Srbijo,
majčice
April 1999. godine
Ti si, majčice, stigla na Golgotu
Noseći krst svoj kao svoju volju
I trnov vijenac, pečat svom životu -
Tvoj Simon krstonosac još je u polju.
Razapinju te razbojnici, majko
I rugaju se, pomogni sama sebi.
Prije pijetlova odreče te se svako,
Sablazniše se, majčice, kako ne bi?
Na krstu svome ostavljena sama,
Ni sunđer na trsku sa sirća par kapi
Da žeđ ti ublaži, što polako slama –
Ali duh tvoj još uopšte ne hlapi.
«Eloi, eloi, lama savahtani!» -
Čita se sa tvojih modrih usana,
Tamo pakla smrti, pohlepna, stani,
Zar toliko traju tri tvoja dana?
Popij namjenjenu gorku čašu boli,
Brzo će nedelja, još malo, majčice.
Ako pšenično zrno truljenju odoli
Ostaje samo bez života i klice.
Voskresni, Serbijo – ustani, majčice;
Zasijaj opet, pomračeno sunce,
Ujarmi volove, operi kablice,
pokišaj sjeme, zaspi vodenice!
Zbaci sa glave šajkaču, zacjelo,
Kapu bez znaka u vojničkom znaku,
Obuci staro kićano odijelo,
Stavi na perčin šubaru astraganku!
Pritegni kanicu i lake opanke,
Zatakni za uvo bosiok, cvijeće svježe,
Zasviraj u frulu i dvojnice tanke,
Povedi sitno kolce ispred Samodreže!
//
Projekat Rastko - Boka / Umetnost //
[ Promjena pisma | Pretraživanje | Mapa Projekta | Kontakt | Pomoć ]
©
2001/2002 "Projekat
Rastko - Biblioteka srpske kulture na Internetu"; Tehnologije,
izdavaštvo i agencija "Janus"; kao i nosioci pojedinačnih
autorskih prava. Nijedan
deo ovog sajta ne smije se umnožavati ili prenositi bez prethodne
saglasnosti. Za zahtjeve kliknite ovdje.
|
