Franjo Martin Fuis

Rođen 1908. godine u Virovitici, u siromašnoj porodici, Fuis se već u najranijem detinjstvu odlikovao nemirnim duhom. Sa 13 godina pridružio se putujućem cirkusu koji je tih dana boravio u njegovom mestu, i za četiri godine kao član trupe proputovao Bugarsku, Tursku i Grčku. Odmah po povratku, kraće vreme je radio u Zagrebu, a za tim se prijavio u podoficirsku mornaričko-pilotsku školu u Divuljama kraj Boke Kotorske. Izučio je pilotažu, radio-telegrafiju i meteorologiju, a u tom periodu počinje i njegov život samoukog pisca i pesnika. Svoju prvu priču „Ubogi Vanja” objavio je kada je imao devetnaest godina.

Franjo Fuis 1934. godine postaje profesionalni novinar zagrebačkog lista „Novosti”, u kojima objavljuje niz tekstova pod nazivom „Niz strminu bijede”. Bile su to izvanredne reportaže o skitnicama, prosjacima, lopovima; o ljudima koje je ekonomska kriza bacila na samo dno tadašnjeg društva. Fuis ništa nije morao da izmišlja. Preobučen u skitnicu, delio je sa tim bednicima sve ono što je činilo takav život, da bi to kasnije pretvarao u potresne reportaže i njima, skrivajući se iza pseudonima Fra-Ma-Fu, uzbuđivao brojne čitaoce „Novosti”.

Međutim, to nisu bili jedini tekstovi koji su Fuisu doneli veliku popularnost. Još uvek se pamte i služe kao primer njegove serije reportaža „Kroz Hrvatsku i Sloveniju“, o teškom životu drvoseča i seljaka iz Gorskog Kotara i Like, o lepotama Primorja. Sve ove reportaže Fuis je ilustrovao izvanrednim fotografijama, koje je sam snimao i razvijao. Zahvaljujući originalnosti i nesumnjivoj umetničkoj vrednosti ovih snimaka, Fuisu s pravom pripada epitet pionira naše moderne foto-reportaže. [Zahvaljujući višegodišnjem istraživanju urednika zagrebačkog magazina „Start” Alekse Vojinovića, pronađeno je više Fuisovih kolor i crno belih fotografija, do tada potpuno nepoznatih našoj javnosti. Ekskluzivna reportaža sa Fuisovim snimcima objavljena je u 231. broju „Starta” 30. novembra 1977. godine.]

Kada je počeo rat, Franjo Fuis postaje partizanski obaveštajac u okupiranom Zagrebu, delujući u okviru ilegalne grupe „Galeb” sastavljene od predratnih avijatičara. Oktobra 1943. godine, u otetom avionu „Potez 25“, poleteo je sa domobranskog aerodroma na Borongaju u partizane, ali se avion srušio negde na području Plitvičkih jezera. U nesreći je, zajedno s trojicom saradnika poginuo i Franjo Fuis.

Veliki doprinos dao je Fuis i razvoju jugoslovenskog stripa. U periodu od 1936. do 1941. godine napisao je ukupno 15 storija izuzetnog psihološkog naboja i kreirao zajedno sa Andrijom Maurovićem neponovljive likove, kakvi su se tada retko sretali čak i u radovima vrhunskih američkih autora. Pojedini junaci iz Fuisovih priča dostigli su veliku popularnost, dok je lik Starog Mačka postao neka vrsta zaštitnog znaka za kompletno Fuisovo i Maurovićevo stvaralaštvo, ostajući zlatnim slovima upisan u istorijama jugoslovenskog i svetskog stripa.

Naglašena produhovljenost likova - „Gospodar zlatnih bregova“ Andrije Maurovića i Franje Fuisa

Saradnju sa Andrijom Maurovićem Fuis je zvanično započeo 17. novembra 1936. godine, kada su „Novostima“ objavljeni prvi kaiševi stripa „Kugina jahta”. Odmah nakon toga usledile su prve epizode iz serijala o Starom Mačku, a zatim se Fuis i Maurović oprobavaju i na izdavačkom poslu, objavljujući „Poslednju pustolovinu Starog Mačka” u pet zasebnih svezaka. Naredni izdavački pokušaj dovešće do rađanja jednog od najzanimljivijih predratnih izdanja – nedeljnog lista „Mickey strip”. Fuisovo bavljenje izdavaštvom, međutim, neće biti dugog veka. Okončaće se tokom 1939. godine prestankom izlaženja „Mickey stripa” i njegovim integrisanjem sa zagrebačkom revijom „Oko”, a sam Fuis će ponovo uspostaviti prekinutu saradnju sa Maurovićem (napustio „Mickey strip” još u toku 1938) i već prvog januara 1940. godine objaviti u „Novostima” početne kaiševe izuzetno zanimljive storije „Zlato”.

Finansijski neuspeh oko izdavanja „Mickey stripa” nesumnjivo je uticao na hlađenje Fuisovih izdavačkih ambicija, pa će i njegovo dalje bavljenje stripom ostati u granicama pripremanja scenarija za nove Maurovićeve radove u zagrebačkom dnevniku.

Za vreme rata, Fuis će se samo u jednom kraćem periodu vrati stripu, kreirajući sa Maurovićem „Grob u prašumi za list „Zabavnik” Valtera i Norberta Nojgebauera. Fuis, međutim, nikada nije završio ovaj strip. Nakon njegovog pokušaja da ode u partizane, tragično okončanog avionskom nesrećom, scenario za „Grob u prašumi“ nastaviće da piše Marcel Čukli.

Stripografija:

„Novosti“

„Kugina jahta” 1936/37. (crtež Andrija Maurović)

„Gospodar zlatnih bregova” 1937. (crtež Andrija Maurović)

„Sablast zelenih močvara” 1937. (crtež Andrija Maurović)

„Zlato” 1940. (crtež Andrija Maurović)

„Velika glad u plemenu Gula-Gula” 1940. (crtež Andrija Maurović)

„Brod bez kompasa” 1940. (crtež Andrija Maurović)

„Mrtvačka trojka” 1940/41. (crtež Andrija Maurović) nedovršeno

„Poslednja pustolovina Starog Mačka“

„Tri bjegunca iz Sund Rivera ” 1937. (crtež Andrija Maurović)

„Dvojica protiv sviju” 1937. (crtež Andrija Maurović)

„Vatreno vjenčanje gospodina guvernera” 1937. (crtež Andrija Maurović)

„Božić na pustom vrhu” 1937. (crtež Andrija Maurović)

„Port West – tvrđava smrti” 1938. (crtež Andrija Maurović)

„Mickey strip“

„Ubojica sa dječjim licem” 1938. (crtež Andrija Maurović)

„Tirani Gran Čaka” 1938. (crtež Andrija Maurović)

„Četiri jahača Apokalipse” 1938/39. (crtež Ferdo Bis)

„Zabavnik“

„Grob u prašumi” 1943. (crtež Andrija Maurović)