Prepiska Petra Kočića

Kočićeva pisma

1 - Gerasimu Kočiću[1] u Gomionicu

Sarajevo, 25/8. 1893.

Dragi oče,

Došao sam sretno u Sarajevo, i nisam stan našao, jer ne znam je li gospodin učitelj našao?

Dragi oče, pošalji mi odmah novce za mjesec septembar i za zimski kaput. Ja se još nisam pogodio sa onom gazdaricom gdje mislim preći.

Ovo ti, dragi oče, na brzu ruku pišem.

Dragi oče, piši mi odmah je li učitelj našao kvartir.

Pozdravi g. Gavru[2], učitelja, g. Jovu Filipovića i Iliju[3] i Milicu[4].

Ostajem tvoj poslušni sin.

Petar Kočić

uč. III razreda velike gimnazije

2 - Gerasimu Kočiću u Gomionicu

Sarajevo, 24/IX 1893.

Dragi oče,

Primio sam tvoje očinsko pismo, koje me je vrlo obradovalo. Uz to sam primio novce za koštu i kvartir i za kaput.

Koštu i kvartir sam platio i kaput kupio. Za one novce sam kupio neke školske knjige, koje koštaju 6 for. i 35 novčića.

Dragi oče, ja sam naredio jedne haljine kod krojača da mi kroji, jerbo sami znate da su mi slabe haljine, a uvijek ne mogu nositi zimskog kaputa. Te će haljine koštati 25 for. Ja ti više neću iskati za haljine do Uskrsa novaca. Jer je bolje imati jedne čestite nego sto nevaljalih.

Pozdravite sve tamo. Ja sam tvoj pokorni

Petar Kočić

gimnazist III god.

3 - Gerasimu Kočiću u Gomionicu

Sarajevo, 2/II1894.

Dragi oče,

Primio sam 16 for. za koštu mjeseca januara, te sam očekivao hoćete li poslati Boži Milanoviću pare, pa da vam onda odgovorim.

Pošaljite odmah Boži 14 for. i meni 16 for. za koštu, ako imate imalo ljubavi prema meni. Ja mogu ići i izderat, samo da mi se odužiti.

Svjedodžbe još nisam primio, jer nisam platio školarine, pa ne da g. direktor.

Pošaljite novce do 22. februara po novom kalendaru.

Vi ste meni lani više pisali i više slali novaca, sad mi šaljete samo po 16 for., a lani ste slali po 20 for.

Primi pozdrav od tvog pokornog sina

Petra Kočića

učenika III razreda velike gimnazije

 

4 - Gerasimu Kočiću u Gomionicu

Sarajevo, 2/III po nov. 1894.

Dragi oče,

Mogu vam javiti da sam sve primio što ste poslali, naime: 34 for. i paket, na čem vam izjavljujem najveću sinovlju ljubav, i obričem vam da ću osele sve bolje raditi.

Što vam je Milanović pisao da na nepoštenu mjestu (stanujem), laže. Ono mjesto gdje sam na kvartiru jest pošteno mjesto i gazda se zove Jovo Pamučina.

Želim od boga da vas zateče ovo pismo u dobrom zdravlju i svakom zadovoljstvu.

P. S. Vrlo dobro sam prošao na ispitu.

Tvoj sin Petar Kočić

gimnazist

 

5 - Gerasimu Kočiću u Gomionicu


Manastir Jošanica,
Jagodina 3/8. 1896.

Dragi oče,

Evo već dosad sam vam dva pisma opravio, u kojima vas kunem i preklinjem da mi pošaljete 10 for. da bežim u Beograd iz ovog nesretnog manastira, i na ta dva pisma ne dobih nikakvo, ni pisma ni odgovora. Ja ne znam, oče, šta vi to radite. Meni ovamo krvave sijevaju pred očima, a vi nećete ni da čujete. Groznica me hvata ima deset dana. Sav sam slomljen i nikud ne mogu iz kreveta kad groznica uhvati, a niko mi neće vode da donese. Da me ne hvata groznica lako bi bilo, ali ovako ja propadoh. Osušio sam se kao grana. Ništa ne jedem, ništa ne pijem; sve mi je grko i čemerno. Pomagaj, oče, ako boga znaš, jer se bojim za školu, da ne odocnim ako me bude hvatala. Na Veliku Gospojinu, ili najdalje posle dva dana, moramo biti u gimnaziji na upisu, inače gubimo celu godinu. Zato, ako nisi poslao, šalji, dok dobiješ pismo, telegrafično gorepomenutu sumu. Ja nemam ni pare, pa ne mogu ni da platim. Ne znam, oče, šta je s tobom. Ti si pre bolji bio. Ja dok pišem, a ti pošalješ; a sad, kad mi je stalo za zdravlje, život i školski napredak, a ti nećeš da šalješ. Šalji telegrafično na upravu manastira Jošanica. Ako meni počneš slati, a ti piši: Nikoli Gajiću, bogoslovu III godišta u manastiru Jošanici, Jagodina.

Pozdrav svima

Tvoj sin Petar Kočić,

uč. VI razr. gimnazije

P. S. Šalji odmah, propadoh od gladi, a gore od groznice. Sva su mi se usta okrastala i izasula od teške i ljute groznice koja me svaki dan trese. Nemam para ni za kuverat, a kamoli da pismo platim. Zato oprosti!! Moram nešto uzeti iz apoteke, i zato mi šalji para, dok nije gore bilo. Šalji, oče, ako boga znaš. Nikad nije takva muka i nužda bila. Poludiću ako telegrafično ne pošalješ.

Petar.

6 - Gerasimu Kočiću u Gomionicu

Beograd, 23/III 1897.

Dragi oče,

Sve dosada poslate novce za ovu godinu primio sam potpuno i uredno. Možda ste se ražljutili što vam dosad ne pisah. Budite uvereni da bih vam dosad odgovorio da nisam u ovakvom položaju u kom se danas nahodim. Veliki dug od 50 forinti, oskudica u haljinama i naposletku ogromni školski posao smetao je da vam se javim.

Dragi oče, ja sam ne znam šta ću raditi od života svoga; omrzlo mi je živeti, gledeći kako se moji vršnjaci lepo nose i vesele se u ovom najslađem dobu čovečijeg života. Moja će mladost prohujati, a ja neću nijednog dana vesela i radosna dočekati. Razne neprilike i mučan način života doveli su do očajanja, da ću učiniti što niko možda moj nije uradio. Ubiću se, da već jednom učinim kraj svima patnjama i mukama koje me od rođenja gone. Život moj u Banjoj Luci bio je težak i čemeran, u Sarajevu još gori, a u Beogradu je dostigao najviši vrhunac u svojim patnjama.

Želeti vazda, a nemati ništa od onoga što se želi, čovek pada u očajanje, očajanje sobom donosi ludost, a ludost se svršava smrću. Tako je sa mnom.

Ja znam kako i vi stičete novce, ali ipak moći ćete mi slati jedno 50 forinti: za haljine, za mesec april i da malo duga otplatim, to bar nije mnogo. I to šaljite najdalje do 1. aprila.

Kad dobijem novce, kupiću haljine, pa ću se slikati, te ću vam poslati svoju sliku, a i vašu sliku željno očekujem. Jer nije šala, dve i tri godine se ne videti.

Čestitam vam iduće praznike Hristova Voskresenija, želeći da ih u veselju provedete, a i da mene obradujete sa vašom darežljivom desnicom.

Pozdravite Milicu, Iliju, oca igumana i sve druge tamošnje moje prijatelje.

Ljubim vašu darežljivu desnicu

vaš pokorni sin

Petar Kočić uč. VI razr.

I beogradske gimnazije

7 - Gerasimu Kočiću u Gomionicu

Beograd, 15. IV 1898.

Dragi i mili oče,

Već će kroz nekoliko nedelja navršiti pune tri godine otkad napustih svoju nesrećnu i potištenu domovinu, i krenuh se u ovaj – iako srpski – tuđi svet. Za to dugo vreme imao sam i svetlih časova života, koji su zanosili moju mladu dušu; ali ipak se oni gube u teškoj borbi za opstanak, s kojom sam se borio, naročito za vreme prvih dana, kada sam stupio na slobodno srpsko zemljište. Povrh svega toga, ja sam iz nje izašao častan i svetao, a toj je moralnoj pobedi doprinela najviše vaša očinska ljubav i darežljiva pomoć. Ni pred kim se nisam ponizio niti sam koga za što moljakao, jer Kočići ne znaju moljakati. Bilo je dana, i po dva i tri, kad nisam ništa okusio, ali ipak zato nisam ni pred kim glave sagnuo da molim za milostinju. To je svima Kočićima u krvi, pa nije ni mene bog drukčije stvorio. Sa takom svojom prirodom ja bih možda u ovom tuđem svetu posrnuo i pao da nisam imao tako dobrog i nežnog oca kao što ste vi.

Za prvih godina svoga gimnazijskog obrazovanja u Sarajevu, naročito u IV razredu, bio sam često puta izazivan od izvesnih profesora, koji su bezobzirno vređali ono što je meni najsvetije bilo, jest i biće, dok sam živ. Ta moja svetinja jeste: na prvom mestu oslobođenje moje domovine i ujedinjenje raskomadanog srpstva. Ja sam protiv tih ispada energično ustajao, i zato sam bio isteran iz gimnazije. Istina, neki moje izgnanstvo drukčije tumače, među koje dolazi i moj učitelj St. Vukić, koji je rekao svojim đacima da sam bajagi bio pijan, pa sam izbacio neke reči koje su nepovoljan utisak izazvale kod mojih nastavnika. Te reči gospodina St. Vukića nisu ništa drugo nego ciničko i bezobzirno klevetanje, za koje mu ja neću i ne smem nipošto ostati dužan.

Ja vam u ovom pismu šaljem jednu moju pesmu, koja će vas najbolje uveriti da li ste rodili pijanicu ili radenika koji se trudi i nastojava da pomogne svome narodu; koji je ostavljen na milost i nemilost da mu jedan g. St. Vukić vaspitava omladinu, kome su Srbin, srpstvo i sloboda "nekakve šuplje reči".

Da li su ove reči moga bivšeg učitelja bile poznate ili ne, ja pouzdano ne znam; zato sam smatrao za dužnost da vas o tome izvestim, jer sam tek odskora za to doznao. Zasad lepo u nauci napredujem i pomalo pišem pesme, te su me zato profesori ovamošnji jako zavoleli.

Vaš ponizni i moleći sin
Petar Kočić, uč. VII razr. I beogr. gim.

8 - Gerasimu Kočiću u Gomionicu

Dragi oče,

Novce sam primio, koje ste mi poslali. Mogu vam javiti da sam prilično ozdravio. Prvog juna polažemo ispit, raspuštamo se u subotu 15. maja. Vi me zovete da dođem kući. Ah, kako rado iščekujem taj davno željeni čas kad mi bude mogućno vratiti se u milu otadžbinu, koju već pune četiri godine nisam video. Ja se uzdam da ću moći, povrh sve svoje slabosti, položiti maturu.

Vi pišete za odelo. Meni mnogo sada treba, jer neću da se vraćam izderan, zato se bojim da mi nećete moći sve poslati. Za dobro i pristojno odelo najmanje mi treba 30 forinti, za cipele 7 for., za šešir 4 for., a zatim za druge sitnice, kao i za neke školske knjige i stvari koje ću morati poneti sa sobom. Ako ikad, a ono sad pomozite i osvetlajte obraz i sebi i svom sinu, jer ja sam jedini koji sam završio maturu iz plemena Kočića. Možda će biti malo preterano, ali je istina da je tako.

Novce pošaljite najdalje do 25. maja, da bih mogao svršiti sve pre ispita, jer će ispit trajati do 15. juna, pa ću se ako ne pošaljete u spomenuto vreme morati duže zadržati.

Ljubi vašu desnicu

Beograd, 21. maja 1899. g.

Petar Kočić, maturant

9 - Milki Vukmanović[5] u Banju Luku

Sarajevo, 5/24. VIII 1899.

Draga i mila Mico,

Juče u devet sati uveče prispeo sam u lijepo i pitomo Sarajevo. Ja sam ti obećao pisati iz Jajca, ali su okolnosti bile take da nisam mogao nikako izvršiti svoje obećanje. Zbog toga, draga i lepa Mico, oprosti mi, i nemoj misliti da sam zaboravio na naše grlenje i ljubljenje poslednje večeri. Ah, kako mi se bilo teško rastati sa Banjom Lukom, gde mi je ostalo ono što mi je najdraže na svetu. Onu celu noć nisam mogao spavati, nego sam tri-četiri puta prolazio pokraj tvoje kuće, gledeći na onaj prozor gde ti obično sediš. Nemoj se brinuti, budi vesela i pevaj, jer je pesma melem zaljubljenoj duši i rastuženom srcu. Ja ovo tebi govorim, a sam se ne držim toga.

Celog svoga putovanja, neraspoložen i neveseo, ćutao sam i jednako pušio, a u zraku pred očima lebdila mi je ona tvoja lepa i ljupka slika, a usne su mi gorele od tvojih slatkih poljubaca. Ah, kako je slatko ljubiti i ljubljen biti! Ne mogu ti iskazati kako sam bio srećan kad sam naslonio svoju glavu na tvoje bujne i mlade grudi, slušajući silno kucanje tvoga mlađanog i žarkog srca, koje jedino za me kuca i živi. Budi vesela, opet velim, jer nas grob samo može rastaviti.

Posao zbog koga sam ovamo došao nisam još svršio. Sutra ću ići na Visoku zemaljsku vladu kod barona Kučere[6] radi toga posla, koji se, kako sam ti već pisao, tiče i moje i tvoje sudbine. Ako ne dobijem povoljna odziva, onda od mene nema ništa. Ako hoćeš begati u daleki svet, pa šta nam sudbina dade. Ja ću ti ovde ukratko izložiti radi čega sam ovamo došao. Stvar je u ovome. Svršio sam gimnaziju u Beogradu, kao što ti je poznato, pa sam sad namislio da idem u Beč, da slušam filozofiju, kako bih postao profesor. Ali za to treba dosta novaca…

Pisao bih ti još mnogo, ali veruj, draga i mila Mico, da nemam vremena. Ti si dobra pa ćeš mi oprostiti.

Primi nebrojeno poljubaca od tvog vernog i odanog studenta filozofije

Petra Kočića,

Pozdravi mamu i Savu,[7] ako ga vidiš. Ja ću brzo doći.

Spustivši glavu na moje grudi,
Plakala ti si, nevino čedo,
A tvoje nežne i bujne vlasi,
Skrivahu lice turobno bledo.
I ja sam plako, gledeći tebe
I bujni potok suza je teko,
Ali sam ipak presrećan bio,
Jer ljubav sam za ljubav steko.

P. Kočić

10 - Milki Vukmanović u Banju Luku

Jajce, 15/9. 1899.

Draga i mila Mico,

Unapred držim da će te ovo moje pismo iznenaditi, jer se nisam zbog hitnosti samog posla s tobom ni oprostio, a ni primiti slađani poljubaca sa tvojih nežnih usana mogao. Mome je ocu oduzeta dosadašnja parohija, koju nikako ne može primiti, zato sam morao tako brzo otputovati u Sarajevo da pitam Konzistoriju kako se stvar razvijala do sada i još da je zamolim da povrati ocu bivšu parohiju. Ja sam se sa tužnim srcem rastao sa Banjom Lukom, jer u njoj mi ostaje ono što mi je najmilije na ovom svetu. Ostaješ mi ti i tvoja dobra majka, koja se onako lepo prema meni pokazala. Ja sam i slab bio, kao što sam ti pričao, a ovaj iznenadni događaj još mi je više povećao bolove. Ali pomisao da me ti voliš daje mi snage i moći da istrajem u ovoj teškoj borbi i nevolji. Ja bih ti – još pisao, ali željeznički vlak eno već polazi za Sarajevo, zato zbogom, draga i mila Mico, do skorog viđenja.

Pozdravi tvoju dobru majku, od moje strane po sto puta i imaj vere, u svog Petra, koji će te do groba ljubiti.

Zbogom, Mico! Eno ga zvoni već treći put za polazak.

Oprosti što je ovakav papir.

Tvoj Petar Kočić

student filozofije

Primi nebrojeno poljubaca i sećaj me se kao i ja tebe, tvoj Petar Kočić

11 - Milki Vukmanović u Banju Luku

Beč, 2/H 1899.

Draga Mico,

U pet sati posle podne istog, to jest današnjeg dana pisao sam na otvorenoj dopisnici, držeći da ti neću se moći ubrzo javiti, a osim toga tu sam dopisnicu pisao u kafani "Fin du siecle", gde je bilo tada dosta mojih drugova, te nisam bio rad da znaju za moju tajnu. Iz tih, dakle, uzroka nisam ti se, draga i mila Mico, mogao pismom javiti iz ove vrlo divne i lepe varoši, po kojoj sam mnogo lutao dok se nisam našao sa svojim drugovima iz Beograda i Sarajeva.

Kao što ti je poznato, ja sam se krenuo iz Banje Luke 30. septembra u 4 sata posle podne. U Zagreb sam došao u 4 1/2 sata izjutra. Tu sam čekao na bečku željeznicu do 7 sati i 5 minuta, pa sam se onda krenuo i u Beč sam stigao u 6 sati uveče 1. o. meseca.

Celo moje putovanje od Banje Luke do Beča bilo mi je teško i dosadno. Neka nepojmljiva tuga morila je moju dušu i srce. Lepa i divna tvoja slika lebdila mi je pred očima, jer pri našem rastanku ja sam video u tvojim očima suzu koja me opominjaše da ti budem do groba veran.

Veruj, Mico, da te silno ljubim i da te neću izneveriti, a što se tebe tiče, ti radi kako ti srce zapoveda, pa nećeš pogrešiti.

Mogu ti kazati da me jako iznenadilo ono čudnovato ponašanje tvoje majke prema meni. Ja je jako volim, ali se ona prema meni pri polasku nečovečna pokazala, ne davši mi ni ruku, da se rukujemo pri rastanku.

Slušaj majku, ali i ne zaboravi na mene, koji u dalekoj tuđini uzdiše za tobom.

Čim dobiješ ovo pismo, odmah mi odgovori, da znam kako je tamo. Tvoj dar jedina mi je uteha u ovim teškim danima. Molim te, draga Mico, da mi odmah sa odgovorom na ovo pismo pošalješ svoju sliku. To je najveće dobro što mi ga možeš učiniti. Ja ću se slikati na prvog po novom kalendaru, još dakle za 15 dana, pa ću ti odmah sliku poslati.

Veruj u moju ljubav i budi vesela!! Tvoj Petar koji ti šalje nebrojeno poljubaca.

Moja adresa: Petar Kocic, stud. phil. in Wien I. Universistat

Pozdravi majku, makar ona i bila ljuta na me.

Molim te, lepa Mico, za brzi odgovor.

12 - Gerasimu Kočiću u Gomionicu

Beč, 28/IX 1900.

Dragi oče,

Mogu ti javiti da sam juče, tj. 10/IX stigao ovamo. Do Zagreba putovao je i Dušan[8 ]sa mnom, pa je u Zagrebu ostao, da poslije nastavi put za Grac sa jednim našim drugom.

Novaca sam vrlo malo donio u Beč, jer sam prvo morao kupiti cipele za 5 for., osim toga vratio sam Leki 3 for. duga. Na neke sitnice u Banjoj Lucn potrošio sam 2 for. To je svega 10 for. Prema tome, ponio sam iz Banje Luke 45 for. Najprije sam uzeo polukartu od Banje Luke do Dobrljina za 1 for. i 65 novčića, a od Dobrljina do Zagreba platio je Dušan za me mašinu – dao je 1 for. 50 novč. Osim toga, platio sam za podvoz kufera 3 for. 75 novč., zatim sam uzeo kartu iz Zagreba direktno za Beč i platio sam 8 for. 20 novč. Dakle, to je svega putnog troška sa podvozom kufera i ne računajući ono što mi je Dušan dao:

od Banje Luke do Dobrljina 1 for. 65 novč.

od Zagreba do Beča 8 for. 20 novč.

podvoz kufera 3 for. 75 novč.

trošak, cipele i dug Leki 10 for. – novč.

Svega 23 for. 60 novč.

Za jelo od Banje Luke do Beča nisam ništa potrošio, nego sam uzeo u Zagrebu dvije kifle, pa sam jednu i u Beč donio.

Danas sam našao i stan, i odmah sam platio za 20 dana 7 for. 50 novč. Dakle, to je svega potrošeno 31 for. 10 novčića. Večeras moram platiti hamalu najmanje osamdeset novčića da mi donese sa banhofa kufer u moj stan, koji je puna tri sata udaljen od banhofa. Prema tome, u mene još ostaje 24 for. i 10 novč.

Za upis i školarinu 21. for. 35 novč. Dakle, meni za hranu za 20 dana ostaje otprilike 2 for.

Ovo je prava i čista istina. Da je ovako, mogu se zakleti usred crkve –, a opet nema zašto ni lagati.

Dušan mi je kazao da će mi poslati 5 for. ako mi bude nužda, ali ako njemu dotekne novaca.

Kad sam pošao ovamo, pisao sam Ivančeviću[9] i popu Milošu za onu stvar. Šta će biti ne znam. Kad dobijem od njih pismo, odmah ću ti opširno javiti.

Ako možeš ikako, pošalji najdalje do prvog katoličkog 45 for., pa ja mislim o novoj godini, a možda i prije otići u konvikt ili dobiti odakle bilo štipendiju.

Pozdravi g. igumana, starog igumana a nemoj zaboraviti ni babe, jer nije ni ona mene zaboravila ljetos. Bratski pozdrav Milici i Simeunu i svim prijateljima. Mili i dragi oče, čuvaj se rakije!! Sam primi iskreno sinovsko pozdravlje

od tvog sina

Petra Kočića stud. fil.

13 - Iliji Kočiću, đaku u Sarajevo

Beč, 30/IX 1900.

Dragi brate,

Javljam ti da sam došao u Beč da produžim studije. Da li ću moći do kraja izdržati – to je veliko pitanje, jer sam znaš kakve su materijalne okolnosti.

Piši mi jesi li dobio odskoro pismo od oca. Kako ti ide nauka. Jesi li se obikao u Sarajevu.

Adresa ostaje ista kao i lane. Pozdrav svima poznanicima.

Iskreno pozdravlje

P. Kočić

14 - Iliji Kočiću, đaku u Sarajevo

Beč, 3. XII 1900.

Dragi i mili brate,

Tvoje milo i drago mi pismo primio sam danas, na koje ti odmah i odgovaram, jer čini mi se da ti na pretposljednje pismo nisam ni odgovorio. Nije uzrok moja nemarnost, već jadna i čemerna vukareština. Raznih 15 večeri nisam imao zašto večerati, sad vidi kako mi je.

Neki dan dobih od Ivančevića 3 for. i to me je spaslo u ovoj teškoj nevolji. Od srca još nema ništa. Kvartir nisam platio, gazdarica ljuta, soba hladna, džepovi puni hartija – a trbuh prazan. Tako je bilo dok ne dobih 3 for. Ali tri for. odoše za tri dana, te se slika jada opet ponovila.

Borim se s mišlju da napustim filozofiju, pa da se upišem na pravo. Onda bih otišao u manastir, javio se za učitelja, pa privatno učio. Ako bih položio pravni ispit – dobro i jest, ako ne bih – ništa nije ni bilo.

Tako ja mislim, a ne znam šta bi ti na to rekao. Javi mi, što brže, kako ti misliš. Ali dobro promisli, pa mi sve lijepo piši. Ja znam unaprijed da bi svijet svašta govorio, ali šta ću ja kad se drukčije ne može.

Na filozofiji ne mogu postići željena uspjeha – jer niti imam knjiga, niti mogu redovno pohoditi predavanja.

Sad nešto drugo.

Dakle, javljam ti da sam napisao priču ili crticu iz seoskog života, koja nosi naslov Tuba.

Ta mi je priča tako pošla za rukom da mi se svi dive kako sam je lijepo i skladno izveo. Pavle Lagarić,[10] poznati srpski kritičar koji živi ovdje u Beču, kad ju je pročitao bio je sasvim zadovoljan. Čestitao mi je i rekao da je moja Tuba nešto jedinstveno u našoj književnosti što se tiče sarkastičnosti i originalnosti u izražajima. Ja ću je poslati u "Novu iskru". Poslao bih je u "Vilu", ali se bojim cenzure, jer se spominje ona "Umete nas Grac" itd. Dragi brate, pokušaj i ti da koju malu pričicu iz seoskog života izradiš. Ti samo napiši kako seljaci govore i kako o čemu sude, kako se kunu itd. a drugo će biti moja stvar. Npr., možeš štogod o Kalasuri ili o onoj Kremi, kako ona prilazi kućama, kako se penje na drvo itd. Ili to već znaš: koga bilo! Kad napišeš, pošalji odmah meni, pa ćemo ja i ti izdati jednu knjižicu naših pričica. Ti samo napiši kako se govori, pa onda meni pošalji.

I to odmah učini, jer ja radim sad priču Čudnovata braća. Bože moj, bi li znao pogoditi koja su to čudnovata braća?

Uzmimo ovo, npr. razgovor jednog seljaka sa desetarom o ljetini, o desetini, o trećini, uopšte o svačem što ti dođe na pamet, pa onda napiši i pošalji meni. Osim toga, razgovor seoske cure s momkom. To ti i Banjac sigurno dobro znate! Odmah mi štogod napiši, pa pošalji. Ja ću se pobrinuti da dobiješ i "Vilu" i "N. iskru".

To mi odmah učini i piši mi šta misliš o mojoj namjeri.

Tvoj brat šalje ti bratski pozdrav.

Kočić

15 - Iliji Kočiću u Sarajevo

Beč, 17. XII 1900.

Dragi brate,

Ako si štogod napisao, pošlji mi odmah. Osobito što o desetarima, o Kremi i razgovoru momka sa djevojkom. Vrlo mi je sve to potrebno.

Za one pjesme i narodne pripovjetke možeš otići sam g. Kašikoviću.[11] Ja ih nisam nigdje čitao.

To mi što brže opravi, jer od tog zavisi izvjesna pomoć od jedne ličnosti. Ne šali se šalnom glavom – nego to što prije pošalji.

Ja se nalazim u najgorem stanju.

Tvoj brat Kočić

 

16 - Gerasimu Kočiću u Gomionicu

(Nedatirano pismo iz Beča od 23. XII 1900. po nov. k.)

Dragi oče,

Danas primih 15 forinti koje ste mi poslali. Bio je to već treći dan odkad krušne mrve nisam metnuo u usta. Da danas nisam dobio, ja ne znam šta bih radio.

Dok primite ovo pismo, šaljite mi odmah, i to ako ikako možete telegrafično novce za mjesec januar. Ovog sam se mjeseca tako napatio da sam bio u prvi mah odlučio da ostavim i školu i nauku i sve. Go, bos i gladan čovjek ne može učiti.

Prošlog mjeseca dobio sam ovu kartu, koju vam u pismu prilažem, od g. Nikole Kašikovića, urednika "Bosanske vile".

Kašiković mi u ovoj karti odgovara da će mi o novoj godini od jedne strane izraditi štipendiju. On kaže da će sigurno svršiti ovu stvar.

Zamolite g. igumana nek mi od svoje strane sad pomogne, pa ću mu biti zahvalan.

Od nove godine sigurno ću dobiti 30 for. mjesečno – tako Kašiković kaže.

Sretni vam Hristovi idući praznici.

Imajte na umu da je danas 23. švapski decembar, a pare trebam do prvog to jest još za osam dana. Pozdrav svima

Vaš sin

P. Kočić.

17 - Gavrilu Stojniću u Gomionicu

Beč, 8. marta 1901. g.

Prepodobni i dragi oče igumane,

Primio sam vašu kartu. Zahvaljujem vam na bratskom i srpskom zauzimanju. Došao bih sad na ferije oko Uskrsa. Neka mi otac pošalje najmanje 60 for., jer mi treba za upis i školarinu za drugi tečaj najmanje 30 for., a ono drugo za put i odijelo, ako mognem kupiti, jer sam baš ostao go. Iskreno pozdravlje svima

vaš Petar.

18 - Iliji Kočiću u Sarajevo

Beč, 8. marta 1901. g.

Dragi brate,

Primio sam tvoja pisma. Bio sam tjelesno i finansijalno bolestan, zato ti nisam mogao blagovremeno odgovoriti.

Priče su one prilično dobre, ali mi je sve ono u njima poznato. Čini mi se da ja i više znam.

Sad će izaći u "Bosanskoj vili" priča moja "Đurini zapisi". Samo još ne znam u kojem broju.

Pobrinuću se da ti nabavim koji književni list. Pismom opširnije.

Tvoj brat

Petar Kočić

19 - Milki Vukmanović u Banju Luku

Beč, 21. 3. 1901,

Draga moja Milko,

Danas sam primio tvoju kartu. Drago mi je što ti se dopada moja slika. Ja sam se sam čudio da sam na fotografiji nekako debeo i zdrav izišao. To je zato što sam se u bradi slikao; da sam se bez brade slikao, izišao bih vrlo mršav.

