Vo imja presvjatija jedinosuščnija i jedinoslavnija prisnopoklanjaemija i nerazdjelnija vtrijeh ipostasjeh životvorjaščija Troici, otca i sina i sv. duha - Amin.

Mi glavari i starješine i ves zbor Crnogorskoga obščestva, budući dnes sobrani na jedino misto, videći što Turci vazdašnji hristijanskoga roda neprijatelji sobirajut vojsku i čine sve vojničke priprave radeći den i noć javnijem i tajnijem načinom kako bi nas i našu braću Brđane razurili i pod svoju vlast i tiranstvo podložili i djecu našu u vječnu nevolju i robstvo zatvorili i pod žestoki jaram poraboščenija postavili; toga radi svi jedinokupno i dogovorno rekosmo i temeljito stabilismo i utvrdismo kako niže sego izgovara:

Prvo

Prizivajući presvjatoe imja Gospoda Boga vsedržitelja u pomoć i našu, drug drugu, pleme plemenu, nahija nahiji tvrdu i čistu vjeru i riječ od česti i poštenja dadosmo da se izdati i prevariti među sobom nećemo.

Drugo

Rekosmo i zakletvom utvrdismo da đe gođ bi neprijatelj okrenuo i na koju bi stranu na nas i na našu braću Brđane udario da hoćemo jedan drugome biti u pomoć i za blagočestivu vjeru našu hristijansku vojevati i svoju krv proliti i ljubezno otečestvo i dražajšuju voljnost i slobodu zaščiščati; crkvi svjatija i monastiri i dome naše, žene i djecu našu s pomoščiu vsesilango vtroicje slavimago Boga oružjem našim braniti.

Treće

Ot dnevi današnjega i unapried ako bi se naša koji Crnogorac, oli koje selo, ali pleme, ili koja nahija, da bude izdajnik javnijem ili potajnijem načinom, takvoga svi jedinoglasno predaemo vječnome prokletstvu kako Judu predatelja Gospodnja i kako zločestivago Vuka Brankovića, koji izdade Srblje na Kosovo i vječnu mrzost i prokletstvo ot naroda na sebe privleče i ot milosti božje otpade, i takvoga brackoga i hristijanskoga krvnika i izdajnika, koji bi se naša, ne samo što vječnome prokletstvu predasmo i rekosmo da ga bude anatema i da jest pred Bogom sigo svjeta i buduščago odgovornik za sve što bi zla i prievarom i
izdajom učinio, nego i krv naša na njega i na čada njegova ot zemlji na nebo, jako že Avala da vo pijet i da ostanet kako krov Hrista spasitelja našego narod Jevrejski.

Četvrto

Takvoga izdajnika uvijek ot sabora i obščestva našega otlučismo da česti i poščenja nema nego on i rod njegov da ostanet vo vjek u sramotu i bezčest, kako izdajnik vjere i zakona i hulitelj imena Božija i krvnik svega našega naroda, i ako bi Bog u naše vrijeme uzdignuo i poslao koga gođ ovom zemljom upravljati i vladati, ali poslije nas u vrijeme naše djece i nasljednika; to mi takvomu gospodinu i djeci našoj ostavljamo ovo pismo za izgled, da i u to vrijime i vo vjek ovi izdajnik i njegov rod da nemaju česti ni poščenja ni ostale milosti nikakve, nego da budet kako rod kletvoprestupni i prijevarni, u nenavist svakomu i merzost.

Peto

Sve ovo višepisano dogovorno rekosmo i našom zakletvom utvrdismo, cjelujući čestni i životvorjašči krest i svjetoe Evangelie i svojeručno podpisasmo i kreste koji pisat ne umjesmo našijema rukama učinismo.

Šesto

I svaka nahija da primi i uzme pojedno pismo, koje hoće držati u svoje ruke, da se nahodi ot roda u rod, a u Mitropoliji jedno ostavismo, koje ima bit sahranjeno među Gramate i hrisovulje carske i svakomu carsko.mu, kraljevskomu ali princiskomu dvoru i poslaniku prikazano.

