—
Mi že Sentandrejci —Brak
Konflikt Glavate Nate sa zetom nije počeo u svatovima; Kuplong joj se od početka nije sviđao, ali je stisla zube i ćutala koliko god je mogla. Važno je da se Čokolada uda, pa makar i za balavca, godinu dana mlađeg od nje.
– Ne fali to niš – rekla je lukavo Čokoladi. – Ne fali, dok ste mladi. Al kad zađete preko četres, zapamti šta sam ti rekla, moraćeš da paziš. Onda oni poludidu. Svaku bi ćeli ko psi. Zato ne smeš da oklevaš. Oma mu moraš roditi, a posle šta mu drago! Mora igrati kako mu ti zviždiš.
Čokoladi je to bilo dosadno. Baš je briga šta radi Kuplung. A i ne deluje kao da je lud za suknjom. Barem ne kod kuće.
Izgleda, zadovoljan je kad ima uvek nešto skuvano, jer iako je tanak kao motka, voli da pojede, a treba mu i malo vina za špricere. Dobro, u tome zna i da pretera, ali još uvek bolje da pije vino, a ne kao tata, žestoko, mislila je Čokolada. Ruski Ivan je pio rakiju, doduše samo uveče, ali onda kao vodu.
Svi piju donekle, to je Čokolada pamtila iz detinjstva. Sentandreja je, pre nego što su je isfarbali kao slikovnicu, 1960-ih i 70-ih godina bila sva oronula, matora, prljava i mračna, ali je bircuza bilo u njoj više nego dućana.
A u crkvi iz pevnice u kojoj se tada guralo još i tri-četiri pojca, sa aminom i sa gospodi-pomilujom valjao se i oblak ispojane rakije.
Kiselkast vonj večernjih špricera koji je Kuplung donosio u bračnu postelju Čokolada nije dakle shvatala tragično. O maljastim butinama ionako nije sanjala više nikad.
Na plažu, međutim, nije htela da ide ni za živu glavu. Kuplung je mislio da je to zbog njenih malo naglašenijih nižih dimenzija, pa je glumio da se on pali baš na prostrane zadnjice.
Ali bio je ubedljiv samo verbalno. U krevetu je Čokolada osetila da je Kuplungova erotska znatiželja usredsređena na njenu kosu, bujnu kao nekošena livada.
Bračni život im je tako poprimio neki staromodni, uzdržani stil, što je njoj sasvim odgovaralo. Uvek je bila maza, a kada je zanela, postala je osetljiva na sve.
Trzala se na svaki dodir, nije podnosila da je muž pipa po ženskim predelima koje je od početka trudnoće osećala isključivo i neprikosnoveno svojima, i namenjenima jedino budućem životu koji nosi pod srcem.
Istovremeno, bila je i uvređena. Učinilo joj se da je Kuplung to njeno udaljavanje jedva dočekao.
Ležala je sa velikim stomakom svako veče u krevetu okrenuta zidu, oprezna kao zec, očajna što se ništa ne događa, a ogorčena jer je znala da ono što bi moglo da se desi njoj ne znači pod milim bogom ništa.