Čudim se što mi više ne pišeš. Kakva je to okolnost što ti smeta da mi više nisi mogla pisati. Da te opet ko ne prosi, ili da nisi slaba? Piši mi, vere ti, dok ne dobiješ ovo pismo. Ja ću ti doći tamo oko 1. jula po novom kalendaru. Pre ne mogu, jer imam dva ispita da položim. Ako si ti bolesna, ja ću sve ostaviti pa doći da te vidim.

Lepa moja Milko, Ciganko moja, ti ne znaš kako te ja volim! Učiniću sve na svetu za te, što god hoćeš. Hoćeš duše, hoćeš krvi, sve, sve ću ti dati! Ako hoćeš da čitaš, poslaću ti "Bosansku vilu" i "Novu iskru", pa malo čitaj i zabavljaj se. Ta oba književna lista dobivam ja besplatno. U njima ima lepih priča. Ja sam dve napisao, i to: u "Bosanskoj vili" "Đurini zapisi", a u "Novoj iskri" "Tubu". To je jedno žensko ime, upravo ime jedne devojke čiji dragan umire u Gracu. Ona će ti se dopasti, – to znam unapred.

Sad ovo, pazi dobro. Ja hoću da se ženim. I to ovako: da se ja i ti vjenčamo tamo u Jošavci kod onog tvog popa. Za to ne treba niko da zna. Ja ću izvaditi od svog popa vjenčanicu, pa ću tamo doći da se u najvećoj tišini vjenčamo. Ja neću ni oca zvati, ni brata – nikog! Onda ću te poljubiti kao svoju ženicu i ostaviti kod majke, a ja ću nastaviti školu. I još za dve godine sam svoj čovjek.

Piši mi šta ti o tome misliš, ali sve onako iskreno. Ja ti iskreno i od srca pišem i javljam za svoju nameru. Oprosti mi što ovako ružio pišem. Nemam vremena, pa moram.

Pozdravi oca i majku, a sama primi nebrojeno poljubaca od tvog Petra, koji bi te tako slatko poljubio.

Odmah mi piši šta misliš?!!

20 - Milki Vukmanović u Banju Luku

Zagreb, 25 /V 1901.

Draga moja Milko,

Pet punih dana u nestrpljenju i grozničavosti očekujem od tebe pismo; očekujem odgovor ma kakav bio. Mila moja Milko, ti ne znaš kako je to teško čekati u dalekoj tuđini odgovor od svog ljubljenog i milog stvorenja. Ja sam od cijelog svijeta ostavljen. Sa ocem sam se zbog tebe zavadio, brat mi ništa ne piše, a prijatelja kakvih i nemam, te sam tako ostavljen bez iđe ikog svoga. Ja sam nesrećan, mene je svak od sebe odbacio, još me jedina bolna nada tješi da me ti nećeš u ovim teškim danima moga života iznevjeriti i ostaviti. Ja bih se ubio kad bi me i ti napustila. Ali ti opet kažem, ako misliš i tvrdo vjeruješ da ćeš s drugim moći biti sretna, ti me ostavi i predaj mojoj nesretnoj sudbini. Sreća tvoja – to je sreća moja.

Bavljenjem s tobom u Jošavci, ona nježna tvoja briga o meni i o našoj sreći, učinila da danas ni o čem drugom ne mislim već o tebi. Onaj tihi i mirni porodični život za ona četiri dana u Jošavci mene je čisto preobrazio, – ja danas drukčije mislim nego što sam dosad mislio. Meni i sad lebdi pred očima ona slika: kako ja sjedim za stolom, a ti ulaziš na vrata i nosiš večeru…

Poslije večere ti dolaziš na moj krevet, pa se razgovaramo, grlimo i ljubimo…

To se možda nikad više neće vratiti. Ja sam ti vjeran, do groba vjeran postao poslije dolaska svog u Jošavku s tobom u kolima. Ali ti si mogla opaziti da se ja ni o čem ne brinem, da sam bezbrižan, ali si u isto doba mogla uvidjeti da sam do krajnosti pošten. Ja ništa nemam osim poštenja i žarke ljubavi prema tebi.

Mene cijela Banja Luka mrzi što ja tebe volim. Mnogi mi je trgovac prigovorio i pitao me zašto sam – znaš onda sa Simom – dolazio tamo. Ali nek me mrzi ako će cio svijet, – meni je svejedno, samo ako me ti iskreno i odano voliš.

Ja se danas patim i mučim sa školom, samo da tebi i sebi izvojujem dobar položaj u društvu. Ali treba da i ovo znaš: da ću ja možda i po zatvorima i apsanama provesti veći dio svog života, jer ćemo mi svi đaci otpočeti borbu protiv Švabe, koji guli naš narod, otima mu slobodu i ubija sreću. Ako si na sve pripravna, možeš poći za me; ako nisi, onda je bolje da me ostaviš, pa sa mnom šta bude.

Iako ću biti nekad gospodin profesor i doktor filozofije, ipak će možda doći vrijeme kad ću na tvojim vratima zakucati. Ti ćeš poznati nekadašnjeg svog dragana u odrpanim haljinama, pa ćeš mu udijeliti koricu kruva.

Ti možda ne vjeruješ da to može biti, ali ja u to jedva mogu sumnjati, jer taka će vremena neminovno doći. Kako mi se cijepa srce kad na to pomislim!

Kako me bolno tišti kad pomislim da će moja rođena djeca obijati tuđe pragove.

Ja bih tebi o mnogo čemu pisao, ali ne smijem, jer se bojim da me nećeš pravo onako kako treba razumjeti. Ukratko ti kažem da najviše volim tebe, pa onda moj nesretni i zarobljeni narod. Boriću se do kraja svog života za tvoju sreću i za sreću i napredak svog milog naroda. Ako voliš svoj narod i ako mu želiš bolju i ljepšu budućnost, zagrli se sa mnom, da se kroz cijeli svoj život za sirotinju borimo, jer smo i nas dvoje uboge sirote. Zato će nas narod i sirotinja blagosiljati.

Dok dobijem od tebe odgovor, pisaću opširno pismo tvom ocu. Priča mi jedan moj drug – Marko Kraljević![12 ]– da se s tvojim ocem viđao u Srbiji, u man. Petkovici. Stevo[13] je mene vrlo mnogo hvalio.

Pozdrav svima, a osobito tebi, jedina moja srećo!

Grli te i žarko ljubi tvoj rastuženi

Petar.

Adresa: Petar Kočić, stud. fil.

Zagreb, Sveučilište.

21 - Miloradu Pavloviću[14] u Beograd

Man. Gomjenica, 20/VŠ 1902.

Pošt. gosp. i dragi prijatelju,

htio sam Vam odavno odgovoriti na Vašu kartu, ali sam se sčinjao očekujući na Vaše obećanje.

Dragi prijatelju, ja se mnogo uzdam u Vas i Vaše rodoljublje. Uvjeren sam da ćete po svom mogućstvu pomoći čovjeka da i taj čovjek pomogne – opet po svojim silama – svome narodu.

Milan Srškić[15] potvrđuje svojim pismom moju sumnju: da sam ja tamo kao renegat ocrnjen. Na jednoj sam strani najcrnji rebel, a na drugoj najcrnji renegat. (Čudne logike, Hristos je ubio!) Jednim se dičim, a drugo me boli, utoliko me više boli jer nisam mogao ni pomisliti da će neko reći neznatnom piscu skice "Kod Markanova točka": – "Ti si renegat, otpadnik i izdajica srpske misli". Ne tražim nikakve stvarne pomoći, već samo molim da se skine s mene ta gadna anatema.

Vaš iskreni poštovalac

P. Kočić,

stud. phil.

22 - Gerasimu Kočiću u Gomionicu

(Nedatirano pismo iz Beča).

Dragi oče,

Primio sam novce za novembar, našto vam se najodanije zahvaljujem. Sad ide naše milo krsno ime Sv. Ignjatije, a osim toga i Božić. Pošto vam više ne mogu do Božića pisati, ja vam unapred čestitam krsno ime, opominjući vas da i mene o krsnom imenu ne zaboravite, te da mi pošaljete nekoliko forinti, da ga i ja na dostojan način proslavim. Čestitam vam i iduće Hristove praznike.

Pošaljite mi i za cipele, što sam se još od mjeseca oktobra zadužio. Dug za cipele je 6 for.

Šaljite pare do 18. decembra, jer su mi potrebne.

Pozdravite Milicu, Iliju i sve druge.

Ljubi tvoju darežljivu desnicu

Tvoj sin Petar.

23 - Iliji Kočiću u Sarajevo

Beč, 15. decembar 1902.

Dragi brate,

naše društvo "Zora" jednoglasno je zaključilo da o svom trošku izda moje priče "S planine i ispod planine". Čist je prihod moj. Molim te da se ti, Đorćo[16] i Stevan primite rasturanja knjige, koja će izaći za 10 dana iz štampe. Možete uzeti preparandiju, gimnaziju, a i ostale građane u račun koji bi kupili knjigu. Možete im samo imena zapisati, te tako broj utvrditi koliko bih vam knjiga poslao kad priče izađu iz štampe. Knjiga će koštati krunu i biće 7 priča u njoj. Nadam se da ćete to energično i savjesno izvršiti. Svaka vam je deseta knjiga na poklon ili pare, tj. kruna. Uzdam se da će kritika vrlo povoljno primiti ovu moju prvu knjigu. Ja se vrlo mučim. Otac mi ništa, ama baš ništa ne šalje. Tužiću ga Čikoti.[17]

Pozdrav svima.

Petar

24 - Miloradu Pavloviću u Beograd

Beč, 17/30. XII 1902.

Dragi g. Mile,

Moja knjiga priča "S planine i ispod planine" stiže sjutra iz Sr. Karlovca ovamo. Na koga bih se obratio u Beograd radi rasturanja knjige? Ja sam u velikoj neprilici. Jedva sam preturio ova dva mjeseca do Nove godine. Da nije meni slučajno pomoć oduzeta kad mi ništa ne javljate? Bolje bi bilo, po sto puta bolje, da mi nije ni obećata!!! To je prosto neka vrsta zamamljivanja, varanja… Svm ne znam kako bih tu pomoć karakterisao. Taka pomoć ne postoji nigde na kugli zemljinoj. Užasno!!!

Sretan Vam praznik!

Petar Kočić, stud. filoz.

25 - Stevi Vukmanoviću u Jošavku
(Banja Luka)

Beč, 10/23. I 1903.

Poštovani gospodine,

Ovo je pismo u prvi mah namijenjeno Vašoj ćerki Milki. Poslije sam se predomislio, da je bolje za Vašu kćerku da se na Vas obratim.

Kao što vam je svakako poznato, ja sam, već ovo je četvrta godina, stajao s Vašom ćerkom u prepisci. Otvoreno, bez ustezanja, smijem Vam kazati da sam Milku od sveg srca volio, i to od prvog časa kad sam se upoznao s njom. Ali moje školovanje krivo je svemu.

Dakle, obraćam se na Vas. Stvar je u ovom: sinoć sam čitao u jednom srbijanskom, biogradskom listu "Slogi", od 4. januara 1903, ovu noticu: "Verili se. G. Nikola Simić – Torbica verio se sa gđicom Milicom Vukmanovićevom iz Ašane (Orave) u Bosanskoj Krajini. Čestitamo". U listu stoji: iz Ašane, a ja mislim da je trebalo la stoji: iz Orave.

Dakle, to je svakako štamparska pogreška. A pošto mi Milka, ima već gotovo mjesec, ništa ne odgovara i pošto u Krajini nema više ni Orave, ni Milice Vukomanovićeve, to držim da se Milka, moja Milka, vjerila.

Poštovani Gospodine, ja sam smrtno bolestan, a ova me je vijest u postelju oborila. Bog zna hoću li se i dignuti više.

Pošto Gospodine, ja sam Vašu ćerku silno ljubio i volio. Ona mi je bila sve i sva na svijetu, pa me eto i ona iznevjeri!!!! Bože silni, je li to moguće? Zar da me ona, moja Mica, moja mala cigančica u najtežem času života iznevjeri i ostavi. Da! Sve je to moguće!!!

Preklinjem Vas, kao časna i poštena čovjeka, da me u najkraćem roku o cijeloj stvari izvjestite. Od nestrpljenja presvisnuću.

Ja pišem Vama, jer bojim se, kad bih pisao Milki, škodilo bi joj možda to kao već vjerenoj djevojci. Moje će bolesno i ojađeno srce od tuge presvisnuti.

Nevjernoj svojoj Milici poslao sam prije nekoliko dana svoju prvu knjigu "S planine i ispod planine". Ona mi ništa ne odgovara.

Još Vas jedanput, mnogopoštovani gospodine, molim da mi u najkraćem roku odgovorite. Ne odgovorite li, biće rđavo za samu Milku, a to ne bih želeo pošto mi je ona tako draga i mila. Ja joj želim da bude srećna. Ja sam se nesrećan i rodio. Pozdravite je.

Pozdrav Vama, gospodine, od Vašeg poštovaoca

Petar Kočić,
stud. phil.
I Universitat Wien

26 - Bogdanu Popoviću[18] u Beograd (odlomak)

Beč, 25. januar 1903. g.

– – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – –

Gladan, go, bos, s propalim prstima kroz cipele hodam ja po Beču i sjećam se svog djetinjstva, svojih planina, svojih dragih brđana, pa ako gdjegod sretnem kog dobrog druga, zaištem od njega koji krajcar, svratim se u kakvu kavanu gdje je jevtino, pa pišem "S planine i ispod planine"… Po tri dana bude da se ništa vruće ne okusi. Ali ja sam zadovoljan, jer sam samostalan, ne bendam nikog, osim onog ko pošteno misli i radi.

– – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – –

Petar Kočić.

27 - Milki Vukmanović u Jošavku (Banja Luka)

Beč, I/11 1903.

Mila moja Milko,

Tek danas primih tvoje pismo pošljednje koje si mi pisala. Bio sam jako bolestan, pa nisam smio izlaziti napolje i odlaziti na univerzitet.

O, da ti je samo znati kako me je tvoje milo pismo obradovalo! Od radosti sam plakao! Plakao sam kao malo dijete. Ja nisam znao da ima negdje na svijetu ta prokleta Ašana, koja me je mnogo suza, jada i čemera stala. Još sam manje mogao znati da ima negdje još kakva Milica Vukomanović. Ja sam mislio da je to tvoje ko đoja pravo kršteno ime Milica, a ono Ašana, mislio sam da je Orava, pa da je pogrešno štampano. Tek te sad onako silno, vatreno, zanosno ljubim i volim, jer vjeruj mi: da sam te izgubio, ja bih dosad bio među mrtvima. Da sam imao revolver, pucao bih na sebe, jer ne možeš pojmiti kako me je bila obuzela nekakva duboka, neizmjerna tuga i očajna usamljenost.

Ovo me je tvoje lijepo, nježno pismo upola izliječilo, ali one vatre i snage nestalo je. Ostala je samo nježna ljubav prema tvojoj ljepoti, prema ljepoti moje nemirne, strasne, bujne, tvrdoglave, a lijepe, ubave, ljupke, primamljive Mrgude! Milko, ti si moja Mrguda!… Svi književni listovi i novine hvale ovu moju pripovetku "Mrgudu". Jedan list veli: "Mladi pisac naš tako je lijepo i vjerno iznio i opisao Mrgudu kao da je to sve sam doživio".

Ah, Milko – Mrgudo, ne mogu ti opisati koliko te volim!

Oprosti što ti više ne mogu da pišem, jer sam umoran. Vjeruj svome Petru. On uvijek na tebe misli. On u slatkoj čežnji umire, gine za tvojom ljepotom, njegovo srce plače i pišti kao ucvijeljeno dijete, jer ti se mučiš i stradaš u toj očajnoj pustinji zbog njega. Vjeruj, Milko, da to njega bolno tišti, ali on je nemoćan da te sad odmah iz te pustinje oslobodi.

Pitaš me šta bih učinio da si se slučajno za drugog udala? Ja bih te oteo, a kad ne bi htjela ići sa mnom, na mjestu bih te ubio, pa onda sam sebe. Čudnovat sam ja čovjek. Ja bih sve mogao učiniti. Mila moja Milko, nemoj se ni s kim družiti, čuvaj se, jer ne bih želio da što rđavo o tebi čujem kad tamo oko ferija dođem. Imaj uvijek u očima da ćeš ti biti žena jednog srpskog književnika i budućeg profesora. Služi u svojoj kući, čitaj ako imaš knjiga i pjevaj, veseli se, nemoj biti tužna. Opet ti kažem: budi spremna na svašta, jer mi ćemo se u svom životu mnogo patiti. Biće dana kad nećemo imati ništa ni jesti. Ja sam sav srećan kad pomislim na te, jer ti možeš i kukuruze, kao i ja. Mi ćemo, hvala bogu, ipak biti zadovoljni.

Pozdravi mi po nebrojeno puta oca i mamu. Poljubi ih mjesto mene, jer su oni nama tako dobri. Milko, oni nas vole, naročito naša slatka i dobra mama, a bogami, Stevo je onako… ja mu ne znam boje!

Što se tiče mojih knjiga, razaslao sam ih jedno 400 komada, ali do danas ne dobih gotovo ni pare. Možda ću uskoro dobiti.

Piši mi odmah dok dobiješ ovo pismo. Bar u osam dana da redovno dobijam tvoje pismo – lakše bi mi bilo.

Vjeruj svome Petru. Njegovo je srce dobro. On te iz daljine… grli i ljubi.

Petar

28 - Marku Caru[19] u Zadar

Beč, 9. februar 1903.

Mnogopoštovani gospodine,

Oprostite što vam se dosad ne zahvalih na vašoj jedroj i simpatičnoj recenziji moje knjižice S planine i ispod planine, koju ste prikazali u "Srpskom glasu". Iskreno vam hvala, jer vi ste me prvi prikazali u nekoliko markantnih crta našoj čitalačkoj publici.

To bih još prije učinio, ali sam bio bolestan, a vjerujte da mi je teško rastati se i sa sedam novčića za poštarinu, jer sam ubogi siromah. Često puta bude po tri dana a da ništa vruće ne metnem u usta.

Strahovao sam za svoje prvenče, jer die Seele des Kunstler gleicht der Pflanze. Verstandis, Anerkennung ist ihre Sonne. Ganzliche Verkennung wirkt wie das Dunkel; sie verblasst, wird krank, verkommt; all ihre Treiben und Ringen hilft nichts ohne Licht und Warme.[20]

Strahovao sam zato jer sam se bio posvađao sa svijem urednicima srpskih književnih listova. Od toga se već osjeća posljedica. U "Kolu" gospodina Živaljevića izišla je ocjena vrlo jezuitski napisana, sa potpisom Elie, a to je pseudonim gospodina Živaljevića[21]. Naročito se, kao što ćete vidjeti, okomio na moju Mrgudu. Poteže (u diskusiju) i Lotija, koga ja, iskreno vam kažem, nisam još čitao. Kao uvaženom našem kritičaru i estetičaru, čovjeku koji poznaje najveće strane književnosti, kao nježnoj i plemenitoj srpskoj duši, ja vam se ispovijedam da sam u Mrgudi pokušao ocrtati pravu seljačku ljubav. Po mom skromnom shvatanju, seljačka ljubav je u pričama naših pripovjedača skroz i skroz falsch. Ja sam, dakle, pokušao da toj ljubavi dam što je moguće neposredniji izraz i što ljepši, uglađeniji oblik, iako je ona, površno posmatrana, odvratna, možda čak i "bestijalna", kao što g. Elie to kaže. Ne! U onoj divljačkoj bestijalnosti ima uzvišenosti, divne, nedostižne uzvišenosti koju mogu samo zdravi nervi osjetiti, a izgleda mi da je g. Elie sušičav čovjek. Da li sam u svojoj zamisli uspio bar unekoliko, na vama je, mnogopoštovani gospodine, da kažete, a ne na kojekakvim… pa makar im bila zaštitnica i sveta Paraskeva i Bogomati Čajnička. Vi me nazivate književnim majstorom, a on mi ni talenta ne priznaje.

Vaš zahvalni

Petar Kočić, stud. fil.

29 - Grguru Jakšiću[22] u Pariz

Beč, 19. IV 1903.

Poštovani gospodine,

prije nekoliko dana poslao sam preko Vas gospodinu Albertu Maleu brošuru "Macedonian" u "Das fur kische Problem". Potrebno bi bilo da se ova brošura prevede na francuski jezik, naročito je to potrebno danas, kad se o Srbima gotovo i ne govori u evropskoj štampi. Brošura je ova vrlo znamenita, te bi dobro bilo da se bar njenim prevođenjem učini velika usluga srpskoj stvari. Nama su potrebne simpatije francuskog naroda.

Što se tiče brošura i knjiga o Srbima u stranom svijetu, i sami znate da smo vrlo, vrlo zapušteni.

Molim Vas, pošt. gospodine, da poradite kod g. Malea, da knjigu sada gde god opširno prikaže, a kad bude gotovo drugo izdanje s kartama, molio bih Vas da je i prevedete. Autor, čije je pravo ime Niko Županić, Slovenac iz Kranjske moli da mu se g. Male javi za uslove. Adresa: Niko Županić, Universitat, Wien.

List, u kome bi izišao prikaz knjige od g. Malea pošaljite, molim Vas, na moju adresu.

S poštovanjem i iskrenim, srpskim pozdravom

Petar Kočić, stud. Phil.

I Universitat, Wien

30 - Grguru Jakšiću u Pariz

Beč, 23/V 1903.

Dragi gospodine,

Karta je Vaša već odavno primljena, ali Vam ne mogah do danas zato odgovoriti jer nisam mogao naći gospodina Županića. Bio je nekoliko dana kod kuće, te se danas vratio.

Uslovi za prevod na francuski ovi su: Da se Vi pogodite s dotičnom štamparijom kako najbolje znate. Županić traži da mu taj štampar pošalje ugovor da ga potpiše. Polovinu prihoda dobija prevodilac, a polovinu autor – Županić. Dobro bi bilo da to ne izgleda kao prevod nego kao original, jer Vi znate da Francuzi nerado čitaju prevode.

Mjesto K, Gersin. moli Vas Županić, da napišete na tom prevodu kao nekom originalu: Niko Županić – Gersin.

Osim toga pričekajte još jedno 14 dana, dok pisac napiše predgovor za francusku publiku i dok nešto popuni i dodade.

Adresa njegova: Niko Županić, Universitat, Wien

Vrlo mi je drago što Vam se dopadaju moje književne rabote. G. K. St. Ristića nisam mogao pozdraviti, jer ga i ne znam.

Iskreno pozdravlje

od Vašeg P. Kočića

31 - Milki Vukmanović u Jošavku (Banja Luka)

Man. Gomjenica, 23. juna 1903.

Draga moja i slatka Milko,

ja sam se prije neki dan vratio iz Beča. U Banjoj Luci bio sam samo jedan dan, pa sam odmah pobjegao. Banja Luka nije mi draga, jer nema ništa drago u njoj. Da sam ostao samo jedan dan u Banjoj Luci, o tome se možeš, kad hoćeš, uvjeriti. Moje su misli i želje u tvojoj lijepoj Jošavci. Lijepa moja i slatka Milko, ja sam tebe mnogo vrijeđao, a i ti mene. Oprosti mi, i ja ću tebi oprostiti. Zaboravimo sve ono zbog čega smo se zavađali i svađali. Iako sam ja tebi pisao da si mi mrska, da te ne volim, to je laž. Zato sam tako pisao što sam se bio trenutno na te ražljutio. Ja sam tebe uvijek volio, ja sam uvijek za tobom ginuo, ja i sad ginem i umirem za tobom i tvojom ljepotom. Ti si, Mico moja, mnogo ljepša nego što si bila. Znam ja to. Ti si lijepa, vrlo lijepa, ti si slatka, ah! vrlo slatka i milostiva. Ti si moja Mrguda, koja za svog Mike volju vješa se. Ti si meni ostala vjerna, iako sam ja prema tebi onako nemilostiv bio. Oprosti mi.

Ja bih se želio s tobom gdjegod sastati. Tamo u Jošavku mrsko mi je doći, jer se stidim tvog oca i matere. Ti si materi sigurno o našoj svađi pričala, pa me ona sad mrzi i psuje.

Draga moja i mila Mico, ti moraš biti moja!!! Ti moraš biti moja, i to ovog ljeta!

Ako se ubrzo sastanemo, ja ću ti sve kazati što sam naumio i namislio. Piši mi gdje bi se mogli sastati, i to odmah mi piši! Imaću ti mnogo štošta pričati. Tebe tvoj Petar neće ostaviti. Ti robuješ već pune četiri godine. Ubrzo će Petar tvoj zakucati ia tvoja tavnička vrata, da te iz gustog mraka izvede na svjetlost bijelog dana. Njegovu dušu i srce obuzima silna tuga i bol kad pomisli na tvoje četverogodišnje robovanje. Piši mi i budi mi zdravo i veselo do dana našeg sastanka.

Grli te, ljubi te, mazi te i za tobom čezne

tvoj do groba vjerni

Petar.

32 - Gerasimu P. Iveziću[23] u Beč

Manastir Gomjenica, 3. jula 1903.

Dragi Gerasime,

"Samo kritičar mora biti trezven; on mora biti anatom! I njemu je, zaista, dosta muke što je kritičar – kao što jednom veoma zgodno reče, čini mi se, Sv. Vulović itd". Dragi moj Gerasime, ova rečenica nije na svom mjestu. Ti si slab kritičar, vrlo – vrlo slab!

Ne mislim i ne nadam se da ćeš se obazreti na ovu moju iskrenu napomenu.

Tvoj P. Kočić

33 - Iliji Kočiću u Sarajevo

Beč, 26/V 1904.

Dragi Ilija,

Ti mi ništa ne odgovaraš na moje posljednje pismo. To me baca u brigu. Svi ste me zanemarili i ostavili. Tako mi i treba.

Molim te, ako si išta skupio za knjige, šalji mi odmah, jer sam ostao bez prebijene pare.

Pozdravi Stevana i Banjca, a sam primi iskreni, bratski pozdrav

od tvog P. Kočića.

34 - S. B. Cvijanoviću[24] u Beograd

Skoplje, II/III 1905.

Dragi Cvijanoviću,

Mislim da me niste dobro razumeli: ja sam naime tražio samo jedan primerak "Srpske književnosti" od Ć. Šurmina,[25] i to lično za sebe. Što se tiče novaca za "Teoriju književnosti" od P. P. Đorđevića,[26] budite uvereni da ćete ih dobiti, ako ih već niste dobili, jer mi g. direktor reče da je novac već poslao.

Najlepše vas molim da mi odmah pošaljete samo jedan primerak Šurm. "Istorije književnosti", i to preko srp. konzulata. Pozdrav Tanoviću.[27] Što ne piše ništa.

Vaš iskreni poštovalac

P. Kočić

Petar Kočić (iz Banje Luke) - Ferdi Šišiću[28] (u Zagreb)

Banja Luka, 7. maja 1905.

Mnogopoštovani Gospodine,

I ako Vas lično ne poznam, ipak sam slobodan da Vam se obratim sa ovom molbom. Vi u svojoj cijenjenoj raspravi "Herceg-Bosna prigodom aneksije" na str. 13. spominjete i Ratkovo. Ja Vas najljepše molim da mi izvolite saopštiti što pobliže o Ratkovu. Da li se Ratkovo tako i u svoje vrijeme zvalo? Da li Vam je šta o Ratkovu poznato i iz turskog vremena? Da li ima o njemu išta zabilježeno u starim hrvatskim ili srpskim spomenicima? Da to nije stara župa Banjica?

To je danas jedno veliko selo sa dvije pravoslavne parohije: Donje i Gornje Ratkovo. Pod Turcima ovo je selo imalo neku svoju zasebnu upravu kao Šaranci u Hercegovini, selo Timar u prijedorskom kotaru. Imalo je svoju zemlju koju je sa silnim žrtvama u krvi od Turaka očuvalo do dana današnjeg, a Timar je izgubio.

Ratkovo leži u predjelu Zmijanje koje spominje i turski geograf Hadži-Kalfa iz XV ili XVI vijeka, sad se ne sjećam pod kakvim iskvarenim imenom. Ako se ne varam, o Hadži-Kalfi saopštio je nešto Gosp. St. Novaković, u izdanjima Srpske Akademije.

Još Vas jednom najtoplije molim da mi ispunite moju skromnu molbu kad Vam bude dopustilo vrijeme.

Primite unaprijed toplu zahvalnost i izraz osobnog poštovanja.

Petar Kočić, novinar, Banja Luka

35 - Iliji Kočiću u Gomionicu

Skoplje, 24. juna 1905.

Dragi brate,

S najtežim bolom u duši primio sam vijest o smrti dobrog i mnogonapaćenog našeg oca. Zar ode naš otac, zar ode moj mili Jojo i ne reče mi ništa?! Njegova dobra i pravedna usta zanijemiše za uvijek, njegovo mnogonapaćeno tijelo spusti se u hladni i mračni grob, da ga pakosin ljudi ne muče više.

Možda sam ga i ja svojim postupkom – ženidbom – mnogo uvrijedio, te zato mi ne htjede nikako odgovoriti na onu moju kartu iz Skoplja, u kojoj sam sinovski molio da mi oprosti i da blagoslovi moj brak. O, brate, da znaš kako se nesrećan i pogružen osjećam! Mojoj neizmjernoj tuzi nema granica, moj bol je prevelik i pregolem.

