Novi zavjet

Gospoda našeg Isusa Hrista

SVETO JEVANĐELJE
PO LUKI

1 Uvod. Najava rođenja Jovana Preteče. Blagovijest Presvetoj Djevi Mariji. Posjeta Marije Jelisaveti, Pjesma Marijina. Rođenje i obrezanje Jovanovo. Pjesma Zaharijina.

1. Budući da su mnogi pokušali izložiti kazivanje o događajima koji su se dogodili među nama,

2. Kao što nam predadoše oni koji su od početka bili očevidci i sluge Riječi (Logosa),

3. Namislih i ja, ispitavši tačno sve od početka, po redu pisati tebi, plemeniti Teofile,

4. Da poznaš temelj onih riječi kojima si naučen.

5. U vrijeme Iroda, cara judejskoga, bijaše neki sveštenik od reda Avijina, po imenu Zaharija, i žena njegova od kćeri Aronovih, po imenu Jelisaveta,

6. A bijahu oboje pravedni pred Bogom, i življahu po svima zapovijestima i uredbama Gospodnjim besprekorno.

7. I nemahu djece, jer Jelisaveta bješe nerotkinja, i bijahu oboje već poodmaklih godina.

8. I dogodi se, kad on služaše po svome redu pred Bogom,

9. Da po običaju sveštenstva pade mu u deo da uđe u hram Gospodnji i kadi.

10. I sve mnoštvo naroda moljaše se napolju za vrijeme kađenja.

11. A njemu se javi anđeo Gospodnji stavši sa desne strane kadionog žrtvenika.

12. I zbuni se Zaharija vidjevši ga i spopade ga strah.

13. A anđeo mu reče: Ne boje se, Zaharija, jer je uslišena molitva tvoja; i žena tvoja Jelisaveta rodiće ti sina, i nadjenućeš mu ime Jovan.

14. I biće ti radost i veselje, i mnogi će se obradovati rođenju njegovu.

15. Jer će biti velik pred Gospodom, i neće piti vina i sikera; i ispuniće se Duha Svetoga još u utrobi matere svoje;

16. I mnoge će sinove Izrailjeve obratiti Gospodu Bogu njihovome;

17. I on će naprijed ići pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srca otaca ka djeci, i nepokorne ka mudrosti pravednika, i da pripravi Gospodu narod spreman.

18. I reče Zaharija anđelu: Po čemu ću ja to poznati? Jer ja sam star i žena je moja u godinama.

19. I odgovarajući anđeo reče mu: Ja sam Gavrilo koji stojim pred Bogom, i poslan sam da ti govorim i da ti ovo blagovijestim.

20. I evo, bićeš nijem i nećeš moći govoriti do onoga dana dok se to ne zbude, zato što nisi vjerovao mojim riječima koje će se ispuniti u svoje vrijeme.

21. I narod čekaše Zahariju, i čuđahu se što se zabavi u hramu.

22. A izišavši ne mogaše da im govori; i razumješe da je imao viđenje u hramu; i on im davaše znakove, i osta nijem.

23. I kada se navršiše dani službe njegove, otide domu svojemu.

24. A poslije onih dana zatrudnje Jelisaveta žena njegova, i krijaše se pet mjeseci govoreći:

25. Tako mi je učinio Gospod u dane ove u koje pogleda na me da me izbavi od sramote među ljudima.

26. A u šesti mjesec poslan bi od Boga anđeo Gavrilo u grad galilejski po imenu Nazaret,

27. Djevojci zaručenoj za muža, po imenu Josif, iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija.

28. I ušavši k njoj anđeo reče: Raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti među ženama!

29. A ona vidjevši ga, uplaši se od riječi njegove i mišljaše: kakav bi ovo bio pozdrav?

30. I reče joj anđeo: Ne boj se, Marija, jer si našla blagodat u Boga!

31. I evo začećeš i rodićeš sina, i nadjenućeš mu ime Isus.

32. On će biti veliki, i nazvaće se Sin Višnjega, i daće mu Gospod Bog prijesto Davida oca njegova;

33. I carovaće nad domom Jakovljevim vavijek, i carstvu njegovu neće biti kraja.

34. A Marija reče anđelu: Kako će to biti kad ja ne znam za muža?

35. I odgovarajući anđeo reče joj: Duh Sveti doći će na tebe, i sila Višnjega osjeniće te; zato i ono što će se roditi biće sveto, i nazvaće se Sin Božji.

36. I eto, Jelisaveta rođaka tvoja, i ona zače sina u starosti svojoj, i ovo je šesti mjesec njoj, koju zovu nerotkinjom.

37. Jer u Boga je sve moguće što kaže.

38. A Marija reče: Evo sluškinje Gospodnje - neka mi bude po riječi tvojoj! I anđeo otide od nje.

39. A Marija ustavši onih dana otide hitno u gorski kraj, u grad Judin.

40. I uđe u dom Zaharijin, i pozdravi Jelisavetu.

41. A kad Jelisaveta ču pozdrav Marijin, zaigra dijete u utrobi njezinoj, i Jelisaveta se ispuni Duha Svetoga,

42. I povika uzvišenim glasom i reče: Blagoslovena si ti među ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje!

43. I otkud meni ovo da dođe mati Gospoda mojega meni?

44. Jer gle, kada glas pozdrava tvojega dođe u uši moje, zaigra dijete od radosti u utrobi mojoj.

45. I blago onoj koja vjerova, da će se izvršiti što joj je kazao Gospod.

46. I reče Marija: Veliča duša moja Gospoda;

47. I obradova se duh moj Bogu, Spasu mojemu,

48. Što pogleda na smjernost sluškinje svoje; jer gle, od sada će me zvati blaženom svi naraštaji;

49. Što mi učini veličinu Silni, i sveto ime njegovo.

50. I milost je njegova od koljena do koljena onima koji ga se boje.

51. Pokaza silu mišicom svojom; razasu gorde u mislima srca njihova.

52. Zbaci silne sa prijestola, i podiže ponižene.

53. Gladne napuni blaga, i bogate otpusti prazne.

54. Prihvati Izrailja slugu svojega da se opomene milosti;

55. Kao što govori ocima našim, Avraamu i sjemenu njegovu do vijeka.

56. I ostade Marija sa njom oko tri mjeseca, i vrati se domu svome.

57. A Jelisaveti dođe vrijeme da rodi, i rodi sina.

58. I čuše njeni susjedi i rodbina da je Gospod pokazao veliku milost svoju na njoj, i radovahu se s njom.

59. I u osmi dan dođoše da obrežu dijete, i davahu mu ime oca njegova - Zaharija.

60. I odgovarajući mati njegova reče: Ne, nego da se zove Jovan.

61. I rekoše joj: Nikoga nema u rodbini tvojoj da se zove tim imenom.

62. I znacima pitahu oca njegova kako bi on htio da ga nazovu.

63. I zaiskavši daščicu napisa govoreći: Jovan mu je ime. I začudiše se svi.

64. I odmah mu se otvoriše usta njegova i jezik njegov, i govoraše blagosiljajući Boga.

65. I uđe strah u sve susjede njihove; i po svoj gorskoj Judeji razglasi se sav ovaj događaj

66. I svi koji čuše staviše u srce svoje govoreći: Šta li će biti ovo dijete? I ruka Gospodnja bješe s njim.

67. A Zaharija otac njegov ispuni se Duha Svetoga i prorokova govoreći:

68. Blagosloven Gospod Bog Izrailjev što pohodi i izbavi narod svoj.

69. I podiže nam rog spasenja u domu Davida, sluge svojega,

70. Kao što kaza ustima svetih proroka svojih od vijeka,

71. Da će nas spasti od neprijatelja naših i iz ruku sviju koji nas mrze;

72. Učiniti milost ocima našim, i opomenuti se svetoga zavjeta svojega,

73. Zakletve kojom se zakle Avraamu ocu našemu, da će nam dati:

74. Izbavljenje iz ruku neprijatelja naših, da mu bez straha služimo,

75. U svetosti i u pravdi pred njim u sve dane života našeg.

76. I ti, dijete, zvaćeš se prorok Višnjega; jer ćeš ići naprijed pred licem Gospodnjim da mu pripraviš put;

77. Da dadeš poznanje spasenja narodu njegovu za oproštenje grijeha njihovih,

78. Radi srdačne milosti Boga našega, kojom nas je pohodio Istok s visine;

79. Da obasja one koji sjede u tami i sjeni smrti; da upravi noge naše na put mira.

80. A dijete rastijaše i jačaše duhom i bijaše u pustinji do dana dok se ne pokaza Izrailju.

2 Hristovo rođenje. Anđeo ga javlja pastirima. Poklonjenje pastira Bogomladencu. Obrezanje Isusovo. Sretenje. Proroštvo Simeonovo. Proročica Ana. Isus u hramu Jerusalimskom. Njegovo djetinjstvo u Nazaretu.

1. A u dane one iziđe zapovijest od ćesara Avgusta da se popiše sva vaseljena.

2. Ovo je bio prvi popis za vrijeme Kirinijeve uprave Sirijom.

3. I iđahu svi da se popišu, svako u svoj grad.

4. A tada pođe i Josif iz Galileje iz grada Nazareta u Judeju u grad Davidov koji se zove Vitlejem, jer on bijaše iz doma i plemena Davidova,

5. Da se zapiše s Marijom, zaručenom za njega ženom, koja bješe trudna.

6. I kad ondje bijahu, ispuniše se dani da ona rodi.

7. I rodi sina svojega Prvenca, i povi ga, i položi ga u jasle; jer im ne bijaše mjesta u gostionici.

8. I bijahu pastiri u onome kraju boraveći u polju i čuvajući stražu noću kod stada svojega.

9. I gle, anđeo Gospodnji stade među njih, i slava Gospodnja obasja ih; i ispuniše se strahom velikim.

10. I reče im anđeo: Ne bojte se; jer vam, evo, javljam radost veliku koja će biti svemu narodu.

11. Jer vam se danas rodi Spas, koji je Hristos Gospod, u gradu Davidovu.

12. I ovo vam je znak: naći ćete dijete povijeno gdje leži u jaslama.

13. I ujedanput sa anđelom se pojavi mnoštvo vojske nebeske, koji hvaljahu Boga govoreći:

14. Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, među ljudima dobra volja.

15. A kad anđeli otidoše od njih na nebo, ljudi pastiri rekoše jedan drugome Hajdemo, dakle, do Vitlejema, da vidimo to što se dogodilo, što nam objavi Gospod.

16. I pohitavši, dođoše i nađoše Mariju i Josifa i dijete gdje leži u jaslama.

17. A kad vidješe, objaviše sve što im je kazano za to dijete.

18. I svi koji čuše diviše se tome što im kazaše pastiri.

19. A Marija čuvaše sve riječi ove i slagaše ih u srcu svojemu.

20. I vratiše se pastiri slaveći i hvaleći Boga za sve što čuše i vidješe kao što im bi kazano.

21. I kada se navrši osam dana da obrežu dijete, nadjenuše mu ime Isus, dato od anđela prije nego što on bi začet u utrobi.

22. A kada se navršiše dani za očišćenje njihovo po zakonu Mojsejevu, Doniješe ga u Jerusalim da ga stave pred Gospoda -

23. Kao što je napisano u Zakonu Gospodnjem, da se svako dijete muško koje najprije otvori matericu posveti Gospodu -

24. I da prinesu žrtvu kao što je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.

25. I gle, bijaše u Jerusalimu čovjek po imenu Simeon, i taj čovjek bješe pravedan i pobožan, koji čekaše utjehu Izrailjevu, i Duh Sveti bijaše na njemu.

26. I njemu bješe Duh Sveti otkrio da neće vidjeti smrti dok ne vidi Hrista Gospodnjega.

27. I Duhom vođen dođe u hram; i kad unesoše roditelji dijete Isusa da izvrše na njemu ono što je uobičajeno po Zakonu,

28. On ga uze u naručje svoje i blagoslovi Boga i reče:

29. Sad otpuštaš u miru slugu svojega, Gospode, po riječi svojoj;

30. Jer vidješe oči moje Spasenje tvoje,

31. Koje si ugotovio pred licem sviju naroda.

32. Svjetlost, da prosvjećuje neznabošce, i slavu naroda tvojega Izrailja.

33. A Josif i mati njegova čuđahu se tome što se govoraše o njemu.

34. I blagoslovi ih Simeon, i reče Mariji, materi njegovoj: Gle, ovaj leži da mnoge obori i podigne u Izrailju, i da bude znak protiv koga će se govoriti.

