—
Mi že Sentandrejci —Lajanje
Bećar se uključio i u politički život Sentandreje; prosto je zavoleo atmosferu narodnih sabora sa kojih nije izostajao.
O njegovom prvom nastupu govorila je cela varoš. Glavata Nata se vratila kući razjarena, a Bećar je trčao pred njom pokunjenih ušiju. Pred ulazom je oklevao i tada je Glavata Nata prvi put od kada su živeli zajedno upotrebila fizičko nasilje, nogom.
– Đe si se izvuko, deder, pokaži mi! – zapovedila mu je pred ulazom.
Bećar je zabušavao, ali kada ga je šiljasta cipela ponovo bocnula u zadnjicu, skočio je u podrumsko prozorče, i u sledećem trenutku zalajao je iznutra iza zaključanih vrata.
– Baš si pravi Bećar – osmehnula se Glavata Nata, mada joj zbog skandala u bioskopu nije bilo do smeha.
Narodni sabori priređivani su u bioskopu Apolo, a Glavata Nata je oodlazila da se pokaže. Da policija ne misli da se izvlači samo zato što joj je muž
u zatvoru. Na saborima je pljeskala i pozdravljala druga Staljina i druga Rakošija kao svi Sentandrejci.– El-jen Sta-lin! El-jen Ra-ko-ši!
Živeo Staljin, živeo Rakoši.
Kada je bila sigurna da su oko nje samo Mađari, usklike bi, na srpskom, malo modifikov
ala.– Cr-ko Sta-ljin! Cr-ko Ra-ko-ši!
Bećar se do bioskopa doušunjao neprimetno, prateći njen trag njuhom niz Grčku ulicu. Motao se među nogama, a kroz masu prolazili su talasi nemira. “Čije je ovo pseto?”
Probio se najzad do nogu svoje gazdarice i umiljato zarežao. Glavata Nata je od straha izbečila oči. Nije smela da ga šutne da ne bi zakevtao, samo ga je gurnula kao što se tajni ljubavnici gurkaju kolenima pod stolom.
Međutim, Bećar nije shvatio poruku, pa je Glavata Nata pokrenula kampanju protiv glupave životinje. “Čije je ovo kurvnjsko pseto?” – raspitivala se i ona, na mađarskom jeziku.
Kod naredne grmljavine pljeska i usklika “Živeo, živeo!” Bećar se uplašio, skočio u krilo Glavate Nate i zalajao.
Tada su ga neki prepoznali. “Bećar, Bećar!” namigivali su mu poznanici sa dunavske obale a on im je otpozdravljao.
– Hav-hav!
Glavata Nata nije znala šta da radi. Ako ustane i izađe, napustila je narodni sabor, ako ostane, pravi nered. Podržava lajanje svoga kera usred pozdravljanja velikih vođa radnog nar
oda.Problem se, međutim, rešio sretno. Kada se pljeskanje i usklicanje završilo, čulo se samo Bećarovo lajanje.
Govornik se na bini snašao. Počeo je da sriče u mikrofon pozdravnu formulu, a Bećar je uhvatio ritam kevtanjem.
Sala je uzdahnula.
Ljudi su pljeskali i podvikivali, a hrabriji su se pridružili Bećaru.
U sali se orilo izmešano:
– El-jen Sta-lin! El-jen Ra-ko-ši!
– Hav-hav hav-hav! Hav-hav hav-hav-hav!