Dragi moj i mili brate, da li je otac tražio na samrti da se sa mnom vidi ili me je pri posljednjem izdisaju prokleo? Piši mi o tom!

Hvala tebi i sestri Milici što mu se nađoste pri posljednjem času. Vas je blagoslovio, to mi godi duši, jer ćete biti sretni na ovom svijetu, a ja ću i dalje lutati, pateći se i mučeći po tuđem svijetu.

Piši mi odmah da li se mnogo u bolovanju napatio, da li je kadgod mene spominjao, kako ste ga zakopali, ko je bio na sprovodu? Sve mi potanko opiši. Gdje je ukopan, da li mu je grob ograđen?

Mnogo bi te, brate moj, štošta pitao, ali ne daju mi suze. Ne mogu nikad prežaliti što mi ne javiste telegrafski da mu dođem tamo još za života – da ga zajedno s vama, brate i sestro, sahranim i ispratim do vječne kuće.

Što se tiče tvog kaluđerenja, meni je kao bratu mnogo žao, ali nemoj se ni najmanje kajati; život je život. Bolje je kao prosjak živiti u svojoj domovini nego se kao ja potucati po tuđini. Budi miran i spokojan, služi bogu i narodu, pa svršena stvar. Šta ćemo, tako nam je valjda suđeno. Ja vjerujem u sudbinu!

Zbogom, brate moj i sestro, cjelivajte grob mog oca, a ja ću i dalje tugovati za njim u ovoj dalekoj tuđini, dok mi milostivi bog ne odredi da pohodim i vidim grob i vječnu kuću moga neprežaljenog Joje!

Vama dvoma neka da bog zdravlja, života i mira, a našem premilom ocu rajskog naselja.

Grli vas i ljubi, zajedno sa vašom snahom Milkom, vaš duboko ožalošćeni brat

Petar

Pozdrav ocu igumanu, Milici i Simeunu i svima drugim.

36 - Stevi Dimitrijeviću[29] u Skoplje

G. Prota Steva M. Dimitrijević, direktor

Skoplje, 16. sept. 1905.

Mnogopošt. i dragi gosp. direktore,

vijest da ste dali svoj pristanak za Bitolj, sve je Vaše iskrene prijatelje i prijatelje srpske stvari iznenadila i prenerazila – a mene je potpuno ubila. Nisam mogao vjerovati da se tako malo računa vodi o našoj nacionalnoj stvari u ovim krajevima. To je samo bogu plakati.

Nisam u godinama da dajem ikom savjet, a najmanje Vama, ali Vas, oprostite mi, upozoravam da nikako ne idete u Bitolj. To je za Vas grdno poniženje, a to poniženje i mene vređa i boli, jer sam dubokog uvjerenja da to ne zaslužuje čovek i jedinstven radnik srpski kao što ste Vi. Osim toga, pristankom svojim za Bitolj, Vi dolazite na jednako izdajnički (podvukao Petar Kočić) uprljano mjesto i mjesto prepuno intriga i maćedonskih mizavirluka. Povrh toga, mislim, da su Vam poznate i veze pojedinih ljudi iz Bitolja sa Skopljem. Sve to i još mnogo štošta govori da ne idete tamo kud Vas gone zakleti neprijatelji srpskog napretka u ovim krajevima.

Savjest mi je nalagala da Vam ovo nekoliko riječi napišem kao Vaš prijatelj koji žarko želi da se i u carstvujuščem gradu Skoplju stupi makar korak naprijed.

Vaši su svi zdravi i živi, ali i tužni i premnogo tužni.

Ja Vas i Milka mnogo pozdravljamo.

Vaš osobiti poštovalac

Petar Kočić

37 - Pavlu Lagariću u Beč

Sarajevo, 17. decembar 1905.

Dragi moj gospodine Pavle,

Poslije godine dana jakih trzavica i lutanja, vratih se natrag u otadžbinu. Za sve to vrijeme niti sam što radio, niti sam se s kim dopisivao. Ja vas kao svog dobrog i iskrenog učitelja i prijatelja molim da mi oprostite što vam dosad ne pisah. Trudiću se ubuduće da toga ne bude.

Vaš zahvalni i osobiti poštovalac

P. Kočić

38 - Stevi Dimitrijeviću u Hilandar

Sarajevo, 28. decembra 1905.

Mnogopoštovani g. direktore, Tek danas dobih Vašu kartu iz Hilandara. Ja sam u Biogradu bio nekoliko dana; ali se nisam mogao sa onim ljudima nikako sporazumjeti nego sam dao izjavu u "Dnevnom listu" u kojoj sam izložio uzrok radi svog premeštaja. Gotovo su sve novine napale Ristića, a osobito Žujovića, tu mizernu diplomatsku tikvu. Zatim sam se vratio u Bosnu. Sad se nalazim bez ikakve službe u Sarajevu. Dao sam molbu za činovničko mjesto u našem srpskom društvu "Prosvjeti", a osim toga dao sam još i molbu Vladi da mi da koncesiju za izdavanje jednog lista. Tako je sad sa mnom. Pozdravite gđu Danicu i Aleksu, Čiču i sve druge. Vaš iskreni poštovalac

P. Kočić

39 - Iliji Kočiću u Gomionicu

Dragi brate,

Dok sam došao u Sarajevo, odmah sam ti pisao i poslao svoju i Milkinu sliku, i tebi i sestri Milici. Ti mi do danas ništa ne pišeš: da li si primio pismo i sliku ili ne!

Molim te, dragi moj i mili brate, da me odmah o tom izvjestiš.

Jednu ti prijatnu vijest za se mogu javiti. Društvo Prosvjeta izabralo me je na svojoj jučerašnjoj odborskoj sjednici jednoglasno za svog činovnika sa mjesečnom platom od 100 forinti. Kad me skupština u junu potvrdi, ja ću biti potpuno osiguran, i to sa 20. 000 kruna. To će mi biti kao neka penzija. Ovo je mjesto za me vrlo podesno i dobro, jer neću zavisiti od Švabe, a to je odvajkad bio moj ideal.

Što se tiče nasljedstva iza pokojnog oca, moj dio neka je kod tebe, dok ja ne dođem jednom prilikom tamo. Pozdravi sestru i Simeuna, oca igumana, Miju i sve druge koji pitaju za me. Milka pozdravlja zaovu i zeta mnogo puta, kao i tebe. Ljubi te i grli

Sarajevo, 20. I 1906.

Petar.

40 - Stevi Dimitrijeviću u Skoplje

Sarajevo, 24. II 1906.

Mnogopošt. i dragi g. direktore,

Iz Đekina pisma, koje sam danas primio, doznah da ste se povratili iz Hilendara. Ja sam Vam prije gotovo mjesec i po dana odgovorio na Vašu kartu, koju ste mi poslali iz Sv. Gore. Vi ste pitali šta radim, gdje sam i mislim li se povratiti natrag u Tursku. Kao što vidite, ne mislim; ali vjerujte, da mi je to žao. Imao sam neobične volje za rad i za požrtvovanje za našu nesretnu i kobnu narodnosnu stvar u Turskoj imperiji.

Ja sam izabran ovdje kod društva "Prosvjete" za činovnika. Plata mi je mnogo veća nego što je bila u Skoplju – mjesečno 200 kruna. Zatim ću imati svake pete godine povišicu od 300 kruna godišnje. Mjesto penzije uložiće se za mene jedna premija od 20. 000 kruna u banku. Kako vidite, meni nije ovamo loše.

Neobično mi je žao i mnogo me boli što je tamošnja naša gimnazija zatvorena. Moje je duboko uvjerenje da je tome glavni uzrok nevaljali i razorljivi rad konzula Ristića[30] i njegovih plaćenih i dobro počašćenih mameluka, koji tako nemilosno mrcvare našu nesretnu narodnosnu stvar u Turskoj. Meni bi vrlo drago bilo i bio bih još i više zahvalan kad bi mi Vi barem nekoliko riječi napisali o uzroku zatvaranja naše tamošnje gimnazije.[31]

Šta je s Vama? Beko mi piše da čak i Vas hoće da okrive što je zatvorena gimnazija, i to onako ispod žita, jer se rad konzula Ristića i njegovih mameluka jedino i sastoji iz podlačnog i prljavog podzemnog burgijanja.

Jedino bi Vas još uljudno molio da mi po mogućstvu stavite sve podatke Ristićevog razorljivog rada, ali one koji njega najbolje karakterišu, ali ipak da se smiju publikovati, jer ne bih želio da naštetim srpskoj stvari objavljivanjem kakvih nedopuštenih podataka. U interesu je, i dužnost je svakog Srbina, da se već jednom stane na glavu toj bezobzirnoj i otrovnoj životinji, koja tako nemilostivo upropašćuje ono što su drugi svojim znojem i trudom podigli.

Ja sam mu očitao lekciju u "Dn. listu", ali to je malo, te mislim da ću se još jednom na nj morati vratiti.

Nadam se da ćete mi odgovoriti na ovo pismo što prije, jer mi je to vrlo potrebno.[32]

Pozdravite gđu, gospođicu Desu, gđu Danicu i Aleksu i od mene i od Milke, a i Damjana i njegovu gospođu.

Primite iskreno srpsko pozdravlje od vašeg

Petra Kočića

koji vas mnogo i mnogo poštuje i voli.

Adresa: Petar Kočić, "Prosvjeta", Sarajevo.

42 - Milki Kočić u Sarajevo

(Novembra 1906)

…U Rajlovcu kod Reljeva dočekali su me svi bogoslovi, jedan je držao govor, ja sam mu odgovorio. Kroz mračnu noć orilo se: Da živi Kočić, neustrašivi borac naroda srpskog. Dole s tiranima zemlje naše! …

43 - Veljku Petroviću[33] u Peštu

Banja Luka, 4. I 1907.

Poštovani i dragi gosp. Petroviću,

ja Vam se najdublje zahvaljujem na Vašoj punoj, toploj i impresivnoj pjesmi, koju ste mojoj malenkosti namjenili, i u kojoj tako snažno, sa tako mnogo temperamenta, ljubavi i topline crtate sav jad i čemer, tugu sinju i nevolju ljutu moje uže podmuklo zarobljene i pritisnute Otadžbine. Ljubav Đure Jakšića prema Bosni jedino se s Vašom ljubavlju može porediti!

Ja sam sve Vaše radove sa osobitom pažnjom pratio i čitao, i svi mi se, bez laskanja, neobično dopadaju. Onda nije ni čudo što svi mi, a naročito Vaši uži zemljaci, polažemo na Vas velike nade i to potpuno opravdano. S Vama naša draga Vojvodina dobija svog izrazitog i punog predstavnika, a mi svi odličnog pisca i javnog radnika.

Vašu lijepu pjesmu ja sam prepisao, original zadržao sebi, a prepis poslao "Bos. vili".

Gledaću da Vam što prije pošaljem jednu svoju pripovijetku za prevod.

Još Vam se jednom najsrdačnije zahvaljujem na Vašoj iskrenoj ljubavi i prema mojoj ojađenoj zemlji i prema mojoj malenkosti!

Vaš odličan poštovalac

Petar Kočić

44 - Stijepu Trifkoviću[34] u Sarajevo

Banja Luka, 28. V 1907.

Dragi oče Stijepko,

Šaljem ti ovu mjenicu i najljepše te molim da je potpišeš i po momku pošalješ u Srpsku štedionicu. Ja sam već poslao Štedionici 30 kruna otplate i 3 krune interesa.

Tebe, dakle, najljepše molim za potpis, i nadam se, kao i uvijek, u tvoju predusretljivost.

Ovamo nema ništa osobito novo. "Otadžbina" će početi u najkraćem vremenu izlaziti. O tome ću ti kroz koji dan opširnije pisati.

Toplo te i iskreno pozdravlja

Tvoj odani

Petar Kočić.

45 - Jovanu Cvijiću[35] u Beograd

Banja Luka, 3/VI 1907.

Mnogopoštovani gospodine,

"Otadžbina" izlazi na Vidovdan, te Vas najlepše molim da nam pošaljete ma šta bilo za prvi broj, jer Vaše ime zvoni krupno i snažno ne samo u našim zemljama nego i u cijelom kulturnom svijetu.

Vaše ime ubija naše mnogobrojne protivnike i svjedoči cijelom svijetu da smo mi Srbi podobni da stvorimo sebi svijetlu i sjajnu budućnost. Vaš ma najmanji prilog biće od vanredne vrijednosti za naš list, oko koga u čvrstoj falanzi stoji grupa mladih ljudi da otpočne borbu za političke i građanske slobode.

Sa velikim nadama očekujem Vaš prilog.

Vaš osobiti poštovalac

Petar Kočić

gl. urednik "Otadžbine"

46 - Milki Kočić u Banju Luku

Crna kuća, 11. XI 1907. po nov. kal. 12 sati u noći

Dragi moj i mili Coco,

i ja sam kao lud kad te ne vidim. O, da znaš kako mi je ovdje tavnovati. Da si ti uza me, meni bi tako lako bilo. Ja ni o kom i ni o čem drugom ne mislim nego o tebi. Pazi na se i na svoje zdravlje. Ja sam zdrav, ne boli me ništa nego duša i srce za tobom. Coco, ti mene ne voliš, ja se ljutim na te i plačem, mnogo plačem. Ti mene možda za sve kriviš što se desilo sa mnom. Nije to sve moja krivica, jer je sve ovo moralo biti. Ja znam, ti se silno patiš i u sebi proklinješ mene, ali nemaš pravo. Naš je narod tako ubijen i satrven jadom i nevoljom, pa je neko morao ustati i podviknuti protiv silnih zuluma i nepravdi koje se nad njim neprestano čine. Taj neko u ovom slučaju bio je tvoj Kočo. Oprosti mu i zaboravi na svoje patnje, jer će te blagosiljati narod. Kako živili da živili, – umrijećemo i iza nas će ostati svijetla uspomena da smo se žrtvovali za svoj narod.

Ja unaprijed znam da ćeš se ti na ove moje riječi gorko osmjehnuti i prošaptati: "E moj ludi Kočo. " Zato ti dalje neću ni da nabrajam.

Gledaj, molim te, da mi "Presa" (novine) dođu, da vidim šta se radi u svijetu. Oglupiću ovdje. Potuži se kod predsjednika na Mileca, što nije dao Stevi da uđe, i javi to Svetozaru[36] nek metne u "Otadžbinu".

Drugi put mnogo ću ti opširnije pisati.

Pozdrav tetki i svima koji pitaju za me.

Žarko te ljubi i grli tvoj zarobljeni

Kočo.

47 - Milki Kočić u Banja Luku

Crna kuća, 7. XII 1907. po n. k. Subota

Dragi moj i premili Coco,

šta da ti pišem, kako da te utješim u ovoj teškoj i golemoj nesreći!? Bol je moj veliki, tuga je moja neizmjerna, Coco moj, ja nemam riječi. Mjesto riječi iz usta, teku suze moje iz očiju mojih, teku, teku i jedna drugu sustiže! Muško srce se rasplinulo moje u samu tugu i jad. Ja tog jada, ja te tuge ne bi tako silno osjećao da ne mislim na nesreću koja je tebe postigla ovom mojom crnom sudbinom. U duhu ja klečim pred tobom i preklinjem te za ljubav tvoju, jer ću izluditi. Ja vidim da je mene svak ostavio, pa strahujem u duši da ćeš me i ti ostaviti i zaboraviti. Možda mene i Stevo mrzi, jer on tebe neizmjerno voli. On mene zato mrzi što si ti pala u nesreću zbog mene. Ja sam to vidio na njemu pred sudom. Ja na svojoj duši nosim veliki grijeh, jer sam se ogriješio o te, te mi je zato dvaput teže tavnovati.

Ja sam se čisto podjetinjio. Kad je danas Lepa[37] došla, ja sam je nesvjesno poljubio i otišao u svoju sobu, pa sam dugo, dugo plakao. Bilo mi je na duši tako teško. Lepa je bila kao i dosad ozbiljna. Ona nije osjećala kakva je nesreća nas dvoje, tebe i mene, postigla. Ona ne zna što to znači 12 mjeseci biti u tavnici i 12 mjeseci biti na slobodi ali kao i u tavnici.

Dragi moj i premili Coco, ti se nemoj ništa kariti i tugovati, jer se ovo može sve nabolje okrenuti. Ako se i ne okrene, ti budi vesela i izađi kuda ti je volja. Pazi na svoje zdravlje i obiđi me u 15 dana makar jednom. Nemoj češće, jer će te satrti štrapac i neprestana sekiracija radi moljakanja za ulaznu kartu. Ako moreš, izradi da mi se šalju novine. Ako ti ko što učini nažao, ti samo meni napiši, kaži tati i mami. Stevi dakle i Jeki, kako ih mi zovemo, da sam ih molio da te obiđu ako tetka ode. Mogla bi i ti otići njima, da malo se prohodaš kad ti ovdje dodije. Svukud hajde i slobodno živi, ali se uvijek sjećaj da si ti žena Petra Kočića, čovjeka koji strada za narod i narodnu sreću, čovjeka koji u tebi i u tvojoj ljubavi nalazi svu sreću i blaženstvo ovog svijeta!

48 - Milki Kočić u Banju Luku

Crna kuća, 13. 3. 1908. po n. k.

Draga moja Milka,

šta da ti pišem? Ovdje život teče mračno i jednoliko. Što današnji dan donosi, donijeće i sutrašnji: sve uvijek jedno te isto, i to čovjeka najviše ubija i cijedi. Mojom dušom ovladalo je mrtvilo i čamotinja. Jedino što žalim, tebe, a drugo mi je sve ravno do mora. Ti čuvaj zdravlje i nemoj mnogo trčkarati i moriti se radi mene. To te ja najljepše molim. Mlijeka zasad imamo prilično dosta, a ono me drži, jer se jedino njime hranim.

Kad odležim aps, mislim malo s tobom proputovati po Italiji, zato štedi to malo novaca i nemoj se za me brinuti niti što kupovati, jer ja ne smijem ništa primiti. Osim toga, ako odem u D. T. (gledaću da što napišem, pa bih od toga) mogao nešto dobiti.

Javi mi šta ima napolju i kako stoji sa "Otadžbinom".

Pozdrav Lepoj, a tebe grli i ljubi

tvoj robijaš P. K.

49 - Milki Kočić u Banju Luku

Donja Tuzla, 2. IV 1908. po n. k.

Draga moja Milko,

znam da će te interesovati kako sam doputovao u Donju Tuzlu i kako mi je u ovamošnjoj tavnici! Da bi po mogućstvu što savjesnije i besprijekornije zadovoljio tvoju želju i radoznalost, javljam ti o svemu potanko i detaljno.

Nenadano, u 2 sata poslije podne 27. III po n. k. javi mi kerkermajstor g. Gržeta da se spremim na put. U 3 sata izbi u avliju Crne kuće kočijaš Miško sa zatvorenim fijakerom, a u 3 I/4 dođoše dva žandarma sa puškama, na kojima su se u suncu prelijevale oštre i šiljaste bajonete. Pošto su me svega, kao običnog razbojnika, pretresli, naperiše na me puške, i jedan od njih očita jednu kratku molitvicu, koju oni čitaju pri svakom ekskortiranju. Zatim smo sjeli u zatvoren fijaker i krenuli na željezničku stanicu.

Kad smo prolazili kroz čaršiju, svijetu je odmah upao u oči zatvoren fijaker koji je dolazio od Crne kuće, i kroz čije su se otvore sa strane sjaktile žandarske bajonete. Mnogi Srbi pravoslavni i muslimani opaziše me u kolima među žandarima, poskakaše s ćepenaka i iz dućana, pozdravljajući me i dovikujući: "Sretan put! … Oćeraše Kočića žandari u Donju Tuzlu! …"

Žandari se, pored, svega svog carskog pusata, uznemiriše, i ja osjetih kako se svijet iza fijakera skuplja. Čuo se žagor i žuborkanje, iz koga su se jasno mogli razabrati povici srdžbe i ogorčenja: "Kako to tako bi iznenada?! Žandari sa puškama i bajonetima i taj nekakav "časni zatvor!" – uzviknuo je neko iza kola.

Kad smo prispjeli na željezničku stanicu s one strane od Okružnog suda, čekaonice su bile već prepune svijeta, ali su vrata prema peronu bila sva zatvorena. Na peronu je bilo samo željezničko osoblje, žandarski vakmajstor i nekoliko prljavih pandurica sa baščaušem Berberovićem na čelu.

Kroz 10 minuta voz se krenuo.

Vođa patrole bio je jedan zalizan, zaguljen, neuk i plašljivo-zvaničan kapralica, koji mi je svojom prekomjernom i neopravdanom žandarskom nametljivošću i opreznošću u putu silno smetao i dosađivao.

U Prijedoru nas je – ne znam zašto – dočekao zloglasni predstojnik sa svojim butrastim, fratarskim licem i sa svojom ljutom komordžijskom vojskom, koja se je sastojala od četiri pandura islamskog zakona sa peksinavim odijelom i visokim masnim fesovima, koji su tako jako na osmanlijsku devriju naličili da se nisam mogao uzdržati a da ne prsnem u grohtan smijeh – pored sve moje muke. Vrga[38] nas je pratio do Sunje, i tu se negdje izgubio.

Uz put u vagonu sretao sam se sa mnogim poznanicima, koji su me nudili raznim ponudama, ali je sve to plašljivo-zvanični kapralica službeno odbijao, pozivajući se stalno i neprekidno na propise o ekskortaži. U našem smo Brodu čekali gotovo dva sata i u rano svitanje krenuli smo se dalje. Tu, u Brodu, popio sam crnu kavu, kad je kapralica, zaguljeni švapski kapralica, otišao da izvadi karte. Tu mi je kavu ponudio jedan trgovac iz Zavidovića.

Neće biti bez interesa, nadam se, da ti ukratko ispričam jednu zanimljnvu scenu između mene i jednog pravog Švabe, koga u životu nikad nisam vidjeo.

To je bilo u Doboju, gdje takođe voz podulje stoji.

Kad smo se krenuli u Donju Tuzlu, doletje jedan star Švabo na prozor moga kupea. (Sigurno je od nekog čuo ko sam i kuda putujem.) On mi pruži jednu bočicu rakije i zemičku, ali ga kapralica neuljudno službeno odbi. To mu je bilo vrlo teško, pa ljutito dobaci ukočeno-zvaničnom žandaru: "Der Hernn kenn` ich. Er is kein gemeiner Verbrecher!" (Poznajem ja gospodina. On nije prost zločinac).

"Ja, mein Herr, promrmljah ja kroz zube – so sicht die custodia honesta einer hohen Landesegierung fur Bosnien und die Herzegovina! " (Da, moj gospodine, taka ti je to custodia honesta bosanske vlade!)

Dobroćudni Švabo ode pokunjen u svoj kupe, psujući žandare i još nekog: "Ein Chefredacteur und die hubshen bosnischen Gendarmen" (Glavni urednik i lijepi bosanski žandari!).

U 12 sati 28/III stigli smo u Donju Tuzlu, gdje nas je dočekao Simo i kerkermajstor, kome su me žandari zdrava i čitava predali. Iza toga je odmah Simo[39] došao u tavnicu i tu smo se sporazumjeli za jelo i druge stvari. Jelo mi dolazi iz neke kafane i sad zasad dobro je.

Tog istog dana uveden sam svečano u sjajne prostorije custodia honeste, koje su se sastojale iz jedne sobe sa jednim prozorom. Zidovi sobe prljavi su, nečisti i izrovani, te su na me učinili nemio i odvratan utisak. S lijeve strane vrata, kad se uđe, stajala je stara, izanđala i Lehnsthul-a, koja je nemilosrdno zaudarala na tavnički trulež. Malo dalje prema prozoru prost, napukao kancelarijski orman, a iza njega, upravo do prozora, uzdigao se tavnički, bolnički krevet kao djetinji grob od gvožđa, crn i zarđao, da ga je strahota bilo pogledati! U njemu jedna tvrda slamnjača sa dekom i dva tvrda jastuka kao kamen, – to je sve. S desne strane prozora pružio se iskrzan i iskrhan podugačak "dnevničarski" sto, prekriven debelim papirom. Kraj stola bijedno i tužno drijemaju dvije tavničke stolice, jedna stara a druga polovna. Do stola se diglo jedno strašilo, račvasto i raskrečeno, za koje kerkermajstor reče da se zove klajderštok (za haljine). Ja sam mu vjerovao.

Kako vidiš draga moja Milko, sve staro, izanđalo, zarđalo, skrpljeno i skupljeno sa sviju božjih strana! Eto, to ti je, ako počem nisi znala, custodia honesta bosanske vlade.

Kad ti još dodam da sam uvijek pod ključem osim sat prije podne, a sat poslijv podne, onda možeš pojmiti kako mi je. Ni s kim se ne sastajem, niti se smijem sastati ni riječ progovoriti. Kad šećem, uvijek mi je jedan ključar ili pred očima ili za leđima. To me tako nervozira da me do ludila dovodi. G prezidentu[40] sam u dva maha izjavio da bih se želio vratiti natrag u Crnu kuću i obući robijaško odijelo, jer bi mi bilo mnogo lakše nego ovdje.

Po svemu izgleda da ovamo neće doći niko više. Stefanoviću[41] neće priznati ovog vajnog "časnog zatvora", a Radulović[42] je valjda svoju kaznu odležao. Tako ću ja ostati sam kao kakav zarobljenik na kakvom osamljenom ostrvu.

Ako je Ugrenović dobio "Srp. knj. zadrugu", neka mi odmah pošalje sve knjige ovog šesnaestog kola, u kojem su i moje pripovjetke izašle.

Ti pričekaj do 1. maja po n. k., da vidimo šta će biti sa onom raspravom na Vrh. sudu, pa bi onda mogla doći.

Vidiš kako ja živim. Ti kako živiš, ne znam, jer mi ništa ne javljaš. Pazi dobro na zdravlje i sjećaj me se.

Ja novine slabo ili gotovo nikako ne dobijam, te ne znam šta se u svijetu događa. Piši mi šta će biti sa zatvorenim odborom i da li su i oni predani vojnom sudu. "Otadžbina" je sigurno prestala da izlazi? Šta radi Svetozar? Pozdravi sve, a naročito Stevu, Jeku, Ljeposavu, Vukicu, Stevana i svu rodbinu.

Drugo zasad ništa.

Toplo te i iskreno pozdravlja

Tvoj Petar Kočić.

50 - Milki Kočić u Banju Luku

Donja Tuzla, 20. IV 1908. po n. k.

Draga moja Milko,

sretno sam se povratio ovamo. Uz put, i tamo i otuda, nije mi bilo, što se tiče oružane pratnje, neugodno i teško kao kad su me prvi put otuda banjolučki žandari sproveli. Ovi donjotuzlanski žandari postupali su sa mnom vrlo lijepo i uljudno. U prvom redu za to imam da zahvalim ovdašnjem g. predsjedniku Okružnog suda, koji je žandare preko njihovog starješine uputio da sa mnom čovječno i uljudno postupaju. Osim toga i vođa sadašnje patrole bio je prilično obrazovan i vješt čovjek u ekskortiranju, pa mi je i sa te strane mnogo olakšano. U putu mi je dopustio i da pijem i da pušim. Zato sam i mogao primiti kao čast od jednog nepoznatog čovjeka ponuđeno piće i cigarete u Prijedoru. I gazda Jako Mevorah, najbogatiji Jevrejin u Prijedoru, nudio me je pićem, ali sam to uljudno odbio, jer nisam mogao piti.

Danas mi je dolazio Simo i pitao me da li mi što treba. Kazao sam mu, po tvom savjetu, da mi donese samljevene kave, pošto imam mašinu.

Tvoj paket do D. Tuzle nisam otvarao, jer nisam bio gladan, ali sam otvorio gazde Mitra[43]. Bogami, lijep mi je poklon učinio. Hvala mu! I pismeno ću mu se zahvaliti što je danas.

Meni sad zasad ništa ne treba. Samo ti mogu reći da me je ovaj put, dugi put, ipak dosta umorio i da mi je vrlo teško pao ponovni rastanak od tebe i od naše Banje Luke. Volio bih da nisam morao ni dolaziti. Meni je naša Crna kuća postala kao moja rođena kuća, i ja se u njoj ne osjećam kao zatvoren. Ova, pak, donjotuzlanska tavnica mrtva je i puna čamotinje kao kakva zarobljena i porobljena zemlja, kojoj bi moglo biti ime i Bosna. Badava, mi se Krajišnici ipak u nečem razlikujemo od naše posavske braće, koja su vrlo pogodan i podesan elemenat za robovanje i tavnovanje.

Ti bi mogla doći jednom ovamo sa Stevom, da se vidimo. To bi mi vrlo milo bilo.

Vrlo mi je žao što se ne mogoh vidjeti sa Stevom i Jekom. Siromah kerkermajstor, pored sve svoje dobre volje nije smio dopustiti da se vidimo. To mu ne treba za zlo uzeti, jer je on vršio samo svoju dužnost.

Piši mi i javi kad ćeš doći. Još bih ti nešto pisao, ali ne mogu, jer znaš da sva moj pisma idu preko cenzure. Pozdrav Lepoj, Svetozaru i dr. Tebe pozdravlja toplo i iskreno tvoj odani

Petar.

P. S. Što se tiče domaćih poslova, ti radi po svojoj volji i uviđavnosti, jer si mnogo praktičnija od mene. Ja ti neću u tome ništa prigovarati kao ni dosad. Javi mi šta ima novo sa onim beterima u gradu.

