Poleđina tajnoga recepta
Savladan mirisom iz usta Pro Forme, Ičvič se uplašio da će preko lica morati da nosi til kao hirurzi.
Zaraze od toga daha bojao se zato što je pretpostavljao da čovek ne može da nosi u sebi dve doze feniletilamina podeljenog za dve žene; to umeju možda samo istočnjaci, vični haremu.
Mada je izuzetaka bilo i u sentandrejskoj tradiciji. Kod Hužvika je čuo da je Ruski Ivan, pokojni muž Glavate Nate, u mladosti bio komično zaljubljen u dve kurvice u Salonu: naizmenično je posećivao sićušnu Cicu i glomaznu Dudiku.
No to je ipak bio slučaj iz javne kuće; možda je Madam imala neki specijalni, tajni recept feniletilamina.
Sentandrejska tradicija mu dakle ne pomaže, mislio je Ičvič, a onda se lupio po čelu: možda je rešenje upravo u tradiciji!
Ako je Madam posedovala ljubavni špiritus, valjda ga je već i ona uzela iz tradicije!
Ali odakle?
Naravno: iz mrtvodunavskih smotuljaka!
To je i logično, smatrao je Ičvič. U praporodilištu su zbog glavnog strateškog cilja, rađanja potomaka, sigurno koristili ljubavni stimulans.
Kako se samo nije setio ranije?
Među mrtvodunavskim smotuljcima mora da postoji recept tajnog ljubavnog napitka. Ičvič je pregledao svoje snimke. Na video-trake je, srećom, uvek pisao naslove, pa je sada našao jednu sa natpisom “Рецепт”.
Na filmu se video g. Moler kako svojom specijalnom staklenom cevčicom za oduvavanje prašine sa starih, pronađenih rukopisa frkće nad pergamentom, a na pitanje Glavate Nate, koja sedi spram njega i sipa čaj u šoljice od herendi porcelana, slikar šušljetavo odgovara:
– Јукопис тајног јецепта за туц...
G. Moler je bio fini varoški kavaljer, pa je Glavata Nata na osnovu njegovog jedva pregriženog vulgarizma zaključila da je matori jako uzbuđen.
Napravila se kao da nije čula ili zbog duvaljke nije razumela ono što je slikar rekao.
– Знате, госпођо Наталија, јако занимљиво! – prihvatio je g. Moler ponuđeni kompromis. – Мртводунавци су знали за неки извор с чудотворном водом, шта ли.
– За Стару воду, не? – pomislila je Glavata Nata na izvor u sentandrejskoj šumi kod kojeg je “Stari”, to jest patrijarh Čarnojević, 1690. zaustavio Veliku seobu, seo na panj i reko: “Доста, стигли смо.”
– Не пише, нажалост ништа не пише овде о месту – gunđao je slikar. – Али сумњам да је у питању Стара вода.
– Заш? Ако је чудотворна, онда мора да буде она коју је пио патријар.
– Само што би онда, с опроштењем, патриjарх Чарнојевић, госпођо Наталија, помахнитао!
– Прегризо језик! Опет сте крвљали рума?
Jedva je uspeo da joj objasni da se u rukopisu nalazi recept takve vode od koje čoveka obuzima nesavladiva želja za onim što kaluđeri, a prema tome i patrijarsi, ne smeju da čine, čak ni u mislima.
– А заш онда францоши нису били кадри да напишеду ђе је то било?
– Е, зашто? Зато што је рецепт био, јелда, тајан – okretao je slikar zamišljeno rukopis ka svetlu.
Ičvič je tada video na snimku kako se Glavata Nata diže sa stolice i bulji u poleđinu pergamenta u g. Molerovim rukama!
– Мапа, г. Молер, ође је мапа – šaputala je uzbuđeno i pokazivala prstom u cedulju.
Ičvič je zumovao na pergament i vitlao perspektive da bi poleđinu rukopisa okrenuo ka sebi, ali kada je u tome uspeo, mapu opet nije mogao da vidi, pošto je ispružena ruka Glavate Nate prekrivala list!
I onda, hop! – mapa je ponovo nestala, pošto je poleđinu pergamenta g. Moler okrenuo ka sebi, mumlajući jednu jedinu reč:
– Сулејмановац!
I to je bilo sve; g. Moleru je bilo dovoljno da baci pogled na mapu koju je zatim strpao u džep svoje ofucane slikarske jakne.
Srknuo je poslednji gutljaj čaja i ustao.
– Хајдемо. Односно, треба нам мушка снага и ашов и лопате. Реците, молим вас, госпођо Наталија, људима да дођу у подрум. А ја идем да телефонирам медијима. Данас ћемо ваљда откопати Сулејмановац.
– Телефон! – vikala je baba Koviljka iz kuhinje Ičviču koji je u svojoj sobi zabezeknuto buljio u ekran.
– Кo је? Кажи му да нисам ту.
– Чини ми се да је г. Молер...
– Чекај!
Ičvič je posle kratkog razgovora tresnuo slušalicu u baba Koviljkinu šerpu i odjurio.
Stara “lada” je cepala ispod Potkamena na truckavom putu tako strašno da je Pro Forma, stacionirana pored benzinske pumpe, mislila da će Ičvič kodneke jame izleteti iz kola.
Nikada ne bi oprostio sebi da Sulejmanovac otkriju pre nego što on stigne.