—
Mi že Sentandrejci —Bombe
– Super vam je Svedržitelj – oduševljavao se Kovač Kalambo uveče kod Glavate Nate. – A pogačice, bog bogova – služio se iz kotarice u kojoj su ispod štirkanog peškira i maskirnih pogačica ležala švercovana izbeglička pisma.
Glavata Nata ih je svakog petka sakupljala i krišom iznosila sa Ade, a u ponedeljak bi ih ostavljala kod pekara. Molila se bogu konspirativno; ako i radi za Mađare, ona se trud
i da to ipak bude u interesu srpskog naroda.U prokrijumčarenim izbegličkim pismima, o kojima je znala da se od pekara nose u policiju, vršila je korekcije.
Kovač Kalambo i Gumojed pojeli su trideset pogačica u raspodeli dvadeset osam prema dve, zatim su
istresli pisma na sto.Glavata Nata je nervozno ustala i počela da ih sakuplja. Nije stigla da sortira, rekla je. Polako. Prvo treba da poređa, lepo, po barakama i nacijama. Predaće ih pekaru u ponedeljak po dogovoru.
Nema čekanja, trpao je pisma islednik
u svoju torbu. Na sentandrejskoj Adi nešto se kuva. Opet su našli bombe i rakete.Glavata Nata se spustila na hoklu, ruke su joj nemoćno pale u krilo. Napad je očekivala iz drugog pravca. Rekla je da ona o bombama nema pojma.
– Svakako – klimao je Kovač Ka
lambo. – Nemate pojma. A raketice koje su na Vidovdan sevale iz srpske barake, na Adu su došetale same.– A to? Za godišnjicu? To je bio samo vatromet.
– Koji je padao slučajno na muslimanske i hrvatske barake.
– Pa ko jim je kriv što su nam se natovarili na vrat? Šta se nisu barakirali malko dalje?
Inače za bombe njena kotarica nije potrebna. Šverc na Adi ide naveliko. To uopšte nije problem. Srbi, Rusi i Poljaci fasuju rakiju, muslimani kafu i duvan, a Hrvati štrudle. A bombe, svi.
– A vaš zet? Gospodin Kuplung? I njegov kamion?
– Šta? Kuplung i šverc? Ne dolazi u obzir. Kuplung je glupav ko popino prase.
Kombinacija sa njenim zetom i njegovim kamionom ima isključivo prosvetni cilj, objašnjavala je. Da doveze stanovnike srpske barake u Muzej, a onda, posl
e rok-opere, da ih vrati na Adu.Naizgled ubeđeni, detektivi su zdipili poslednje pogačice za put i otišli. Za pisma koja je Kovač Kalambo poneo sa sobom Glavata Nata nije smela da pita.