Ja ću danas pisati g. Dimoviću[44] da me zastupa na Vrhovnom sudu i da traži eventualnu odgodu nastupa kazne, kako bih 22. juna izišao iz zatvora.

(Vidio D. T. 2I/4. 08. Vasović.)

51 - Milki Kočić u Banju Luku

Donja Tuzla, 12. V 1908. po n. k.

Draga moja Milko,

Znam da uvijek sa nestrpljenjem očekuješ od mene pismo. Sama znaš da ti ništa novo nemam javiti, jer je u zatvoru uvijek i neprekidno sve staro.

Prekjuče sam dobio jednu vijest od Svetozara, koji je ovdje bio i pohodio me. On kaže da je Stevo Stefanović pušten na slobodu jer je odležao prvu kaznu od tri mjeseca. Zatim mi Svetozar reče da će Stefanović ostale svoje kazne izdržavati ovdje, jer je i njemu priznata custodia honesta. Dalje Svetozar veli da će Stefanović ovamo doći na 1. juna po novom kal. Ta me je vijest unekoliko obeselila, jer neću biti sam.

Još sam sa Svetozarom razgovarao o svojoj ovamošnjoj hrani i trošku i zamolio sam ga da od starog odbora "Otadžbine" traži s tobom zajedno da barem za me plate hranu kad mi ne daju cijele plate.

To ti s pravom od njih traži i nemoj da bi se ponizila pred tim ćiftama, kojima je novac i Bog i Otadžbina. Ako ne mogneš kod njih ništa uspjeti – to ne čini ništa. Glavno je da čovjek čuva svoj ponos. Ja da svog ponosa i karaktera nisam čuvao, sigurno ne bi ovdje danas ležao, nego bih se provodio i veselio u slobodi.

Ja sam Svetozaru kazao da on sa Simom Erakovićem ovdje vidi račun i da ti ga ponese. Zato ti od ono para što sam dobio od Akademije nauka pošalji Simi onoliko koliko mu je potrebno da isplati moju hranu i ostale sitne troškove. Simo mi je glave valjao i da njega nije bilo, ja bih se u svačem grdno napatio.

Pošto je Stefanović pušten na slobodu, iako ima još nekoliko kazni da izdrži – to se i ja nadam i tvrdo držim da će i mene na 22. juna, dakle kroz 40 dana pustiti na slobodu. I ta me je vijest o Stefanoviću unekoliko raspoložila, te željno i nužno očekujem da ću vidjeti svoju malu kućicu, tebe, Lepu, Jeku i sve druge, kojih sam se mnogo i premnogo zaželio!

Pozdravi sve, a naročito Stevu, Jeku, Ljepu i druge koji se mene sjećaju.

Tebe toplo i iskreno pozdravlja tvoj

Petar.

(Vidio D. T. 13/5. 08. Vasović.)

Koliko budem u četvrtak 14. maja osuđen, javiću ti telegrafski.

Da li je Ilija ikako dolazio?

52 - Milki Kočić u Banju Luku

Donja Tuzla, 24. V 1908. po i. k.

Draga moja Milko,

pisao sam g. Dimoviću da se zauzme kako ne bih odmah morao nastupiti ovu drugu nepravednu – tako nepravednu da vapije nebu za osvetom – kaznu. Isto sam tako upravio jedno pismo i na Glavni odbor Srp. nar. organizacije, na ruke gosp. Dušanu Vasiljeviću[45], potpredsjedniku. Vrlo sam radoznao hoće li štogod Organizacija, odnosno njen Gl. odbor, smjeti preduzeti u ovoj mojoj stvari. Ja sumnjam, ali nisam nikako mogao propustiti priliku da ne opipam puls ministrovih štićenika*.

Piši mi koliko je Kondić[46] osuđen. Da li će Svetozar ovamo ili će u Crnu kuću i da li je već dobio poziv da nastupi kaznu?

Ja sam zdrav i želim vama svima mnogo zdravlja i sreće.

Sve vas, a naročito tebe, iskreno i toplo pozdravlja i grli vaš

Petar.

53 - Stevi Vukmanoviću u Banju Luku

Donja Tuzla, 27/V 1908.

Dragn moj Stevo,

Možda ti je Milka već kazala da sam još osuđen 15 mjeseci. Moliću da odmah ne nastupim kaznu jedino zato da uredim domaće stvari i da Milki olakšam život za vrijeme mog tavnovanja. Mene sloboda lično mnogo i ne veseli, jer izvan tavnice imam vrlo malo prijatelja. Jedna ličnost, za koju sam držao da mi je prijatelj, rekla mi je: ’Jedva čekam da odeš u haps. ’ Te mi riječi nikad ne silaze s uma, i mnogo žalim na tog svog prijatelja, zato što mi se i pored ovih riječi predstavlja velik prijatelj.

Mogu ti javiti da sam zdrav, a drugo što bog i Švabo da.

Pozdrav svima kod kuće od vašeg

Petra

(Cenzurisano: D. Tuzla, 28/V 08. Potpis.)

54 - Milki Kočić, u Banju Luku

Donja Tuzla, 28. V 1908.

Draga moja Milko,

vraćam ti potpisanu mjenicu i molim te da je urediš kako znaš i umiješ. Pisao sam ti već kartu da sam se obratio g. Dimoviću i g. Vasiljeviću da se zauzmu za me kako ne bih morao odmah nastupiti kazne. Da li ću od tog imati uspjeha, još ti ne mogu ništa javiti. Od Vrhovnog suda još mi nije došla osuda.

Moja bolest nije bog zna šta. Prezebao sam u aprilu u ovoj odurnoj sobetini, pa me bole leđa i žigaju noge. To je sve, i to nije opasno, nego je neprijatno i teško trpjeti. Ljekaru se ja carevom ne obraćam živ ni za kakvu pomoć. Nemam povjerenja ni u znanje ni u savjesnost. Inače je ovdašnji ljekar dobar čovjek i vrlo uredno pohodi tamnicu.

Zna li se po koliko su oni u gradu osuđeni? – Primio sam blesavo sočinjenije onog božjeg zvekana. Glup on, pa mu glupo sve što je njegovo.

Više ti nemam šta da pišem. Niučem ne oskudjevam, jer sama znaš da sam ja s malim zadovoljan.

Mnogo te i odano pozdravlja

Tvoj Petar.

55 - Milki Kočić u Banju Luku

Donja Tuzla, 8. VI 1908. po n. k.

Draga moja Milko,

prekjuče sam predao na Vrhovni sud molbu radi odgode nastupa kazne i nadam se da će mi se ova molba povoljno riješiti. Tako ću, možda, moći na 22. juna biti na slobodi. Molim te, pošalji mi odmah moje ljetno odijelo, ako je čitavo i čisto, jedan par čarapa, dva rupčića, jednu košulju i jednu mašnu, jer mi se ova pokvarila. Moj je veš gotovo sav neopran.

Šta ima tamo novo? Kako je Stevo, Jeka i djeca? Šta radi Ljeposava? I jeste li svi zdravi?

Kod mene nema ništa novo. Samo me noge strahovito žigaju, naročito pred kakvo vrijeme.

Sve vas toplo, a naročito tebe, pozdravlja i grli

vaš Petar.

Osim ostalog, pošalji na moju adresu 30 kruna za put, ako me puste; ako ne puste, imaće se u što potrošiti.

56 - Milki Kočić, u Banju Luku

D. Tuzla, 22. VI 1908. po n. k.

Draga moja Milka,

dok sam primio odijelo, 30 kruna i druge poslane stvari, htio sam ti pisati prema jednom Dimovićevom pismu da mi neće uvažiti molbu za odgodu kazne, koju sam danas teška srca i sa jednim nemilim očajanjem morao nastupiti. Dakle, kaznu od 15 mjeseci nastupio sam i izlazim dogodine (1909) 22. septembra.

Zbog neprekidnog i nezakonitog samotnog zatvora, zbog grubog i neotesanog vrijeđanja od strane ovd. kerkermajstora i zbog toga što mi ne daju ni s kim razgovarati, saopštio sam danas gosp. prezidentu da ću stupiti u štrajk gladovanja (Hungerstreik). Gosp. prezident mi je obećao da će o ovoj mojoj odluci pisati vladi i ujedno mi je savjetovao da odustanem od svoje namjere dok od vlade ne dođe odgovor. Ja sam na to pristao. Na ovaj očajni korak nagnala me je neizmjerna duševna patnja vječitog ćutanja i samoće. Čisto sam i ogluvio i onijemio od neprekidnog ćutanja.

Ako mi se ne dopusti da razgovaram s kim bilo i ako i dalje ostanem u sobi pod ključem sam, ja ću se umoriti glađu, jer volim i umrijeti pri čistoj svijesti nego da poludim.

Danas sam neobično raspoložen i više ti ne mogu pisati.

Pozdravi sve, naročito Lepu.

Tebe toplo pozdravlja i grli

tvoj Petar.

57 - Milki Kočić u Banju Luku

Donja Tuzla, 1. jula 1908. po n. k.

Draga moja Milko,

primio sam tvoju kartu, i vidim da ste se sretno povratili kući. Hvala i tsbi i tati na posjeti!

Simi ću pisati što je sutra da se pobrine za stan.

Sama si bar unekoliko mogla uvidjeti i osjetiti kako je ovdje i kako zagušljiv vazduh struji u kerkermajstorovoj kancelariji, onako pa ruski! Ne može nikako lijepo biti niti može na čast služiti današnjoj modernoj upravi u našoj zemlji da se književnici tuku i vrijeđaju.

Za sebe mogu reći da bi mi mnogo lakše bilo da me ne turiše u političke krivce. Čak mi je zabranjeno da ne smijem ni sa ključarima koju riječ izmijeniti. I to u zakonu stoji!

Ali sve će biti i proći.

Pozdrav tebi i Ljepoj od vašeg Petra, koji vas željno iščekuje.

NB. Pročitao sam šesto izdanje "Jazavca pred sudom". Na žalost, našao sam mnogo štamparskih pogrešaka, koje kvare smisao; inače je ovo izdanje prilično ukusno i lijepo.

58 - Milki Kočić u Tuzlu

Donje Soli, 18. jula 1908.

Dragi moji i mili Coco,

predajem ti ovo pismo za Ameriku i književni oglas "Jazavac pred sudom". Pismo za Ameriku, kao i ono prvo, prepiši i pošalji. Za književni oglas "Jazavac pred sudom" mogla bi se dogovoriti sa Simom i poslati ga u novine. U isto vrijeme mogla bi s njim zajedno pisati kojoj štampariji da štampa sedmo izdanje. Ako ti ne bi htjela sa Simom to učiniti, onda bih ja mogao pisati kojoj štampariji za štampanje, i to bih morao učiniti preko suda. Uostalom, mi ćemo se još o tom usmeno dogovoriti.

Dragi moj i mili Coco, ja sam se tebe mnogo, premnogo zaželio. Ti nemoj žaliti novaca i nemoj se patiti. Kao što god meni činiš, čini i sebi i Ljepoj. Po svemu izgleda da ja nemam nikog na ovom svijetu nego vas dvije. Ja se tebe uvijek sjećam, i u danu i u noći, i uvijek na te mislim, Tebi bi možda mnogo lakše bilo da si ostala u Banjoj Luci, jer ovdje nemaš nikog poznatog, pa ti je vrlo teško. To ja vrlo dobro znam, pa mi je teško što se zbog mene patiš i mučiš, ali će sve biti i proći.

Pozdrav Ljepoj.

Tebe žarko i iskreno ljubi i grli

tvoj zarobljeni Petar.

Meni je tvoje jelo vrlo dobro i slatko, pa otkad si došla, ja sam se mnogo i duševno i tjelesno oporavio. Samo tebi to imam da zahvalim.

59 - Milki Kočić u Banju Luku

(Iz Tuzle, 1908.)

…Zapamti dobro ovo: kao što god u gustoj pomrčini ne možeš naći svjetlosti, isto ćeš tako uzalud u zemlji bez Slobode tražiti Pravdu. Sloboda je sveta i uzvišena majka Pravde. Bez Slobode, bez majke svoje, Pravda se pretvara u jednu običnu kurvetinu putaru, koja po širokim carskim drumovima truje i zaražava nevine, oduzimajući im podmuklo mladost, svježinu i zdravlje!…

60 - Dr Karlu Paču u Sarajevo

Banja Luka, 17. juna 1909.

Veleučeni Gospodine,

primio sam vaše mnogocijenjeno pismo od 14. VI o. g. Vaše priznanje kao jednog odlična naučenjaka da sam svojim površnim prikazom Kečetovih "Istorijskih uspomena" učinio nešto za proučavanje prošlosti Bosne i Hercegovine, i suviše je laskavo i od moje strane ničim nezasluženo. Ovo, veleučeni Gospodine, izvolite uzeti ne kao običnu frazu lažne skromnosti, nego kao moju stvarnu i istinsku ispovjest. Možda će Vam biti unekoliko i poznato da se ja poglavito bavim lijepom književnošću, te prema tome ne osjećam u sebi ni najmanje sposobnosti da bih mogao stupiti među Vaše vrijedne i učene saradnike. Ja se samo kao amater interesujem prošlošću svoje otadžbine kao i svaki čovjek kome je draga njegova rođena gruda, i koji istinski želi da dozna pravu i ničim nepomućenu istinu o prošlim događajima.

Prema Vašem traženju šaljem Vam "Jazavca pred sudom" (izd. VII). Mnogo žalim što nemam pri sebi drugih svojih radnja, ali ću biti slobodan da Vas uputim gdje bi se eventualno mogle dobiti. To su sve omanje pričice i izašle su pod naslovom "S planine i ispod planine", I, II i III sveska, pa mi se čini da bi se jedino mogle nabaviti u knjižarnici Svetislava Cvijanovića, Biograd, Knez Mihajlova ul. 15.

Primite, veleučeni Gospodine, izraz odličnog poštovanja.

Petar Kočić

61 - Nikoli T. Kašikoviću u Sarajevo

(Iz Banje Luke – nedatirano iz 1909)

Dragi moj Nikola,

šaljem ti za "Vilu" ovu narodnu pjesmu "Rajko od Zmijanja i Kraljević Marko". Ona je zanimljiva i dostojna da se štampa koliko zbog svoje ljepote, toliko i zbog toga što je u njoj opjevan jedan bosanski vlastelin.

Ispitivači naših narodnih junačkih pjesama jednoglasno su konstatovali da nema narodnih pjesama o bosanskim vladarima i bosanskoj vlasteli, kao ni pjesama iz županskog doba. Izgleda da će to njihovo mišljenje pasti, jer sam ja, baveći se ljetos antropogeografskim proučavanjem oblasti Zmijanje, naišao u narodu toga kraja na pjesme koje pjevaju o bosanskom vlastelinu Rajku ili, bolje, Ratku, po kome je i prozvano selo Ratkovo, najveće srpsko selo u Bosni i Hercegovini.

Uveliko sam zadovoljan što će ovo pitanje staviti na dnevni red naša "Bosanska vila". Primi bratski pozdrav.

Tvoj

Petar Kočić
Banja Luka.

63 - Nikoli T. Kašikoviću u Sarajevo

Banja Luka, 2. septembra 1909. po st.

Dragi Nikola,

šaljem ti za "Vilu" i ovu drugu pjesmu o Rajku od Zmijanja. Ja se trudim da sve narodne pjesme o njemu skupim i u "Vili" našoj odštampam, pa ću onda napisati opet u "Vili" jednu raspravicu, koja će biti vrlo zanimljiva jer će se donijeti nešto novo u proučavanju naših narodnih pjesama. U tom pogledu "Vila" je stekla velike zasluge, to joj ne može niko poreći. Donošenjem ovih pjesama ona će samo još više podići svoj ugled, jer su one nešto novo.

Mogao bi u 17. broju i ovu pjesmu štampati.

Tvoj Petar Kočić

64 - Jovanu Cvijiću u Beograd

(Banja Luka, septembra 1909)

Mnogopoštovani i dragi g. Cvijiću,

Onu sam malu stvarčicu Kroz Zmijanje bio slobodan posvetiti vama i bez vašeg pitanja kao spontani i srdačni izraz zahvalnosti prema vama jer ste me u jedno vrijeme materijalne nevolje pomogli, a još više zbog toga što ste mi otvorili oči za jednu korisnu stvar. Duboko žalim što nisam po struci geograf i istoričar, jer bi bolje i savjesnije mogao ispitati ovu zanimljivu oblast koja ima tako poetsko ime "Zmijanje". Ja sam ušao u jedan zanimljiv muzeum – na svakom koraku sretam sve nekakve znake starine.

– – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – –

(Nedovršen koncept odgovora)

Petar Kočić

65 - Milanu Saviću[47] u Novi Sad

Banja Luka, 25. XI 1909.

Pošt. i dragi Gospodine,

tek danas dobih od mog prijatelja gosp. dra Glušca Vašu dopisnu kartu, jer je bila zalutala u ovdašnju Veliku Realku, pošto ste Vi metnuli moje zanimanje profesor, a ja to nisam, na žalost, iako imam svu kvalifikaciju za to mjesto. Ne da mi bosanska vlada.

Šaljući Vam spisak ili poziv na pretplatu, iz koga ćete moći sve vidjeti, najljepše Vam se zahvaljujem što ste se dragovoljno primili tako teške i neblagodarne rabote kao što je to skupljanje pretplate na srpsku knjigu. Još jednom iskreno hvala!

Primite srp. pozdrav.

Petar Kočić

66 - Gliši Elezoviću[48] u Skoplje

Banja Luka, 30. XI 1909.

Dragi moj Glišo,

tvoje su se emšerije sjajno pokazale, a ti još sjajnije! Živio i ti i tvoje krotke emšerije!

Primio sam 61 krunu za 68 pretplatnika, a prema tvojoj želji poslaću ti 100 komada, dok knjiga ne izađe iz štampe, i to koli brzovozno.

Dragi moj Glišo, ja ti se najsrdačnije zahvaljujem na tvojoj dragocjenoj predusetljivosti i trudu oko skupljanja pretplate. Pozdravi mi, molim te, sve tamošnje moje poznanike. Neću ih ovdje nabrajati, jer na brzu ruku pišem zbog oskudice u vremenu. U spisku pretplatnika ne vidim, na žalost, poznatog hotelijera gospodara Mladena Popovića. Šta li je s njime bilo, da nije iščezaja ot Skopje? Opet mi ga pozdravi ako imaš s njime živozdravo. – Mene zaista tamošnje stvari zanimaju i već unaprijed znam da sve ne ide u redu. Tako je i ovamo.

Dragi moj Glišo, javljam ti da od Nove godine 1910. izdajem književni i prosvjetni list Razvitak ovdje u Banjoj Luci i najljepše te molim da mi budeš u gajretu sa saradnjom. Biću ti zahvalan.

Toplo te pozdravlja tvoj odani

P. Kočić

67 - Marku Maletinu[49] u Novi Sad

Banja Luka, 13. XII 1909.

Dragi i poštovani gospodine Marko,

primio sam od Vas današnjom poštom 55 kruna u ime pretplate na "Jauke sa Zmijanja", pa Vam se najsrdačnije zahvaljujem na Vašoj dragocjenoj prijateljskoj usluzi i trudu oko skupljanja pretplate! Knjiga će ući u štampu početkom našeg decembra, i dok bude gotova poslaću Vam s molbom da ih razdijelite među pretplatnike.

Još Vam jednom srdačno hvala!

Što se tiče Omladinske Statistike, ja sam pitao dra Glušca, i on mi reče da njihov direktor, dr Protić, ne dopušta da se postavljena pitanja podijele među đake. Ja sam zamolio dra Glušca da on privatno razda spiskove, i on mi reče da će gledati da to po mogućnosti učini. O toj stvari toliko Vam zasad mogu javiti.

Primite iskreni srpski pozdrav od Vašeg odanog

Petra Kočića.

68 - Aleksi Šantiću[50] u Mostar

Dragi Aleksa,

poslao sam ti molbu za saradnju u našem skromnom "Razvitku". Svetko[51] mi je javio da si primio poziv i da si mu rekao da ćeš nam poslati jednu pjesmu o težaku. To je mene vrlo obradovalo, pa svaki dan očekujem na tvoju pjesmu, jer bih želio da nam baš ti napišeš pjesmu koja bi izašla u prvom broju "Razvitka".

Ja te ponovo najsrdačnije molim da nam ispuniš molbu i što prije pošalješ pjesmu.

Obećali su nam saradnju g. dr Cvijić, dr Skerlić[52], Živojin Perić[53], dr Tih. Đorđević[54], Pavle Lagarić, Veljko Petrović i mnogi drugi.

Nećeš biti, dragi Aleksa, u rđavom društvu, kako vidiš. Pozdrav Svetku.

Toplo te pozdravlja

tvoj P. Kočić.

Banja Luka, 20. XII 1909.

69 - Aleksi Šantiću u Mostar

Dragi Aleksa,

Primio sam tvoju krasnu i jedinstveno lijepu pjesmu "Na njivi", na čemu ti se najsrdačnije zahvaljujem. Meni je žao što si ti mogao i pomisliti da sam ja na tebe ili Svetka u onom pismu iz Crne kuće mislio. Bože sačuvaj! Kao i ovdje, tako isto i u Mostaru ima rđavih ljudi i muzevira. Na te rđave ljude i muzevire ja sam mislio. Meni je jedan čovjek iz Mostara pričao da su se neki "političari" veselili kad sam ja uhapšen. To Svetko ne da reći.

Tvoja će pjesma, dragi Aleksa, izaći u ovom prvom broju, i gledaću da ne bude nijedne štamparske pogreške.

Toplo te i iskreno pozdravlja tvoj odani

Petar Kočić.

Banja Luka, 26. XII 1909.

70 - Svetislavu B. Cvijanoviću u Beograd

Banja Luka, 3. I 1910.

Dragi gosp. Cvijanoviću,

Zbog prevelike nagomilanosti poslova u zagr. "Srp. štampariji", gdje se štampaju, "Jauci sa Zmijanja" moći će tek izaći početkom februara po n. k. Teško je deverati sa našim štamparijama – naročito kad je ovako daleko.

Srdačno vam hvala na čestitki.

Vaš odani Petar Kočić

71 - Petru Mirkoviću[55] u Zenicu

Banja Luka, 5. II 1910.

Mnogopoštovani i dragi gosp. Mirkoviću,

Primio sam od gosp. Kovačevića vaše cijenjeno pismo, i ono me je vrlo obradovalo. Ja vas lično mnogo cijenim i poštujem, kao i vaš dosadašnji književni i prosvjetni rad. Ono što vi iznosite u svojoj priči "Sirota – pa vezir", osim nekih malih razlika, slaže se sa onim što sam ljetos zabilježio na Zmijanju, oblasti u kojoj se nalazi Banjica, ili, bolje reći, Ratkovo, jer je Banjica jedan dio sela Ratkova.

Pitate dalje ko je to što skuplja podatke o Gavri Vučkoviću Krajišniku. To je moja malenkost. Gavro je neobično zanimljiva i zaslužna ličnost koju treba trgnuti iz zaborava. Za osudu bi bilo da se ne nađe nijedan Krajišnik koji bi to učinio. Iz ljubavi i pijeteta prema njegovoj dragoj sjeni, ja sam se dao na mučni i teški posao da ga otrgnem iz zaborava, jer je on to, kao iko, zaslužio u punoj mjeri.

Kad sam pokrenuo na Krajini sa drugovima "Razvitak", molio sam gosp. protu Kovačevića da vas, kao svog starog i dobrog druga, zamoli da nam što za "Razvitak" o Gavri napišete, ili da nam izvjesne podatke o njem stavite na raspolaganje, jer sam čuo, i od njeg i od mnogih drugih, da vi najbolje poznajete Gavru i njegova djela. Gosp. proto je to zaboravio, dok nas evo sad, ne podsjeti vaše cijenjeno pismo u kome pišete da imate jednu rukopisnu Gavrinu knjigu od 50 tabaka. Veliku bi uslugu učinili našoj Krajini i odužili bi se na najljepši način sjeni pokojnog Gavre kada bi za "Razvitak" poslali jedan odlomak iz tog Gavrinog rukopisa, koji je, kako pišete, vrlo zanimljiv. Mogli bi poslati cio rukopis, pa bih ja izvadio ono što je najzanimljivije. Ja bih sigurno mogao učiniti kod "Kolarčeve zadužbine" u Beogradu, ili kod kog drugog književnog fonda, da se ta Gavrina rukopisna knjiga štampa. Prihod bi pripao vama, tj. ako bi ga bilo, a nadam se da bi ga bilo.

Molim vas najljepše da mi javite o ovoj stvari vaše cijenjeno mišljenje i da me izvijestite i o čemu drugom što se odnosi na ličnost Gavrinu. Biću vam za tu bratsku uslugu vrlo zahvalan. Nadam se da će to učiniti čovjek koji veli: "Letim i ja svojima pomoći da lašnje do opšte želje mogu doći". Uvjeren sam da ove riječi nisu naprazno bačene.

Mnogo vas poštuje i pozdravlja vaš odani

Petar Kočić

urednik "Razvitka".

72 - Živku Nježiću[56] u Zagreb

Banja Luka, 15. III 1910.

Dragi moj Živko, mogu ti javiti da te je Okružna skupština Banjaluka od 7. III 1910. postavila za posl. kandidata Sana–Ključ, a ja sam postavljen za izborni srez banjalučki. Sve tačke programa osim prve ja sam potpisao, i ja ću biti kao divljak. K. Majkić[57] je postavljen za Bos. Krupu–Cazin. Ti programa ne možeš mijenjati, nego samo primiti ili odbiti pa se kandidovati kao divljak, ako je po volji. Na Sani možeš prodrijeti, uzdam se, pa primio program ili bio divljak. Policija traži za "Razvitak" kauciju od 3000 kruna, pa sam u velikoj neprilici, i tome je kriva unekoliko i bilješka o tvojoj kandidaturi.

Tvoj P. Kočić

73 - Živku Nježiću u Zagreb

Banja Luka, 25. marta 1910.

Dragi moj Živko, oprosti, bratac, što ti ne mogoh odgovoriti na tvoja pisma. Sa sviju me strana obasulo sa pismima i kartama, tako da sam se prosto zbunio šta ću i kako ću. Nisam mogao nikom odgovoriti, pa ni tebi, što dapače žalim. I "Razvitak" mi se razvio na vrh glave! Nego me je obradovala tvoja karta u kojoj mi javljaš zaključak skupštine na S. Mostu od 18/3. i čini mi milo što su me Sanjani poslušali. Ti pišeš u svom pošljednjem pismu o nekakvim opskurnim kandidatima, kao na priliku o V. Babiću i dr. Sve je to boš posla! Zdravo i još jednom zdravo!

Tvoj P. Kočić

74 - Milki Kočić u Banju Luku

Sarajevo, dne 29. X 1910.

Draga moja Milka,

od tebe još ne dobih odgovora na moju pošljednju kartu, (pa ne znam kako ste i je li naš mili i mali Slobodan[58] zdrav. Ja uvijek mislim na vas sve, a naročito na mog malog Slobodančića.

Molim te, javi mi kako ste i kako živite. Meni je vrlo neobično bez vas.

Draga moja Milka, nemoj da se patiš i nemoj da suviše štediš pa da se napatiš. Pazi dobro dijete.

Simo je ovdje. Krivo mu što mu nismo javili rođenje Slobodanovo. Da smo ga pozvali, bio bi nam i kum. Ja sam kumu čestitao krsno ime. Jesi li ti kod njih išla?

Dimović se još nije vratio iz Beča, pa nisam mogao o onoj stvari razgovarati sa njim.

Ako bi kakvo važno pismo tamo došlo za me, molim te da ga ovamo pošalješ.

Ovdje nema ništa novo. Saborske sjednice teku sad zasad mirno. Šta će poslije biti, ne znam.

Piši mi!

Sve vas toplo i iskreno grli i ljubi, a naročito svog Slobodana

vaš Petar.

75 - Milki Kočić u Banju Luku

Sarajevo, 7. XI 1910.

Draga Milko,

sretno sam doputovao i danas sam odmah našao sobu za 30 kruna. Još se ništa ne zna koliko ćemo ostati. Kad doznam, javiću ti. Ali svakako ću gledati kroz jedno 10 dana tamo doći i posjetiti mog dragog Slobodančića i tebe. Pozdrav tebi, Slobodanu, Ljepoj i ostalima

od vašeg P. Kočića.

76 - Milki Kočić u Banju Luku

Sarajevo, 23. XI 1910.

Draga moja Milka,

danas sam primio od Kunića odijelo, koje mi se je dopalo jer je vrlo toplo. Košta prema njegovom računu 94 krune. Molim te plati mu to.

Govori se da će Sabor biti kroz 15 dana odgođen. Ja mislim tražiti dopust kroz koji dan da vas pohodim jer sam vas sviju zaželio, naročito tebe i mog dragog Slobodana. Kako je on? Je li zdrav? Guče li?

Simo je ovdje, pa smo uvijek zajedno. Jedemo svi kod Avakuma. Moj stan nije najbolji, ali se može trpiti.

Neki dan sam ti poslao 250 kruna od dnevnice. Vrlo skromno živim, da bi se moglo što zaštediti.