35. A i tebi samoj probošće mač dušu, da se otkriju pomisli mnogih srca.

36. I bješe Ana proročica, kći Fanuilova, od plemena Asirova, već poodmaklih godina, koja je sedam godina živjela sa mužem od djevojaštva svojega;

37. I ona, udovica od oko osamdeset i četiri godine, ne odlažaše od hrama, i služaše Bogu dan i noć postom i molitvom.

38. I ona u taj čas dođe, i slavljaše Gospoda, i govoraše o njemu svima koji čekahu izbavljenje u Jerusalimu.

39. I kad izvršiše sve po zakonu Gospodnjemu, vratiše se u Galileju u grad svoj Nazaret.

40. A dijete rastijaše i jačaše duhom, puneći se premudrosti, i blagodat Božija bijaše na njemu.

41. I roditelji njegovi iđahu svake godine u Jerusalim o prazniku Pashe.

42. I kad mu bi dvanaest godina, uziđoše oni u Jerusalim po običaju praznika.

43. I kada provedoše dane, i vraćahu se, osta dijete Isus u Jerusalimu; i ne znade Josif i mati njegova;

44. Nego, pomislivši da je sa društvom, otidoše dan hoda, i tražahu ga među srodnicima i poznanicima.

45. I ne našavši ga, vratiše se u Jerusalim da ga traže.

46. I poslije tri dana nađoše ga u hramu gdje sjedi među učiteljima, i sluša ih, i pita ih.

47. I svi koji ga slušahu divljahu se veoma njegovoj razboritosti i odgovorima.

48. I vidjevši ga zaprepastiše se, i mati njegova reče mu: Čedo, što nam tako učini? Evo otac tvoj i ja tražismo te s bolom.

49. I reče im: Zašto ste me tražili? Zar niste znali da meni treba biti u onome što je Oca mojega?

50. I oni ne razumješe riječ koju im reče.

51. I siđe s njima i dođe u Nazaret; i bješe im poslušan. I mati njegova čuvaše sve riječi ove u srcu svojemu.

52. I Isus napredovaše u premudrosti i u rastu i u milosti kod Boga i kod ljudi.

3 Propovijed Jovana Krstitelja i svjedočanstvo o Hristu. Krštenje Hristovo. Rodoslov Isusov.

1. A u petnaestoj godini vladavine ćesara Tiverija, kad upravljaše Pontije Pilat Judejom, i Irod četverovlasnik Galilejom, a Filip, brat njegov četverovlasnik Iturejom i zemljom Trahonitidom, i Lisanije četverovlasnik Avilinom,

2. Za vrijeme prvosveštenika Ane i Kajafe, dođe riječ od Boga Jovanu sinu Zaharijinu u pustinji,

3. I on pođe po svoj okolini Jordana propovijedajući krštenje pokajanja za oproštenje grijehova.

4. Kao što je napisano u knjizi riječi proroka Isaije koji govori: Glas vapijućeg u pustinji: pripravite put Gospodnji; poravnite staze njegove;

5. Svaka dolina neka se ispuni i svaka gora i svaki brijeg neka se slegnu; i što je krivo neka bude pravo i neravnine na putevima neka budu glatke;

6. I svako će tijelo vidjeti spasenje Božije.

7. Jovan pak govoraše narodu koji izlažaše da ih krsti: Porodi aspidini, ko vam kaza da bježite od gnjeva koji ide?

8. Rodite, dakle, plodove dostojne pokajanja, i ne počinjite govoriti u sebi: Imamo oca Avraama; jer vam kažem da Bog može i od kamenja ovog podignuti decu Avraamu.

9. A već i sjekira stoji drveću kod korijena; i svako drvo koje dobra roda ne rađa siječe se i u oganj baca.

10. I pitahu ga ljudi govoreći: Šta ćemo, dakle, činiti?

11. A on odgovarajući reče im: Koji ima dvije haljine neka dade onome koji nema; i koji ima hrane neka čini isto tako.

12. Dođoše pak i carinici da ih krsti, i rekoše mu: Učitelju, šta ćemo činiti?

13. A on im reče: Ne činite ništa više nego što vam je naređeno.

14. A pitahu ga i vojnici govoreći: A šta ćemo mi činiti? I reče im: Nikoga da ne zlostavljate niti koga da opadate, i budite zadovoljni svojom platom.

15. A kako je narod iščekivao (Hrista) svi pomišljahu u srcima svojim za Jovana: nije li on Hristos?

16. Odgovaraše Jovan svima govoreći: Ja vas krštavam vodom; ali ide za mnom jači od mene, kome ja nisam dostojan odriješiti remena na obući njegovoj: On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.

17. U njegovoj ruci je lopata, i očistiće gumno svoje, i skupiće pšenicu u žitnicu svoju, a pljevu će sažeći ognjem neugasivim.

18. I mnogo još drugo tješeći ih, propovijedaše narodu jevanđelje.

19. A Irod četverovlasnik, koga koraše Jovan zbog Irodijade žene brata njegova, i zbog svih zala koja učini Irod,

20. Dodade na sve još i ovo: zatvori Jovana u tamnicu.

21. A dogodi se kada se bješe krstio sav narod, i kada se Isus krstio, dok se on moljaše Bogu, otvori se nebo,

22. I siđe na njega Duh Sveti u tjelesnom obliku kao golub, i ču se glas sa neba govoreći: Ti si Sin moj ljubljeni, ti si po mojoj volji.

23. I sam Isus imaše oko trideset godina kad poče; i bješe, kao što se mišljaše, sin Josifa, sina Ilijeva,

24. Sina Matatova, sina Levijeva, sina Melhijeva, sina Jenejeva, sina Josifova,

25. Sina Matatijeva, sina Amosova, sina Naumova, sina Eslimova, sina Nagejeva,

26. Sina Maatova, sina Matatijeva, sina Semejeva, sina Josifova, sina Judina,

27. Sina Joananova, sina Risajeva, sina Zorovaveljova, sina Salatiilova, sina Nirijeva,

28. Sina Melhijeva, sina Adijeva, sina Kosamova, sina Elmodamova, sina Irova,

29. Sina Josijina, sina Eliezerova, sina Jorimova, sina Matatova, sina Levijeva,

30. Sina Simeonova, sina Judina, sina Josifova, sina Jonanova, sina Elikimova,

31. Sina Melejeva, sina Mainanova, sina Matatina, sina Natanova, sina Davidova,

32. Sina Jesejeva, sina Ovidova, sina Voozova sina Salmonova, sina Naasonova,

33. Sina Aminadavova, sina Aramova, sina Joramova, sina Esromova, sina Faresova, sina Judina,

34. Sina Jakovljeva, sina Isakova, sina Avraamova, sina Tarina, sina Nahorova,

35. Sina Seruhova, sina Ragavova, sina Falekova, sina Everova, sina Salina,

36. Sina Kainanova, sina Arfaksadova, sina Simova, sina Nojeva, sina Lamehova,

37. Sina Matusalova, sina Enohova, sina Jaredova, sina Maleleilova, sina Kainanova,

38. Sina Enosova, sina Sitova, sina Adamova, sina Božijega.

4 Kušanje Isusa u pustinji. Povratak u Galileju i propovijed u Nazaretu. Dolazak u Kapernaum i iscjeljenje bjesomučnika, Petrove tašte i mnogih bolesnika. Propovijed po sinagogama galilejskim.

1. Isus pak pun Duha Svetoga vrati se sa Jordana, i bi odveden Duhom u pustinju.

2. I četrdeset dana kuša ga đavo, i ne jede ništa u te dane; i kad se oni navršiše, onda ogladnje.

3. I reče mu đavo: Ako si Sin Božiji, reci ovome kamenu da postane hljeb.

4. I odgovori mu Isus govoreći: Pisano je: Ne živi čovjek samo o hljebu, nego o svakoj riječi Božijoj.

5. I izvede ga đavo na goru visoku i pokaza mu sva carstva ovoga svijeta za tren oka.

6. I reče mu đavo: Tebi ću dati svu vlast ovu i slavu njihovu, jer je meni predana, i kome hoću dajem je.

7. Ti, dakle, ako se pokloniš preda mnom, biće sva tvoja.

8. I odgovarajući Isus reče mu: Idi od mene, Satano, jer je pisano: Gospodu Bogu svojemu klanjaj se, i njemu jedinome služi.

9. I odvede ga u Jerusalim i postavi ga na krilo hrama, i reče mu: Ako si Sin Božiji, skoči odavde dolje.

10. Jer je pisano da će anđelima svojim zapovjediti za tebe da te sačuvaju,

11. I uzeće te na ruke da se ne spotakneš o kamen nogom svojom.

12. I odgovarajući Isus reče mu: Kazano je: Ne kušaj Gospoda Boga svojega.

13. I kada završi đavo sve kušanje, otide od njega za neko vrijeme.

14. I vrati se Isus u sili Duha u Galileju; i otide glas o njemu po svoj okolini.

15. I on učaše po sinagogama njihovim, i svi ga hvaljahu.

16. I dođe u Nazaret gdje bješe odgajen, i uđe po običaju svome u dan subotni u sinagogu, i ustade da čita.

17. I dadoše mu knjigu proroka Isaije, i otvorivši knjigu nađe mjesto gdje bješe napisano:

18. Duh Gospoda je na meni; zato me pomaza da blagovijestim siromasima; posla me da iscijelim skrušene u srcu; da propovijedim zarobljenima da će biti pušteni, i slijepima da će progledati; da oslobodim potlačene;

19. I da propovijedam prijatnu godinu Gospodnju.

20. I zatvorivši knjigu vrati je služitelju pa sjede; i oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega.

21. A poče im govoriti: Danas se ispuni ovo Pismo u ušima vašim.

22. I svi mu svjedočahu, I divljahu se riječima blagodati koje izlažahu iz usta njegovih, i govorahu: Nije li ovo sin Josifov.

23. I reče im: Svakako ćete mi reći ovu poslovicu: Ljekaru, izliječi se sam; što čusmo da je bilo u Kapernaumu učini i ovdje u postojbini svojoj.

24. Reče pak: Zaista vam kažem da nijedan prorok nije priznat u postojbini svojoj.

25. A vaistinu vam kažem: Mnoge udovice bijahu u Izrailju u vrijeme Ilije kada se nebo zatvori za tri godine i šest mjeseci, i bi velika glad po svoj zemlji;

26. I nijednoj od njih ne bi poslan Ilija do u Sareptu Sidonsku ženi udovici.

27. I mnogi bijahu gubavi u Izrailju u vrijeme proroka Jeliseja; i nijedan se od njih ne očisti do Neeman Sirijanin.

28. I svi se u sinagogi ispuniše gnjeva kad čuše ovo.

29. I ustavši istjeraše ga napolje iz grada, i odvedoše ga na vrh gore gdje bijaše njihov grad sazidan, da bi ga bacili odozgo.

30. Ali on prođe između njih, i otide.

31. I siđe u Kapernaum, grad galilejski, i učaše ih subotom.

32. I čuđahu se nauci njegovoj vrlo; jer riječ njegova bješe silna.

33. I u sinagogi bješe čovjek sa duhom nečistog demona, i povika iz sveg glasa

34. Govoreći: Prođi se, šta hoćeš od nas, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas pogubiš? Znam te ko si: Svetac Božiji.

35. I zaprijeti mu Isus govoreći: Umukni, i iziđi iz njega! I oborivši ga demon na sredinu, iziđe iz njega nimalo mu ne naudivši.

36. I zaprepašćenje zahvati sve i razgovarahu među sobom govoreći: Kakva je to riječ da vlašću i silom zapovijeda nečistim duhovima, i izlaze?

37. I otide glas o njemu po svima okolnim mjestima.

38. Podigavši se pak iz sinagoge dođe u kuću Simonovu; a taštu Simonovu bješe uhvatila velika groznica, i moliše ga za nju.