Joan Radonjić, crnogorski gubernator, serdar Jovo Petrović, knez Vuko Bogdanović i ostali svi glavari od sve Crnegore.
 
 

Vo Imja Gospoda Spasa Našega Isusa Hrista, Amin.

Nahodeći se mi glavari i starešine i ostala braća naša iz svakog plemena i naše slobodne oblasti Crnegore i Brda na jedinokupni sabor i vijeću u manastir Cetinje 1798 goda, oktomvra 18 dne, svi jedinoglasno i dogovorno ustanovismo zakon, po kojemu se naprijed možemo vladati i upravljati na izgled pročijeh narodah ot svijeta, a to kako niže u 33 točke saborno učinjenome po redu izgovara:

Pervoe

Prizivajući velikoga Boga u pomoć i na obranu nam, potvrdismo jednim glasom svikolici pismo naše Avgusta istoga čisla, to jest na dan Preobraženija Hristova 1797 goda na Cetinje učinjeno, koje se pri ovoj knjigi nahodi, i tako i istome pismu svakoga izdajnika proklestvu i anatemi predasmo i ot svake česti i poštenja bratskoga ispustismo, tako i u ovom sadašnjemu potvrdismo i suviše rekosmo, da takvoga obščenarodnoga krvnika i vas njegov dom između nas iskorenimo i da ot njega nikoga ne ostavimo.

Drugo

Budući jedinstvo, mir, tišina i svaki dobri poredak nije moguće uzdržati, ako svrhu zloga i samovoljnoga čoeka ne bi kastiga bilo, toga radi rekosmo i zaroku učinismo, ako po danas Crnogorac ubije brata našeg Crnogorca ol Brđanina, ili Brđanin Crnogorca, bez ijedne krivice i nužde, nego od sile i opačine, da se takovi ubojica ne može nikakvim blagom odkupiti, no ako se uhvati da bude obješen, ol kamenjem pobjen, ali ognjem iz pušakah raznesen.

Treće

Ako toga ubivalia ne bi mogli uhvatiti. nego bi izvan naše granice u tuđu zemlju pobjegao, to njegovo imuće da se ima sve, od mala pa do velika, procijeniti i od toga polovinu dati onome, kome bude zlo činio, a drugu polovinu za globu zemaljsku uzeti.

Četvrto

Takovi ubojica i zemaljski neprijatelj i krvnik da nikada povratka na svoju starinu ni u drugo mjesto među nama imati ne može; koji li bi Crnogorac ili Brđanin toga zločinca primio i kod sebe držao, ili ga oratio i branio, ili taio i ne uhvatio, pošto čuje i razumije zločinstvo što je učinio, takvoga jednako
ćerati i kastigati kako i samog ubivalca, budući se njegov drug i branitelj učinio. Po čemu zli ljudi, kad ne budu imati braniteljah, neće imati jakosti činiti zlo, kako su se naučili, a branitelji neće zločince braniti, kada za njih stanu plaćati i sudu odgovarati.

Peto

Ovi rukostavnik i ubojica ako bi se ikad u koje mu drago mjesto uhvatiti ili ubiti mogao, da ga najkranji Crnogorac ili Brđanin jednako ubiti može, koliko i oni kojemu je on brata ubio, i tako da se prebije jedan za drugoga, a pravi da ne može mjesto krivca platiti.

Šesto

Ako koji puškom ili nožem rani koga u svađu, kada se inadom i pričom oko česa zavade, to da se imaju pred sudom dovesti i da sud s početka razabere sve po redu koji je započeo inad i svađu, za koju li stvar i nuždu i koji je začeo prvi boj činiti i oružje prihvatiti protiv svojega brata Crnogorca. U vrijeme, kada može sud rasuditi takove stvari i više i kadaje zabranjeno da se ne čini boj i samovoljna osveta, tako daklen poznavši sve kako je bilo i koliko se koji u krivici nahodio, kmetovati ranu prema česa bude pravedno, razbirajući i ostale od jednoga ili obojice učinjene sagrjehe postaviti kastig, đe se pristajalo bude.

