onoga za kojega Hristos umrije.

16. Gledajte dakle da se ne huli na vaše dobro.

17. Jer carstvo Božije nije jelo i piće, nego pravda i mir i radost u Duhu svetome.

18. Jer koji ovijem služi Hristu ugodan je Bogu i mio ljudima.

19. Tako dakle da se staramo za mir i za ono čim vodimo na bolje jedan drugoga.

20. Ne raskopavaj djela Božijega jela radi; jer je sve čisto; nego je pogano za čovjeka koji jede sa spoticanjem.

21. Dobro je ne jesti mesa, i vina ne piti, i ono ne činiti na što se tvoj brat spotiče, ili oda šta gori postaje ili slabi.

22. Ti imaš vjeru? Imaj je sam u sebi pred Bogom. Blago onome koji ne osuđuje sebe za ono šta nađe za dobro.

23. A koji se sumnja osuđen je ako jede, jer ne čini po vjeri: a štagod nije po vjeri grijeh je.

24. A onome koji vas može utvrditi po jevanđeliju mojemu i propovijedanju Isusa Hrista, po otkrivenju tajne koja je bila sakrivena od postanja svijeta,

25. A sad se javila i obznanila kroz pisma proročka, po zapovijesti vječnoga Boga, za poslušanje vjere među svima neznabošcima,

26. Jedinome premudrome Bogu, kroz Isusa Hrista, slava va vijek. Amin.

Glava XV.

Dužni smo dakle mi jaki slabosti slabijeh nositi, i ne sebi ugađati.

2. I svaki od vas da ugađa bližnjemu na dobro za dobar ugled.

3. Jer i Hristos ne ugodi sebi, nego kao što je pisano: Ruženja onijeh koji tebe ruže padoše na me.

4. Jer što se naprijed napisa za našu se nauku napisa, da trpljenjem i utjehom pisma nad imamo.

5. A Bog trpljenja i utjehe da vam da da složno mislite među sobom po Hristu Isusu,

6. Da jednodušno jednijem ustima slavite Boga i oca Gospoda našega Isusa Hrista.

7. Za to primajte jedan drugoga kao što i Hristos primi vas na slavu Božiju.

8. Ali kažem da je Isus Hristos bio sluga obrezanja istine radi Božije, da utvrdi obećanje ocevima,

9. A neznabošci po milosti da proslave Boga, kao što stoji napisano: Za to ću te hvaliti među neznabošcima, Gospode, i pjevaću ime tvoje.

10. I opet govori: Veselite se neznabošci s narodom njegovijem.

11. I opet: Hvalite Gospoda svi neznabošci, i slavite ga svi narodi.

12. I opet Isaija govori: Biće korijen Jesejev, i koji ustane da vlada nad neznabošcima u onoga će se uzdati neznabošci.

13. A Bog nada da ispuni vas svake radosti i mira u vjeri, da imate izobilje u nadu silom Duha svetoga.

14. A ja sam i sam uvjeren za vas, braćo, da ste i vi sami puni blagodati, napunjeni svakoga razuma, da možete II druge naučiti.

15. Ali vam opet, braćo, slobodno pisah nekoliko da vam napomenem radi blagodati koja mi je dana od Boga,

16. Da budem sluga Isusa Hrista u neznabošcima, da služim jevanđeliju Božijemu, da budu neznabošci prinos povoljan i osvećen Duhom svetijem.

17. Imam dakle hvalu u Hristu Isusu kod Boga.

18. Jer ne smijem govoriti što koje Hristos ne učini kroza me za poslušanje neznabožaca riječju i djelom,

19. U sili znaka i čudesa silom Duha Božijega; tako da od Jerusalima i naokolo tja do Ilirika napunih jevanđelijem Hristovijem.

20. I tako se potrudih da propovijedim jevanđelije ne gdje se spominjaše Hristos, da na tuđoj zakopini ne zidam;

21. Nego kao što je pisano: Kojima se ne javi za njega, vidjeće; i koji ne čuše razumjeće.

22. To me i zadrža mnogo puta da ne dođem k vama.

23. A sad više ne imajući mjesta u ovijem zemljama. a imajući želju od mnogo godina da dođem k vama,

24. Ako pođem u Španjolsku, doći ću vam; jer se nadam da ću tuda proći i vas vidjeti, i vi ćete me otpratiti onamo kad se najprije nekoliko nasitim vas.