Sve vas, naročito tebe i Slobodana, ljubi i grli vaš Petar, koji vas uvijek osjeća.

ljubi te

tvoj Kočo.

77 - Milki Kočić u Banju Luku

Sarajevo, 29. XI 1910. po nov.

Draga moja Milka,

već nekoliko dana prođe a ja ne dobih od tebe nikakva odgovora na svoja dva pisma. Da li si primila 250 kruna?

Očekujemo da će se kroz 7 dana Sabor odgoditi. Ja sam htio tražiti dopust, ali je Sabor zaključio da se nikom ne može dati dopust. Dedijer[59] je pozvan iz Beograda i nije mu dat dopust. Simo[60] i Krulj[61]silno su se zavadili i potukli.

Kako je mali Slobodan? Odmah mi odgovori.

Pozdrav Ljepoj, Vuki i Đorđi.

Tebe i Slobodana toplo i iskreno grli i ljubi

tvoj P. Kočić.

78 – Milki Kočić, u Banju Luku

Sarajevo, 4. XII 1910. po nov.

Draga moja Milka,

tvoje me je pismo obradovalo, jer na dva svoja pisma ne dobih od tebe odgovora. Drago mi je mnogo što je moj Slobodan stalno zdrav i čio. Da li imalo guče?

Sabor će se odgoditi u ovu iduću subotu (10. po nov. kal.). One komendije u Saboru nisu ništa. Take se komendije dešavaju u svima saborima, pa i u bosanskom. Zato se nemoj brinuti.

Pisao mi je Ilija iz Prizrena. Primljen je za redovnog đaka i dobija izdržavanje.

Pozdravljam vas sviju, a naročito tebe i Slobodana! Željno iščekujem da vas zagrlim i poljubim.

Grli vas i ljubi vaš

P. Kočić.

79 - Milki Kočić, u Banju Luku

Sarajevo, II/24. januara 1911.

Draga Milka,

sretno sam doputovao ovamo sa Kostom. Onu stvar sa osiguracijom urediću danas. Prije nisam mogao jer je radnja bila zatvorena. Danas ću takođe ići radi one druge stvari i dr Vasiću.[61]

Sabor je juče otvoren. Mi smo Srbi protivni vladi, Turci i katolici su uz vladu, pa može biti svašta.

Ništa drugo novo nemam da ti odovud javim.

Simo još nije došao. Po svemu izgleda da će se on i zahvaliti na mandatu. Ko bi to još znao? Možda i neće. Vidi valjda da će se i Sabor raspustiti.

Pozdravi mi i poljubi mog dragog Slobodana.

Pozdrav tebi, Lepoj i Borći. Tebe i Slobodana uvijek ljubi i grli

vaš P. Kočić.

80 - Milki Kočić, u Banju Luku

Sarajevo, 25. I 1911.

Draga Milka,

Stvar sa osiguracijom potpuno sam uredio, i priznanica se nalazi kod mene. To ti ukratko javljam da se ne brineš za tu stvar.

U Saboru se još ništa ne zna. Situacija je mutna i zamršena: ne zna se ni ko pije ni plaća!

Toplo te pozdravlja i svog Slobodana sa Ljepom i Borđom

vaš Petar.

81 - Milki Kočić u Banju Luku

Sarajevo, 29. I 1911.

Draga moja Milka,

primio sam danas tvoju kartu u kojoj mi javljaš da si opet nešto slaba i da i Slobodan nije najbolje. Molim te, pripazi na se, a još više na malog. Znam da te nespavanje i neuredan živog satra, ali šta ćeš, mora se trpjeti dok Slobodan malo odraste. I on će valjda postati malo bolji nego što je danas.

Iako je u Sarajevu velika studen, ja se ne mogu nikako da odlučim da kupim kaput, jer držim da ova zima neće dugo trajati.

Simu sam obilazio u bolesti. Malo mu je bolje. Bio je prezebao. Sad se pridigao. Kako izgleda, Sabor će podulje trajati, i ja ću vas možda kroz 10 dana opet pohoditi.

Draga Milka moja, pazi na se i Slobodana. Ja vas se uvijek sjećam i na vas mislim.

Grli vas i ljubi

Vaš P. Kočić.

82 - Milki Kočić u Banju Luku

(Sarajevo, februar 1911)

Draga moja Milka,

sinoć sam sretno prispio u Sarajevo. U putu mi je bilo prilično hladno. Nisam vam radi toga mogao pisati ni iz Bočca ni iz Jajca, kao obično što sam činio.

Ovdje nema ništa novo što bi trebalo da ti opširno javim. Samo ti javljam da se je Simo razbolio. Danas idem da ga obiđem. Pazi na Slobodana i na svoje zdravlje, i budi uvjerena da vas se ja uvijek sjećam i na vas samo mislim.

O Saboru samom ne mogu ti ništa posigurno javiti. Koliko će još raditi i kad će se raspustiti, ni to se ne zna. Katolici i Turci su protiv nas. Šta će naposljetku biti, ni mi sami ne znamo. Tebe iskreno i Slobodana ljubi i grli vaš

Petar.

Onom troma pozdrav.

83 - Milki Kočić u Banju Luku

(Sarajevo) 24. II 1911.

Draga moja Milka,

Hvala ti na tvojoj karti, jer me je tvoje ćutanje bilo unekoliko zabrinulo. Kroz nekoliko dana, dok se svrši debata o budžetu, ja ću vas pohoditi. Sad ne mogu, jer moramo svi na okupu biti radi glasanja protiv budžeta. Simo je bio samo dva dana u Tuzli, i to je otišao kad sam se ja vratio iz Banje Luke. Svi smo ovdje na okupu, osim dra Božića, koji je sada tamo.

Draga moja Milko, pripazi na se i Slobodana. Izvedi ga napolje, jer je tamo, kako čujem, vrlo lijepo vrijeme! Sve vas toplo pozdravlja i grli vaš Petar. Naročito tebe i Slobodana.

Ljubi te tvoj Petar.

84 - Milki Kočić u Banju Luku

Sarajevo, 17/30. marta 1911.

Draga moja Milka,

primio sam tvoju kartu, i krivo mi je što mi redovno ne odgovaraš na moje karte. Valjda imaš toliko vremena da napišeš nekoliko riječi. Doduše, imaš ti posla oko malog, ali bi ipak to mogla učiniti.

Mogu ti javiti da sam izabran za činovnika sa plaćom od 3000 kruna. Lijepo su svi primili moju molbu. Morali bi se u mjesecu aprilu preseliti u Sarajevo.

Kroz koji dan, eto me tamo. Ljubi tebe i Slobodana

vaš P. Kočić.

85 - Milki Kočić u Banju Luku

Sarajevo, 24. III 1911.

Draga moja Milka,

Primio sam Tvoje pismo. Hvala Ti na obavještenju. Ja sam znam da Ti je teško sa Slobodanom, ali šta ćeš: dijete je dijete, mora se trpjeti. U nas se u Saboru uhvatila velika džefa. Bosanski katolici hoće da nas sve uz pripomoć Turaka pohrvate, a Turci uz pripomoć katolika hoće da kmeta i seljaka za vječita vremena zarobe.

Kroz koji dan doći će agrarno pitanje. Moram biti ovdje, jer se bojim da nas narod ne nazove izdajnicima.

Pazi na se i na Slobodana. Pozdravi Lepu i Đorđu.

Sve vas toplo grli i ljubi

P. Kočić.

86 - Aleksi Filipoviću[62] i Milutinu Jovanoviću[63] u Žepče

Sarajevo, 27. jula 1911.

Poštovana gospodo, primili smo Vaše cijenjeno pismo i odmah smo Vam juče poslali našu Izjavu, iz koje ćete vidjeti razloge koji su nas primorali da i javno raskinemo sve veze sa dosadašnjim našim drugovima članovima Srpskog kluba. Daleko bi nas odvelo kad bi Vam sve potanko počeli izlagati što se je do danas radilo u Srpskom klubu. Možemo Vam samo toliko reći da u Srpskom klubu ima ogroman broj članova koji vrlo često zaboravljaju interese narodne, i teže svim silama da se dopadnu onima gore!

Uostalom, mi ćemo uskoro pokrenuti svoj list ("Otadžbina") iz koga ćete se moći potpuno da uvjerite da je naše držanje i u Saboru i van Sabora bilo uvijek ispravno i korektno, sasvim saglasno sa interesima srpskog naroda. Oni nas sada, kad nemamo svog organa, bezobrazno i plaćenički napadaju u "Srpskoj riječi", ali vjerujte nam da nam kod našeg poštenog svijeta ne mogu ni pera odbiti! Krajina je sva uz nas listom, a i ostala Bosna.

Toliko Vam ukratko, u ime svoje i svojih drugova, odgovaram na Vaše cijenjeno pismo.

Primite srp. pozdrav i poštovanje.

Petar Kočić, narodni poslanik

87 - Aleksi Šantiću u Mostar

Dragi Aleksa,

Najljepše te molim da mi učiniš jednu ljubav. Radi smo da uz "Otadžbinu" izdamo Božićni prilog, pa te svesrdno molim da nam i ti štogod priložiš. Ti si pjesnik nas sviju, ne treba da te buni što smo se mi "političari" malo pocijepali.

U 23. broju "Otadžbine" ja sam napisao jedan kratak prikaz tvojih pjesama, pa sve se bojim da mi se nije što nepodesno i netačno podvuklo pod pero. Moje simpatije uvijek su bile za te i za tvoj talenat. Prikaz sam pisao na brzu ruku, pa nisam kao kritičarski laik ni mogao sve kazati što bi trebalo reći kad se piše o tvojoj krasnoj i humanoj poeziji koju svaka šuša ne može ni osjetiti. Ako sam što pogriješio u prikazu, sjeti se da sam, kako rekoh, laik i oprosti mi.

Dragi Aleksa, nadam se da ćeš nam svakako štogod za božićni prilog poslati, i srdačno te pozdravljam…

Sarajevo, 24. XI 1911.

P. S. Ja svršavam "Sudaniju", koju ću otštampati u zasebnu knjigu.

88 - S. B. Cvijanoviću u Beograd

S. 29. juna 1912.

Dragi g. Cvijanoviću,

poslao sam Vam prije dva dana 150 k. "Sudanije" u Zemun poste restante, što čini sa onih 50 poslanih 200 komada. Dajem Vam za gotov novac 40% popusta, i molim Vas da mi pošaljete novac. Mogli bi iz mojih novaca i koju novu knjigu poslati i, ako ima kakvog moga duga, naplatiti.

Sa srdačnim pozdravom

Petar Kočić

89 - Lazi Popoviću[64] u Sremske Karlovce

Sarajevo, 5. I 1913.

Dragi dr Lazo,

rado se odazivam tvom pozivu na saradnju. Pravac kojim misliš poći svesrdno primam, i koliko moja snaga dopušta, radiću. Najnoviji i najljepši podvizi i pobjede na Balkanu hrabre da s uspjehom krenemo čistim pravcem nacionalne kulture.

Srdačan pozdrav i bratski zagrljaj

P. Kočić

89 - Svetislavu B. Cvijanoviću u Beograd

Sarajevo, 4. IV 1913.

Dragi gosp. Cvijanoviću,

Od Pijukovića i druga dobio sam Vašu porudžbinu za 20 komada moje male knjižice Iz Otadžbine i danas sam Vam poslao 20 komada u Zemun poste restante. Molim Vas, ako je moguće, za jednu uslugu. Prije mjesec dana, knjižaru M. Stajiću poslao sam cijenu od 2,80 kruna za knjige dvije: Gavro Vučković: "Ropstvo u slobodi ili pravda u Bosni", I i II sv., ali on mi niti šalje knjige niti šta odgovara. Molim Vas, da li bi Vi mogli u toj stvari kod njega što učiniti.

S pozdravom

P. Kočić

91 - Živku Nježiću u Sarajevo

Ivan, 10. VIII 1913.

Dragi moj Živko. Prije nekoliko dana bio je ovdje dr Vladimir Ćorović[65] (a ne Andrić) i nešto mi je ponudio o Pejanovićevoj kandidaturi i ja sam kazao da nemam ništa protiv Pejanovića i volim da on prođe nego kandidat "Srp. riječi". Ja na brzu ruku nisam mogao ništa potpisati. Šta je u "Narodu" izašlo, ne znam. Napada me danas u pismu i Čokorilo[66] što sam ustao tobože protiv njegove kandidature. I Kobasica[67] je mislio da se kandiduje, pa je sad odustao. Što se tiče odnosa sa grupom oko "Naroda" ti znaš moj prošli i sadašnji položaj prema njima. Oni su meni uvijek nesimpatični bili. Sigurno je dr Vl. Ćorović i moje ime poturio na Pej. kandidaciju. Do skorog viđenja, dragi moj Živko!

Petar Kočić

92 - Milki Kočić, u Sarajevo

Beograd, 19. januar 1914. (Iz duševne bolnice)

Draga Milka,

Ja sam još jednako u Beogradu i pozdravljam tebe i Leposavu i Borću. Primite svi skupa pozdrav

Petar Kočić, nar. poslanik

93 - Milki Kočić u Sarajevo

Beograd, 2. februara 1914. (Iz Duš. bolnice)

Draga Milka,

ja sam još u Beogradu. Šta vi radite, kako vi živite, kako je Leposava i Vida?[68] Čujem da je Vida bolesna. Njena sestra ovde je meni dolazila u posetu. Gledaću da dođem što pre tamo u Sarajevo.

S pozdravom srpskim

Petar Kočić, nar. poslanik

Pozdrav od Jove Karanovića[69] iz Beograda, nemojte se brinuti za Maru.[70] Ona je zdrava i živa. I Mara će s mnom i s gosp. Jovom Karanovićem doći.

P. Kočić

94 - Milki Kočić, vjerovatno u Sarajevo

Beograd, 11. februara 1914. godine

Draga Milko,

Ja se još nalazim u Srbiji i zdrav sam. Ništa mi ne fali. Gledaću da što prije dođem tamo kroz nekoliko dana. Ovamo mi je dosadno i ne mogu mirno.

Znaj, da ću tamo doći. Kod mene gotovo svaki dan dolazi Mara Vranješević, Vidina sestra. Ona pozdravlja svoju sestru Vidu.

S srpskim pozdravom

Petar Kočić, nar. poslanik

95 - Milki Kočić, vjerovatno u Sarajevo

Beograd, 25. IV 1914.

Draga Milka,

Ja sam ozdravio i jedva čekam da te vidim moja draga Milko i pišem da ti izađeš pred mene. Kaži Leposavi da je lepo i uljudno pozdravljam.

Uz srpski pozdrav

Petar Kočić,

narodni poslanik i srpski književnik


96 - Milki Kočić, u Sarajevo

Beograd, 11. Juna 1914.

Draga moja Milkico,

Ja sam zdrav i veseo. Pišem jedan roman i Lepa je bila kod mene i tast Stevo Vukmanović. Kako ste vi? Draga Milkice, dođi ti po mene.

Sa srpskim pozdravom i ljubim tebe i Lepu

Petar Kočić

narodni poslanik i srpski književnik

97 - Milki Kočić u Sarajevo

(Iz Beograda, krajem 1914. ili početkom 1915)

Draga Milka,

Ja sam još u bolnici i ovdje u Beogradu i kad pođem tamo, javiću će tebi i Ljeposavi i svima drugima.

Primite srpski pozdrav

P. Kočić.

98 - Milki Kočić u Beograd

Beograd, 3. jula 1916.

Draga moja Milko, video sam se s Vukom Miškovićem[71] ovde. Poljubi malu i pozdravi sve.

Tvoj P. Kočić

Pisma upućena Kočiću

1 - Gerasim Kočić iz manastira Gomionice

Manastir, 27. V. 1896.

Dragi sine,

Primio sam tvoje pismo i sve sam razumio što mi pišeš, i ono pismo što si ocu Petru pis’o, čatao sam. Ali, Petre, znadni da je kod nas velika oskudnica za parama, ja po tri meseca obrilujem po parohiji, a nema ni krajcera dobiti.

Petre, otidi kod gospodina mitropolita pa zamoli da te preporuči kod koga manastira da verije probaviš, drukčije se ne mere izaći na kraj, jerbo znaš da i Ilija troši u…

Petre, pazi se dobro, da se bar u tuđini vladaš dobro, neka ne bude uzalud, i moli se višnjem bogu.

Amode sve zdravo i svi te pozdravljamo, tvoj otac

Gerasim

2 - Nikola T. Kašiković, urednik "Bosanske vile" iz Sarajeva

Sarajevo, 22. XI. 1900.

Dragi prijatelju,

Primio sam obje vaše karte, ali ono što sam vi napomenuo tek more biti od nove godine; ja ću vam javiti kad svršim, al’ sigurno ću svršiti.

Tubu bi mogli poslati da pokušamo sreću. Ja bih vam od sebe što poslao, ali verujte da i ovamo ide vrlo traljavo. Zamislite da imamo 2500 forinti neskupljene pretplate, i niko se ne sjeća da šalje, već se mučimo i po šest dana list opremamo, a ako ovako i nadalje potraje, onda mogu uživati i likovati dušmani Vilini kad je ne bude više da im smeta. Eto im sve što je moderno, i secesiste i dekadenti – nek oni usreće Bosnu.

S pozdravom

Vaš

N. T. Kašiković[72]

3 - Nikola T. Kašiković, urednik "Bosanske vile" iz Sarajeva

Sarajevo, 29/5.1907.

Dragi Kočo!

Ja znam da si se zabavio o sebi, ali mi je vrlo neobično da se ne javljaš. Šta si uradio sa onom podužom pričom? Ako nijesi nikome ustupio, daj mi je za "Vilu", pa ću ti je otštampati iz nje mjesto honorara. Tako bi najlakše i najbrže došao do štampane knjige, a da bi se prodavala, u to i ne sumnjam. Upeo sam se iz petnih žila da pokažem onom ocjenjivaču u "Narodu" da "Vila" nije tako nisko pala kako on misli, pa sam dobio od Perovića tragediju Karađorđe, od Nevesinjskog podužu priču i od Bore Stankovića jednu priču iz ciklusa "Iz moga kraja". Od tebe treba da dobijem što bilo, a pisah i drugim prvacima u priči. Nosim se mišlju, ako se mogne, da okrenem "Vilu" u nedjeljni list na istom formatu i prostoru, samo bih morao proći sam i naći pretplatnika.

Pozdrav tebi, gospođi i Luci od sviju nas, a najviše od tvog

Nikole

4 - Nikola T. Kašiković, urednik "Bosanske vile" iz Sarajeva

Sarajevo, 24/12. 908.

Dragi Petre!

Čestitam ti u prvom redu slobodu, a zatim sve praznike i novu godinu. Nadam se da ćeš mi se javiti čim za "Vilu", da se vidi da i mi imamo svojih književnika, a ne sve iz kraljevine, kao što ćeš vidjeti u sadržaju. Ako imaš što gotovo, šalji za prvi broj, pa ma i s honorarom. Pozdravljaju tebe i gospođu svi moji, a najviše Tvoj

N. T. Kašiković.

5 - Nikola T. Kašiković, urednik "Bosanske vile" iz Sarajeva

Ivan, 3. 8. 1909.

Dragi Petre!

Primio sam tvoje drago pismo i odmah sam naredio da ti pošalje Živković iz Beograda 50 k. To je za prvi mah da imaš što bilo, a ako mi se odazoveš svojski i pođe kod mene pretplata kao što se nadam da će, neću te zaboraviti i dalje. O Vasi mi pošalji što prije, da bih mogao uvrstiti u 15. broj, jer će 13. i 14. izići zajedno za dva-tri dana. Ne bi zgoreg bilo da radiš taj svoj duži rad, makar pomalo za pojedine brojeve. Ja znam, poslije tamnice i ove pošljednje političke bruke, kako ti je u duši, ali šta ćemo de, kad oni silni i jaki uvijek nas uzimaju kao kusur. No ipak i pored sve nesreće, ja se ipak nadam da poslije bure i sunce ogrije, i tvrdo vjerujem da ću živ dočekati ono za čim sam najviše žudio i zbog čega nas toliko mrze i progone. Srpska je ideja prirodna, stvarna, zrela; svi je naziru, ćute, osjećaju i jedva čekaju da bukne i da svojim oštrim plamenom očisti srpske zemlje od ove poganije, koja nas smeta, davi, prigušuje i koja bi htjela da nas proguta i uništi u najodsudnijim časovima, – ali to neće nikad dočekati, jer vrijeme i prilike, kao i odnosi onih velikih, nas će spasti i izbaviti iz čeljusti aždahinih.

Dakle, ako moreš ikako, produži Cviku i Duruta, pa da ga odštampamo. "Vilu" bez sumnje primaš i nadam se da ti se sad sviđa, jer sam raskrstio sa starim uređivanjem i želja mi je da "Vila" postane čist i moderan književni list. Od staroga samo sam zadržao rubriku narodnih umotvorina. I saradnici su sad većinom mlađi ljudi, na kojima svijet ostaje. Molim te, saopći mi svoje mišljenje o sadašnjem uređivanju i da li bi još što trebalo zavesti ili ukloniti.

A sad molim i tebe i gospođu da mi saopćite što više i što vjernijih podataka o gđici Mileni Stefanovićevoj, ćerci g. Ljube Stefanovića, trg. tamošnjeg, a naročito kakva je djevojka, kakvi su joj roditelji, kakva je uopšte ta porodica i da li i koliko nosi miraza ta djevojka. Ova se stvar odnosi na njenu sreću, odnosno udaju, jer me jedan vrlo zainteresovan mladić pitao o tome a ja čekam dok mi vas dvoje javite.

Očekujući odgovora, srdačno vas pozdravlja oboje u ime svoje i sve moje tevabije.

N. T. Kašiković.

6 - Nikola T. Kašiković, urednik "Bosanske vile" iz Sarajeva

Sarajevo, 9.11.1909.

Dragi Petre!

Ja očajah čekajući obećanu priču za "Vilu", a ti čekajući što od Živkovića. No kako slabo i vrlo slabo ide s pretplatom, nije ti mogao ni poslati, jer čim što pane – raščapaju kao orlovi i djeca i saradnici, pa ti ja sušim zube. Nego neki dan pisaše mi otuda da ti se odmah javim i da te odgovorim od pokretanja novog lista, nego da ti ponudim glavno saradništvo na "Vili" uz 200 k. mjesečne plate, ali pod uslovom da ne pokrećeš drugog lista, jer se, vele, i tako snage cijepaju, a "Vila" ima svoju prošlost, i sad stupa u 25. godinu svoju, pa je šteta da ramlje, nego bi trebalo da se oko nje okupe sve mlađe snage i da se, ako je moguće, i proširi, ali svakako da bude ogledalo cijele Bosne i Hercegovine. Dakle, ako pristaješ – odgovori mi da znam udesiti stvar i ako hoćeš da poradim da se ukine naredba o tvom progonstvu iz Sarajeva, pa bi mogao doći ovamo.

Kupim ti priloge odnosno pretplatu na knjigu i nadam se da ću moći jedno stotinak sakupiti.

Još nešto. Ako bi mi mogao jedan uvodni članak za "Vilu" napisati, vrlo bi me obradovao, jer sam u tome oskudan. Još ti stavljam na znanje da će prvi brojevi "Vile" u 25. godini biti ispunjeni samo domaćim radovima, a Skerlić će napisati uvodni članak, pa i tebe ne smijem izostaviti.

Srpsko ti iskreno pozdravlje zajedno sa gospođom šalje

Tvoj odani

N. T. Kašiković[73]

7 - Nikola T. Kašiković, urednik "Bosanske vile" iz Sarajeva

Sarajevo, 29/11. 1909.

Dragi Petre!

Primio sam kartu i poslao ti danas 17. i 18. br. Ja sam ti još u krevetu i ne mogu nikud. Što se tiče onoga, ono je svršena stvar, samo zavisi od tvoje volje i s pravom na penziju. Ja sam to tražio davno, a oni se sad sjetili kad si ti u nakani da pokreneš list. Za priču ću ti poslati 50 k. sad pred Božić, a nadam se da ću je dobiti svakako za prvi broj. A zašto mi od tih iz knjige ne pošalješ jednu da je uvrstim u ovoj godini? I za nju bih ti što ugajretio, jer sad je najbolja hora za naplatu veresije. Za ono promisli dobro, ali što ti kažem – sigurno je, ne bih te naveo na tanak led. Ovdje bi mogli stvoriti i redakcioni odbor. Tu je Veljko Petrović, Vlado Ćorović, Osman Đikić, Ivo Ćipiko, pa kad bi još došao ti – moglo bi se raditi slavno.

Zamoli i Skarića i Glušca da mi ponešto urade za 1. br., i to što od ocjena. Ako ima još ko domaći tamo, javi mi da mu pišem.

Primi iskreno srpsko pozdravlje iz prestonice srpske Bosne

Tvoj odani

N. T. Kašiković

8 - Jovan Skerlić iz Beograda

Beograd, 9. II 1903.

Dragi gospodine Kočiću,

Danas je naređeno administraciji da vam pošlje "Glasnik" od 1. januara i sve sveske koje su do danas izišle; list će vam se, kao saradniku, ubuduće redovno slati.

Molim vas da izvolite poslati još štogod za "S. K. Glasnik", naročito poveću priču, u rodu onih koje su izišle u vašoj knjizi. Vaši radovi će kod nas uvek biti dobro primljeni, i ubuduće biće honorisani.

Primite, dragi gospodine, uverenje moga odličnog poštovanja i iskreno pozdravlje.

Za uredništvo "S. k. glasnika"

J. Skerlić.

9 - Jovan Skerlić iz Beograda

Beograd, 25. I. 1906.

Dragi G. Kočiću,

Pre svega da vam čestitam na punom časti izboru u Prosvjeti. I za vas i za opštu stvar to je najbolje, i vama će tu posao biti najprijatniji i tu ćete biti najkorisniji. Samo, ne mešajte naše birokrate sa svima nama ovamo, i Srbiju kancelarije, jerarhije i hipokrizije večitih obzira sa Srbijom koja hoće slobodno da misli i da nezavisno i pošteno radi. Trebaće godine da proteknu pa da se otresemo tih ostataka prošlosti. U svakom slučaju, zbog komšije Nikole nemojte omrznuti i na Svetog Nikolu.

Za vaš izbor čitao sam u "Srpskoj riječi", i "Dnevni list" je saopštio i propratio sa nekoliko reči koje je trebalo kazati.

Sada kada ste tamo "na licu mesta", što rekli vaši ljubimci, naši domaći birokrati, molim vas pišite mi šta mislite i o "Danu" i o Majkićevom listu, i o Grđićevim pokušajima, pišite o celoj tamošnjoj borbi između mladih i starih. Ja polažem na vaše mišljenje, jer znam (da) je nezainteresovano, iskreno i demokratsko. To mi je potrebno da bih znao kako mi ovde da se prema svemu tome držimo.

Isto tako, ne zaboravite "Srpski književni glasnik". Ima dve godine kako u njemu niste ni reda napisali! Ispunite bar obećanje koje smo dali čitaocima. Ako imate što, pošljite mi odmah, molim vas, "Glasnik" će ove godine moći bolje honorisati.

List će vam se slati počev od 1. januara 1906. Ako nemate pojedine ranije sveske, javite mi da vam se pošalju.

Sa prijateljskim pozdravom Vaš

J. Skerlić

10 - Jovan Skerlić iz Beograda

Beograd, 28. XII. 1906.

Dragi prijatelju,

Primio sam vašu kartu, i hvala vam na gotovosti da me pomognete pri rasturanju moje knjige. Preko knjižare sam vam poslao 56 komada moje nove knjige: 50 za rasturanje, 1 za vas (sa nekoliko napisanih reči), a 5 da date rasturačima za trud. Istom poštom vam poslah i Omladinu i njenu književnost. Kada vam knjige budu došle, molim vas da me izvestite kartom o prijemu, da bih znao da su prispele. Isto tako, biste li mi mogli dati sigurnu adresu za rasturanje u Sarajevu?

Isto tako vas molim da mi što pre pošljete za "Glasnik". Niste se odavno javili, u pripovetkama trpimo oskudicu, i ja polažem da odmah u početku moga novoga i samostalnoga uredništva imam vaš rad. Ako želite da se "Glasnik" podmladi, morate mi svi pomoći. Dakle, ne zaboravljajte me!

Tim pre što ćemo biti u stanju da plaćamo honorare. Broj pretplatnika se uvećao, i materijalno stanje lista je povoljno. Administracija vam je već poslala, ili ako nije a ono će danas ili sutra, oko 120 dinara honorara. U januaru nadam se da ćemo vam moći poslati još dvaput toliko. Samo odredite put kojim da vam pošaljemo taj novac.

U Srpskoj književnoj zadruzi još nije rešeno za ovo kolo. Opasnost je da vam B. Stanković ovoga puta ne uzme mesto, jer ima novu, nigde neštampanu stvar. Uostalom, još ništa nije rešeno, i ja ću sve pokušati.

Sa najboljim prijateljskim pozdravom

Vaš J. Skerlić

11 - Jovan Skerlić iz Beograda

Beograd, 16. VIII. 1909.

Dragi prijatelju,

Vašu pripovetku, sa kartom u kojoj je popravka, primio sam. Stvar je vrlo dobra i naši čitaoci će je sa zadovoljstvom čitati u svesci od 1. septembra. Dopustite da vam ponovim, ono što sam vam već nekoliko puta kazao: Ostavite politiku, koju može da radi svako, i radite književnost, u kojoj ste vi u vašoj zemlji jedan.