39. I stavši više nje zaprijeti groznici, i pusti je. I odmah ustade i služaše im.

40. A kada zahođaše sunce, svi koji imađahu bolesnike od različnih bolesti dovođahu ih njemu; a on na svakoga od njih polagaše ruke, i iscjeljivaše ih.

41. A i demoni izlažahu iz mnogih vičući i govoreći: Ti si Hristos Sin Božiji. I prijeteći im ne dopuštaše da govore da znaju da je on Hristos.

42. A kad nasta dan, iziđe i otide u pusto mjesto; i narod ga tražaše, i dođe k njemu, i zadržavahu ga da ne ide od njih.

43. A on im reče: I drugim gradovima treba mi blagovijestiti o Carstvu Božijem; jer sam na to poslan.

44. I propovijedaše po sinagogama galilejskim.

5 Čudesan ribolov i poziv trojice apostola. Iscjeljenje gubavoga i oduzetoga. Pozivanje Levija - Mateja za apostola. O postu.

17). 1. A dogodi se kada se narod sleže k njemu da sluša riječ Božiju i on stajaše kraj Genisaretskog jezera,

2. I vidje dvije lađe gdje stoje ukraj jezera, a ribari bijahu izišli iz njih i ispirahu mreže.

3. I uđe u jednu lađu, koja bijaše Simonova, i zamoli ga da odmakne malo od obale; i sjede i učaše narod iz lađe.

4. A kad presta govoriti, reče Simonu: Hajde na dubinu i bacite mreže svoje za lov.

5. I odgovarajući Simon reče mu: Učitelju, svu noć smo se trudili, i ništa ne uhvatismo; ali na tvoju riječ baciću mrežu.

6. I učinivši to uloviše veliko mnoštvo riba te im se mreža poče cijepati.

7. I dadoše znak društvu koje bješe na drugoj lađi da dođu da im pomognu; i dođoše, i napuniše obje lađe tako da se one potapahu.

8. A kad vidje Simon Petar, pripade koljenima Isusovim govoreći: Iziđi od mene, Gospode, jer sam čovjek grješan.

9. Jer zaprepašćenje obuze njega i sve koji bijahu s njim zbog lova ribe što uhvatiše,

10. A tako isto i Jakova i Jovana, sinove Zevedejeve, koji bijahu drugovi Simonovi. I reče Isus Simonu: Ne boj se, od sada ćeš ljude loviti.

11. I izvukavši obje lađe na zemlju ostaviše sve, i otidoše za njim.

12. I kada bijaše Isus u jednome gradu, i gle, čovjek sav u gubi, pa vidjevši Isusa pade ničice i zamoli ga govoreći: Gospode, ako hoćeš možeš me očistiti.

13. I pruživši ruku dohvati ga se, i reče: Hoću, očisti se! I odmah guba spade s njega.

14. I on mu zapovjedi da nikom ne kazuje: Nego idi i pokaži se svešteniku, i prinesi dar za očišćenje svoje, kako je naredio Mojsej za svjedočanstvo njima.

15. Ali se glas o njemu još većma širio, i mnoštvo naroda stjecaše se da ga slušaju i da ih on iscjeljuje od njihovih bolesti.

16. A on se udaljavaše u pustinju i moljaše se Bogu.

17. I dogodi se jednoga dana kad on učaše, sjeđahu ondje fariseji i zakonici koji bijahu došli iz sviju sela galilejskih i judejskih i iz Jerusalima; i bi sila Gospodnja da ih iscjeljuje;

18. I gle, ljudi donesoše na odru čovjeka koji bješe oduzet, i tražahu kako da ga unesu i polože pred njega.

19. I ne našavši kuda bi ga unijeli od naroda, popeše se na kuću i kroz krov spustiše ga sa odrom na sredinu pred Isusa.

20. I vidjevši vjeru njihovu reče mu: Čovječe, opraštaju ti se grijesi tvoji.

21. I počeše pomišljati u sebi književnici i fariseji govoreći: Ko je ovaj što govori hule? Ko može opraštati grijehe osim jedini Bog?

22. A razumjevši Isus pomisli njihove, odgovarajući reče im: Šta pomišljate u srcima svojim?

23. Šta je lakše, reći: Opraštaju ti se grijesi tvoji, ili reći: Ustani i hodi?

24. Ali da znate da vlast ima Sin Čovječiji na zemlji opraštati grijehe, - reče uzetome: Tebi govorim, ustani i uzmi odar svoj i idi domu svome.

25. I odmah ustade pred njima, i uze na čemu ležaše, i otide domu svome slaveći Boga.

26. I svi se zadiviše, i slavljahu Boga, i ispunivši se straha govorahu: Čuda se nagledasmo danas!

27. I potom iziđe, i vidje carinika po imenu Levije gdje sjedi na carini, i reče mu: Hajde za mnom.

28. I ostavivši sve, ustade i pođe za njim.

29. I priredi mu Levije kod kuće svoje veliku gozbu; i bješe mnoštvo carinika i drugih koji sjeđahu sa njim za trpezom.

30. I gunđahu književnici njihovi i fariseji govoreći učenicima njegovim: Zašto sa carinicima i grješnicima jedete i pijete?

31. I odgovarajući Isus reče im: Ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni.

32. Nisam došao da pozovem pravednike nego grješnike na pokajanje.

33. A oni mu rekoše: Zašto učenici Jovanovi poste često i molitve čine, a tako i farisejski; dok tvoji jedu i piju?

34. A on im reče: Zar možete natjerati svatove da poste dok je ženik s njima?

35. Nego će doći dani kad će se oteti ženik od njih, i onda će postiti u one dane.

36. Kaza im pak i priču: Niko ne meće zakrpu od nove haljine na staru haljinu, inače će i novu razdrijeti, i staroj ne odgovara zakrpa od nove.

37. I niko ne sipa vino novo u mjehove stare, inače vino novo razdere mjehove, i ono se prolije, i mjehovi propadnu.

38. Nego vino novo u mjehove nove treba sipati, i oboje će se sačuvati.

39. I niko ko je pio staro neće odmah novoga; jer veli: staro je bolje.

6 Trganje klasja u subotu. Iscjeljenje čovjeka sa suhom rukom. Isusov sud o suboti. Izbor Dvanaestorice apostola. Besjeda na gori.

22). 1. Dogodi se pak u drugu subotu po Pashi da je on išao kroz usjeve, a učenici njegovi trgali su klasje, trli ga rukama i jeli.

2. A neki od fariseja rekoše im: Zašto činite što se ne smije činiti u subotu?

3. I odgovorivši Isus reče im: Zar ni to niste čitali šta učini David kad ogladnje, on i koji bijahu s njim?

4. Kako uđe u dom Božiji, i uze hljebove predloženja, i jede, i dade onima što bijahu s njim, koje nikome nije bilo dopušteno jesti sem jedino sveštenicima.

5. I govoraše im: Sin Čovječiji je gospodar i od subote.

6. A dogodi se i u drugu subotu da on uđe u sinagogu i učaše, i bješe ondje čovjek kome desna ruka bješe suha.

7. Motrahu pak na njega književnici i fariseji neće li u subotu iscijeliti, da bi našli optužbu protiv njega.

8. A on znađaše pomisli njihove, i reče čovjeku koji imaše suhu ruku: Ustani i stani na sredinu! A on podigavši se stade.

9. A Isus im reče: Zapitaću vas: šta treba u subotu: dobro činiti ili zlo činiti? Dušu spasti ili pogubiti? A oni ćutahu.

10. I pogledavši na sve njih, reče mu: Pruži ruku svoju. A on učini tako; i ruka mu posta zdrava kao i druga.

11. A oni se napuniše bezumlja, i govorahu među sobom šta bi učinili Isusu.

12. A dogodi se u dane one da iziđe na goru da se moli; i provede svu noć u molitvi Bogu.

13. I kad bi dan, dozva učenike svoje, i izabra od njih Dvanaestoricu, koje i apostolima nazva:

14. Simona, koga prozva Petrom, i Andreja brata njegova, Jakova i Jovana Filipa i Vartolomeja,

15. Mateja i Tomu, Jakova Alfejeva i Simona zvanoga Zilot,

16. Judu Jakovljeva, i Judu Iskariotskoga, koji i postade izdajnik.

17. I sišavši s njima, stade na mjestu ravnom i mnogo učenika njegovih; i mnoštvo naroda iz sve Judeje i Jerusalima, i iz primorja tirskog i sidonskog.

18. Koji dođoše da ga slušaju i da se iscjeljuju od svojih bolesti, i koje su mučili duhovi nečisti; i iscjeljivahu se.

19. I sav narod tražaše da ga se dotakne; jer iz njega izlažaše sila i iscjeljivaše ih sve.

20. I on podignuvši oči svoje na učenike svoje govoraše: Blaženi siromašni, jer je vaše Carstvo Božije.

21. Blaženi koji ste gladni sada, jer ćete se nasititi.

Blaženi koji plačete sada, jer ćete se nasmijati.

22. Blaženi ste kad vas ljudi omrznu i kad vas odbace i osramote, i razglase ime vaše kao zlo zbog Sina Čovječijega.

23. Radujte se u onaj dan i igrajte, jer gle, velika je plata vaša na nebu. Jer su tako činili prorocima ocevi njihovi.

24. Ali teško vama bogatima, jer ste već primili utjehu svoju.

25. Teško vama koji ste siti sada, jer ćete ogladnjeti. Teško vama koji se smijete sada, jer ćete zaridati i zaplakati.

26. Teško vama kada stanu svi ljudi dobro govoriti o vama, jer su tako činili lažnim prorocima ocevi njihovi.

27. Ali govorim vama koji slušate: Ljubite neprijatelje svoje, dobro tvorite onima koji vas mrze;

28. Blagosiljajte one koji vas kunu, i molite se za one koji vas vrijeđaju.

29. Onome koji te udari po obrazu, okreni i drugi; i koji hoće da ti uzme haljinu, podaj i košulju.

30. A svakome koji ište u tebe, podaj; i koji tvoje uzme, ne išti.

31. I kako hoćete da vama čine ljudi, činite tako i vi njima.

32. I ako ljubite one koji vas ljube, kakva vam je hvala? Jer i grješnici ljube one koji njih ljube.

33. I ako činite dobro onima koji vama čine dobra, kakva vam je hvala? Jer i grješnici čine tako.

34. I ako dajete u zajam onima od kojih se nadate da ćete dobiti, kakva vam je hvala? Jer i grješnici grješnicima daju u zajam da dobiju opet onoliko.

35. Nego ljubite neprijatelje svoje, i činite dobro, i dajite u zajam ne nadajući se ničemu; i plata će vam biti velika, i bićete sinovi Svevišnjega, jer je on blag i prema nezahvalnima i zlima.

36. Budite, dakle, milostivi kao i Otac vaš što je milostiv.

37. I ne sudite, i neće vam se suditi; i ne osuđujte, i nećete biti osuđeni; opraštajte, i oprostiće vam se.

38. Dajite, i daće vam se; mjeru dobru i nabijenu i stresenu i prepunu daće vam u naručje vaše. Jer kakvom mjerom mjerite onakvom će vam se mjeriti.

39. I kaza im priču: Može li slijepac slijepca voditi? Neće li oba pasti u jamu?

40. Nema učenika nad učiteljem svojim, nego i kada se usavrši biće svaki kao i učitelj njegov.

41. A zašto vidiš trun koji je u oku brata tvojega, a brvno koje je u tvojemu oku ne osjećaš?

42. Ili, kako možeš reći bratu svojemu: Brate, stani da izvadim trun koji je u oku tvojemu, kada sam ne vidiš brvno u oku svojemu? Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svojega, pa ćeš onda vidjeti da izvadiš trun iz oka brata svojega.

43. Jer nema drveta dobra da rađa zao rod, niti drveta zla da rađa dobar rod.

44. Jer se svako drvo po rodu svome poznaje; jer se smokve ne beru sa trnja, niti se grožđe bere s kupine.

45. Dobar čovjek iz dobre riznice srca svojega iznosi dobro, a zao čovjek iz zle riznice srca svojega iznosi zlo, jer usta njegova govore od suviška srca.

