![]() |
![]() |
![]() |
|
Poslednja pustolovina Starog Mačka (1937/8)
Pod
zajedničkim naslovom „Poslednja pustolovina Starog Mačka“ izašlo je ukupno pet
svezaka. Prva, koja je donela storiju „Tri begunca iz Sund Rivera „, pojavila
se 1. novembra 1937. godine. U vremenskim intervalima od dve nedelje sledile su
za njom i preostale četiri sveske: „Dvojica protiv sviju“, „Vatreno venčanje
gospodina guvernera“, „Božić na pustom vrhu“ i „Port West – tvrđava smrti“.
Poslednja sveska „Port West – tvrđava smrti“ izašla je 1. januara 1938. godine. Vlasnik i
izdavač ovih svezaka bio je Konzorcij „Mickey strip“ iz Zagreba, budući
pokretač istoimenog nedeljnog lista. Sveske su bile štampane na 52 strane
formata 29×21 cm sa koricama na tvrđem papiru u boji. Cena pojedinačnog
primerka iznosila je 4 dinara. Iskustvo
stečeno na objavljivanju „Poslednje pustolovine Starog Mačka“ definitivno je
učvrstilo Fuisovo i Maurovićevo uverenje u opravdanost pokretanja vlastitog
lista. I ubrzo, samo dva meseca nakon izlaska poslednje sveske o Starom Mačku, u
Zagrebu se pojavio prvi broj „Mickey stripa“. Novi list
neće biti dugovečan kao njegovi prethodnici „Mika Miš“ i „Oko“, niti
specijalizovan kao „Mikijeve novine“ i preostala Ivkovićeva izdanja, ali će se u
potpunosti osloniti na radove domaćih autora, ne odstupivši od ovakvog
opredeljenja sve do poslednjeg broja. Na njegovim stranicama prvu značajnu
afirmaciju doživeće braća Nojgebauer, Ferdo Bis će debitovati sa stripovima „Tri
hajduka“ i „Četiri jahača Apokalipse“, a Dragan Savić i nekoliko mladih autora
(zahvaljujući raspisanom konkursu za crtače) učiniće svoje početne korake ka
neizvesnoj perspektivi uspeha. Za „Mickey strip“ je vezana i pojava prve
strip-škole, koju će redakcija pokrenuti već od 18. broja lista. Krajem 1938.
godine, izdavač „Mickey stripa“ pustiće na tržište i jedno vanredno izdanje pod
nazivom „Čarobni sag“. Najznačajnija
ostvarenja u „Mickey stripu“ potekla su iz pera Andrije Maurovića i braće
Nojgebauer. Istina, Maurović će objaviti samo dva nova stripa (oba prema tekstualnim
predlošcima Franje Fuisa), ali će i to biti dovoljno za potvrdu njegovog
nenadmašnog umeća, prethodno tako uverljivo izraženog na stranicama dnevnika „Novosti“
i nedeljnog lista „Oko“. Maurovićev prerani odlazak iz „Mickey stripa“
predstavljaće nenadoknadiv gubitak, od koga se izdanje više neće moći oporaviti. Za razliku
od Maurovića, Valter i Norbert Nojgebauer su već od prvog broja startovali sa
više novih ostvarenja, predstavljajući se u znatno lepšem svetlu u odnosu na
debitantske radove iz „Oka“. U Valterovom crtežu sada je već primetan uticaj
Diznijeve škole, ali se pomalo nazire i specifičnost njegovog vlastitog
senzibiliteta, čije će prave vrednosti doći do punog izražaja tek u narednim
godinama. Ubrzo nakon
Maurovića i braća Nojgebauer će napustiti „Mickey strip“, pa će dalja sudbina
lista biti prepuštena crtačkom umeću Ferdinanda Bisa i nekolicine mladih
početnika. | |
Istorija jugoslovenskog stripa I // Projekat Rastko / Strip // |