Sinoć sam dobio i vaš telegram. Ja sam pisao da Vukov gaj nisam hteo štampati, i da sam ga, da biste dobili honorar, dao kalendaru Vardar. Mislim da vam je i poslato već 60 kruna na ime honorara. Ja sam to učinio u vašem interesu, a sada se stvar ne da popraviti, jer je priča već štampana. Oprostite mi za grešku, koja je učinjena iz prijateljskih namera, a za "Bosansku vilu" dajte što drugo slično. Utoliko bolje što ćete dati jednu pripovetku više.

Ja sada vodim korekture svoje nove knjige "Srpska književnost u XVIII veku", koja će u Akademijinom izdanju izići početkom oktobra. U oktobru ću izdati i četvrtu svesku "Pisci i knjige". Kada iziđu, obe ću vam, naravno poslati.

Javite mi se i pišite kako živite i šta nameravate. Hoćete li skoro u Beograd?

Sa najboljim prijateljskim pozdravima

Vaš svagdašnji

J. Skerlić

12 - Jovan Skerlić iz Beograda

Beograd, 6. X. 1909.

Dragi prijatelju,

Današnjom poštom šaljem Vam 31 kom. mojih novih knjiga: 1 za vas lično, a 30 sa molbom da rasturite po mogućstvu. Kako je taj broj veliki, dajte vašim prijateljima da rasturaju: svaki od njih neka zadrži za trud 30%. Sa prijateljskim pozdravom

Vaš svagdašnji

J. Skerlić.

13 - Jovan Skerlić iz Beograda

Beograd, 3. XIII. 1909.

Dragi prijatelju,

Primio sam vaše pismo i poziv za saradnju. Razume se da možete računati na mene. Samo, molio bih vas da mi ostavite roka. Ja sam u ovaj mah vrlo umoran i pretrpan poslovima, tako da ću moći danuti dušom tek u januaru, kada dođe semestralni raspust… Javite mi samo kakvu biste stvar želeli za list.

Samo, dopustite mi jednu prijateljsku primedbu. Meni izgleda da je kod vas došao čas koncentracije, a ne rasturanja narodnih snaga. "Bosanska vila", časopis koji misle kretati Grđić, Dedijer i Ćorović, pa sad vaš "Razvitak"– da to ne bude mnogo? Tim pre što će na sve vas pasti i teret političke akcije. Ja mislim da bi najbolje bilo da vi dođete u Sarajevo, da vam Kašiković osigura jedno 200 kruna mesečnog honorara (a toliko i treba i može da vam da, a i vaš rad toliko zaslužuje), pa da vi primite glavni posao u "Bosanskoj vili". Pre no što krenete list, ja vas molim da razmislite o ovom mom prijateljskom savetu.

Sad da udarim u uredničku notu. Za zbirku koju spremate imate gotovih pripovedaka. Pošljite meni jednu (nepolitičku) za prvi broj "Glasnika" od 1910, koji hoću da napravim sasvim dobar. Prodaji knjiga to ništa ne bi štetilo, moglo bi se kazati da je iz nove zbirke, a to bi čak bilo kao neka reklama. Zadužili biste (me) ako mi pripovetku pošljete do 15. decembra.

Sa srdačnim pozdravom

Vaš prijatelj

J. Skerlić.

14 - Jovan Dučić iz Ženeve

Ženeva 8. 2. 906. po nov.

Dragi moj Kočiću,

ne znam jeste li već u Sarajevu na svome novome mjestu o kome sam sa zadovoljstvom pročitao novost u skorašnjoj "S. Riječi". Šaljem vam ove redove preko našeg prijatelja V. Grđića, nadajući se da je to. najsigurniji put da dođem do vas. Bio bih radostan da skoro dobijem vaš odgovor iz Sarajeva.

Mi smo se lani slučajno mimoišli u Beogradu. Moja srdačna želja da budem s vama lično nije se mogla ni taj put ostvariti. Ja sam poslije krunisanja otišao svojima ovamo, možda drugi ili treći dan po vašem dolasku u Beograd, o kome mi je rekao prijatelj Skerlić. Biće mi tim milije kada se na ljeto sastanemo u zemlji iz koje smo, i koja je vama dala toliko snage i toliko bogatstva za književnost u kojoj vas vidim svaki dan potpunijeg i snažnijeg.

Vi znate, izvjesno, za moje simpatije prema vašem djelu. Ja sam im dao izraza kada god mi je bilo moguće. U jednom članku o vašem drugaru Borisavu Stankoviću povukao sam, možda prvi, razliku vaše umjetnosti o selu prema umjetnosti vaših prethodnika. Međutim to je bilo mimogred samo, i ja imam jednu toplu i intimnu ambiciju da drukčije zabilježim impresije koje sam imao čitajući o svojoj zemlji u vašim knjigama.

Ja spremam, koliko mi je moguće u položaju u kome sam sad (ni na nebu ni na zemlji, nego u Ženevi!), ja spremam jednu knjigu Književne impresije I Moji vrsnici. U njoj će izići eseji o 1. Bori Stankoviću, 2. Ivi Ćipiku, 3. Petru Kočiću, 4. Ivi knezu Vojnoviću, 5. Milanu Rakiću. Možda i jedan napis o Svetozaru Ćoroviću, Sv. Stefanoviću i sličnim piscima o kojima valja neko da jednom reče nešto bez laži koja nigde nije odvratnija nego u književnosti i nigdje, međutim, više akreditirana nego u našoj književnosti, gdje se niko ne zove svojim pravim imenom.

Iz članka o Stankoviću, o kome ste prvi koncept čitali u "S. Riječi", nadam se bar, vi znate moje gledište. Moja kritika neće biti ni profesorska ni dogmatična, ni pretenciozna kritika koja drži da je rekla o nekome i nečemu pošljednju riječ. To su eseji koje pišem sa ljubavlju. Piše ih čovjek koji od kritike ne pravi zanat, u doba kad je od nje napravljen zanat; to su impresije dobivene od ljudi sa kojima imam duboku intimnu zajednicu duševnu, i knjigama s kojima sam se sprijateljio i srodio. Pomenuti pisci, raznorodni na mnogo načina, nude mi jedno besprimjerno zadovoljstvo da o njima govorim.

Zato, dragi moj Kočiću, ako vam je moguće, pošaljite mi sve svoje stvari dobro upakovane. Napišite mi jedno opširno pismo o sebi i svojim pričama. Nemojte da u svemu ovom vidite drugo nego jednog svog čitaoca koji vas mnogo voli i tako rado čita, i koji će vam dati dokaza da je umio da vas čita.

Vašu prvu knjigu neko mi je ukrao. To je rijedak slučaj sa srpskim knjigama, kao što dobro znate. Na taj način, ja nemam ništa što mi je potrebno da u dugim večerima zabilježim o vama svoje utiske i da ih pošlje izradim. Ako dođem skoro do vaših knjiga, moja će stvar o vama izići… (nečitko) u "Ljetopisu" ili "Književnom glasniku".

Učinite mi po želji, dragi moj Kočiću, i prvom prilikom. Sada ja vam srdačno i prijateljski stežem ruku, s najljepšim pozdravima,

Vaš J. Dučić.

Mr Jean Doutchitch

Geneve

36, rue de Candolle, 36

(Suisse) Schweiz

15 - Srpska akademija nauka iz Beograda

Beograd, 5. VII. 906.

Poštovani gospodine,

Akademija Vam je dosudila nagradu od 480 dinara za pripovetke "S planine i ispod planine". Izvolite joj poslati priznanicu na ovu sumu, pa će Vam se novac poslati. U priznanici treba kazati da ste novac primili od Srpske kralj. akademije iz fonda Nikole 3. Marinovića.

S odličnim poštovanjem

Pisar Akad. (potpis nečitak).

16 - Ljuba Kovačević iz Beograda - Milki Kočić u Banju Luku

11. februar 1909, Beograd

Poštovana Gospođo,

Otkako je Vaš muž pušten iz zatvora, ne znam gde se bavi. Njemu je i ove godine dosudila Akademija nauka nagradu iz Zadužbine pok. Mihaila i Marije Milivojević u sumi 440 din. u zlatu. Očekivao sam da će se g. Kočić, čim sazna iz novina da mu je nagrada dosuđena, sam pismom javiti, ali on to ne učini. Stoga sam uzeo slobodu pisati vama – kad ne znam gde se on bavi – i zamoliti Vas da g. Kočiću javite kuda i na koju adresu da mu pošljem novac. Najbolje će biti da pošlje priznanicu na 440 d. pod 31. decembrom 1908. kakvom ovdašnjem prijatelju, na pr. trgovcu Mihailu R. Živkoviću, pa bih ja njemu predao novac da mu on pošlje po naredbi g. Kočića.

S poniznim poštovanjem

sekretar Akademije

Lj. Kovačević.

17 - Ljuba Kovačević iz Beograda

22/1. 1910, Beograd

Dragi,

Pre nekoliko dana dosudila Vam je Akademija nauka pomoć iz Zadužbine Mihaila i Marije Milivojevića u 900 dinara u zlatu.

Javljajući vam ovo, molim da mi što pre javite kako i na koju adresu da Vam pošljem ovaj novac. U isti mah dobro ćete učiniti da mi pošljete i priznanicu na tu sumu, ili direktno na Akademiju ili preko koga Vi hoćete.

Čestitajući Vam pokretanje novog lista, želim Vam u preduzeću željenog uspeha i ostajem Vaš poštovalac

Lj. Kovačević.

sekretar Akademije

18 - Milan Grčić iz Zagreba

Zagreb, 6/IV. 1907.

Cijenjeni gospodine!

Naše potporno društvo hoće da izda u svoju korist zbirku novijih srp. pripovjedača.. Dopustite da izaberem nekoliko Vaših najboljih stvari (3–4) i da ih uvrstimo.

Molim Vas, ako volite što i novo napisati biće još bolje, a ujedno naznačite šta se Vama najbolje svidi, da vidimo da li nam se sudovi slažu.

Molim Vas odgovorite odmah, da možemo početi rad, jer je vrijeme kratko.

Srpski Vas pozdravlja

Milan Grčić,[74]

svrš. filozof.

19 - Pavle Lagarić iz Beča

Beč, 22. maja 1907.

Dragi moj Petre!

Čitam u "B. Vili" da je Vaš "Jazavac pred sudom" izašao u IV izdanju sa slikom simpatičnog i pametnog Davida.

Nadam se da ćete i meni poslati to najnovije izdanje, jer sam i ja rad bar na slici da vidim – Davida.

Vaš osobiti poštovalac

Pavle.

20 - Pavle Lagarić iz Beča

Beč, 4. juna 1907.

Dragi moj Petre!

Jednom kartom zamolio sam Vas da mi pošaljete najnovije izdanje Vaše knjige "Jazavac pred sudom" i do danas još istu nisam dobio.

Možda niste moju kartu primili? Ili ste već sasvim na mene zaboravili? Lepo Vas pozdravlja Vaš osobiti poštovalac

Pavle

21 – Pavle Lagarić iz Beča

Beč, 17. decembra 1909.

Dragi i dobri moj Petre!

Primio sam Vaše vrlo cenjeno pismo, i lepa Vam hvala što se setiste jednog živo-zakopanog čoveka, mislim zakopanog za srpsku literaturu, jer do danas bar niko nije o meni kao književniku vodio računa. Mene su još za života ukopali.

Nadao sam se da ću kakvim krupnijim radom primorati srpske pozvane literarne krugove da o meni vode računa, ali strani svet i teška borba za opstanak ne dozvoliše mi da stvorim to krupnije delo, i prilike su tako jadne te ga neću ni kašnje moći stvoriti. Sa tom mišlju sam se sasvim izmirio.

Ali se od sveg srca radujem što ste Vi danas najbolji srpski pripovedač, i uvek se sa osobitim zadovoljstvom sećam onih krasnih večeri u kafani Luksch. Ono beše doba Vaših prvih radova, Vaše nade, Vaše borbe i pobede. I Vi ste morali pobediti, jer ste imali sva svojstva da pobedite.

Nadam se da će i ta knjiga koju meni posvetiste, na čemu Vam osobito hvala, odisati svežim i snažnim mirisom omorika Vaših krupnih brda.

U prilogu šaljem Vam jednu literarnu skicu: "Jens Peter Jacobsen, u kojoj sam težio da prikažem da gotovo sva veličina toga čuvenog svetskog pripovedača bazira na njegovoj osobitoj ljubavi prema njegovoj domovini (Holandiji) i holandskom narodu.

Postarajte se da članak bude odštampan bez pogreške.

Pa setite se češće Vašeg osobitog poštovaoca

Pavla.

22 - Ranko Vorkapić iz Mitrovice

U Mitrovici, 3 (16) V. 1907.

Dragi g. Kočiću,

Kako sam desetak dana bio na putu, s koga sam se tek sinoć vratio, javljam Vam tek danas da sam knjige (50 komada "Jazavac pred sudom" i prvu knjigu "S planine i ispod planine") primio i da ću se postarati da ih sve rasturim. Novac ću Vam poslati odmah čim knjige sve rasturim. Predavanje o našim pripovedačima održaću tek početkom jeseni, pošto donde neće biti sela, i onda ću Vam ga odmah veoma rado poslati za "Otadžbinu".

Jedan primerak "Otadžbine" šaljite Srpskoj građanskoj čitaonici ovdašnjoj. Naš će Vam blagajnik poslati svojevremeno pretplatu.

Poštovanoj gospođi rukoljub, Vama pozdrav od

Ranka Vorkapića.

23 - Danilo Dimović iz Sarajeva

26/H. 1907.

Dragi g. Kočiću,

Dobio sam iz Banje Luke više brzojava u kojima su me pozivali da dođem na svaki način, no to je sve bilo već poslije osude.

Ja sam bio s prva zapriječen poslom u Vel. savjetu, a osim toga bila je prije nekoliko dana glavna rasprava protiv muslimanske omladine radi zločina iz § 143 Kz, pak nisam mogao krenuti na put, a bio sam i prehlađen. – Posljednji brzojav, koji sam primio glasi: da dođem, ako se nadam da ću pomoći, pa pošto u siguran uspjeh bar zasada nisam mogao računati, to prije nego bi ljudima taj trošak učinio, a ne znati za uspjeh, volio sam od puta odustati.

Dogovorite se Vi sa članovima Vašeg odbora, pa ako oni pristanu, neka mi se javi da bar na sljedeće rasprave dođem, no svakako Vi osobno zatražite odmah da se sve Vaše kaznene stvari ujedno spoje.

Ako Vi želite da ja sada odmah dođem, javite mi; – no bolje je da sve ostane do buduće rasprave.

Kao što ste sigurno čuli, biti će u svim parlamentima interpelacija radi progona novinara u Bosni.

Ne mogu da Vam u ovom pismu opsežno pišem moje mišljenje o onoj Vašoj osudi, no ovih dana polazim u Beč k ministru, pa neću propustiti priliku da ga uz ostalo ne upozorim i na ove tipične slučajeve novinarskog proganjanja i osuđivanja, ne bi li možda državni odvjetnici dobili nalog da ne gledaju odmah u svakoj oštrijoj kritici zločin smetanja javnog mira. – Ja ću pokušati ovdje da djelujem ne bi li Vas pustili na prostu nogu.

Za "Srp. riječ" već je teško naći urednika koji će odgovarati, jedino "Narod" zgodno izbjegava zapljene, jer od kada je u Mostaru, još nije bio zapljenjen.

Za kratko vrijeme pa će "Dan" u Sarajevu početi izlaziti, a organizacija se sprema da preuzme "Srp. riječ", no ne vjerujem da će moći izdržati sa svim onim troškovima sa kojima je to skopčano.

Pisao sam Vam ovo kao branitelj i prijatelj, jer znam da Vam je sada teško i nesnosno, no držim da će toliko obzira imati prema Vama kao novinaru, pa da će Vam učenje i lektiru dozvoliti. – Uostalom, i to ćete Vi svojom snagom i voljom pretrpiti, a nastupiće i drukčija vremena.

Primite Vi i g. Kondić iskren pozdrav od odanog Vam

Dimovića[75]

24 - Danilo Dimović iz Sarajeva

Sarajevo, 6. I. 1908.

Dragi Kočiću!

U prvom redu, sretan Vam Božić i Nova godina!

Ništavnu žalbu za Zrnića sam poslao već u B. Luku, te se nadam da će djelomično upaliti, jer osuda nije pravno osnovana. – Priziv će sigurno uspjeti i to držim sa polovicom kazne da će Zrnić proći.

Istina je da imade članaka koji su mi se učinili kao bojni krik. Lijepi su, krvlju su pisani, ali naše prilike…

Bio sam prije mjesec dana u Beču kod ministra preko dva sata u audijenciji. Razlagao sam mu o progonu štampe, o nesuvremenosti našeg kaznenog zakona, a govorio sam veoma dugo o Vama i vašem zatvoru. – Kako ste kod njega opisani, to možete misliti, jedino priznaje Vaš veliki upliv na narod i to kao posljedicu "der hervoragenden schriftstellrischen Tdtigkeit".

Na sve moje molbe da Vas pusti dobio sam negativan odgovor, jer veli: to je stvar sudova, – i zato sam se veoma začudio kada sam čuo da ste pušteni. – Jednom kad dođem u B. Luku, ili Vi ovamo, ja cu vam potanko o tom pričati.

Vi se malo zakvačiste za Mostarce! No kako vidite, oni su ipak program neki politički stvorili i, kako čujem, živo rade na ostvarenju. Ne treba ih dakle smetati!

Vi ste držali po vladinom ispravku da će politika biti isključena, pa i ja sam u to vjerovao, no činjenice su me ugodno o drugom uvjerile, iako nisam potpuno zadovoljan. – Program rezolucije slabiji je od samostalnog, tek za izvedenje ima više garancija, jer je sada narod uz rezoluciju.

Otišli su u Beč dr Krulj, Vasiljević i dr Malić. Drago mi je da je Malić išao, jer vidim da on najjasnije prosuđuje sve stvari, a uz to ide oštro naprijed.

Mi ovdje u Sarajevu ništa ne radimo! Teško je! Ja ne mogu, stranac sam, a Sarajlije imaju uvijek svojih računa unutarnjih, koji izbijaju u javnim poslovima. – Došlo mi je već nekoliko puta da primim pripadništvo bosansko – a ne kako rezolucija u programu veli "državljanstvo" – no uvijek sam došao pred pitanje: Zar da vlada i ministar odlučuju o tome da li ja mogu biti član organizacije ili ne! Uviđam da je to opravdano za ostale nama nacionalno strane elemente, ali za nas Srbe, pa čak i Hrvate, ovaj princip čini mi se kao povreda načela narodnog jedinstva, a to može ležati samo u interesu onog: Divide et impera! Da su Talijani 1856–1866, te Nijemci ovako mislili, ne vjerujem da bi bilo Italije i Njemačke! Razmislite o tome, ali mirno, otresite se onog milieua što sve sa uskih granica prosuđuje, pa ćete vidjeti da imam pravo.

Nacionalne ograde već počinju spadati u prošlost, a kod nas se razvija ovakav regionalizam!

Javite mi se kadgod, a ako budete kaznu u Zenici izdržavali, javite i to, pak ću Vas pohoditi.

S pozdravom Vaš

Dimović.

25 - Danilo Dimović iz Sarajeva

Sarajevo, dne 20. 8. 1909.

Dragi g. Kočiću,

Koliko sam ja mogao saznati, u novoj ustavnoj osnovi imade odredba po kojoj neće moći biti birani za poslanike oni koji su radi zločina osuđeni, sve dotle dok stoje pod posljedicama kazne. Kod Vas to iznaša 10 godina. Rješidba kojom ste Vi pomilovani glasi sigurno tako kao i sve ostale; ona se proteže samo na kaznu, a ne na posljedice. Uostalom, to možete vidjeti kod Okr. suda U Banjaluci. Ako vam je što nejasno, a Vi prepišite i pošaljite meni.

Prema ovom stanju stvari, ne bi drugo preostalo nego da zatražite oprost od tih nesretnih posledica. No žuriti se sa ovim ne treba.

Izgleda da su se u Beču i Pešti pokajali što nam obećaše ustavne slobode, pa će sada nastojati da nam ih što kasnije daju. Vremena ima dakle do sabora veoma mnogo.

Osim toga, sigurno ste čitali članak u "S. Rij". što sam ga ja pisao o predustavnim zakonima. Među ostale takove zakone naveo sam i zakon o posljedicama za one koji su radi političkih delikata osuđeni, pa sam zahtijevao da za političke osuđenike imaju posljedice odmah po izlasku iz zatvora prestati. Tako je u kulturnim državama. Govorio sam o tome i sa Šekom, pa mi je on izrično kazao da će većina tih zakona, pa i onaj o posljedicama, izaći prije ustava. Zakon će dakle sam zbrisati sve posljedice za Vas, pa stoga držim da zasada ne treba moliti.

Onaj članak pisao sam baš misleći na Vas i na Šerifa Arnautovića, a kako znate, u političkoj taktici ja se ni s Vama ni s njim ne bih mogao složiti, a ipak bi mi veoma žao bilo kada Vi ne bi u sabor došli.

Kazao mi je Omčikus za onaj Vaš rad. Ja držim da biste ga slobodno mogli ustupiti Institutu, jer mislim da taj institut imade čisto naučne svrhe, a u nauci ne može i ne smije biti sitnih obzira, nego se ide samo za ustanovljenjem gole istine.

Javite mi se opet skoro i primite iskren pozdrav od

Vašeg Dimovića.

26 - Svetozar T. Zrnić iz zatvora u Zenici

na Božić, 25/12. 1908.

Dragi brate Petre!

Lijepo veli francuski moralista Šanfor: "I Evropa ima svoje crnce: to su siromasi."

Da, siromasi!

Kad mali i siromah čovjek istinu govori, koja se velikanu ne može dopasti, uvijek on ima zlo srce, a kad tim velikanima njihove gadne slabosti i pogreške otkriva, on je onda nepošten čovjek.

Ej, teško sirotinji!

Dragi brate Petre! Tebi ovo moje pismo, možda, neće biti jasno, ali svakako pročitaj ga, pročitaj ga, molim te, i malo razmisli. – Ja govorim u svom velikom ogorčenju, pod pritiskom bola koji mi dušu kinji; jer sve što sada snosim, trpim i patim, na prvom je mjestu sa opće nepravde, a na drugom: sa našeg banjalučkog farisejstva, u kojem glavnu ulogu igraju njih dvojica: Lazar i Kosta. Zato što sam im – u odbrani časti moje i mojih drugova – rekao istinu u lice, eto zato tuže me i za tu istinu moram da plaćam 900 k. globe, ili da ležim tromjesečni zatvor. Pa ni to im nije dosta. Za njih je slaba satisfakcija time data što ću ja ležati; njima je stalo najviše do toga da mene pred narodom ocrne; da me predstave čovjekom srebroljubivim i koristoljubivim! Ovo pošljednje i jest onaj glavni razlog temeljem kojega ja, sada, sa ostalima pušćan nisam. Vjeruj, brate, ništa drugo nije već to što su me opisali svojim prijateljima "gore", kao da sam ja – sve što sam počinio – počinio iz koristoljublja, a ne iz patriotizma!!!!

Pa da čovjeka duša ne zaboli?!

Zar tim ljudima da ne doviknem: "Denuncijanti i bezdušni fariseji!"

Da sam na slobodi, znao bih im i umio vratiti milo za drago; ali ovako, ko će za mene da se zauzme?… Prosto nitko! I tako sam ja ostavljen, u ovoj mojoj bijedi, samome sebi. Još jedino uzdanje, još jedinu nadu polažem, brate Petre u tebe, tvrdo uzdajući se da ćeš me na svakom mjestu, i pri svakoj navali na moju osobu, od neprijatelja braniti. – Ne zaboravi me prijatelju, kao što ni ja Tebe nikad ne zaboravih. Brani me od ljudi koji samo zato svašta mogu biti što nigda ništa nisu, i koji danas ono a sutra ovo čine.

Dragi braco, još poodavna obećao si mi dati jedno godište "Srp. knjiž. glas." Podsdećam te na to Tvoje obećanje, i ako ćeš mi to učiniti, učini sada, jer čitanje ovdje od prijeke mi je koristi. Sveske podaj Lenki, a ona će meni ovamo poslati.

Unaprijed ti se za to zahvaljujem, i pozdravljam Tebe, Milku i Lepu

Vaš Svetozar

Ja se nadam da ćeš mi bar nešto pisati. Ne zaboravljaj me, i javljaj mi se što češće. Budi mi zdrav,

Svetozar.

27 - Simo Eraković iz Tuzle

Tuzla, 10. januara 1909.

Dragi Petre,

Javlja mi se Pavle iz Beča i pita za te. Nisam mu ništa mogao pozitivno javiti, jer ni sam te ne smijem upitati. Kako živiš i šta radiš? Znam kako ti je. Ovdje se očekuje, ima nekoliko mjeseci, da jedna čifutka oglasi prodaju knjižare i štamparije. Stokanović ako je kupi, možda bi tebe pozvao da knjižaru usavršiš i da književni list pokreneš. Još nije ništa sigurno, ama ja oko toga igram.

Želimo vam svima, ja i moji, zdravlje i sreću!

Vaš Simo[76]

28 - Simo Eraković iz Tuzle

Tuzla, 14. XII. 1910.

Dragi moj Petre,

pošto ja sam namjeravam iznijeti razloge moga istupa iz Srp. kluba, kao i razloge zašto se nisam htio u Klub povratiti, to mislim da bi bila izlišna vaša izjava kojom vas nekolicina uvjerava moje birače, odnosno javnost, da sam ja dužnosti narodnog poslanika najsavjesnije vršio itd. Niko nije još u to posumnjao da li sam ja vršio savjesno dužnost ili ne. Ako koga interesira moj istup, to bi želio da čuje za razloge. Želio bi da zna kakav je to Klub i šta ja imam protiv Kluba pa sam istupio!. Ko je pratio rad Sabora, mogao je vidjeti šta sam i ja govorio i radio, mogao se je uvjeriti da sam radio savjesno. Hoću li i dalje raditi savjesno i čestito, hoću li valjano moći i htjeti braniti i dalje njihove interese, vidjeće svak iz moje izjave. To bi svijet još bolje vidio iz jedne vaše izjave, kad bi je vi izdali u onom smislu kao što si u prvom pismu rekao: "U toj izjavi morali bi naglasiti sve što mislimo o Srp. klubu i konstatovati fakat da ćeš ti i dalje kao i dosad odvažno i pošteno zastupati svoje birače i njihove interese, kao i interese svega našeg naroda".

Naravno da je nekonzekventna i ostati članom Kluba i opet izjaviti sve što misliš o Klubu! To se ne može, to je neprirodno. Prirodno bi samo bilo da se vi odlučite na istup iz Kluba, jer već vidite i znate šta Klub radi i namjerava, pa da to objavite i svoje razloge navedete. Vaši bi se razlozi uglavnom podudarali sa mojima, i utoliko bi bio opravdan moj raniji istup. Inače, ako vi ostanete u Klubu, moja će izjava pogoditi i vas i mi dalje nismo jedno, niti možemo biti. Posljedica je da ja usamljen ne bih mogao raditi, morao bih povući konsekvence, tj. položiti mandat. Uostalom, "Rad" je objavio tvoj i Ristin istup. Vas ste dvojica takođe primorani ili da demantujete svoj istup, ili da ga opravdate jednom izjavom.

Stoga, ako s vaše strane neće biti nikakve druge izjave odnosno istupa, ja ne pristajem ni da se o meni onako izjavljujete, jerbo ne zvoni ni našto drugo nego na ono šokačko: "Smiluj mu se Gospodine".

Objasniću i svoju aferu s Kruljom. Ja je se nimalo ne stidim. Ja bih se samo stidio svojih, ne daj bože, nedjela ili protunarodnih djela, a nikako nedavanja "riterskih" zadovoljština. Ja ću i dalje davati zadovoljštine svojim šakama kako mognem i umjednem.

Svijet je davno čuo za tu aferu i odobravanja su na mojoj strani. A tako se isto ni moj istup iz Kluba u narodu nikako loše ne komentariše (osim među činovništvom).

Ja ću sa svojim izjavama krenuti dok vidim šta ćete vi učiniti, a dotle da ste zdravo i veselo svome

Simi.

29 - Petar S. Ivančević iz man. Moštanice

U man. Moštanici, 7/2. 1909.

Dragi moj gosp. Kočiću!

Na Vaše milo pismo šaljem Vam iz mojijeh bilježaka prepis o Ratkovu. Koliko se sjećam štampao sam, tj. bilo je djelomično uz naslov "Kula" 1891. štampano u "Glasniku zemalj. muzeja".

Da ste mi zdravo i veselo!

Vaš

P. S. Ivančević[77]

Iguman.

30 - Svetozar Milošević iz Trsta

Trst, 24. marta 1909.

Dragi Petre!