Sedmo

Koji Crnogorac oružjem ili drvom, ili kamenom udari i rani na pravdu Božiju koga od sile i opačine - da se junak nazove, đe prilike i potrebe odjunaštva nije, na gakvoga da se rana i globa dvostruko sudi.

Osmo

Ako pak koji udari brata Crnogorca nogom ili kamišem, takovi da plati za ovaj udarac cekinah pedeset, ako li ga oni ubije, pošto bude udaren, za njega da pogovora nije, koliko ni za lupeža, koji u krađu pogine.

Deveto

Moglo bi se dogoditi, da se kome puška omakne, ili kojim drugim načinom da nekteći čojka rani ili ubije, kako se to na mnoga mjesta događalo, no takovo zlo pristoji sudom liječiti, koliko se može bolje učiniti.

Deseto

Ako koji ubije čojka napastnika vrhu sebe braneći se i zaklinjajući ga Bogom, da se ot njega prođe, a on ne ustupi, nego preko toga pogine, i to zlo valja sudom liječiti kao i ono nehotice učinjeno.

Jedanaesto

Koji čoek uzme tuđu ženu iza živa muža ili ugrabi đevojku, koju mu ne budu đevojački roditelji oli svojta i blizika đevojačka, koja roditelja živijeh nema, po običaju i zakonu arhipastirskome dali, takovi da se ima ćerati kako bezzakonik i grabitelj tuđe đece, i da mu stanja u našu zemlju nije, a njegovo imuće da se procijeni i razdijeli, kako i onoga, koji samosilno čojka ubije.

Dvanaesto

Koji pop vjenča čoeka s ženom iza živa muža, ali s đevojkom grabljenom na silu, ili s drugom, koju zakon ne dopuštaje vjenčati, takovi da budet lišen sveštenstva i prognan iz našega obščestva bezčastno kako bezzakonik i prokleti hulitelj zakona Božija i kako gubitelj duš hristijanskih.

Trinaesto

Ako lupež pogine, ali se rani idući u krađu, da za njega pogovora nije, budući svi dogovorno rekosmo, da ga ova zemlja bije jednako kako i Rukostavnika.

Četrnaesto

Koja se lupeština nađe od prijed nego li je vjera i zaruka među nama na Cetinje 1796 na Preobraženije Avgusta 6 dan utvrđeno, takve lupeštine da se imaju suditi po starome običaju, a što se pak nađe u ovo vrijeme od stege i preko vjere i zaruke do sad ukradeno, oli što po danas koji lupež ukrade, to da budet
izvršeno kako setencija naša prošloga godišta na Gospoščine učinjena izgovara; tojest za govedo malo oli veliko osudbine cekinah dvanaest, a globe zemaljske cekinah deset. Za jedno ulišče čelah ravnim načinom, kako i zajedno govedo i osudbina i globa da se ima sudit i podmirit.

Za brava maloga ili velikoga osudbine talijera pet, a globe talijera deset. Za pokrađe iz kuće, oli iz obora i ostale različite lupeščine, razbirajućijedno pojedno redom i cijeneći koliko koja stvar asprih valja, pak na prama cijene postaviti priličnu globu i osudbinu, na primjer reči koja stvarjedan groš valja, na to neka bude osudbine grošah pet, a globe grošah deset.

Ovo se razmije za svaku pokrađu iz kuće i izvan kuće ukradenu i ponešenu, ne spominjući djete ludo, koje bi što od djetinjske ludosti učinilo, ali drugo čeljade, koje nema čiste svijesti i pameti.