46. A što me zovete: Gospode, Gospode, a ne izvršujete što govorim?

47. Svaki koji dolazi meni i sluša riječi moje i izvršuje ih, kazaću vam kome je sličan:

48. Sličan je čovjeku koji, gradeći kuću iskopa i udubi i položi temelj na kamenu; a kada dođoše vode, navali rijeka na tu kuću i ne mogaše je pokrenuti, jer joj je temelj na kamenu.

49. A koji je čuo i nije izvršio sličan je čovjeku koji sagradi kuću na zemlji bez temelja, na koju navali rijeka i odmah pade, i raspade se kuća ona strašno.

7 Iscjeljenje kapetanovog sluge. Vaskrsenje mladića u Nainu. Izaslanstvo Jovanovo i Isusovo svjedočanstvo o Jovanu. Isus u domu Simona fariseja. Grješnica ga pomazuje mirisom.

1. A kada završi sve riječi svoje pred narodom, uđe u Kapernaum.

2. U kapetana pak jednoga bijaše sluga bolestan na umoru koji mu bješe mio.

3. A kad ču za Isusa, posla mu starješine judejske moleći ga da dođe i spase mu slugu.

4. A oni došavši Isusu moljahu ga usrdno, govoreći: Dostojan je da mu to učiniš,

5. Jer ljubi narod naš, i sagradi nam sinagogu.

6. A Isus iđaše s njima. I kad već bijaše nedaleko od kuće, posla kapetan njemu prijatelje govoreći mu: Gospode, ne trudi se, jer nisam dostojan da pod krov moj uđeš;

7. Zato i ne smatrah sebe dostojnim da ti dođem; nego samo reci riječ, i ozdraviće sluga moj.

8. Jer i ja sam čovjek pod vlašću, i imam pod sobom vojnike, pa rečem jednome: Idi, i ide; i drugome: Dođi, i dođe; i slugi svojemu: Učini to, i učini.

9. A kad to ču Isus, zadivi mu se, i okrenuvši se narodu koji iđaše za njim reče: Kažem vam: ni u Izrailju toliku vjeru ne nađoh.

10. I kada se poslani vratiše, nađoše bolesnoga slugu zdrava.

11. I dogodi se potom da on iđaše u grad koji se zove Nain, i s njim iđahu mnogi učenici njegovi i mnoštvo naroda.

12. A kada se približi vratima grada, i gle, iznošahu mrtvaca, jedinca sina matere njegove, i ona bješe udovica; i mnogi narod iz grada iđaše sa njom.

13. I vidjevši je Gospod sažali se na nju, i reče joj: Ne plači!

14. I pristupivši dohvati se nosila, a nosioci stadoše; i reče: Momče, tebi govorim, ustani!

15. I sjede mrtvac i stade govoriti; i dade ga materi njegovoj.

16. A strah obuze sve, i slavljahu Boga govoreći: Veliki prorok podiže se među nama, i Bog pohodi narod svoj.

17. I otide glas ovaj o njemu po svoj Judeji i po svoj okolini.

18. I javiše Jovanu učenici njegovi za sve ovo.

19. I pozva Jovan dvojicu od učenika svojih i posla ih Isusu, govoreći: Jesi li ti Onaj što će doći, ili drugoga da čekamo?

20. Došavši pak ti ljudi k njemu rekoše: Jovan Krstitelj posla nas tebi govoreći: Jesi li ti Onaj što će doći, ili drugoga da čekamo?

21. A u taj čas on iscijeli mnoge od bolesti, i od rana i od zlih duhova, i mnogima slijepim darova vid.

22. I odgovarajući Isus reče im: Idite i kažite Jovanu što vidjeste i čuste: slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromašnima se propovijeda jevanđelje;

23. I blažen je onaj koji se ne sablazni o mene.

24. A kad otidoše učenici Jovanovi, poče narodu govoriti za Jovana: Šta ste izišli u pustinju da vidite? Trsku koju ljulja vjetar?

25. Nego šta ste izišli da vidite? Čovjeka u meke haljine obučena? Eto, koji gospodske haljine nose i u slastima žive po carskim su dvorovima.

26. No šta ste izišli da vidite? Proroka? Da, ja vam kažem i više od proroka.

27. Ovo je onaj za koga je pisano: Evo, ja šaljem anđela svojega pred licem tvojim koji će pripraviti put tvoj pred tobom.

28. Jer vam kažem: Nijedan između rođenih od žena nije veći prorok od Jovana Krstitelja; a najmanji u Carstvu Božijem veći je od njega.

29. I sav narod koji slušaše i carinici opravdaše Boga, krstivši se krštenjem Jovanovim;

30. A fariseji i zakonici odbaciše volju Božiju o njima, ne krstivši se od njega.

31. (A Gospod reče): S kime ću, dakle, uporediti ljude ovoga roda, i kome su slični?

32. Slični su djeci što sjede na trgu i dovikuju jedni drugima govoreći: Svirasmo vam, i ne igraste; naricasmo vam, i ne plakaste.

33. Jer je došao Jovan Krstitelj koji hljeba ne jede niti vina pije, a vi govorite: Demon je u njemu.

34. Došao je Sin Čovječiji koji i jede i pije, a vi kažete: Gle čovjeka izjelice i pijanice, druga carinicima i grješnicima.

35. I bi opravdana premudrost od sve djece njezine.

Moljaše ga pak jedan od fariseja da bi objedovao u njega; i ušavši u kuću farisejevu, sjede za trpezu.

37. I gle, žena u gradu koja bješe grješnica, doznavši da je Isus za trpezom u kući farisejevoj, donese miris u sudu od alavastra.

38. I stavši pozadi kod nogu njegovih plakaše, i stade kvasiti noge njegove suzama, i kosom glave svoje otiraše, i cjelivaše noge njegove, i mazaše mirisom.

39. A kad vidje farisej koji ga je pozvao, reče u sebi: Da je on prorok, znao bi ko i kakva ga se žena dotiče; jer je grješnica.

40. I odgovarajući Isus reče mu: Simone, imam ti nešto kazati. A on reče: Učitelju, kaži.

41. A Isus reče: Dvojica bijahu dužni jednome povjeriocu, jedan bješe dužan pet stotina dinara, a drugi pedeset.

42. A kad oni ne imadoše da mu vrate, pokloni obojici. Kaži, koji će ga od njih dvojice većma ljubiti?

43. A Simon odgovarajući reče: Mislim onaj kome više pokloni. A on mu reče: Pravo si sudio.

44. I okrenuvši se ženi, reče Simonu: Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, ni vode mi na noge nisi dao, a ona mi suzama obli noge, i kosom glave svoje obrisa.

45. Cjeliva mi nisi dao; a ona, otkako uđe, ne presta cjelivati mi noge.

46. Uljem nisi pomazao glavu moju, a ona mirisom pomaza mi noge.

47. Zato ti kažem: Opraštaju joj se grijesi mnogi, jer je veliku ljubav imala; a kome se malo oprašta malu ljubav ima.

48. A njoj reče: Opraštaju ti se grijesi.

49. I stadoše u sebi govoriti oni što sjeđahu s njim za trpezom: Ko je ovaj što i grijehe oprašta?

50. A ženi reče: Vjera tvoja spasla te je; idi u miru.

8 Priča o sijaču i sjemenu. Mati i braća Isusova. Stišavanje bure na moru. Čudo s gadarinskim bjesomučnikom. Iscjeljenje krvotočive žene. Vaskrsenje Jairove kćeri.

1. I bi poslije toga, i on prohođaše po gradovima i po selima propovijedajući i blagovijesteći Carstvo Božije, i Dvanaestorica s njim,

2. I neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija, zvana Magdalina, iz koje je izišlo sedam demona,

3. I Jovana, žena Huze, pristava Irodova, i Susana, i druge mnoge koje mu služahu svojim imanjem.

4. A kad se sabra naroda mnogo, i iz sviju gradova dolažahu njemu, kaza u priči:

5. Iziđe sijač da sije sjeme svoje; i kad sijaše, jedno pade kraj puta, i pogazi se, i ptice nebeske pozobaše ga.

6. A drugo pade na kamen, i iznikavši osuši se, jer nemaše vlage.

7. A drugo pade usred trnja, i uzraste trnje i uguši ga.

8. A drugo pade na zemlju dobru, i iznikavši donese stostruki rod. Govoreći ovo povika: Ko ima uši da čuje neka čuje!

9. A učenici njegovi pitahu ga govoreći: Šta znači ova priča?

10. A on reče: Vama je dano da znate tajne Carstva Božijega; a ostalima biva u pričama, da gledajući ne vide, i čujući ne razumiju.

11. A ova priča znači: Sjeme je riječ Božija.

12. A koje je kraj puta to su oni koji slušaju, ali potom dolazi đavo i uzima riječ iz srca njihovoga, da ne vjeruju i da se ne spasu.

13. A koje je na kamenu to su oni koji kada čuju s radošću primaju riječ; i ovi korijena nemaju te za neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme iskušenja otpadnu.

14. A koje u trnje pade, to su oni koji čuše i, živeći u brigama i bogatstvu i slastima ovoga života, budu ugušeni, i ne donesu roda.

15. A koje je na dobroj zemlji, to su oni koji čuvši riječ, u dobrome i čistom srcu drže je, i rod donose u trpljenju. Ovo govoreći povika: Ko ima uši da čuje neka čuje!

16. A niko ne poklapa sudom svjetiljku kad je zapali, niti je meće pod krevet, nego je postavlja na svijećnjak da oni koji ulaze vide svjetlost.

17. Jer nema ništa tajno što neće biti javno, ni sakriveno što se neće doznati i na vidjelo izići.

18. Pazite, dakle, kako slušate; jer ko ima daće mu se, a ko nema, uzeće se od njega i ono što misli da ima.

19. Dođoše pak njemu mati i braća njegova, i ne mogahu od naroda da se sastanu s njim.

20. I javiše mu govoreći: Mati tvoja i braća tvoja stoje napolju, i hoće da te vide.

21. A on odgovarajući reče im: Mati moja i braća moja oni su koji slušaju riječ Božiju i izvršuju je.

22. I dogodi se jednoga dana i uđe on i učenici njegovi u lađu, i reče im: Pređimo na onu stranu jezera. I pođoše.

23. I dok plovljahu, on zaspa. I podiže se oluja na jezeru, i voda nadiraše, i bijahu u opasnosti.

24. I pristupivši probudiše ga govoreći: Učitelju, učitelju, izgibosmo! A on ustade, i zaprijeti vjetru i valovima vodenim, i prestadoše i nasta tišina.

25. A njima reče: Gdje je vjera vaša? A oni se uplašiše, i čuđahu se govoreći jedan drugome: Ko je ovaj da i vjetrovima i vodi zapovijeda, i slušaju ga?

26. I doploviše u zemlju gadarinsku koja je prema Galileji.

27. A kad on iziđe na zemlju, srete ga neki čovjek iz grada u kome bijahu demoni dugo vremena, i u haljine ne oblačaše se, i ne življaše u kući, nego u grobovima.

28. A kad vidje Isusa, uzviknuvši pade pred njim i iz svega glasa reče: Šta hoćeš od mene, Isuse, Sine Boga Višnjega? Molim te, ne muči me!

29. Jer on zapovjedi duhu nečistome da iziđe iz čovjeka; jer ga mučaše mnogo godina, i vezivahu ga verigama i lancima čuvajući ga, i kidaše veze, i tjeraše ga demon po pustinjama.

30. A Isus ga zapita govoreći: Kako ti je ime? A on reče: Legion; jer mnogi demoni bijahu ušli u njega.

31. I moljahu ga da im ne zapovjedi da idu u bezdan.

32. A ondje pasijaše po gori veliko krdo svinja, i moljahu ga da im dopusti da u njih uđu. I dopusti im.

33. A pošto iziđoše demoni iz čovjeka, uđoše u svinje; i jurnu krdo sa strmeni u jezero, i utopi se.

34. A kad vidješe svinjari šta se dogodilo, pobjegoše i javiše u gradu i po selima.

35. I iziđoše da vide šta se desilo, i dođoše Isusu, i nađoše čovjeka iz koga bijahu izišli demoni gdje sjedi odjeven i priseban kod nogu Isusovih; i uplašiše se.

