—
Mi že Sentandrejci —Sentandreja
Kao neki nebeski parobrod, izbacujući dimove cigare Kovača Kalamba kroz prozor, helikopter je ispratio “Seobu Srbalja” zatim je napravio k
rug i krenuo ka gradu.Islednik je pušio i gledao u Dunav kao da kontroliše kako se za brodom gase talasi, preko kojih su posrtali zraci jesenjeg sunca.
– Stop! – dreknuo je odjednom i pokazao u reku.
U savijutku iza Poštanske plaže, pod vodom crneo se sprud. Spustili su se niže i Kovač Kalambo je sagledao dimenzije i oblik potonulog objekta. Telefonom je odmah izdao naređenje da na Dunav dođe dizalica.
Iz rečnog korita izvučen je “reno” furgon s francuskom registracijom, upetljan u trave i izlepljen od gline. Prednja vrata landara su au vozačkoj kabini stojala je voda. Žrtava nije bilo.
Prema rekonstrukciji, izlizine gume kliznule su u krivini, furgon je udario u banderu i strovalio se u reku.
Prilikom dizanja, kada se teretni deo oslobodio pritiska vodurine, otvorila su se vrata i ceo tovar se prosuo u Dunav.
– Bager! – naredio je Kovač Kalambo i gledao kako se smiruje voda.
Bageri su dizali iz reke neka sjajna, šarena stakla nepravilnih geometrijskih oblika, a delom zdrobljena kao biserje.
Na osnovu analize većih sačuvanih površina ispostavilo se da su u pitanju ikone, slikane na staklo, poznate kao glasmaleraj, poreklom verovatno sentandrejske, pošto su se na polupanim detaljima prepoznavali zvonici ovdašnjih crkava, delovi ikonostasa i portreti pravoslavnih svetitelja, a Kovač Kalambo je začuđeno uočavao i poznata lica bivših Sentandrejaca.
Stručna komisija je utvrdila da su ikone neobično mlade, potiču negde iz druge polovine 20. veka, i kao takve, umetnički potpuno su bezvredne. Pored toga, toliko su oštećene da je rekonstrukcija s nekim lepljenjem nezamisliva, pogotovo zato što su slike u tehničkom smislu jako čudne.
Naime, pokazivali su stručnjaci Kovaču Kalambu, slikar je sa one druge strane, u normalnom slučaju nevidljivog naličja u negativu, radio novu sliku u senci one prvobitne. Tačnije, ovde se i ne zna koja je strana prvobitna, šta je lice i šta je naličje.
Pravi naučni i zanatski nonsens, rekli su članovi komisije. Može se slobodno vratiti u Dunav sve kao šljunak.
– Hop-hop! – skočio je Kovač Kalambo zaštitnički pred hrpu staklenog tucanika.
Trebalo je dočekati da se staklo osuši i skinu otisci prstiju.
– Glavata Nata – uzdahnuo je Kovač Kalambo i dao znak da je istraga završena.
Bageri su navalili i pobacali izlomljene ikone u reku.
Staklena Sentandreja je potonula i ostala na sve vekove pod vodom.