Petnaesto

Koji čoek hoće po danas prodavati kuću ili baštinu ili vinograd ili meteh i dubravu, ili ostalo svoje nadvižno imuće, neka najprije pita i ponudi svoju bliziku pred svjedocima, pak ako ne bi kćela blizika kupiti neka ponudi merginaša, to jest razdijonika od baštine; ne bi li on ktio kupiti, tada slobodno neka prodaje komu može u svoje selo ili u svoje pleme, samo valja da učini knjigu najmanje pred tri poštena čojka ili sjedoka, kako je bliziku i merginaše nudio i kako oni nijesu hoteli ili nijesu mogli kupiti. A koji bude knjigopisac neka svoje ime i prezime podpiše, također godište i dan od mjeseca da se čisto znade i kadaje knjiga pisana i na koje mjesto, pred koima imenom i prezimenom sjedocima, od kojega su plemena bili sjedoci i kako su ovi podpisali, ili ne umjejući pisati krste učinili za više vjerovanije, kako je prodaja po zakonu učinjena i podpuno plaćeno, a ionako kupovica ne može biti.

Ovo se govori po danas za one koji hoće što kupovati, a ne za one, koji su do sad kupovali.

Šesnaesto

Svaki, koji ima što iskati, ili dug, ili povraću, ili preuzam ili plien, ili koju štetu i poharu, ili ostalu malu ili golemu stvar, neka ište sudom i razlogom da bude pomiren, a sam da uzima ništa bez ruke suda, ako li ne posluša koji, biće podložen globi i kastigu prema njegove krivice, koliko zaslužio bude.

Budući sve ovo više pisano dogovorom sabornim učinili, i opet na današnji avgusta 17 dan, a 1790 goda vseobštim sobranjem našim razgledali i potvrdili, za potrebno sudismo pristaviti niže sljedujuščeg pravila:

Sedamnaesto

Znajući da najviše zla i krvoproliće u našoj zemlji s lupežah biva, i da su tome najviše roditelji krivi, koji ispočetka ne hoćeju svoju djecu s dobrim djelom vaspitati, i ni u strahu Božijemu soderžavati, nego ih još njekoji uče i siluju da tuđe imanje grabe i kradu, i da svako zlo i bezzakonije čine, kako što su i ovi činili, toga radi rekosmo i s ovim kapitulom stabilismo, koji lupež po danas ukrade vola ili konja u koje mu drago mjesto u Crnojgori i u Brdima, ili u Primorju našoj braći prijateljima, koji se nahode u cesarokraljevskoj zemlji i deržavi, da se takovi lupež ima proćerati jednako kako i ubivaoc koji samosilno bez svake krivice čelovjeka ubije, budući kada ukrade tuđega vola ili konja, on svu čeljad od onoga doma ucvijeli, više nego jedno čeljade da zakolje, a osobito siromaš, koja drugog konja ni vola nema, niti su vrijedni steći da takove kupe, no da prodadu baščinu ili drugo siromaštvo i imanje i tako da ostanu bez ičega za pribavit životinje bez kojega živjet nemogut; ako li lupež po danas ukrade brava, ili koju drugu stvar, koja valja kao jedan brav, to je za prvi put da ima platiti kako u četrnaestom pravilu govori; ako li se pak i drugi put u takovoj krađi nađe, da se ima sudit i kastigat, kao i oni, koji samovoljno ubistvo učine, zašto se već lupeži trpjeti i podnositi nemogu; daklen neka svaki u budušče znade, ščo ga dopanut hoće ako se u lupeštinu obrati; a roditelji neka svoju djecu uče da s mirom stoje i neka se ne lakome na lupeštinu, koju su se naučili jesti od tuđe muke, što im sinovi donose; također i svaki domaćin ot kuće, neka svoju braću i čeljad na dobri način nastavlja i uči da zlo ne čine i tuđe ne kradu, jer i onako biće im žalost, kada koji za zločinstvo bude ot suda kastigat.

Osamnaesto

Za sadržati s Primorcima mir i tišinu susjedsku, koje prinosi na obje strane vzaimnu korist i sreću, zabranjuje se svako samovoljstvo i osveta. A što koji Crnogorac imade od Primoraca iskati, to neka ište po putu suda, jer inače biće podložen kastigu; na isti način, koji bi među nama smutnju činio ili zlo u Crnugoru i Brda prinosio što se tiče do mrtvih glavah, koje su neki Primorci našim dužni, i to neka stoji kako i njiove glave i rane, koje su naši njima dužni i u toliko biće vrijeme da svaki sudom odgovori, i da plati koliko se koji dužan nahodi, samo neka od naše strane zađevica i samovoljns osvete ne budu, koja može na neposlušnog kastig i tegotu navesti: a Praviteljstvo, koje ima ot svijeh nas postavljeno biti, da upravlja obščenarodne posle, biće u dužnosti za to i sve ostalo što bi se posad dogodilo, misliti; daklen i svaki Crnogorac i Brđanin neka se spomene da sam po sebe bez pitanja suda i praviteljstva ne čini.