36. A oni što bijahu vidjeli, obavijestiše ih kako se spase bjesomučni.

37. I moljaše ga sav narod iz okoline gadarinske da ode od njih; jer bijahu obuzeti strahom velikim. A on uđe u lađu i vrati se.

38. A čovjek iz koga iziđoše demoni moljaše ga da bi s njim bio; ali ga Isus otpusti govoreći:

39. Vrati se domu svome, i kazuj šta ti učini Bog. I otide propovijedajući po svemu gradu šta mu učini Isus.

40. A kad se vrati Isus, srete ga narod, jer ga svi očekivahu.

41. I gle, dođe čovjek po imenu Jair, i on bješe starješina sinagoge, i pavši pred noge Isusove, moljaše ga da uđe u dom njegov.

42. Jer u njega bješe jedinica kći oko dvanaest godina, a ona umiraše. A kad iđaše Isus, narod se tiskao oko njega.

43. I bješe neka žena bolesna od tečenja krvi dvanaest godina, koja je sve svoje imanje potrošila na ljekare i nijedan je nije mogao izliječiti:

44. I pristupivši sastrag dotače se skuta haljine njegove, i odmah stade tečenje krvi njene.

45. I reče Isus: Ko je to što me se dotače? A kada svi odricahu, reče Petar i koji bijahu s njim: Nastavniče, narod te opkolio i gura te, a ti govoriš: Ko je to što me se dotače?

46. A Isus reče: Neko me se dotače, jer ja osjetih silu koja iziđe iz mene.

47. A kad vidje žena da se nije sakrila, pristupi drhteći, i pade pred njim, i kaza mu pred svim narodom zašto ga se dotače i kako odmah ozdravi.

48. A on joj reče: Ne boj se, kćeri, vjera tvoja spasla te je; idi u miru.

49. Dok on još govoraše dođe neko od starješine sinagoge i reče mu: Umrla je kći tvoja, ne trudi Učitelja.

50. A kada ču Isus, odgovori mu govoreći: Ne boj se, samo vjeruj, i biće spasena.

51. I došavši u kuću, ne dopusti nikome da uđe osim Petru i Jovanu i Jakovu, i djevojčinom ocu i materi.

52. I svi plakahu i jaukahu za njom. A on reče: Ne plačite, nije umrla nego spava.

53. I podsmijevahu mu se znajući da je umrla.

54. A on izgnavši sve uze je za ruku i zovnu, govoreći: Djevojko, ustani.

55. I povrati se duh njen, i ustade odmah; i on zapovjedi da joj dadu da jede.

56. I zadiviše se veoma roditelji njeni. A on im zapovjedi da nikome ne kazuju šta se dogodilo.

9 Slanje Dvanaestorice na propovijed. Čudo umnoženja hljebova. Petrovo ispovijedanje Hrista. Prvo predskazivanje stradanja. O nošenju krsta. Preobraženje Hristovo. Iscjeljenje bjesomučnog dječaka. Drugo predskazivanje stradanja. Spor o šome ko je najveći. Čudesa imenom Isusovim. O sledovanju za Hristom.

1. Sazvavši pak Dvanaestoricu učenika svojih, dade im silu i vlast nad svim demonima, i da liječe od bolesti.

2. I posla ih da propovijedaju Carstvo Božije, i da iscjeljuju bolesne.

3. I reče im: Ništa ne uzimajte na put, ni štapa, ni torbe, ni hljeba ni novca, niti po dvije haljine da imate.

4. I u koju kuću uđete, ondje ostajte i odande polazite.

5. I koji god vas ne prime, izlazeći iz grada onoga, otresite i prah sa nogu svojih, za svjedočanstvo protiv njih.

6. A oni izlazeći prolažahu po selima propovijedajući jevanđelje i liječeći svuda.

7. A Irod četverovlasnik ču šta on čini, i bijaše u nedoumici. Jer neki govorahu da je Jovan ustao iz mrtvih;

8. A jedni da se Ilija pojavio; drugi opet, da je vaskrsao neki od starih proroka.

9. I reče Irod: Jovana ja posjekoh; ali ko je taj o kome slušam tako nešto? I nastojaše da ga vidi.

10. I vrativši se apostoli ispričaše mu šta su učinili. I uzevši ih otide nasamo u mjesto pusto kod grada zvanog Vitsaida.

11. A kad narod saznade, pođe za njim, i on ih primi i govoraše im o Carstvu Božijem i iscijeli one koji trebahu izliječenja.

12. A dan stade naginjati. Tada pristupiše Dvanaestorica i rekoše mu: Otpusti narod, neka idu na konak u okolna sela i zaseoke, i nek nađu hrane, jer smo ovdje u pustom mjestu.

13. A on im reče: Podajte im vi da jedu. A oni rekoše: U nas nema više od pet hljebova i dvije ribe; sem da mi odemo i kupimo hrane za sav ovaj narod.

14. Jer bijaše ljudi, oko pet hiljada. Ali on reče učenicima svojim: Posadite ih na skupine po pedeset.

15. I učiniše tako, i posadiše ih sve.

16. A on uze onih pet hljebova i obje ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi ih i prelomi, i davaše učenicima da postave narodu.

17. I jedoše i nasitiše se svi, i nakupiše komada što im preteče dvanaest kotarica.

18. I kada se jedanput moljaše Bogu nasamo, s njim bijahu učenici, i zapita ih govoreći: Šta govori narod ko sam ja?

19. A oni odgovarajući rekoše: Jedni vele da si Jovan Krstitelj, a drugi da si Ilija; drugi opet da je neki od drevnih proroka vaskrsao.

20. A on im reče: A vi šta kažete ko sam ja? A Petar odgovarajući reče: Hristos Božiji.

21. A on im zaprijeti i zapovjedi da to nikome ne kazuju,

22. Rekavši da Sinu Čovječijemu treba mnogo postradati, i da će ga starješine i prvosveštenici i književnici odbaciti, i da će biti ubijen, i trećega dana da će ustati.

23. A svima govoraše: Ako ko hoće da ide za mnom, neka se odrekne sebe i uzme krst svoj i za mnom ide.

24. Jer ko hoće život svoj da sačuva, izgubiće ga; a ko izgubi život svoj mene radi, taj će ga sačuvati.

25. Jer kakva je korist čovjeku ako sav svijet zadobije a sebe upropasti ili sebi naudi?

26. Jer ko se postidi mene i mojih riječi njega će se Sin Čovječiji postidjeti kada dođe u slavi svojoj i Očevoj i svetih anđela.

27. A kažem vam zaista: Ima nekih među ovima što stoje ovdje koji neće okusiti smrti dok ne vide Carstva Božijega.

28. A oko osam dana poslije ovih riječi, uze on Petra i Jovana i Jakova i pope se na goru da se pomoli Bogu.

29. I dok se moljaše postade izgled lica njegovog drugačiji, i odijelo njegovo bijelo i blistajuće.

30. I gle, dva čovjeka govorahu s njim, a to bijahu Mojsej i Ilija,

31. Koji se pokazaše u slavi, i govorahu o ishodu njegovom koji je imao da se ispuni u Jerusalimu.

32. A Petar i oni s njim bjehu savladani snom; ali probudivši se vidješe slavu njegovu i dva čovjeka što stajahu s njim.

33. I kad se odvajahu oni od njega, reče Petar Isusu: Učitelju, dobro nam je ovdje biti; da sagradimo tri sjenice: jednu tebi, i jednu Mojseju, i jednu Iliji, - ne znajući šta govori.

34. A dok on to govoraše nastade oblak i zakloni ih; i uplašiše se kada zađoše u oblak.

35. I ču se iz oblaka glas koji govoraše: Ovo je Sin moj ljubljeni, njega slušajte.

36. I kada se ču glas, nađe se Isus sam. I oni zaćutaše i nikom ne objaviše u one dane ništa od onoga što su vidjeli.

37. A idući dan kada siđoše sa gore, srete ga mnoštvo naroda.

38. I gle, čovjek iz naroda povika govoreći: Učitelju, molim te, pogledaj na sina mojega, jer mi je jedinac;

39. I evo, hvata ga duh i viče iznenadno; i lomi ga uz pjenu, i jedva se udalji od njega pošto ga izlomi.

40. I molih učenike tvoje da ga istjeraju, pa ne mogoše.

41. A Isus odgovarajući reče: O rode nevjerni i pokvareni! Dokle ću biti s vama i trpjeti vas? Dovedi amo sina svojega.

42. A još dok on prilažaše stade ga demon kidati i lomiti. A Isus zaprijeti duhu nečistome, i iscjeli dječaka, i predade ga ocu njegovom.

43. I svi se veoma divljahu veličanstvu Božijem. A kada se svi čuđahu svemu što učini Isus reče učenicima svojim:

44. Stavite vi u uši svoje ove riječi: Sin Čovječiji biće predan u ruke ljudi.

45. A oni ne razumijevahu ovu riječ; jer bješe sakrivena od njih da je ne shvate; i bojahu se da ga zapitaju za ovu riječ.

46. A uđe pomisao u njih ko bi među njima bio veći.

47. A Isus znajući pomisao srca njihova uze dijete i postavi ga kraj sebe,

48. I reče im: Koji primi ovo dijete u ime moje, mene prima; a koji mene primi, prima Onoga koji je mene poslao; jer koji je najmanji među svima vama, taj je veliki.

49. A Jovan odgovarajući reče: Nastavniče, vidjesmo jednoga gdje imenom tvojim izgoni demone, i zabranismo mu, jer ne ide s nama za tobom.

50. I reče mu Isus: Ne zabranjujte, jer nije protiv vas; a ko nije protiv vas, s vama je.

51. I kada se navršavahu dani njegovog uzlaženja (na nebo), on čvrsto odluči da ide u Jerusalim.

52. I posla glasnike pred sobom; i oni otidoše i dođoše u selo samarjansko da pripreme za njega.

53. I ne primiše ga, zato što on iđaše u Jerusalim.

54. A kad vidješe učenici njegovi Jakov i Jovan, rekoše: Gospode, hoćeš li da rečemo da oganj siđe s neba i da ih istrijebi, kao i Ilija što učini?

55. A on okrenuvši se zaprijeti im i reče: Ne znate kakvoga ste vi duha.

56. Jer Sin Čovječiji ne dođe da pogubi duše ljudske nego da spase. I otidoše u drugo selo.

57. A kad oni iđahu putem, reče mu neko: Gospode, ići ću za tobom kud god pođeš.

58. A Isus mu reče: Lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječiji nema gdje glavu skloniti.

59. A drugome reče: Hajde za mnom! A on reče: Gospode, dopusti mi da prvo odem da sahranim oca svojega.

60. A Isus mu reče: Ostavi neka mrtvi sahranjuju svoje mrtvace; a ti hajde te objavljuj Carstvo Božije.

61. A i drugi reče: Gospode, ići ću za tobom, ali prvo mi dopusti da odem da se oprostim sa domaćima svojim.

62. A Isus mu reče: Nijedan ko je metnuo ruku svoju na plug pa se obazire nazad, nije pripravan za Carstvo Božije.

10 Slanje Sedamdesetorice na propovijed. Opomene nepokajanim gradovima. Isus proslavlja Boga Oca. Dvije najveće zapovjesti. O milostivom Samarjaninu. Marša i Marija.

1. A potom izabra Gospod i druge, Sedamdesetoricu, i posla ih dva po dva pred licem svojim u svaki grad i mjesto kuda namjeravaše sam ići.

2. I reče im: Žetve je mnogo, a poslenika malo; zato se molite gospodaru žetve da izvede poslenike na žetvu svoju.

3. Idite; evo ja vas šaljem kao jaganjce među vukove.

4. Ne nosite kesu ni torbu ni obuću, i nikoga ne pozdravljajte na putu.

5. U koju god kuću uđete najprije kažite: Mir domu ovome!

6. I ako bude ondje sin mira, ostaće na njemu mir vaš; ako li ne bude, vratiće se vama.

7. A u toj kući budite, i jedite i pijte što u njih ima, jer je poslenik dostojan plate svoje; ne prelazite iz kuće u kuću.

