—
Mi že Sentandrejci —Medenjaci
Zbog jezika, srpskoga i svoga dugačkoga, Glavata Nata je još u detinjstvu morala da beži oko crkve.
Posle izbijanja rata između malih i velikih brkova, Hitlera i Staljina, i tek nekoliko meseci nakon toga što je srpski đeneral Draža Mihailović na Ravnoj gori počeo da pušta bradu, na Preobraženje 19. avgusta 1941. godine došlo je u Sentandreju upola manje trgovaca nego obično.
– Evo, deco, alve! Slatka ko med, mekana ko govno! – razlegao se reklamni krik na malom trgu ispred Preobraženske crkve.
Kolo u porti te godine prašilo se tiše i sporije. Opet je rat, uzdisali su starci, a momaka jedva je bilo. Mnogi su mobilisani i išli navodno opet na Srbiju kao četrnaeste.
Jedino je pegavi Ivan pravio cirkus, kao i prošle godine. Nije bio još za vojnika, ali kolo je vodio kao da je poludeo. Crvena glava skakutala mu je iznad ostalih kao lopta prvo oko lipe, zatim je poveo celo kolo u oronulu zgradu bivšeg parohijskog doma.
Kolo je ušlo na vrata, a vratilo se kroz prozor. Muškarci su izletali kao da preskaču prepone, a devojke su se pentrale. Gospođicama u tesnim suknjama pomagali su momci prebacujući ih kao vreće.
Mala Glavata Nata sa svojih jedanaest godina za takvu vrstu zabave još nije bila zainteresovana.
Lizala je sladoled, malo cunjala po vašaru pred tezgama sa lutkama, a najzad se ukotvila kod šatora sa medenjacima.
U staklenim čancima šarenile su se promincle kojima se inače kiti koljivo, iz velikih tegli smeškale su se šećerne flašice napunjene ljuto-slatkom “dijanom” crvene, zelene i žute kao papričice u špajzu, a pored njih na tacnama ležali su mekani crni gajtani koji su se iz nekih tajanstvenih razloga zvali medvedovim
šećerom.Ali pravo čudo bili su medenjaci. Pegavi kolači sa otopljenim šećerom na leđima kao glomazni pegavi bumbari, šećerni husari na konju i velika licitarska srca sa ogledalom, ispisana i išarana kanditom kao šlingovana.
U sredini tezge nalazila se cela priča od slatkiša. Prava kućica od medenjaka, ispred nje Jovica i Marica kako se drže za ruku i baba koja će na kraju biti spaljena.
Njen veliki nos od crvenog marcipana mora da je najslađi zalogaj.
Mala Glavata Nata ipak se zgrozila. Nije volela tu priču. Učila je da starije treba poštovati. Zašto su onda babu morali da spale? Da su joj objasnili, ona bi sigurno svatila da nije lepo od nje što jede decu.