Devetnaesto

Poznato je svakome da pazari služe za korist naroda i da se bez pazara živjeti ne može; ali i to neka svaki znade da oni imaju biti mirni i slobodni bez ikakve mutnje i kavge, na isti način kako i crkva; no budući nerazumni narod po svojemu samovoljstvu niti jedno niti drugo pazi nego najviše inate i priče i kavge pred crkvom i na pazare čine, ot čega ne samo pazari ostaju u smutnji i narod žalstno vraća se natrag bez svojega udovoljstvija, nego crkva Božija nahodi se porugana i obesčašćena, zato sam Bog pošilje kastig na takovi narod, koji bezzakono ujednom zločinstvu i mrzosti žive, zato rekosmo i temeljito stabilismo, koji Crnogorac ili Brđanin po ovome našemu sastanku i dogovoru zađede pred crkvom ili na kojemu drago pazaru onad i kavgu, da se ima takovi hvatat i sudu zemaljskome predat.

Dvadeseto

Ni jedan narod ne može biti čestit ni srećan, u kojemu zakonitoga suda i dobrog praviteljstva nema i ni jedno praviteljstvo bez pomoći stojati nemože: zato dakle svi narodi svijeta na svako godište daju u obšču miriju porjez, koliko je kojemu mjestu i derževi rečeno; a to ne daju za drugo,nego za samieh sebe, da se na one novce drži praviteljstvo i sudnici i vojska, koja će ih od neprijateljske napasti braniti i čuvati od svakog zloga i opakoga čoeka, da oni mogu mirno i bez svakoga straha svoje posle opravljati, i spokojno i mirnoći živiti. A go je i nama od najviše potrebe i tako učinismo da svaka kuća daje godište parah iliti dinarah šestdeset. Budući naš Preosvjaščeii Gospodin Mitropolit i Kavaler Petar Petrović najprvo dao cijeli dohod od svijeh zemaljah cetinjskoga Manastira, koje se nahodi u Sinački čitluk, i ove novce da ima svaki knez s glavarima ot svoje knežine svake godine sabrati i na den roždestva presvjatija Bogorodici u Manastir na Cetinje i đe praviteljstvo bude donositi i od praviteljstva pismo uzeti, koje on može u svoju knežinu prikazati, neka svaki znade kakoje i koliko novaca predao jest; a na ove novce biće sadržati ljudi, koji će po zakonima suditi.

Dvadeset prvo

Nahodi se među nama ljudih, koji često za malu stvar pozovu drugoga na mejdan, ali neće da djele sami junaštvo, nego jedan i drugi klikuju i kupi vojsku, sve što više može, pa eto mejdana iz pušakah, doklen načine po toliko nosilah i zakrve narod, da se njiova djeca kolju, a megdandžije na stranu zdravi i veseli, niti koji čini ni pristupa đe može poginut.

Toga radi neka svaki znade ako se posad nađe takvi megdandžija u našu zemlju, biće kastigom ot suda zemaljskog i ot svijeh nas ćeran kako zločinac i vozmutitelj naroda.

Dvadeset drugo

Kada sudci sjedu na svoje mjesto suditi stvari po njihovome razumu i razsuždeniju podnosenje.

Prvo: valja da se spomenu, što oni glasom naroda po volji Božijej za sudce i upravitelje postavljeni jesu, a ne kako najamnici, no kako otci pravi i ljubitelji otečestva.

Drugo: moliti se Bogu da im dade prosvješčenije razuma, silu mudrosti za poznati štoje pravedno, sveto i bogougodno.