Oprosti mi da ti po obećanju ne mogoh odmah javiti radi putovanja za Solun, pošto sam, čim sam se ovamo vratio, morao pratiti u Veneciju Aleksu Šantića kamo je strugnuo, te smo tamo zatekli i Nikolu Kašikovića i Svet. Ćorovića. Oni su se uklonili, jer, po njihovom pričanju, za koji će se dan proglasiti opsadno stanje; oni se sada sva trojica nalaze u Veneciji i stanuju skupa u ulici koju ti na dnu rukom naznačujem, te su mi izrazili želju da bi radi bili kada bi se i ti u njihovome društvu našao, pa bi iz Venecije još lakše mogao preko Turske kamo želiš.

Ja bih ti takođe preporučio, ako ti je moguće, da se ukloniš, i to najzgodnije bi ti bilo u Veneciju preko Nabrezine, jer na granici talijanskoj i ne gledaju pasoše – ako to međutim sada nisu učinili zbog vojničkih bjegunaca koji se u Italiju sklanjaju.

Put iz Trsta do Soluna u II klasi košta 165 franaka u zlatu sa hranom, a u III klasi košta fr. 65,50, bez hrane, a od Soluna do srpske granice držim da će najviše koštati fr. 40–50.

Ja mislim da nećeš imati poteškoća da se iz Banje Luke udaljiš, samo bi u tom slučaju morao ući u željeznicu na starom banofu ili Dragočaju i da ti neko drugi kartu izvadi pa da ti je dade, a kad si već neopaženo u kupe unišao, kondukter neće valjda vršiti policisku službu.

Ovo ti pismo šaljem preko Dušana Vučkovića, koje će ti bez sumnje predati, jer držim kada bih ga tebi direkt poslao da ga ne bi primio.

Dakle, glavna je stvar da sakupiš što više para, makar kr. 300: nadam se da bi ti dovoljno bilo za stići na oprijedjeljeno mjesto i opet bi ti nešto ostalo.

Toliko tebi na znanje, i primi prijateljski pozdrav od

Svetozara.[78]

Evo ti adrese one trojice:

Venezia

Traghetto S. Maurizio No 2729

Presso Signoza

Giuseppina Buttistich

 

31 - Jovan Cvijić iz Beograda

Beograd, 4. maja 1909. g.

Dragi gospodine Kočiću,

Bilo mi je osobito milo kad sam dobio vaše pismo, te sam tako jednom pouzdano saznao šta je s vama.

Vaša namera da svoj rodni kraj antropogeografski i etnografski proučite, ako je moguće, još me je više obradovala; tim pre što je vaš kraj, kao što iz pisma vidim, u svakom pogledu vrlo zanimljiv.

Ja ću vam danas u jednom paketu ispratiti ono što mislim da je najpotrebnije da pročitate. Izvesna ću mesta obeležiti. Ali sve je to samo radi toga, da imate okvir i da vam budu potpuno jasni glavni pravci ispitivanja. Ali ja bih želeo da se vi u tom okviru sasvim samostalno krećete i da proučavate i ono što se vama učini interesantno, a u uputstvima nije obeleženo.

Držim da vi treba najveću pažnju da obratite na specifične narodne osobine toga kraja, a one će vredeti i za svu severozapadnu Bosnu. Treba da neko u jednome kraju uhvati sve osobine narodne duše, duboko do korena.

Razume se, da se to može učiniti detaljnom studijom svih antropogeografskih i etnografskih momenata, ali se može i puno koječega da oseti što se u faktima često ne vidi, i tu se ja u vas najviše uzdam.

Obradovan, hteo sam odmah da naredim da vam se iz Akademije pošalje novaca, da bi ste imali za ta ispitivanja. Ali ja poznajem činovničku fukaru vaše zemlje (kao što znate i osetio sam je), i bojim se da ti nevaljalci i od toga ne naprave kakav proces.

Zato vas molim da, ako vam je potrebno, nađete na osnovu ovoga pisma potrebne novce za ispitivanje kod tamošnjih Srba, a Akademija nauka i ja jamčimo im za sumu.

Najsrdačniji pozdrav od Vama odanog

J. Cvijića.

32 - Jovan Cvijić iz Beograda

Beograd, 4. septembra 1909. g.

Dragi g. Kočiću,

Bio sam vrlo prijatno iznenađen kad sam dobio danas "Književni glasnik" i pročitao Kroz Zmijanje, što ste meni posvetili.

Svima nama treba da znamo ta duboka narodna osećanja i narodne tradicije, koje dižu jedan narod, a mi u Srbiji od takvih poslova ozdravljamo: škrope nas kao sveta bogojavljenska vodica.

Primite prijateljski pozdrav od vama odanog

J. Cvijića.

33 - Jovan Cvijić iz Beograda

Beograd, 9. decembra 1909. g.

Dragi gosp. Kočiću,

Vrlo me je obradovalo vaše pismo i vest da u Krajini pokrećete list, više za socijalna pitanja, manje za beletristiku. U nas se svet mnogo bavi beletristikom. Za talente je dovoljno i ovo listova što postoji. Kao što znate, to je neproduktivno, naročito danas; osim toga, još više razvija onu površnu osobinu naše inteligencije da piše pripovetke bez vrednosti i bezbrojne recenzije.

Zbog toga što vaš list nije pretežno beletrističan, mislim da je od koristi što ga krećete, i ja ne mogu odreći da vam što za list ne pošaljem, mada sam mnogo raznovrsnim poslovima zauzet. To može biti u mesecu martu, pošto ovih dana polazim u Nemačku na duže vreme.

Narod Krajine je, kao što vi to znate, etnografski svež, i o njemu nema gotovo ništa u naučnoj literaturi. Zato će biti vrlo korisno, jako cenjeno, ako vi na narodni život jaču pažnju obratite u svom listu.

Vi ste sigurni zbog dosadanjih radova da ćete sa novom knjigom naći znatnog odziva u Srbiji. I ja očekujem Jauke sa Zmijanja sa najvećim interesovanjem.

Primite srdačan pozdrav sa g. dr Glušcem i ostalim srpskim prijateljima

vaš

J. Cvijić.

34 - Ljubica Luković iz Beograda

8. maja, 1909. god., Beograd

Poštovani Gospodine,

Uprava Kola sestara izdaje svake godine svoj kalendar Vardar[79] namenjen patriotskim ciljevima, kojima Kolo služi.

Pa da bi ova knjiga što bolje odgovorila svome cilju, Uprava se obraća svima poznatim književnicima srpskim za saradnju.

U toj nameri obraća se i Vama s molbom da jednom svojom pripovetkom ulepšate ovu srpsku knjigu.

Honorar je 100 din. od štampanog tabaka, a isplaćuje se čim se rukopis primi.

Koristimo se ovom prilikom da Vas uverimo o svome odličnom poštovanju.

Predsednica Ljubica s. Lukovićka.

P. S. Rukopis treba poslati do 15. jula 1909.

35 - Osman Đikić iz Sarajeva

8/5. 909.

Dragi Kočo,

baš sam bio naumio da ti pišem, kad dobih tvoje pismo. Bratska ti hvala na dragocjenom obećanju tvoje saradnje kao i na laskavim riječima o mome naumu.

Ne treba da ti i riječi progovorim o potrebi jednoga takvog lista, jer je i sam uviđaš. Naš dosadašnji rad u "Glas." i "Musavatu", iako je imao izvjesnog uspjeha, taj uspjeh je bio negativan. Mi smo učinili dosta protiv one pogubne struje koju pronosi "Behar", ali tu struju nismo mogli u temelj ubiti zato jer nismo davali ničega pozitivnoga. Izbacujući "Behar" i hrv. lektiru iz naših porodica, mi nismo imali da mjesto toga našim porodicama dademo što drugo. A svijet, koji je nekoliko godina čitao taj list, navikao je da nešto čita, pa je osjećao potrebu za to. Stoga nije ni čudo da "Behar" pri svemu našem nastojanju – kako sam tačno izvješten – imade i danas na nekoliko stotina pretplatnika muslimana. Naročito tu potrebu osjeća školska omladina, koja istovremeno – kako već i sam znaš – u gornjim razredima gimnazije i sama pokušava da radi na književnom polju. Te takve početnike ništa lakše kao pridobiti za kakvu hoćeš ideju, a "Behar" je više učinio za Hrvate nego sav drugi njihov rad. No šta da ti pričam ono što ti sve znaš. Glavno, ja sam se riješio da toj neophodnoj potrebi udovoljim. Iako zaposlen u kancelariji i "Musav." toliko da se jedva imam vremena naspavati, ja sam se riješio da se primim i toga posla pa dokle dur-dur. Dakako da i ne sumnjam u pomoć mojih prijatelja u ovome poduzeću, pa zato se i smjedoh na to još prije odvažiti.

List hoće biti strogo književni. Našao sam za munasipnije da bude raznovrstan: poučno-zabavno-literaran, kako bi njabolje odgovarao našoj porodici. Mislim da ga prozovem "Zorom", Aleksa i Svetko ustupili pravo na to ime. Izlazio bi 2 puta mjesečno u formatu "Bos. vile". List bi donosio nar. umotvorine, probranije i ljepše stvari, naročito musl. ženske pjesme, čega imade još mnogo nesakupljeno.

Milo bi mi bilo kad bi mi ti učinio kakove god primjedbe u tome, jer bih htio da list bude onako uređen i udešen kako bi najbolje bio primljen i postigao svoju svrhu.

Nadam se da će prvi broj svakako donijeti i tvoj rad na čemu ti već sada srdačno, bratska hvala.

Zora i ja pozdravljamo gđu Milku i tebe prijateljski.

Budi zdravo

tvome Osmanu.[80]

36 - Č. Slepanek (češki publicista) iz Beograda

Beograd, 3. XI. 1909.

Gospodine,

dnevni list Lidove Noviny u Brnu, Moravska, izdaće sveslavenski božićni broj, u kome doneće ne samo članke već i originalnu beletriju ot slavenskie autora. Uredništvo ovog lista vrlo Vas moli, gospodine, da budete tako dobar i napišete malu sliku za ovaj božićni broj, da bude i srpska beletrija u njoj zastupljena. Izvolite sigurno napisati nešto malo i poslati na moj adres u Beograd, čim brže tim bolje. Mislim da Vam to biće mogućno u toku 14–20 dana.

Očekujući Vaš odgovor

Vaš poštovalac

Č. Slepanek

česki publicist

sad u Beogradu, Moskovska 40.

Dragi prijatelju,

I od svoje strane molim vas da to učinite. I ja sam obećao jedan politički članak.

Sa najboljim pozdravom

Vaš J. Skerlić.

37 - Milan Ćurčin iz Beograda

Beograd, 12. nov. 1909.

Dragi gosp. Kočiću,

spremamo jedan almanah srpskih i hrvatskih pripovedača i pesnika. To bi trebalo da bude jedna lepa knjiga, i iznutra i spolja. Učestvovalo bi svega desetak Srba i desetak Hrvata; od srpskih pripovedača: Bora Stanković, Ćipiko, Ćorović i Milićević, osim vas. Molim vas lepo, da čim (pre) pošljete što imate najbolje, ili što ćete imati tamo do Nove godine. Posle Nove godine moramo imati ceo materijal u rukama, da bismo dovršili redakciju (Dučić i ja). Honorar će biti pristojan. Ako biste imali više stvari da nam ih pošljete na izbor, – tim bolje; svakako bismo trebali da izađemo i pred svet i uz Hrvate s najboljim što možemo.

Javite mi, molim vas, da ste primili pismo, i pišite ako želite još što znati.

Srdačno vas pozdravljamo, za sve vaše ovdašnje poznanike

Milan Ćurčin[81]

38 –Milan Ćurčin iz Beograda

Beograd, na Sv. Savu 1910.

Dragi gosp. Kočiću,

oprostite što vam opet dosađujem u istoj stvari. Ali bilo bi mi vrlo žao kad bi "Almanah" morao izići bez vas. Svi su se drugi odazvali koje smo pozvali, i većinom poslali već radove. Odložićemo delo do Uskrsa, samo da bismo i vas imali. Ma kaki i ioliki posao ležao na vašim plećima, ovde nas ne smete izneveriti. Jedna pričica nije velika stvar a, uzgred budi rečeno, biće i dobro plaćena. Spreman sam da vam odmah pošljem honorar; uz to bih vam, u svojstvu blagajnika "Srp. knj. glasnika", poslao i honorar koji imate da primite od "Glasnika" do 1909. zaključno.

Uostalom, verovaćete mi i na reč da mi je vrlo mnogo do toga stalo da vi ne izostanete.

Nadam se pouzdano pristanku. Srdačno vas pozdravljam, vaš

Milan Ćurčin.

39 - Jevto Dedijer iz Sarajeva

S. 14 XI. 09.

Dragi Kočo,

Kad je ovdje bio Mitrinović razgovarali smo o tome kako bi bio potreban jedan knjiž. list koji bi skupio i organizovao sve naše pismenije ljude. Ja sam predlagao da se pokrene nov knjiž. list, a on je bio za to da se uređivanje "Bos. vile" povjeri tebi, ili ako ti ne bi htio, kome drugom, pa da taj urednik izvede tu organizaciju, Mitrinović mi poslije toga nije o tome ništa pisao, ali vidim po Kašikovićima da im se Mita plaho zamjerio, jer je, vele, "htio Nikolu izbaciti iz Vile". Iza toga se po Sarajevu pronio glas da ti pokrećeš nov list.

Znajući da bi ti na me računao kao na saradnika, i da bi me o tome već izvjestio, ja bih želio da mi što javiš da li ima istine u tim glasovima.

Ovdje je bio dr Risto Jeremić, i on bi htio da pokrene jednu političko-naučnu reviju, onako nešto kao beogradski "Nedeljni pregled". Ja sam bio za to da se pokrene nov književni list koji bi, pored lijepe književnosti, tretirao i naša društvena pitanja. Složismo se da ja tebi pišem, i da te pitam šta ti misliš o tome. Jeremić se ne bi protivio ni reformisanoj "Vili", ali neće ništa preduzimati dok se s tobom ne dogovorimo.

Možda ti je poznato da sam se ponudio za urednika "Srp. riječi". Ništa mi ne odgovaraju. Ja se spremam da povedem energičnu borbu s kuferaškom grupom iza "S. R." Ne znam ko će pobijediti, ali vjeruj mi da ću na sto načina pokušati da u svojoj otadžbini nađem hljeba prije nego bih je napustio. Ako ne bi inače išlo, mogli bismo pokušati da se taj list kako god osnuje uz "S. R."

Jesi li završio rad o Zmijanju. Mnogo me interesuje. Ja mislim da bi ti u njemu mogao iznijeti čitav život narodni, jednu prosječnu biologiju, od kolijevke do motike. Iako si ispitao samo jedan kraj, ja bih volio da ti izneseš opšte osobine Krajišnika, koje sam jesenas promatrao u Grahovu, i koji su mi se učinili kao neki tip s neobično intenzivnim osjećanjem, i s mnogo životne snage. Ja čekam tvoj rad s neobičnom radoznalošću.

Imao bih ti o sebi pisati mnogo stvari, mahom malo ugodnih, ali ću to ostaviti za drugi put.

Molim te da mi što prije odgovoriš.

Srdačan ti pozdrav od tvog

J. Dedijera[82]

40 - Jevto Dedijer iz Sarajeva

Sarajevo, 30/XI. 09.

Dragi Kočo.

Jeremić[83] nije ni meni odgovorio za čitava dva mjeseca; čak mi nije javio je li primio i moju knjigu. Gradi sanatorijum, pa je u velikom poslu. Izvinjavajući mi se za ovaj slučaj, spomenuo je kako nije imao vremena ni tebi da odgovori.

Ja sam razgovarao s njim o tome kako bi bilo dobro da se revija bavi i književnošću, pa bi, tako mogli spojiti i ovu reviju i tvoj list ujedno. Tako bi bilo manje troška a više pretplatnika. On i Nikola Stojanović[84] ostali su kod toga da se revija bavi isključivo političkim i naučnim stvarima. Cilj će biti da razni naši stručni ljudi, sa svojim potpisima, tretiraju naša važnija socijalna, politička i naučna pitanja na jedan objektivniji i dublji način nego to, na primjer, čine naše novine. Revija se neće nikako baviti lijepom književnošću. Imaće prostranu rubriku za političke i naučne preglede. Mene su ponudili za urednika, i ja ću se, bar za neko vrijeme, primiti. Moja oferta za glav. urednika "S. R." nije povoljno primljena, jer nijesam u volji izvjesnoj gospodi. Više članova Uprav. odbora tražili su saziv sjednice, ali je bez uspjeha.

Na priličnoj sam muci, ali volim ovdje se i mučiti nego ići natrag u Srbiju.

Srdačno te pozdravlja

tvoj Jevto.

41 - Golub Babić iz Sarajeva

Sarajevo, 25/11. 1909.

Dragi Pero!

Primio sam tvoje pismo, na koje ti odgovaram.

Od mojih predaka čuo sam da su moji stari bili u Zmijanju, u selu Ratkovu, i da tu imade i sada razvalina koje su u visinu veće od čovječije veličine. U selu Ratkovu imade i sada jedna njiva koja se zove Ratkovo vinogradište. Kad su odatle pobjegli, onda su se nastanili u Bjelaju, u Kruvokuće kod Petrovca, i tu koliko su bili ne znam. Odatle su prešli kod Knina u Mokro Polje u Dalmaciju. A odatle su otišli u Trubar na tromeđi; i tu sam ja rođen.

Jedan dio naše porodice otišli su u Zelengrad više Obrovca u Dalmaciji, koji su se svi pokatoličili i zovu se Mitrovići, osim Janković Stojana i njegova oca koji je vojevao sa Turcima u Dalmaciji. Ovi katolici slave i sada svetog Jovana.

Još od moje porodice imade u Lici oko 30 kuća Babića, a zovu se neki Kovačevići; svi su katolici, a imade i 40 kuća Srba Babića; i oni su u Lici.

Prijeko kod Gradiške u Štopu imade i sada oko 1000 numera Babića od naše loze. Ovdje oko Sarajeva imade oko 20 kuća Babića Turaka kod kojih je bila i sablja Rajkova, i ja sam išo hod njiha da išćem sablju, ali su oni odnijeli u Carigrad. Ja sam je tražio i isko, ali je nisu htjeli poslati iz Carigrada. Pas, toke i čelenka, to je ostalo kod nas, pa mi je još đed pričo da su ajduci odnijeli toke i čelenku, a pas je i sada kod mene.

Ovi što su Turci, oni su potomci kapetana Todora. Njegovi sinovi, koji su poturčeni u Sarajevu, njihova je mati nakon 18 god. dočula da su joj sinovi živi i da su oženjeni, te je kod njiha došla i ukrala sablju i donijela je svojim sinovima. I tako je Rajkova sablja došla u njihove ruke.

Mnogo te pozdravlja

vojvoda Golub.[85]

42- Miloš Dekić iz Bos. Novog

Poštovanom gospodinu

Petru Kočiću, srp. književniku u B. Luci.

Odbor srp. čitaonice u Bos. Novom donio je u svojoj sjednici održanoj 22/XI. 1909. zaključak da se u društvenim prostorijama održi ove zime niz popularnih predavanja.

Prva takova predavanja imala bi se održati na Sv. Stefana (treći dan Božića).

Želja je odbora i građanstva da Vi sa gospodinom K. Majkićem otvorite taj niz predavanja.

Odlučite li se doći, molimo Vas izvijestite nas o tome.

Za odbor srp. čitaonice

U Bos. Novom, 28. novembra 1909.

Predsjednik

Miloš Dekić.

43 - Tanasije Dakić iz Sarajeva

Dragi Petre,

možda si mislio da sam onaj tvoj "poziv na preplatu" bacio u vatru i ne osvrnuv se na nj. Kao što vidiš iz priloženog spiska, nije tako. Samo mi je vrlo žao što ne mogoh popuniti listu i istjerati na 50! Uzrok je taj što sam baš u ono doba bio bolestan, kad sam dobio poziv, te su mi ostali (Đikić, Umićević, Stjepanović, Kašiković) pootimali poznanike. Ipak sam istjerao na 41, a u sadašnjim prilikama i to je dosta. Morao sam se upravo svađati dok sam neke natjerao da se pretplate! Jedni hoće najprije knjigu pa onda da dadu krunu (kao Milošević iz banke), drugi pitaju hoće li se zbilja štampati (bezobraznici), a treći opet kažu: "Pa podaj ti krunu za me, a ja ću ti je dati kad mi doneseš knjigu!" Imao si posla s ovakvim stvarima, ali s ovakvim đubretom kakvo je u Sarajevu – nikada.

Kao što vidiš, pretplatnika je 40, a pretplaćeno na 41 komad, jer je broj 39, Bogdan Petrović, uzeo dva komada. To ne zaboravi! A onda još nešto: Broj 27, Vladislav Glik, pravnik, imenovan je međutim za perovodnog vježbenika u Višegradu, pa te molim pošalji mu knjigu tamo na onoga na koga budeš slao knjige u Višegrad, a ako nemaš nikoga, pošalji pravo na njega. Ne zaboravi ni to!

Osim toga, broj 5 (Perinović), 12 (Kondić), 13 (Kadić) platili su po 50 hel. za po jedan primjerak "Jazavca pred sudom", i br. 9 (M. Besarović) želio bi jedan primjerak, ali mi nije dao para – "nije imao sitno" – pa ti ih ne šaljem. Ako ćeš mu "vjerovati", pošalji s ostalima, a ja ću ti onda makar u markama poslati.

Prema tome šaljem ti:

1. za 41 komad "Jauci sa Zmijanja 41 K

2. 3 kom. "Jazavac pred sudom" 1.50 K

42.50 K

NB. Ja sam "Jazavac pred sudom" računao po 50 h, jer mi se čini da mu je bila tolika cijena.

Mnogi pitaju zašto nisi knjigu štampao gdje na strani, jer se boje da ti je neće zaplijeniti tvoj dobri prijatelj Ljubačevski, štono šalje pozovke i mrtvacima!

Šekov me pita da li imaš još koji primjerak one tvoje knjige "S planine i ispod planine", gdje je izašao i "Jazavac pred sudom"? Ako nemaš, može li se gdje dobiti, i gdje?

Pozdravi mi lijepo tvoju hanumu ili stopanicu, kako hoćeš, a i Vladu Skarića. Tebe iskreno pozdravlja

tvoj

Tan. Dakić.[86]

Sarajevo, na dan 61. godišnjice vladanja austrougarskog vladara, tj. 2. decembra, sirječ (rečeno po veleizdajničkom kalendaru) 19. novembrija ljeta gospodnjeg 1909.

NB. Gornji – prvi – datum napisan prema prvoj domaćoj vijesti današnje Glišine "Srpske riječi" što izlazi u Sarajevu, u, Bosni i prisvaja sebi naslov: "organ srpskog naroda u Bosni i Hercegovini".

44 - Jovan Tanović iz Beograda

Beograd, 30. oktobra.

Dragi moj Kočo,

Dobio sam tvoju kartu, a i pozivi na pretplatu stigli su večeras.

Ja i Diša učinićemo sve da sakupimo što više pretplatnika. Tvoj proglas za "Jauke sa Zmijanja" sve nas je obradovao,

Dosad smo sakupili sto pretplatnika, a nadamo se da će broj preći hiljadu. Isto tako postarali smo se da nađemo skupljače u unutrašnjosti. Zato nam pošalji što moguće više poziva. Isto tako javi nam kad treba da ti novac pošaljemo.

Mislim da ne bi pogrešio kad bi sada napisao jedan feljton za "Politiku". Za taj rad dobio bi dobar honorar, a učinio bi da se čitaoci što više zainteresuju za tvoju knjigu.

G. Ribnikar želi da u božićnjem broju "P." izađe jedna tvoja priča. Zato, boga ti, gledaj da na vreme pošalješ rukopis. Honorar neće biti mali.

Diša te molio da jedan primjerak "Jauci sa Zmijanja" pošalješ njegovoj familiji u Prijedor, a on je ovde pretplatu položio.

Pozdravi mnogo Milku.

Tebe toplo grli

tvoj

Jovan Tanović[87]

Ako bog da zdravlja doći ćemo o Božiću tebi u goste i Dišinoj familiji u Prijedor.

45 - Jovan Tanović iz Beograda

Beograd, 7. dec. 1909.

Dragi Pero,

Skupljanje pretplate za "Jauke sa Zmijanja" ide dobro. Molim te, požuri se da što pre pošalješ priču za božićni broj "Politike". Ako ne možeš brzo biti gotov sa novom pričom, onda proberi jednu od već napisanih za "Jauke sa Zmijanja", pa je pošalji da je štampamo u "Politici" u božićnjem broju.

S pozdravom

tvoj Jovan Tanović.

46 - Aleksa Šantić iz Mostara

Dragi Pero,

Ja sam se od srca obradovao kad sam primio tvoj bratski pozdrav za saradnju na "Razvitku". Obradovao sam se iz dva razloga; a prvi je što vidim da si se opet povratio svojim pravim prijateljima, koji te uistini iskreno vole i duboko poštuju; a drugi je što će tvoj novi put donijeti koristi i tebi i nama svima.

Ti si se, moj dragi Pero, grdno varao kad si i za jedan čas sumnjao na Mostarce i mislio da ti jamu kopaju i da te mrze. Ovdje ni jedne cigle duše nema koja te je mrzila i koja ti je zla željela. To su ti samo gadne i podle duše nalagale da na taj način zavade Bosance i Hercegovce, da se kolju i da im zajednički rad oslabe. No o tome zasada dosta.

Da ti se odmah odazovem i da ti učinim po želji, evo sam ti na brzu ruku napisao jednu pjesmu kakvu si želio. No kako sam morao pisati za 1. broj "Bos. vile" jedan rad, pa za "Srp. knj. glasnik" i za "Almanah" koji će izdati Ćurčin i Dučić, to nisam imao vremena da ti stvar napišem bolju i da je "doćeram" kako treba. No nadam se da će i ovako "upaliti", pa ti je evo i šaljem. – Molim te, odgovori mi na dopisnici jesi li pismo i pjesmu primio, jer se može slučiti da se na pošti izgubi.

Čestita ti Božić i bratski te pozdravlja tvoj

Aleksa.

Molim te, pazi da u pjesmi ne bude nijedna štamparska greška.

47 - Stevo Jelača iz Karlovca

Karlovac, 26. I. 1910. p. n.

Dragi Petre!

Molim te da mi javiš što prije: u koliko si eksemplara razaslao svoj list u pojedine zemlje, koliko piscima i novinama, a koliko pretplatnicima; u koliko si eks. svoj list štampao i čemu se nadaš? Inače još mi što piši o pokretu svog lista, što misliš da bi bilo potrebno da iznesem u javnost pred širu publiku. Ja naime sve to tebe molim da mogu napisati u "Srbobranu" feljton o raširenosti naših književnih listova, pa će i tebi sigurno biti milo da o tvom listu progovorim.

Poslao bih ti pretplatu, ali sam beskućnik i bez službe. – Pošalji mi prvi broj da barem mogu reći svoj sud o listu u dvije-tri rečenice.

Nastojaću da ti što i napišem za list. Naročito da koju hrvatsku bolju knjigu prikažem.

Od "Bos. vile" već sam dobio podatke. Molim te, odgovori.

Pozdravlja te tvoj stari drug

Stevo Jelača[88]

prof. kandidat

Gor. Karlovac

Hrvatska

Kad će izići tvoja knjiga "Sa Zmijanja"? Ja sam se pretplatio preko jedne učiteljice Georg. Stojanovićeve. Čim iziđe, pošalji je na mene direktno, da je što prije proučim, pa ću je možda prikazati u "Savremeniku".

Tvoj St. Jelača.

48 - Lazar Lucić iz Sarajeva

Sr. 30/1. 910.

Mnogopoštovani Gospodine!

Rad sam da prevedem Vaše djelo "Jazavac pred sudom" na međunarodni jezik esperanto, te Vas najtoplije molim da mi to sa svoje strane dozvolite, i dozvolu čim prije pošaljete.

Ja od ovoga prevoda za sebe ne tražim nikoje materijalne koristi; ostane li što čistog novca nakon štamparskih i izdavačkih troškova, moglo bi se pokloniti "Prosvjeti" i ovdašnjoj "Dobrotvornoj ženskoj zadruzi". I u ovome pogledu, ako bi bili drugog mišljenja, molim da mi javite.

Sa prevodom bih bio gotov za 2 mjeseca dana;

dao bih ga štampati preko prijatelja Dim. Mitrinovića u Beogradu ili u Zagrebu, a preko ovdašnjeg esperantskog društva (koje se ovih dana organizuje) poslaću prevod svim esperantskim društvima – u i izvan zemlje – da se pretplate na nj. Nadam se i uvjeren sam, da će pretplatnika biti dosta.

Od naših dobrih stvari slabo je što prevedeno dosada na esperanto. Dakle, mislim da ću prevodom Vašeg "Jazavca" koristiti narodnoj stvari dosta.

Moleći Vas za odgovor, ostajem

Vaš odani

Lazar Lucić pravnik.

49 - R. Dubljević iz Stopara

Stopari, 20. IV. 1910. g.

Dragi Petre!

Iskreno pozdravljam tvoju kandidaturu za poslanika težačkog banjalučkog kotara. Bila sretna za tebe i tvoje birače; a i biće ako bog da, jer ti si i dosada svom snagom svojom dijelio jade tvoje braće, sirotinje Raje.

Pozdrav R. Dubljević, svešt.

50 - Veliki upravni i prosvjetni savjet iz Sarajeva

Gospodinu Petru Kočiću, književniku u Sarajevu.