25. A sad idem u Jerusalim služeći svetima.

26. Jer Maćedonija i Ahaja učiniše dragovoljno neku porezu za siromahe svete koji žive u Jerusalimu.

27. Oni učiniše dragovoljno, a i dužni su im; jer kad neznabošci dobiše dijel u njihovijem duhovnijem imanjima, dužni su i oni njima u tjelesnima poslužiti.

28. Kad ovo dakle svršim, i ovaj im rod zapečatim, poći ću preko vas u Španjolsku.

29. A znam da kad dođem k vama, doći ću s obilnijem blagoslovom jevanđelija Hristova.

30. Ali vas molim, braćo, zaradi Gospoda našega Isusa Hrista, i zaradi ljubavi Duha, pomozite mi u molitvama za me k Bogu;

31. Da se izbavim od onijeh koji se protive u Judeji, i da služba moja za Jerusalim bude po volji svetima;

32. Da s radošću dođem k vama, s voljom Božijom, i da se razveselim s vama.

33. A Bog mira sa svima vama. Amin.

Glava XVI.

Preporučujem vam pak Fivu sestru našu, koja je sluškinja kod crkve u Kenhreji,

2. Da je primite u Gospodu kao što prilikuje svetima, i da joj budete u pomoći u svakoj stvari koju od vas zatreba; jer je ona mnogima pomogla, i samome meni.

3. Pozdravite Priskilu i Akilu, pomoćnike moje u Hristu Isusu,

4. Koji za dušu moju svoje vratove položiše, kojima ne ja jedan zahvaljujem, nego i sve crkve neznabožačke, i domašnju crkvu njihovu.

5. Pozdravite Epeneta, meni ljubaznoga, koji je novina iz Ahaje u Hrista.

6. Pozdravite Mariju, koja se mnogo trudila za nas.

7. Pozdravite Andronika i Juniju, rodbinu moju, i moje drugare u sužanjstvu, koji su znameniti među apostolima, koji i prije mene vjerovaše Hrista.

8. Pozdravite Amplija, meni ljubaznoga u Gospodu.

9. Pozdravite Urbana, pomoćnika našega u Hristu, i Stahija, meni ljubaznoga.

10. Pozdravite Apelija, okušanoga u Hristu. Pozdravite domaće Aristovulove.

11. Pozdravite Irodijona, rođaka mojega. Pozdravite domaće Narkisove, koji su u Gospodu.

12. Pozdravite Trifenu i Trifosu, koje se trude u Gospodu. Pozdravite Persidu ljubaznu, koja se mnogo trudila u Gospodu.

13. Pozdravite Rufa izbranoga u Gospodu, i mater njegovu i moju.

14. Pozdravite Asinkrita, Flegonta, Erma, Patrova, Ermija, i braću koja su s njima.

15. Pozdravite Filologa i Juliju, Nireja i sestru njegovu, i Olimpana, i sve svete koji su s njima.

16. Pozdravite jedan drugoga cjelivom svetijem. Pozdravljaju vas sve crkve Hristove.

17. Molim vas pak, braćo, čuvajte se od onijeh koji čine raspre i razdore na štetu nauke koju vi naučiste, i uklonite se od njih;

18. Jer takovi ne služe Gospodu našemu Isusu Hristu nego svojemu trbuhu, i blagijem riječima i blagoslovima prelašćuju srca, bezazlenijeh.

19. Jer vaše slušanje razglasi se svuda. I radujem se za vas; ali hoću da ste vi mudri na dobro a prosti na zlo.

20. A Bog mira da satre sotonu pod noge vaše skoro. Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista s vama. Amin.

21. Pozdravlja vas Timotije, pomoćnik moj, i Lukije i Jason i Sosipatar, rođaci moji.

22. Pozdravljam vas i ja Tertije, koji napisah ovu poslanicu u Gospodu.

23. Pozdravlja vas Gaj, domaćin moj i cijele crkve. Pozdravlja vas Erast, haznadar gradski, i brat Kvart.

24. Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa svima vama. Amin.

// Projekat Rastko / Bogoslovlje / Novi zavjet //
[ Promena pisma | Pretraga | Mapa Projekta | Kontakt | Pomoć ]