Treće: paziti svoje obješčenije i zakletvu da ne prestupe ili po hajteru sude, nego po pravici malomu kako i velikomu, jerbo sud Božijest.

Četvrto: slušati jedne pak i druge strane razloge redom i ne dopuštavati prste oliti riječi davudžije da jedan drugomu u riječi ulaze i prekida govorenje, nego kada prvi izgovori, neka drugi počne govoriti i neka oboica govore tiho bez inata i vike, kako može pisar i svaki sudac njiove razloge zapisati i razumjeti, a đe potreba bude kojega pripitati da opet kaže što nije prvi put čisto izgovorio ili da nije zaboravio što kazati, to neka jedan sudac pita, a ne svikolici, i pošto obje strane na punu volju izgovore svekolike svoje razloge tada neka se uklone, za učiniti sudcima mjesto slobodno da oni mogut sve po redu čisto razabrati i sentenciju pravedno po načinu učiniti, koja će se davaž onome, kojemu se pristoji; a druga jednaka pri kancelariji praviteljstva u zapisanu knjigu ostavljati.

Dvadeset treće

Ako koji sudac začne koga u sudu sudeći braniti, nemoći dokazati razloge i pravice začetaja brani i nerazbiraju misli svoje družine, nego samo da se njegova riječ broji a ne drugoga, koji pravije misli imade i ko bolji razlog o pravici donosi, takvi otvara sebe i kaže da je hajterija, mitnik i vozmutitelj suda, a ne istiniti sudac i pravitelj naroda, zato ima bit ne samo prognan i lišen vječno svake glavarske česti i poštenja, nego i suviše podložen žestokomu kastigu, također i oni, koji bi za mito ili za prijateljski hajter ili po svojemu nerazumiju ikakove tajne otkrio i kazao što upraviteljstvo za obščenarodnu korist
čini ili govori potajno i sakriveno; jer ni jedno djelo ne može napredovati želaenim putem, kad se među družinom izdajnik i špijun nahodi.

Dvadeset četvrto

Ako se nađe da koji sudac zaište ili uzme ot ikoga mito navlastito za opravdati krivca i okriviti pravoga čoeka, takovi da se ima iz suda bezčestno prognat.

Dvadeset peto

Koi čoek po danas obeća ili kojemu sudcu dade mita, i ako se to doznade, neće biti potreba iskati na dalje, nego će on sam tijem mitom sebe otkriti i kazat da nema pravice ni razloga suprot onoga, s kojim se hoće pred sudom pravdati i zato ima biti osuđen kako krivac pod zatvor u tamnicu da stoji za svaki cekin
nedjelju danah, a to mito, koji bude dao ili obećao, da pođe u opšču miriju i da se obeća i dade soku, koji bi nasočio unaprijed sudca mitnika iz onih glavarah, što su po dogovoru zemaljskomu za sudnike i upravitelje zemaljske postavljeni ili ostaloga čojka, koji bi ikakvomu sudcu dao ili obećao mito.

Dvadeset šesto

Svaki mali i veliki Carnogorac i Brđanin ostaje u dužnosti poštene i dobre sudce, koji smo dobrovoljno izabrali i po soglasiju i dogovoru za sudnike postavili, slušati, počitovati i ljubiti, svaku čest svijema nanositi. Akoli se koji nađe da rečene sudce obezčasti i osramoti, to će svijeh nas, koji smo ih postavili, osramotiti i mi ćemo takvog iskat da svijema za bezčest i sramotu odgovori.

Dvadeset sedmo

Kada sudci ne bi jednake volje i saglasija bili svrhu koje stvari, koju bi kćeli suditi, negojedni ovako, a drugi onako rasuždavali, u takvu zgodu đe bude viši broj sudaca ostaje jakost od razloga na njihovu stranu, ali da po duši reku da oni to bez svakoga miti i hajtera svojim razumom poznaju daje pravedno kako govore.