8. I u koji god grad uđete i prime vas, jedite što vam se iznese,

9. I iscjeljujte bolesnike koji su u njemu, i govorite im: Približilo vam se Carstvo Božije.

10. I u koji god grad uđete i ne prime vas, izišavši na trgove njegove, recite:

11. I prah što nam je prionuo od grada vašega za noge naše otresamo vam. Ali ovo znajte da vam se približilo Carstvo Božije!

12. Kažem vam da će Sodomu biti lakše u Dan onaj negoli gradu tome.

13. Teško tebi, Horazine! Teško tebi, Vitsaido! Jer da su u Tiru i Sidonu bila čudesa što su bila u vama, davno bi se, sjedeći u kostrijeti i pepelu, pokajali.

14. Ali Tiru i Sidonu biće lakše na Sudu nego vama.

15. I ti, Kapernaume, koji si se do neba podigao, do ada ćeš se survati.

16. Ko vas sluša mene sluša, i ko se vas odriče, mene se odriče; a ko se mene odriče, odriče se Onoga koji je mene poslao.

17. Vratiše se pak Sedamdesetorica sa radošću govoreći: Gospode, i demoni nam se pokoravaju u ime tvoje.

18. A on im reče: Vidjeh satanu gdje pade sa neba kao munja.

19. Evo vam dajem vlast da stajete na zmije i skorpije i na svu silu vražiju, i ništa vam neće nauditi.

20. Ali se tome ne radujte što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su imena vaša napisana na nebesima.

21. U taj čas obradova se duhom Isus i reče: Hvalim te, Oče, Gospode neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i razboritih, a otkrio to bezazlenima. Da, Oče, jer je tako bila volja tvoja.

22. I okrenuvši se učenicima reče: Sve je meni predao Otac moj, i niko ne zna ko je Sin, osim Oca, ni ko je Otac, osim Sina, i ako Sin hoće kome otkriti.

23. I okrenuvši se učenicima nasamo reče: Blago očima koje vide što vi vidite.

24. Jer vam kažem da su mnogi proroci i carevi željeli vidjeti što vi vidite, i ne vidješe; i čuti što vi čujete, i ne čuše.

25. I gle, zakonik neki ustade i kušajući ga reče: Učitelju, šta mi treba činiti da naslijedim život vječni?

26. A on mu reče: Šta je napisano u Zakonu? Kako čitaš?

27. A on odgovarajući reče: Ljubi Gospoda Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i bližnjega svoga kao samoga sebe.

28. A on mu reče: Pravo si odgovorio; to čini i živjećeš.

29. A on, želeći sebe da opravda, reče Isusu: A ko je bližnji moj?

30. A Isus odgovarajući reče: Čovjek neki silažaše iz Jerusalima u Jerihon, i zapade među razbojnike, i ovi ga svukoše i rane mu zadadoše, pa odoše, a njega polumrtva ostaviše.

31. Slučajno pak silažaše onim putem neki sveštenik i vidjevši ga, prođe.

32. A tako i levit, kad je bio na onom mjestu, pristupivši, pogleda ga i prođe.

33. A Samarjanin neki putujući dođe do njega, pa kad ga vidje sažali mu se;

34. I pristupivši zavi mu rane i zali uljem i vinom; i posadivši ga na svoje kljuse dovede ga u gostionicu, i postara se oko njega.

35. I sutradan polazeći izvadi dva dinara te dade gostioničaru, i reče mu: Pobrini se za njega, a što više potrošiš ja ću ti platiti kad se vratim.

36. Šta misliš, dakle, koji je od one trojice bio bližnji onome što bješe zapao među razbojnike?

37. A on reče: Onaj koji mu milost učini. A Isus mu reče: Idi pa i ti čini tako.

38. A kad putovahu i on uđe u jedno selo, a žena neka, po imenu Marta, primi ga u kuću svoju.

39. I u nje bješe sestra po imenu Marija, koja sjede kod nogu Isusovih i slušaše besjedu njegovu.

40. A Marta se zauzela da ga što bolje usluži, i pristupivši mu reče: Gospode, zar ti ne mariš što me sestra moja ostavi samu da služim? Reci joj, dakle, da mi pomogne.

41. A Isus odgovarajući reče joj: Marta, Marta, brineš se i uznemiravaš za mnogo,

42. A samo je jedno potrebno. Ali je Marija dobri dio izabrala koji joj se neće oduzeti.

11 O molitvi: Oče naš. Iscjeljenje nijemoga. O Veelzevulu. Žena blagosilja majku Isusovu. O znaku proroka Jone. Zdravo oko. Izobličavanje fariseja i književnika.

1. I kada se on moljaše Bogu na jednom mjestu pa prestade, reče mu neki od učenika njegovih: Gospode, nauči nas moliti se, kao što i Jovan nauči učenike svoje.

2. A on im reče: Kada se molite govorite: Oče naš koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje; da dođe carstvo tvoje; da bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu.

3. Hljeb naš nasušni daj nam svaki dan;

4. I oprosti nam grijehe naše, jer i mi opraštamo svakome dužniku svojemu; i ne uvedi nas u iskušenje; nego nas izbavi od zloga.

5. I reče im: Koji od vas ima prijatelja i otide mu u ponoć i reče mu: Prijatelju, daj mi tri hljeba u zajam,

6. Jer mi dođe prijatelj s puta i nemam čime da ga poslužim.

7. A on iznutra odgovarajući da reče: Nemoj me uznemiravati; već su vrata zatvorena, i djeca su moja sa mnom u postelji; ne mogu ustati da ti dam.

8. Kažem vam: Ako i ne ustane da mu dade zato što mu je prijatelj, ali za njegovu bezočnost ustaće i daće koliko mu treba.

9. I ja vama kažem: Ištite i daće vam se; tražite i naći ćete; kucajte i otvoriće vam se.

10. Jer svaki koji ište, dobija; i koji traži, nalazi; i koji kuca, otvara mu se.

11. Koji je među vama otac od koga ako sin zaište hljeba, da mu dade kamen? Ili ako zaište ribu, da mu mjesto ribe dade zmiju?

12. Ili ako zaište jaje, da mu dade skorpiju?

13. Kada dakle vi, zli budući, umijete dobre dare davati djeci svojoj, koliko će više Otac vaš nebeski dati Duha Svetoga onima koji ištu od njega?

14. I izgonjaše demona, i taj bješe nijem; i kad iziđe demon, progovori nijemi; i divljaše se narod.

15. A neki od njih rekoše: Pomoću Veelzevula, kneza demonskoga, izgoni demone.

16. A drugi kušajući ga iskahu od njega znak sa neba.

17. A on znajući pomisli njihove reče im: Svako carstvo koje se razdijeli samo u sebi, opustjeće, i dom koji se razdijeli sam u sebi, propašće.

18. Ako se i satana razdijeli sam u sebi, kako će opstati carstvo njegovo? Jer govorite da pomoću Veelzevula izgonim demone.

19. Ako li ja pomoću Veelzevula izgonim demone, sinovi vaši čijom pomoću izgone? Zato će vam oni biti sudije.

20. A ako li ja prstom Božijim izgonim demone, dakle, stiglo vam je Carstvo Božije.

21. Kad se jaki naoruža i čuva svoj dvor, imanje je njegovo na miru.

22. A kada dođe jači od njega i nadvlada ga, uzme sve oružje njegovo u koje se uzdao, i razdijeli što je zaplijenio od njega.

23. Koji nije sa mnom, protiv mene je; i koji ne sabira sa mnom, rasipa.

24. Kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, prolazi kroz bezvodna mjesta tražeći pokoja, i ne nalazeći govori: Vratiću se u dom svoj otkuda sam izišao.

25. I došavši nađe pometen i ukrašen.

26. Tada otide i uzme sedam drugih duhova gorih od sebe, i ušavši obitavaju ondje; i potonje stanje biva čovjeku onome gore od prvoga.

27. A dok on to govoraše, podiže glas jedna žena iz naroda i reče mu: Blažena utroba koja te je nosila, i dojke koje si sisao!

28. A on reče: Vaistinu, blaženi su oni koji slušaju riječ Božiju i drže je.

29. A narodu koji se skupljaše stade govoriti: Naraštaj je ovaj zao naraštaj; ište znak, i neće mu se dati znak osim znaka Jone proroka.

30. Jer kao što Jona bi znak Ninevljanima, tako će i Sin Čovječiji biti znak naraštaju ovome.

31. Carica južna ustaće na sudu s ljudima naraštaja ovoga, i osudiće ih; jer ona dođe s kraja zemlje da sluša mudrost Solomonovu, a gle, ovdje je veći od Solomona.

32. Ljudi Ninevljani će ustati na sudu s naraštajem ovim, i osudiće ga, jer se pokajaše na propovijed Joninu, a gle, ovdje je veći od Jone.

33. Niko pak ne meće zapaljenu svjetiljku na skriveno mjesto, niti pod sud, nego na svjećnjak da vide svjetlost oni koji ulaze.

34. Svjetiljka tijelu je oko. Ako. dakle, oko tvoje bude zdravo, i sve tijelo tvoje biće svijetlo; ako li oko tvoje bude kvarno, i tijelo će tvoje biti tamno.

35. Pazi, dakle, da svjetlost koja je u tebi ne bude tama.

36. Jer ako je sve tijelo tvoje svijetlo da nema nijednoga dijela tamna, biće svijetlo cijelo kao kad te svjetiljka obasjava svjetlošću.

37. A kad on to govoraše, moljaše ga neki farisej da objeduje kod njega. A on ušavši sjede za trpezu.

38. A farisej se začudi kad vidje da se najprije ne opra prije objeda.

39. A Gospod mu reče. Sad vi fariseji spolja čistite čašu i zdjelu, a iznutra ste puni grabeža i zlobe.

40. Bezumnici, nije li onaj načinio i iznutra koji je načinio spolja?

41. Ali podajte milostinju od onoga što je unutra; i gle, sve će vam biti čisto.

42. Ali teško vama farisejima što dajete desetak od metvice i rute i od svakoga povrća, a obilazite pravdu i ljubav Božiju: ovo je trebalo činiti, i ono ne izostavljati.

43. Teško vama farisejima što volite začelja po sinagogama i pozdrave na trgovima.

44. Teško vama, književnici i fariseji, licemjeri, što ste kao neprimjetni grobovi, te ljudi po njima odozgo gaze a ne znaju.

45. A neki od zakonika odgovarajući reče mu: Učitelju, govoreći to i nas vrijeđaš.

46. A on reče: Teško i vama zakonicima što tovarite na ljude bremena teška za nošenje, a vi ni jednim prstom svojim nećete da se prihvatite bremena.

47. Teško vama što zidate grobnice prorocima, a vaši su ih ocevi pobili.

48. Vi, dakle, svjedočite I odobravate djela otaca svojih; jer ih oni pobiše, a vi im grobnice zidate.

49. Zato i premudrost Božija reče: Poslaću im proroke i apostole, i od njih će jedne pobiti, a druge protjerati;

50. Da se ište od roda ovoga krv sviju proroka prolivena od postanja svijeta.

51. Od krvi Aveljeve sve do krvi Zaharije, koji pogibe između žrtvenika i hrama. Da, kažem vam, iskaće se od roda ovoga.

52. Teško vama zakonicima, što uzeste ključ od znanja: sami ne uđoste, a one koji bi ušli sprečiste.

53. A dok im on ovo govoraše, počeše književnici i fariseji žestoko da ga napadaju i da navaljuju raznim pitanjima,

54. Vrebajući ga i tražeći ne bi li što ulovili iz usta njegovih da bi ga okrivili.

12 O kvascu farisejskom - licemjerju. Ne bojiti se tjelesne nego duhovne smrti. O priznavanju Sina Čovječijeg i o Duhu Svetom. Priča o bezumnom bogatašu. O jelu i odijelu i bogatstvu. O dolasku Gospoda. O mudrom upravitelju. Znaci vremena.

1. Kada se, međutim, sabra na hiljade i hiljade naroda da stadoše gaziti jedni druge, poče govoriti najprije učenicima svojim: Čuvajte se kvasca farisejskoga, a to je licemjerje.

