Mi že Sentandrejci

Imena

Spuštajući se do Preobraženske crkve, gosti sa “Seobe Srbalja” revoltirano su raspravljali o azbučnom haosu na sentandrejskom groblju.

Videli su naime da se Srbi u Sentandreji rađaju i umiru kao dvoimena bića, zbog čega u zemaljskoj i nebeskoj administraciji često dolazi do zbrke.

Živeo je Slobodan, a umro je Šimon. Preminula je Bosiljka, a sahranjena je Borbala. Održano je opelo Kosti, a u raku je spušten Silard.

Upokojio se …ić ili …vić, a pokopan je …ics ili …vics, što Mađari čitaju kao ..ič, …vič.

Sveštenik je u maticu rođenih ćirilicom upisivao srpsko ime koje je dao kum, a beležnik u gradskoj opštini uvodio je latinicom mađarski oblik iz specijalnog dodatka akademskog priručnika za strana krštena imena, pa je vlasnik u svojim državnim dokumentima nosio tu zvaničnu varijantu sa sobom do groba, a onda je od potomaka ili pukog slučaja zavisilo koja će od dve verzije osvanuti uklesana na nadgrobnom krstu.

Ekipa mađarskih jezikoslovaca sastavila je specijalni priručnik na osnovu uredbe ministra unutrašnjih poslova, izdate 1897. godine.

Posao je obavljen na visokom stručnom nivou. Izbegnuto je značenjsko pomađarivanje srpskih oblika internacionalnih imena, tako Petar nije postao u prevodu Stena, što bi u prezimenskom obliku ispali kao Stenjković, niti je postao Kamenko ili Kremenko, nego je prepisan kao Peter, što se izgovara sa otegnutim e-e-e-e na kraju, kao blejanje.

Glavobolju su članovi komisije dobijali od originalnih slovenskih imena. Za Zoricu i Zlatu još i nije bilo teško jer sa sufiksom mađarskog deminutiva Hajnalka i Aranka nije zvučalo loše, ali Biljana već nipošto nije mogla da bude Rastinje ili Vegetacija, pa je prevedena kao Flora, što je, međutim, bilo nezgodno zato što se tako zvao i mađarski sapun za pranje rublja a kasnije deterdžent.

Najgora je bila situacija sa složenim imenima kao Milorad, Bogoljub i Dragomir, jer bi mađarski prevodi glasili kao da se neko zove Očemil, Srcepar i Dušogrej.

Muzikalniji članovi komisije ovde su birali mađarske oblike po zvuku, pa je Bogoljub preveden kao Balaž, Milorad i Mihajlo postali su Mihalj, a Dragomir je iskrsao kao Demeter, slično Dimitriju, pa se dešavalo da rođena braća nose isto ime.

Nestajanje Srba u Sentandreji odigravalo se dakle na dva sprata. Groblje su naseljavali pod mađarskim speudonimima, a svaki nov upisnik na brežuljku značio je jedan srpski vokativ manje dole u gradu.

Sadržaj xxx Dalje