Dvadeset osmo

Ako bi koji kulukdžija zametnuo nemir i smutnju među družinom, takvoga ne trpjet, nego odma poslati doma, a iskat ot onoga plemena kojeg drugog na mjesto njegovo dobrodjeteljna i u družinu pogodna čoeka, također otpravit i neposlušna ili ljeniva i bezbrižna kulukdžiju.

Dvadeset deveto

Budući kako sudci i upravitelji, tako i kulukdžije, na obščenarodni trošak postavljeni da ne paze ni rabotaju drugo nego zemaljske posle i po načinu da ispunjaju kako će biti u zemlji mir i tišina bolja, po čemu ni jedan ne može biti slobodan hoditi za svoima poslima doma ili na svoje puteve i trgovinu, nego stojati do rečenoga vremena na službu zemaljsku vjerno, kako su na to i postavljeni.

Trideseto

Kada se koja mala ili golema šteta ot pohare žita, sijena, vinograda, bostana, zgrade, razsadnika ili koje mu drago stvari u koje pleme neotice učinjena to dogodi, osgaje knezu i glavarima od plemena da procijene i da čine poharniku neku štetu bez svakoga daljnjega odmicanja plati; ako bi silom i zadaricom navlastito poharao, takvoga sudu zemaljskome objaviti da bude kastigat kako zločinac suprotivnik tišine zemaljske.

Trideset prvo

Svako kojemu bi napastni čoek učinio koju malu ili veliku pakost i štetu ili preuzimom i deračinom ili drugim samosilnim i grabiteljstvom, neka prikaže sudu zemaljskome a neka se sam svoje volje ne sveti.

Trideset drugo

Kako sveščenici u sveščene dnevi u crkvama, također knezovi i starešine od plemenajesu dužni svakoga domaćina od kuće naučiti i svakomu govoriti da mirno u ljubavi sa svakim žive, da se Boga boje i da zlo govoriti i čipiti prestanu i da se spomenu i razumjeju ove setencije iliti kastige koje smo svi dogovorno učinili svrhu svakoga zločinca i to neka svaki domaćin od kuće zapamti i svojoj djeci i čeljadi kaže da se čuvaju od kastiga, ot kojega neće se moći otkupiti ako zlo učine, budući setencije učinjene za svakoga priđe nego li je koji zlo učinio i svakomu naprijed kazano, da ni jedan poslije ne može reći da nije znao što zakon za koje zlo izgovara. Znade daklen svaki zašto smo se svikolici dogovorno prvo u manastir učinili na Stanjeviće, pak opet na Cetinje potvrdili i suviše što je manjkalo pristavili.

Trideset treće

Dužnost svakoga sina otečestva veže i ponuđa da on bude vjeran i uzdan svojemu otečestvu i da ga ni jedno blago i bogatstvo od toga razdvojiti ne može, niti ga podmititi da se nazove izdajnik i nevjernik svoje braće i otečestva; u ovu se dužnost mi svikolici nahodimo, budući svi rođeni i vospitani u jednom
otečestvu, ali po nesreći malo je nas koji ovu blaženu i svake česti i pohvale dostojnu dužnost poznajemo; daj bože! što bi ona u poznanje naše svima došla i što bi mi pravi sinovi i ljubitelji dražajšeg otečestva savokupno i nerazdvojeno i unaprijed mogli nazivati se. Po čemu i potrebno jest da kako sudci i
upravitelji, tako i svaki koji na opštenarodnu svojega otečestva službu opredjeljen i postavljen budet, imade najpriđe učiniti zakletvu ot vjernosti po nižepisanom načinu, kako se to čini među svijem narodom i u sve velike i male države.

Za sahraniti i uzdržati sve ovo višenapisano i na trideset i tri člena razdijeljeno, učinismo svikolici zakletvu, cjelujući čestni i životvorjašči krst i svjatoje Evangelije, pri tom i svjatija mošči velikomučenika Panteleimona.

Na Cetinje, Avgusta 17 čisla 1803. toda. Pod znamenom vsebščago Barjaka.

[ Projekat Rastko Cetinje | Promjena pisma | Pretraživanje | Mapa projekta | Kontakt | Pomoć ]
/ Projekat Rastko Beograd /