— Avala ekspres —


Kolo

Kolo vodi Poljak Maček,
a čeh Jano skače.
Tandrče i Mađar Pišta,
ajd i ti, junače!

Sitno veze Šokac Mato,
a Bunjevac njače,
Gradišćansko hopa-cupa,
kao da umače.

Gle Albanac il Šiptarin
pod stolom se srdi,
a za šankom među sobom
svađaju se Srbi.

Ovaj lupa čizmu strašno,
drugi igra horu,
Psuju mater jedan drugom
svi u jednom horu.

Polka, čardaš, kukunješće,
treskavac i oro,
svako igra preko drugog,
i ko ne bi moro.

Praše patos već i Židi,
poskakuju Vendi,
a Bugari pomešali
mastiku i brendi.

Opanci su zaprašili,
tutnji bircuz celi,
a kroz prozor polupani
gleda ih konj beli.

Uzengije slovenačke,
a sedlo je tursko,
al po kasu vidi mu se
dresiranje rusko.

Tutnji bircuz, a konj reži:
da vas pitam jedno:
evo, fajront već dolazi,
ko će sad u sedlo?

Veseljaci i gospodo,
to mi neka žurka!
Pa zar ovde u svitanje
niko nema muda?

Svi Sloveni i Rumuni,
Česi i Mađari,
ko će samnom u nebesa
što ih Sunce zari?

Evo, evo, evo zore,
bodu igle svetla,
ko je onaj koji ipak
može do mog sedla?

A kud onda, kuda, kuda?
Niko ne zna puta.
Eno, jedan konjanik, sam:
nebesima luta.