2. A ništa nije sakriveno što se neće otkriti, ni tajno što se neće doznati.

3. Zato, ono što u mraku rekoste, čuće se na vidjelu; i što na uho šaptaste u odajama, propovijedaće se na krovovima.

4. A kažem vama, prijateljima svojim: Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo i potom ne mogu ništa više učiniti.

5. Nego ću vam ukazati koga da se bojite: Bojte se onoga koji, pošto ubije, ima vlast baciti u pakao; da, kažem vam, njega se bojte.

6. Ne prodaje li se pet vrabaca za dvije pare? I nijedan od njih nije zaboravljen pred Bogom.

7. A u vas je i svaka dlaka na glavi izbrojana. Ne bojte se dakle; vi ste bolji od mnogo vrabaca.

8. Nego vam kažem: Koji god prizna mene pred ljudima priznaće i Sin Čovječiji njega pred anđelima Božijim;

9. A koji se odreče mene pred ljudima toga ću se odreći pred anđelima Božijim.

10. I svaki koji reče riječ protiv Sina Čovječijega, oprostiće mu se, a koji pohuli na Svetoga Duha neće mu se oprostiti.

11. A kad vas dovedu u sinagoge i pred načalstva i vlasti, ne brinite se kako ćete ili šta odgovoriti ili šta ćete kazati;

12. Jer će vas Sveti Duh naučiti u onaj čas šta treba reći.

13. Reče mu pak neko iz naroda: Učitelju, reci bratu mojemu da podijeli sa mnom nasleđe.

14. A on mu reče: Čovječe, ko mene postavi sudijom ili djeliteljem nad vama?

15. A njima reče: Gledajte i čuvajte se svake gramzivosti, jer niko ne živi od imovine svoje, što je suviše bogat.

16. Kaza im pak priču govoreći: U jednoga bogatog čovjeka rodi njiva.

17. I razmišljaše u sebi govoreći: Šta da činim, jer nemam u šta sabrati ljetinu svoju?

18. I reče: Ovo ću učiniti: srušiću žitnice svoje i sagradiću veće; i ondje ću sabrati sva žita moja i dobra moja;

19. I kazaću duši svojoj: Dušo; imaš mnoga dobra sabrana za mnoge godine; počivaj, jedi, pij, veseli se.

20. A Bog mu reče: Bezumniče, ove noći tražiće dušu tvoju od tebe; a ono što si pripremio čije će biti?

21. Tako biva onome koji sebi teče blago, a ne bogati se Bogom.

22. A učenicima svojim reče: Zato vam kažem: ne brinite se dušom svojom šta ćete jesti, ni tijelom u šta ćete se odjenuti;

23. Duša je pretežnija od jela i tijelo od odijela.

24. Pogledajte gavrane kako ne siju, niti žanju, niti imaju riznicu ni žitnicu, i Bog ih hrani. A koliko ste vi pretežniji od ptica!

25. A ko od vas brinući se može dodati rastu svome lakat jedan?

26. Ako, dakle, ne možete ni najmanje, zašto se brinete za ostalo?

27. Pogledajte krinove kako rastu: ne trude se, niti predu; ali vam kažem: ni Solomon u svoj slavi svojoj ne obuče se kao jedan od njih.

28. Ako li travu u polju, koja danas jeste, a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, koliko će više vas, malovjerni!

29. Ni vi ne ištite šta ćete jesti i šta ćete piti, i ne uznemiravajte se.

30. Jer sve ovo traže neznabošci ovoga svijeta; a Otac vaš zna da vama treba ovo.

31. Nego ištite Carstvo Božije, i sve ovo će vam se dodati.

32. Ne boj se, malo stado, jer bi volja Oca vašega da vam dade Carstvo.

33. Prodajte što imate i dajte milostinju; načinite sebi kese koje neće oveštati, riznicu na nebesima koja se neće isprazniti, gdje se lopov ne približava, niti moljac kvari.

34. Jer gdje je blago vaše ondje će biti i srce vaše.

35. Neka budu bedra vaša opasana i svjetiljke zapaljene.

36. A vi slični ljudima koji čekaju gospodara svojega, kada će se vratiti sa svadbe da mu, čim dođe i kucne, odmah otvore.

37. Blago slugama onim koje gospodar došavši nađe budne. Zaista vam kažem da će se opasati, i posadiće ih, i pristupiće te će im služiti.

38. I ako dođe u drugu stražu, i u treću stražu dođe, i nađe ih tako, blago slugama onim.

39. Ali ovo znajte: kad bi znao domaćin u koji će čas doći lopov, bdio bi, i ne bi pustio da mu potkopaju kuću.

40. I vi, dakle, budite spremni; jer u koji čas ne mislite, doći će Sin Čovječiji.

41. A Petar mu reče: Gospode, govoriš li ovu priču nama ili svima?

42. A Gospod reče: Ko je, dakle, taj vjerni i mudri upravitelj, kojega će postaviti gospodar nad čeljadi svojom da im daje obrok na vrijeme?

43. Blago slugi onome kojega gospodar njegov, došavši, nađe da čini tako.

44. Zaista vam kažem, nad svim imanjem svojim postaviće ga.

45. Ako li reče sluga taj u srcu svojemu: Neće moj gospodar još za dugo doći; i stane biti sluge i sluškinje, i jesti i piti, i opijati se;

46. Doći će gospodar toga sluge u dan kad ne očekuje, i u čas kad ne zna, i rasjeći će ga, i dio njegov metnuće s nevjernima.

47. A onaj sluga koji je znao volju gospodara svojega i nije pripravio niti učinio po volji njegovoj, biće mnogo bijen;

48. A koji nije znao, pa je učinio što zaslužuje batine, biće malo bijen. A od svakoga kome je mnogo dano, mnogo će se i tražiti; a kome je povjereno mnogo, od njega će se više iskati.

49. Dođoh da bacim oganj na zemlju; i kako bih želio da se već zapalio!

50. Ali se meni valja krstiti krštenjem, i kako mi je teško dok se to ne izvrši!

51. Mislite li da sam došao da mir dam na zemlji? Ne, kažem vam, nego razdjeljenje.

52. Jer od sada će petoro u jednoj kući biti razdijeljeni: troje protiv dvoje, i dvoje protiv troje.

53. Odijeliće se otac od sina i sin od oca; mati od kćeri i kći od matere; biće svekrva protiv snahe svoje i snaha protiv svekrve svoje.

54. A i narodu govoraše: Kad vidite oblak gdje se diže od zapada, odmah kažete: Dolazi pljusak; i biva tako.

55. I kad vidite gdje jugo duva kažete: Biće žega; i biva.

56. Licemjeri, lice neba i zemlje umijete raspoznavati, a vrijeme ovo kako ne raspoznajete?

57. A zašto i sami od sebe ne sudite ono što je pravedno?

58. Jer kad ideš sa suparnikom svojim poglavaru, potrudi se da se još na putu izbaviš od njega, da te ne odvuče sudiji, i sudija da te ne preda tamničaru, a tamničar da te ne baci u tamnicu.

59. Kažem ti: Nećeš izići odande dok ne daš i posljednju paru.

13 O pogibiji Galilejaca. Priča o neplodnoj smokvi. Iscjeljenje zgrčene žene u subotu. Priča o zrnu gorušičnom i o kvascu. O tijesnim vratima. Jadikovanje nad Jerusalimom.

U to pak vrijeme dođoše neki i kazaše mu za Galilejce čiju krv Pilat pomiješa sa žrtvama njihovim.

2. I odgovarajući Isus reče im: Mislite li da su ti Galilejci bili grješniji od sviju Galilejaca, kad su tako postradali?

3. Nisu, kažem vam, nego ako se ne pokajete, svi ćete tako izginuti.

4. Ili onih osamnaest što na njih pade kula u Siloamu i pobi ih, mislite li da su oni krivlji bili od sviju ljudi što žive u Jerusalimu?

5. Nisu, kažem vam, nego ako se ne pokajete, svi ćete tako izginuti.

6. Kaza pak ovu priču: neko imađaše smokvu posađenu u svome vinogradu, i dođe da traži roda na njoj, i ne nađe.

7. Onda reče vinogradaru: Evo tri godine kako dolazim i tražim roda na ovoj smokvi, i ne nalazim. Posijeci je! Zašto i zemlju da slabi?

8. A on odgovarajući reče mu: Gospodaru, ostavi je i ove godine dok okopam oko nje i metnem đubrivo.

9. Pa će možda roditi; ako li ne, posjeći ćeš je docnije.

10. A učaše u jednoj sinagogi subotom.

11. I gle, bješe ondje žena koja imađaše duha nemoći osamnaest godina, i bješe zgrčena, i ne mogaše se nikako uspraviti.

12. A kad je vidje Isus, prizva je i reče joj: Ženo, oslobođena si od nemoći svoje.

13. I stavi na nju ruke, i odmah se uspravi i slavljaše Boga.

14. A starješina sinagoge, negodujući što je Isus iscijeli u subotu, odgovorivši reče narodu: Šest je dana u koje treba raditi; u ove, dakle, dolazite te se liječite, a ne u dan subotni.

15. A Gospod mu odgovori i reče: Licemjere, svaki od vas ne odrješuje li u subotu svojega vola ili magarca od jasala i vodi da napoji?

16. A ovu, kćer Avraamovu, koju sveza satana evo osamnaest godina, ne trebaše li odriješiti od ove sveze u dan subotni?

17. I dok on ovo govoraše stiđahu se svi koji mu se protivljahu; a sav narod radovaše se za sva slavna djela što ih on činjaše.

18. A on govoraše: Čemu je slično Carstvo Božije, i sa čime ću ga uporediti?

19. Slično je zrnu gorušičnom, koje uzevši čovjek baci u vrt svoj, i uzraste i posta drvo veliko, i ptice nebeske nastaniše se na granama njegovim.

20. Opet reče: Sa čime ću uporediti Carstvo Božije?

21. Slično je kvascu koji uze žena i pokri ga u tri kopanje brašna, dok ne uskise sve.

22. I prolažaše po gradovima i selima učeći a idući u Jerusalim.

23. Reče mu pak neko: Gospode, je li malo onih koji se spasavaju? A on im reče:

24. Borite se da uđete na uska vrata; jer vam kažem: mnogi će tražiti da uđu i neće moći.

25. Kad ustane domaćin i zatvori vrata, i počnete napolju stajati i kucati u vrata govoreći: Gospode, Gospode, otvori nam! I odgovarajući reći će vam: Ne poznajem vas otkuda ste.

26. Tada ćete početi da govorite: Jedosmo pred tobom i pismo, i po trgovima našim učio si.

27. A on će reći: Kažem vam, ne poznajem vas otkuda ste. Odstupite od mene svi koji činite nepravdu!

28. Ondje će biti plač i škrgut zuba, kad vidite Avraama i Isaka i Jakova i sve proroke u Carstvu Božijem, a sebe napolju istjerane.

29. I doći će od istoka i zapada i od sjevera i juga i sješće za trpezu u Carstvu Božijem.

30. I gle, ima posljednjih koji će biti prvi, i ima prvih koji će biti posljednji.

31. U taj dan pristupiše neki fariseji govoreći mu: Iziđi i idi odavde, jer Irod hoće da te ubije.

32. I reče im: Idite i kažite toj lisici: Evo izgonim demone i vršim iscjeljenja danas i sutra, a treći dan završiću.

33. Ali danas i sutra i prekosutra treba mi ići; jer prorok ne može poginuti izvan Jerusalima.

34. Jerusalime, Jerusalime, koji ubijaš proroke i kamenuješ poslane tebi, koliko puta htjedoh da saberem čeda tvoja kao kokoš piliće svoje pod krila, i ne htjedoste!

35. Eto, ostavlja vam se dom vaš pust. A kažem vam: nećete me vidjeti dok ne dođe da rečete: Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje!

14 Isus u kući farisejevoj. Iscjeljenje čovjeka od vodene bolesti u subotu. O počasnim. mjestima i pozivanju siromaha na gozbu. Priča o velikoj večeri. O idenju za Hristom.