Pozivom na Vašu molbu od 10. marta 1911, u kojoj tražite činovničko mjesto u ovom Savjetu, ovim Vam se stavlja do znanja da Vas je u današnjoj sjednici izabrao ovaj Savjet za svoga činovnika.

Vaše su dužnosti: uređivanje i administracija zvaničnog organa "Vjesnika", sređivanje školske statistike i referat administrativnih predmeta.

Plata Vam je: K 2.400 i K 600 stanarine godišnje, što ćete primati iz blagajnice ovog Savjeta u jednakim mjesečnim obrocima unaprijed. Vaše je mjesto kao činovnika ovog Savjeta za prve dvije godine privremeno.

Služba Vam počinje 1. aprila po starom kalendaru o. g. od koga ćete dana imati pravo na platu.

Pozivate se da svoju službu tačno i savesno vršite i da se 1. aprila prijavite potpredsjedniku ovoga Savjeta g. Gligoriju M. Jeftanoviću da ste službu nastupili. Vaši uredovni sati biće od 8–12 prije podne i od 3–6 poslije podne svaki dan osim nedjelje i praznika.

Ujedno Vam se prilaže radi ravnanja i program za list koji je usvojen u sjednici ovoga Savjeta.

Iz sjednice držane 16. marta 1911. g.

51 - Ilija Kočić iz Gomionice

Gomjenica, 1. XII. 1913.

Dragi brate,

S tužnim srcem pišem ti ovo pismance u kome te prvo moram upitati, jesi li zdravo, a već o veselosti kakvoj ni govora nema, brate dragi, kako kod tebe tako i kod mene.

Kruže glasovi da si jako bolestan i da si do krajnosti nervno potrešen. Znam da si bio prije malo nervozan i da si bio na Ivanu pl., ali kako čujem, ne od tebe nego od drugijeh, da si gore nego prije. Vjerujem, mili brate, kako ti je kad si izgubio milog i dragog svoga anđelka Slobodana[89], kome si se obradovao kao žarkome suncu, koji ti je brigu u borbi razbijao, tegobu u ovome gadnom i lažljivom svetu sa srca ti skidao. E, moj dragi brate, i ja se smatram za nesrećnog gde nikad ne bijah na tvom veselju ni na žalosti, valjda je to tako sudbina odredila.

Gubitak je naš neprežaljen, ali se opet treba tješiti i ne gubiti nade.

Za tvoje mi je zdravlje slabo i oronulo u svakodnevnoj borbi najteže jer, mili brate, da tebi što bude, ja sam već propao i svu nadu izgubio, jer mi je ionako sve prazno i pusto.

Ja sve mislim da tebe nije baš toliko savladala ta nesretna nervoza, te sve mislim da su to izmišljotine zbog ovih nesretnih izbora, te da tvoji neprijatelji ubijaju duh u narodu tvoga izbornog kotara. Ako ti je baš teško, po mom mišljenju, da se malo povučeš sa te nesretne političke pozornice i trzavica, te ako bude "bolje, može se opet nastaviti. Hvala ti, brate, za ono novaca što si mi poslao; gledaću da ti ih vratim. Molim te, ne tuži, opet se razgovaraj.

Pozdrav primi zajedno sa Milkom od vašeg brata

Ilije[90]

Jesi li, brate, dobio moj telegram?

Piši mi ako možeš odmah.

52 - Dušan B. Popović iz Čikaga

Čikago, dec. 10. 1913.

Poštovani Gosp. Kočiću!

Ja sam Vam bio poslao ljetos dva paketića. preko pošte "Jazavca pred sudom" (60 komada): štampano latinicom. Molim Vas, odgovorite mi jeste li primili poslate knjige.

Šaljem Vam preko pošte na "Otadžbinu" jednu "Balkansku pjesmaricu". Pripazite hoće li Vam je pošta predati.

Želim Vam dobar uspjeh u ponovnom pokretanju "Otadžbine".

Vaše pismo u "Otadžbini" osobito mi se dopada, a osobito ona prazna obećanja kad prezirete i kad im ne vjerujete. Vlada i ministri su u stanju da sve obećaju a da ništa ne izvrše. "Najviše laže onaj ko smije". Tako i vlada sa ministarstvom laže, jer njima laž služi za "čast", a smiju pa i lažu.

"Sudaniju" neću moći izdati, jer imam velike izdatke oko štamparije i knjižarnice.

Moja radnja prilično ide naprijed, a s zdravljem sam dobro, te se drugo sve more i mora trpjeti.

Izgleda mi da će i ovđe kod amerikanskog naroda biti velike borbe između američkih trustova (bogatih udruženih trgovaca), s jedne strane i radničke klase s druge strane.

Prošle godine izabrat je za predsjednika Sjedinjenih Sjevernih Američkih Država demokrat Vilson, te ovi sadašnji predsjednik hoće da kontroliše rad "trustova" i da se poboljša radničko pravo, to jest da životne namirnice budu jevtinije a da radnicima bude nadnica bolje plaćena. Ovo ne ide u račun "bogatašima" da se poboljšava radništvu, te prema ovome izgleda da će nastati velika borba, s jedne strane od trustova, a s druge strane predsjednika Vilsona i radnog naroda.

U ovoj velikoj borbi sa američkim milijonerima biće teški i crni dani za svo američko radništvo.

Sad su sve fabrike, radionice i sva veća poduzeća počeli u sporazumu da otpuštaju radnike iz posla, te je na sve strane narod u velikoj brizi za poslom, a ubuduće izgleda da će biti još gore i teže za radništvo.

U velikoj je brizi naš narod: preko bijelog svijeta od svoga ognjišta otišao, na što i gđe je došo?

Ovđe je došao te nema šta da radi, nema gđe da zaradi te da se prehrani, a kako će moći da se oduži uzajmljeni putni trošak?

Ima veliki broj ovđe u Americi vojničkih bjegunaca iz Bosne i Hercegovine, a osobito sva Hercegovina je bjegunac od vojništva. Sad zamislite kako je ovome narodu; prvo je: siromašno živi u Hercegovini; drugo: ovđe radnje sasvijem slabo ima, a treće je: većinom smo svi bjegunci od vojništva. Sad ovđe mnogi nema radnje a ne smije se vratiti svojoj kući, jer mora četiri godine da služi Francela bez pare i dinara.

Ja mislim da Hercegovaca ima u Americi od 18 god. pa do 32 godine oko 40.000, i gotovo sve vojni bjegunci. Sad zamislite koliko se duša moli "nečijoj smrti iz ove samo jedne male provincije".

U pošljednje vrijeme u velikom broju dolazi ovamo narod iz Bosne, Bačke, Banata, Srema i Hrvatske.

Naše novine u Americi, a i tamošnje, trebalo (bi) što više da obaveštavaju siromašni narod te da se upućuje na druge strane za zaradom, a ne da ovđe, brez rada i zarade, strada.

Kod nas su slabe prilike za živjeti u Bosni i Hercegovini, a ako ovđe nastane kriza i neradica, mnogi će se napatiti.

Srpski Vas pozdravljam i želim Vam u svemu dobar uspjeh.

Vaš poštovalac Dušan B. Popović.

53 - Ilija Kočić iz Gomjenice -Milki Kočić u Sarajevo[90]

Gomjenica, 17. I. 1914.

Draga Milka,

Nekako sam se doturao do ove svoje pustinje, ali ti nisam mogao odmah pisati jer se nisam dugo bavio u Banjoj Luci.

Kako ste, šta vi radite? Doduše, da te i ne pitam, znam kako ti je, ali moramo trpiti. Jesi li poslije dobila iz Beograda izvještaj kako je Petru, je li mu bolje, ili je gore, ili je sve onako?

Molim te, piši mi, dok se i ja osiguram može biti da ću ići opet u Beograd. Šta ti misliš: da li ćeš ostati tu ili ćeš u Banju Luku? Ako ne misliš u Beograd, najbolje bi bilo u Banju Luku. Piši mi sve opširno ako imaš vremena.

Ja nastojim, ako nađem garanta, da izvadim iz kase novaca i da se odužim. Jesi li dobila novce od Narodnog pozorišta?

Mogu ti reći da ja baš nisam zdrav, jer sam isprezebao. Kako si mi u zdravlju? Kako je Lepa? Đorđo?

Pozdrav svima vama,

vaš Ilija.

54 - Jovan Karanović iz Beograda - Milki Kočić u Sarajevo

(Nedatirano)

Veleštovana gospođo,

Kartu Vašu primio sam, na koju Vam odgovaram. Gospodin Petar je svakim danom bolje. Kako će bolest kašnje djelovati, to ne znam, ali uzdam se u boga da će sve bolje biti nego mislimo. Fizično je sasma zdrav, apetit za jesti dobar, spava dobro, sjeća se Vas i djece i uvijek želi da ide tamo, na što mu kažem da čeka zadnjeg marta pa će skupa sa mnom. List "Otadžbinu" i "Srpsku riječ" dobiva uredno svakog dana; posetu mu čini svakog dana gospođica Mara Vranješević, a osim toga je bio gospodin Nikola Kašiković i Simo Eskić i svakim danom po neki Bosanac, Hercegovac ili Beograđanin.

Dokle sam ja u Beogradu, a to je do zadnjeg marta, nemojte se za njega ništa bojati: ja sam š njime svakog dana i večeri, za svaku njegovu promjenu izvijestiću Vas. Telegram sam dobio i odmah sam odgovorio, ali nije potrebno da trošite za telegrame.

Za sada ovoliko.

Primite srpski pozdrav od Petra i mene

Jovan Karanović.

55 - Jovan Karanović iz Beograda - Milki Kočić u Sarajevo

(Nedatirano)

Veleštovana gospođo!

Oprostite što Vam nijesam već. dugo javio za stanje Petrovo. On je fizično potpuno zdrav – duševno se menja samo; utoliko je bolje što je miran i razgovara te nije zamišljen. Uvijek mi govori da kad ćemo tamo (kući), te kaže da ne bi iza mene nikako ostao.

Gospođica Mara bila je pred 5 dana, pa sam joj sve opširno saopćio, te mi je obećala da će Vam pisati, pa ne znam jeli ili nije, te je od to doba ne vidim. – Ja kad budem tamo sad došao, sve ću Vam opširno kazati stanje njegovo.

Zasad nemojte se za njega brinuti.

Pozdrav gosp. Nježiću i Božiću, a vi primite srpski pozdrav

od Jov. Karanovića.

Ovo Petar piše:

Draga Milko,

za mene se nemoj ništa brinuti. Ja sam zdravo i ubrzo ću tamo doći. Primite srpski pozdrav

Petar Kočić.

 

Napomene

1 Gerasim, Jovan Kočić (1847–1905) – otac je Petra Kočića. Po profesiji je bio sveštenik (rukopoložen 1873), ali se, kada mu je žena umrla (na porođaju mlađeg Kočićevog brata Ilije, 1879), zakaluđerio u manastiru Gomionici i dobio ime Gerasim. Iako kaluđer, i dalje je obavljao svešteničku dužnost. Godine 1888. odležao je u „crnoj kući" u Banjaluci (u istoj ćeliji u kojoj je kasnije tamnovao njegov sin Petar) sedam mjeseci zbog toga što je među zmijanjskim seljacima organizovao „demonstraciju" prilikom dolaska austrijskog prestolonaslednika Rudolfa u Banjaluku, tj. nagovarao seljake da ne iziđu pred austrijskog visokog gosta u svečanim nego u pocijepanim odelima.

2 Gavro – verovatno Gavrilo Stojnić, upravnik – iguman manastira Gomionica.

3 Ilija Kočić (1879–1927) je mlađi brat Petrov. Učio je bogosloviju. I on se kasnije, pod uticajem oca (i po smrti očevoj) zakaluđerio. Služio je kao sveštenik. Umro je kao parohijski sveštenik u Lipniku kod Sanskog Mosta.

4 Milica je starija sestra Petrova. Udata je bila za Simeuna Milosavljevića u selu Kmećanima, blizu Gomionice.

5 Milka Vukmanović (1882–1966), udata Kočić je Petrova prva i jedina ljubav, a kasnije bračna i životna saputnica.

6 Hugo baron Kučera, dugogodišnji civilni adlatus (1887–1904) – bio je šef civilne uprave u Bosni i Hercegovini.

7 Savo Buzandžić, kasnije trgovac, bio je u ranoj mladosti Kočićev drug.

8 Dušan, sin prote Vida Kovačevića iz Banjaluke. Takođe student, bio je Kočićev drug, ali je studirao u Gracu.

9 Petar S. Ivančević (1864–1914) bio je iguman manastira Moštanica. Kao i Kočićev otac, opsluživao je parohije. Prvi je (1891) otvorio školu u Gomionici, a zatim, kao sveštenik, opsluživao razne parohije (Jajce, Ozren, Tavna, Moštanica). Sakupljao je i objavljivao narodne umotvorine (pjesme, propvijetke), a objavio je i veći broj etnografsko-folklornih članaka.

10 Pavle Lagarić (1865–1942) je u vreme Kočićevih studija bio student tehnike i kasnije arhitekta. Interesovao se za književnost i bavio kritikom. I sam je pisao pripovijetke. Imao je uticaja na Kočića onda kada je tvorac „Pjesmarice od Davida Štrpca" činio prve korake u literaturi. Kočić ga je smatrao svojim učiteljem.

11 Nikola T. Kašiković (1861–1921), književnik i nacionalni radnik, jedan je od pokretača Bosanske vile (1885) i njen vlasnik i urednik skoro za čitavo vrijeme izlaženja (1887–1914). Radio je mnogo na sakupljanju narodnih umotvoriia, koje je mahom objavljivao u Bosanskoj vili, a u tome mu je ponekad pomagao i Kočić. Bio je u službi srpske propagande i on je izdejstvovao Kočiću stipendiju iz Srbije.

12 Marko Kraljević – bio je tada student prava u Beču, a kasnije sudija u Sarajevu.

13 Stevo Vukmanović (1853–1927) je otac Kočićeve supruge milke, šumski poslovođa u Banjoj Luci, docnije trgovac u selu Jošavica.

14 Milorad – Mile Pavlović mile Krpa (1865–1957), profesor, književnik i novinar, bio je i nacionalno-propagandni radnik. Zvali su ga „bosanskim konzulom" jer je njegova propagandna djelatnost bila okrenuta Bosni i Hercegovini. Kočić je sa njim održavao kontakte od studentskih dana, ali poslije isfabrikovanog provokatorskog pisma (1906) nije se više dopisivao sa njim.

15 Milan Srškić (1880–1937) bio je tada student u Beču, a kasnije poznati građanski političar. Bio je poslanik u Bosanskom saboru, član Jugoslovenskog odbora za vrijeme prvog svetskog rata a po oslobođenju i ujedinjenju ministar i predsjednik ministarstva.

16 Đorđo Kočić je Petrov brat od strica.

17 Likota je mitropolit banjalučki Evg. Letica.

18 Bogdan Popović (1863–1944), poznati srpski estetičar i kritičar. Bio je najpre profesor Velike škole a posle i Beogradskog univerziteta. Jedan je od osnivača Srpskog književnog glasnika. Ne znamo kojim je povodom Kočić pisao Popoviću (verovatno je nudio prilog za SKG).

19 Marko Car (1859–1953) je književni kritičar i putopisac. Jedan je od prvih Kočićevih kritičara.

20 Umetnikova duša je nalik na biljku. Što je za ovu Sunce, to je za njega razumijevanje, priznavanje. Potpuno potcijenjivanje utiče kao mrak; u njemu biljka blijedi, vene, mora da ugine, svi njeni trzaji i napori ne pomažu bez svijetlosti i toplote.

21 Danilo A. Živaljević (1862–1934) je srpski književni istoričar i kritičar. Poznat je naročito po časopisu Kolo koji je pod njegovim uredništvom obnovljen 1901. godine kao pandan Srpskom književnom glasniku. Kolo je materijalno pomagala kraljica Draga, a pisci okupljeni oko ovog časopisa bili su posle 29. maja 1903. prokaženi kao „dvorski" umjetnici.

22 Grgur Jakšić (1871–1955) je srpski istoričar i publicista. Kada je krajem prošlog vijeka, kao državni pitomac, završno studije u Francuskoj i postao doktor filozofije, stavljeno mu je u dužnost da u Parizu strani svijet obaviještava o Srbima.

23 Gerasim P. Ivezić (1876–1915) je Kočićev drug sa studija u Beču. Postao je ljekar, ali se bavio književnošću i prevođenjem. Pisao je i o slikarstvu.

24 Svetislav B. Cvijanović (1877–1961) je beogradski knjižar i izdavač koji se izdavanjem knjiga bavio dosta dugo – od početka prošlog vijeka do Drugog svijetskog rata, i štampao i Kočićeva djela.

25 Đuro Šurmin (1867–1937) je hrvatski književni istoričar i političar. Napisao je i objavio (1898) Povijest književnosti hrvatske i srpske.

26 Petar P. Đorđević (1855–1902) – bio je profesor i jedan od osnivača Srpske književne zadruge. U Kočićevo vrijeme bio je naročito poznat po svojoj Teoriji književnosti.

27 Jovan Tanović (1883–1944) bio je saradnik a poslije urednik beogradske Politike. Jedan je od izdavača treće knjige zbirke S planine i ispod planine.

28 Ferdo Šišić (1869–1940), istoričar i univerzitetski profesor, pisac mnogih rasprava, pored ostalog i iz istorije Bosne. Pismo se čuva u Arhivi JAZU, Ostavština F. Šišića, fascikl XIII.

29 Stevan M. Dimitrijević, (1866–1953) sveštenik i profesor. Bavio se istoriografijom srpske crkve i bio nosilac srpske propagande u Makedoniji i na Kosovu. Kada je Kočić bio nastavnik u skopskoj Gimnaziji, Dimitrijević je bio direktor.

30 Mihailo Ristić (1864–1925) – diplomatski službenik, najviše u krajevima pod turskom upravom. U vrijeme kada je Kočić bio nastavnik, Ristić je bio generalni konzul u Skoplju.

31 Januara 1906. g. u Gimnaziji je došlo do đačke pobune, što je prouzrokovalo zatvaranje škole i internata. Škola je ponovo počela da radi 15. aprila. U to vrijeme dužnost direktora vršio je privremeno Ilija Vučetić, jer je Steva Dimitrijević ranije dao ostavku na položaj direktora.

32 Na koverti: Odgovoreno 25. marta 1906.

33 Veljko Petrović, (1884–1967), poznati književnik koji je u periodu do Prvog svijetskog rata održavao žive veze s Bosnom i Hercegovinom i jedno vrijeme živio i radio u Sarajevu.

34 Stijepo Trifković je bio sveštenik i nacionalni radnik. Otac je rano preminulog studenta Vladimira na čijoj je sahrani Kočić održao protestni govor.

35 Jovan Cvijić (1865–1927) je jedan od najznačajnijih srpskih naučnika. Bavio se geografijom, antropogeografijom, etnologijom i dr. sličnim disciplinama. S Kočićem se dopisivao i upućivao ga u etnografski rad.

36 Svetozar je Svetozar T. Zrnić.

37 Lepa – Leposava Vukmanović (1897–1975) je sestra Kočićeve supruge milke koju je od šeste godine Milka uzela k sebi.

38 Vrga je kotarski predstojnik iz Prijedora koji je napadnut u prvom broju Kočićeve Otadžbine (nazvan je „malim čovječuljkom i bivšim vakmajstorom).

39 Simo Eraković (1872–?) je Kočićev drug sa studija u Beču, kasnije pravnik i politički radnik. Kao poslanik u Bosanskom saboru bio je Kočićev saradnik.

40 Prilikom cenzurisanja precrtano.

41 Stevo Stefanović, je bio saradnik Bosansko-hercegovačkog glasnika i Srpske riječi.

42 Risto Radulović (1880–1915) je bio publicista i političar. Uređivao je listove Narod i Pregled. Umro je u austrijskoj tamnici za vrijeme Prvog svjetskog rata.

43 Mitar Dabović je banjalučki trgovac.

44 Danilo Dimović, (1875–1910) je sarajevski advokat koji je zastupao Kočića na sudu.

45 Dušan Vasiljević, (1870–1951) po zanimanju advokat, bio je potprijedsednik Srpske narodne organizacije.

* Ministrovi štićenici, aluzija na uplitanje ministra Burijana prilikom osnivanja organizacije.

46 Vasilije–Vaso Kondić (1868–1909), novinar i književnik, bio je prvi urednik banjalučke Otadžbine. Zatvaran je kao i Kočić i po izlasku iz zatvora ubrzo umro.

47 Milan Savić (1845–1930) je tada poznati vojvođanski književnik, koji je pisao veoma mnogo (ima više od 20 knjiga), bio sekretar Matice srpske i urednik Letopisa. Održavao je veze i dopisivao se s mnogim srpskim književnicima.

48 Gliša Elezović (1879–1960) je filolog i istoričar koji se najviše bavio proučavanjem i izdavanjem turskih izvora za našu istoriju.

49 Marko Maletin (1890–1968) bio je novosadski profesor, sekretar Matice srpske, urednik Letopisa, upravnik novosadskog Narodnog pozorišta i Vojvođanskog arhiva.

50 Aleksa Šantić (1868–1924), poznati mostarski pjesnik koji se dopisivao s Kočićem.

51 Svetko je Svetozar Ćorović (1875–1919) , kao i Šantić, poznati mostarski književnik, koji se bavio politikom i nacionalnim radom, bio poslanik Bosanskog sabora, kao i Kočić.

52 Jovan Skerlić (1877–1914), srpski književni istoričar i kritičar. Pisao je o Kočićevim pripovijetkama, Kočića podržavao i sa njim se dopisivao.

53 Živojin Perić (1868–1953) bio je pravnik i političar i vrlo plodan pravni pisac..

54 Tihomir R. Đorđević (1868–1944) je poznati srpski etnolog.

55 Petar Mirković, (1855–1935) bio je upravitelj škole u Zenici, a bavio se sakupljanjem narodnih umotvorina i pisanjem pripovijedaka i etnografsko-folklornih napisa.

56 Živko Nježić, (1879–1914) bio je advokat i, kao i Kočić, poslanik u Bosanskom saboru.

57 Kosta Majkić, (1873–1952) bio je narodni poslanik u Bosanskom saboru (za Bosansku Krupu i Cazin) i prišao kasnije Kočićevoj grupi.

58 Slobodan je Kočićev sii, rođen septembra 1910. godine. Bio je kratkog vijeka (umro 1913). Njegova smrt je Kočića veoma teško pogodila i doprinijela njegovoj bolesti.

59 Jevto Dedijer (1879–1918) je bio činovnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu i profesor geografije na Beogradskom univerzitetu.

60 To je Simo Eraković.

61 Uroš Krulj (1875–1961) Mostarac, ljekar i narodni poslanik u Bosanskom saboru, koji je bio oženjen kćerkom Pere, najstarijeg brata A. Šantića. Osnivač i vlasnik lista Narod u Mostaru, kasnije u Sarajevu.

61 Dimitrije Vasić, (1880–1964) bio je činovnik u Velikom upravnom savetu. Kasnije je postao poslanik (pripadao je Dimovićevoj grupi).

62 Aleksa Filipović, knjigovođa, bio je Kočićev pristalica.

63 Milutin Jovanović, takođe bio je pristalica Kočićev iz Žepča.

64 Laza Popović (1877–1945), lekar i književnik, bio je urednik Brankovog kola u godinama pred Prvi svijetski rat, poslije Paje Markovića Adamova i Milana Budisavljevića.

65 Vladimir Ćorović (1885–1941) je poziati istoričar. Napisao je veliki broj studija iz književne i političke istorije. Kočićev rad je dobro poznavao.

66 Đorđe Čokorilo, učitelj i književnik, jedan je od urednika Srpske riječi.

67 Stijepo Kobasica (1882–?), novinar i publicista. Godine 1905. postao je direktor Srpske riječi i protjeran je 1906. zajedno sa Kočićem iz Sarajeva.

68 Vida Vranješević je bila „usvojenica" Kočića. Nju je Kočić uzeo, kao osmogodišnju djevojčicu, iz sirotišta Kola srpskih sestara i školovao.

69 Jovo Karanović je bio činovnik u beogradskoj Duševnoj bolnici u kojoj je bio smešten i gde je umro Kočić.

70 Mara Vranješević je sestra Vide Kočićeve „usvojenice", koja je živjela u Beogradu.

71 Vuko Mišković je Kočićev drug pz djetinjstva, koji je živio u Beogradu.

72 Kašiković traži nekrolog o Vasi Kondiću koji je umro 20. jula po st. 1909. On takođe traži od Kočića da produži Cviku i Duruta, što znači da je ta tema još bila aktuelna.

73 Kašiković nije uspio da odgovori Kočića od pokretanja novog časopisa, ali su i dalje ostali dobri odnosi među njima. I pored pokretanja Razvitka, Kočić je od početka 1910. član redakcionog odbora Bosanske vile i u prvom broju javlja se odlomkom „Ratkovo se zaracilo".

74 Milan Grčić pisao je književne prikaze u Razvitku, Savremeniku, Bosanskoj vili i nekim drugim listovima.

75 Dimović je branio Kočića i pjesnika Jovu G. Popovića (jula 1907) zbog letka protiv poglavara Alborija, ali ne i na suđenju u oktobru 1907, zbog zaplijenjenih stvari u Otadžbini. Pošto se za to suđenje nije mogao naći advokat, sud je odredio za branioca po službenoj dužnosti sudiju dr Milivoja Simića. Istražni zatvor u koji su Kočić i Kondić stavljeni, upravo pred ovo suđenje, bio je potvrđen i od viših sudova pa su tim povodom uslijedili brojni telegrami iz Banje Luke o kojima ovdje govori Dimović.

76 Iz Srpskog kluba istupio je prvi Simo Eraković zbog sukoba s dr U. Kruljem pri glasanju o dopustu poslanika dr J. Dedijera, za koga se tvrdilo da nije bolestan, pošto kao docent drži predavanja na Univerzitetu u Beogradu. Suprotno stavu Srpskog kluba, Eraković je glasao protiv odobravanja dopusta Dedijeru, i tim izazvao Krulja.

77 Ivančevićev sastav je vjerovatno objavljen u Volji 1928, str. 342–3 kao listić. iz arhive pok. Petra Kočića".

78 Svetozar Milošević, trgovac rodom iz Banje Luke, živio je u Trstu. I Kočić je poslije aneksije pomišljao da preko Trsta i Soluna prijeđe u Srbiju

79. Od dvije pripovijetke koje je od Kočića primio Skerlić je za Srp. knjiž. glasnik zadržao „Kroz Zmijanje" a „Vukov gaj" ustupio kalendaru Vardar.

80 Osman Đikić (1879–1912), pjesnik i javni radnik, sekretar kulturnog društva Gajret. On je na ustuk hrvatski orijentisanom muslimanskom listu Beharu (1900–1910) namjeravao pokrenuti petnaestodnevni porodični list za muslimane pod imenom 3ora, svoju namjeru nije ostvario, pa je pokušao da u tom smislu deluje kroz list Gajret. – Musavat, nedjeljni politički list (1907–1911), organ Muslimanske narodne organizacije, izlazio u Mostaru a zatim u Sarajevu.

81 Kočić nije sarađivao ni u jednom književnom almanahu (za 1910. i 1911. g.) koje su spremali i izdali Jovan Dučić i Milan Ćurčin.

82 Dr Jevto Dedijer (1879–1918), jedno vrijeme činovnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, a od 1910. docent za geografiju na beogradskom Univerzitetu. Objavio je više naučnih radova u Akademijinim izdanjima. Dimitrije Mitrinović (1887–1953), pjesnik i književni kritičar, začetnik modernizma u srpskoj književnooti. Od 1907, pomagao Kašikoviću u uređivanju Bosanske vile.

83 Dr Risto Jeremmić (1869–1952), ljekar i istoričar.

84 Dr Nikola Stojanović (1880–1964), advokat i političar, član Jugoslovenskog odbora, u Bosanskom saboru jedan od vodećih članova grupe oko Naroda. Objavio je više političkih rasprava.

85 Golub Babić (1824–1910), krajiški vojvoda, učestvovao je u Doljanskoj buni 1858, a u ustanku 1875–1878. bio jedan od najboljih četovođa i komandanata u zapadnoj Bosni.

86. – Tanasije Dakić, profesor u Sarajevu.

87 Jovan Tanović, saradnik „Politike". Sa Dimitrijem Stefanovićem administratorom istog lista, finansirao izdanje treće Kočićeve knjige „S planine i ispod planine" (1905)

88 Stevo Jelača, profesor, saradnik zagrebačkog Srbobrana.

89. Veliki udar pretrpio je Kočić smrću trogodišnjeg sina Slobodana, u novembru 1913, poslije čega se bolest naglo razvijala. Brat Ilija ovim pismom izražava tugu nad tim neprežaljenim gubitkom.

90 Ovo pismo piše Ilija Kočić po povratku iz Beograda, gdje je sa Milkom Kočić i dr D. Vasićem smjestio brata u Duševnu bolnicu. Iz Sarajeva se Milka Kočić, poslije ozdravljenja sestre Leposave, vratila u Beograd i tu ostala nekoliko mjeseci.

Projekat Rastko / Project Rastko Ars Libri TIA Janus Sadrzaj / Content