1. I dogodi se da uđe u subotu u dom jednog od starješina farisejskih da jede hljeb; i oni motrahu na njega.

2. I gle, bješe pred neki čovjek koji imaše vodenu bolest.

3. I odgovarajući Isus reče zakonicima i farisejima govoreći: Je li dopušteno u subotu liječiti? A oni oćutaše.

4. I on ga se dohvati. cijeli ga i otpusti.

5. I odgovarajući reče im: Koji od vas ne bi svojega magarca ili vola, da upadne u bunar, odmah izvadio u dan subotni?

6. I ne mogoše mu odgovoriti na to.

7. A zvanicama kaza priču, kad opazi kako izbirahu, začelja, i reče im:

8. Kad te ko pozove na svadbu, ne sjedaj u začelje, da ne bude među zvanicama neko ugledniji od tebe;

9. I da ne dođe onaj koji je pozvao i tebe i njega, i rekne ti: Podaj mjesto ovome. I onda ćeš sa stidom poći da zauzmeš posljednje mjesto.

10. Nego kad budeš pozvan, došavši sjedi na posljednje mjesto, da ti onaj koji te je pozvao reče kada dođe: Prijatelju, pomakni se naviše. Tada će ti biti čast pred onima koji sjede s tobom za trpezom.

11. Jer svaki koji sebe uzvisuje poniziće se, a koji sebe ponizuje uzvisiće se.

12. A i onome što ga je pozvao reče: Kada daješ ručak ili večeru, ne zovi prijatelje svoje, ni braću svoju, ni rođake svoje, ni bogate susjede, da ne bi onda i oni tebe pozvali i vratili ti.

13. Nego kad činiš gozbu, zovi siromahe, bogalje, hrome, slijepe;

14. I blažen ćeš biti što ti oni nemaju čime vratiti; nego će ti se vratiti o vaskrsenju pravednih.

15. A kada to ču neki od onih što sjeđahu s njima za trpezom, reče mu: Blažen je onaj koji bude jeo objed u Carstvu Božijem!

16. A on mu reče: Neki čovjek zgotovi veliku večeru i pozva mnoge.

17. I u vrijeme večere, posla slugu svojega da kaže zvanicama: Dođite, jer je već sve gotovo.

18. I počeše se svi redom izgovarati. Prvi mu reče: Kupih njivu i moram izići da je vidim; molim te, izgovori me.

19. I drugi reče: Kupih pet jarmova volova, i idem da ih ogledam; molim te, izgovori me.

20. I treći reče: Oženih se, i zato ne mogu doći.

21. I došavši sluga taj, javi ovo gospodaru svome. Tada se razgnjevi domaćin i reče slugi svome: Iziđi brzo na trgove i ulice gradske, i dovedi amo siromahe, i bogalje i hrome, i slijepe.

22. I reče sluga: Gospodaru, učinjeno je kako si zapovjedio, i još ima mjesta.

23. I reče gospodar slugi: Iziđi na puteve i među ograde, i privoli ih da uđu da mi se napuni dom.

24. Jer vam kažem da nijedan od onih zvanih ljudi neće okusiti moje večere. Jer je mnogo zvanih, ali je malo izabranih.

25. Iđaše pak s njime mnoštvo naroda, i obazrevši se reče im:

26. Ako neko dođe meni i ne mrzi oca svojega, i mater, i ženu, i djecu, i braću, i sestre, pa i život svoj, ne može biti moj učenik.

27. I ko ne nosi krsta svojega i za mnom ne ide, ne može biti moj učenik.

28. Jer ko od vas, kad hoće da zida kulu, ne sjedne najprije da proračuna izdatke, da li može dovršiti?

29. Da ne bi, kad postavi temelj pa ne mogne dovršiti, svi koji gledaju stali mu se rugati.

30. Govoreći: Ovaj čovjek poče zidati, pa ne može da dovrši.

31. Ili koji car, kad pođe u rat da se sukobi sa drugim carem, ne sjedne najprije i ne posavjetuje se da li je moćan sresti sa deset hiljada onoga što ide na njega sa dvadeset hiljada?

32. Ako li nije, on pošalje izaslanstvo dok je onaj još daleko i moli za mir.

33. Tako, dakle, svaki od vas koji se ne odreče svega što ima, ne može biti moj učenik.

34. So je dobra, ali ako i so obljutavi, čime će se osoliti?

35. Nije pogodna ni za zemlju ni za gnojivo, nego je prospu napolje. Ko ima uši da čuje neka čuje!

15 Priča o izgubljenoj ovci i izgubljenoj drahmi. Priča o bludnome sinu.

1. A približavahu mu se svi carinici i grješnici da ga čuju.

2. A fariseji i književnici gunđahu govoreći: Ovaj prima grješnike i jede s njima.

3. A on im kaza priču ovu govoreći:

4. Koji čovjek od vas, imajući sto ovaca i izgubivši jednu od njih, ne ostavi devedeset i devet u pustinji i ne ide za izgubljenom dok je ne nađe?

5. I kad je nađe, metne je na ramena svoja radujući se,

6. I došavši doma, sazove prijatelje i susjede govoreći im: Radujte se sa mnom. jer nađoh ovcu svoju izgubljenu.

7. Kažem vam da će tako biti veća radost na nebu zbog jednoga grješnika koji se kaje, negoli za devedeset i devet pravednika koji nemaju potrebe za pokajanjem.

8. Ili koja žena, imajući deset drahmi, ako izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku i ne pomete kuću i ne traži pažljivo dok ne nađe?

9. I našavši sazove prijateljice i susjetke, govoreći: Radujte se sa mnom jer nađoh drahmu koju izgubih.

10. Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božijim zbog jednoga grješnika koji se kaje.

11. I reče: Čovjek neki imađaše dva sina,

12. I reče mlađi od njih ocu: Oče, daj mi dio imanja što pripada meni. I on im podijeli imanje.

13. I poslije nekoliko dana pokupi mlađi sin sve svoje, i otide u zemlju daleku, i onamo prosu imanje svoje živeći razvratno.

14. A kad potroši sve, nastade velika glad u zemlji onoj, i on poče oskudijevati.

15. I otišavši pribi se kod jednoga žitelja one zemlje, i on ga posla u polje svoje da čuva svinje.

16. I željaše napuniti trbuh svoj roščićima koje svinje jeđahu, i niko mu ne davaše.

17. A kad dođe sebi, reče: Koliko najamnika u oca moga imaju hljeba isuviše, a ja umirem od gladi!

18. Ustavši otići ću ocu svojemu, pa ću mu reći: Oče, sagriješih nebu i tebi,

19. I više nisam dostojan nazvati se sinom tvojim: primi me kao jednoga od najamnika svojih.

20. I ustavši otide ocu svojemu. A kad je još podaleko bio, ugleda ga otac njegov i sažali mu se, i potrčavši zagrli ga i poljubi.

21. A sin mu reče: Oče, sagriješih nebu i tebi, i više nisam dostojan nazvati se sinom tvojim.

22. A otac reče slugama svojim: Iznesite najljepšu haljinu i obucite ga, i podajte mu prsten na ruku i obuću na noge.

23. I dovedite tele ugojeno te zakoljite, da jedemo i da se veselimo.

24. Jer ovaj sin moj bješe mrtav, i oživje; i izgubljen bješe, i nađe se. I stadoše se veseliti.

25. A sin njegov stariji bijaše u polju i dolazeći, kada se približi kući, ču pjevanje i igranje.

26. I dozvavši jednoga od slugu pitaše: Šta je to?

27. A on mu reče: Brat je tvoj došao; i otac tvoj zakla tele ugojeno što ga je zdrava dočekao.

28. A on se rasrdi i ne htjede da uđe. Tada iziđe otac njegov i moljaše ga.

29. A on odgovarajući reče ocu: Eto služim te toliko godina i nikad ne prestupih zapovijest tvoju, pa meni nikad nisi dao ni jareta da bih se proveselio sa prijateljima svojim.

30. A kada dođe taj tvoj sin, koji je rasuo imanje tvoje sa bludnicama, zaklao si mu tele ugojeno.

31. A on mu reče: Čedo, ti si svagda sa mnom, i sve moje jeste tvoje.

32. Trebalo je razveseliti se i obradovati, jer ovaj brat tvoj mrtav bješe, i oživje; i izgubljen bješe, i nađe se.

16 O nepravednom upravitelju. Izobličavanje fariseji. O svetinji braka. O bogatašu i ubogom Lazaru.

1. A učenicima svojim govoraše: Čovjek neki bijaše bogat i imaše upravitelja, a ovaj bi oklevetan kod njega, da mu rasipa imanje.

2. I dozvavši ga reče mu: Šta to čujem za tebe? Položi račun kako si upravljao domom, jer više ne možeš njime upravljati.

3. A upravitelj doma reče u sebi: Šta da radim, jer gospodar moj oduzima od mene upravu? Kopati ne mogu, prositi stidim se.

4. Znam šta ću raditi da bi me primili u domove svoje kad mi se oduzme upravljanje.

5. I dozvavši redom dužnike gospodara svojega, reče prvome: Koliko ti duguješ gospodaru mojemu?

6. A on reče: Sto mjera ulja. I reče mu: Uzmi priznanicu svoju i sjedi te brzo napiši pedeset.

7. Potom reče drugome: A ti, koliko duguješ? A on reče: Sto vreća pšenice. I reče mu: Uzmi priznanicu svoju i napiši osamdeset.

8. I pohvali gospodar nepravednog upravitelja što vješto učini; jer su sinovi ovoga vijeka vještiji od sinova svjetlosti u svome naraštaju.

9. I ja vama kažem: Načinite sebi prijatelje bogatstvom nepravednim da bi vas kad osiromašite primili u vječna obitališta.

10. Koji je vjeran u najmanjem i u mnogom je vjeran;i ko je nepravedan u najmanjem i u mnogom je nepravedan.

11. Ako, dakle, u nepravednom bogatstvu vjerni ne biste, ko će vam povjeriti istinsko?

12. I ako u tuđem ne biste vjerni, ko će vam dati vaše?

13. Nijedan sluga ne može dva gospodara služiti; jer, ili će jednoga mrziti a drugoga voljeti, ili će se jednoga držati a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i mamonu.

14. A ovo sve slušahu i fariseji, koji bijahu srebroljupci, i rugahu mu se.

15. I reče im: Vi ste oni koji se pravite pravedni pred ljudima, ali Bog zna srca vaša; jer što je u ljudi visoko, gadost je pred Bogom.

16. Zakon i Proroci su do Jovana; od tada se Carstvo Božije blagovijesti, i svaki se trudi da uđe u njega.

17. A lakše je nebu i zemlji proći negoli jednoj crtici iz Zakona propasti.

18. Svaki koji otpušta ženu svoju i uzima drugu, preljubu čini; i svaki koji se ženi raspuštenicom, preljubu čini.

19. Čovjek pak neki bješe bogat i oblačaše se u skerlet i u svilu, i sjajno se veseljaše svaki dan.

20. A bijaše neki siromah, po imenu Lazar, koji ležaše pred vratima njegovim gnojav,

21. I željaše da se nasiti mrvama koje padahu sa trpeze bogatoga; a još i psi dolažahu i lizahu gnoj njegov.

22. A kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u naručje Avraamovo; a umrije i bogataš, i sahraniše ga.

23. I u paklu, nalazeći se u mukama, podiže oči svoje i ugleda izdaleka Avraama i Lazara u naručju njegovu.

24. I on povika i reče: Oče Avraame, smiluj se na me i pošalji Lazara neka umoči u vodu vrh od prsta svojega da mi rashladi jezik: jer se mučim u ovome plamenu.

25. A Avraam reče: Sinko, sjeti se da si ti primio dobra svoja u životu svome, a tako i Lazar zla; sada pak on se tješi, a ti se mučiš.

26. I povrh svega toga, postavljena je među nama i vama provalija velika, da oni koji bi htjeli odovud k vama prijeći, ne mogu; niti oni otuda k nama prelaze.

27. Tada reče: Molim te pak, oče, da ga pošalješ domu oca mojega;

28. Jer imam petoricu braće: neka im posvjedoči da ne bi i oni došli na ovo mjesto mučenja.

29. Reče mu Avraam: Imaju Mojseja i proroke, neka njih slušaju.

30. A on reče: Ne, oče Avraame, nego ako im dođe neko iz mrtvih pokajaće se.

31. A on mu reče: Ako ne slušaju Mojseja i proroke, ako neko i iz mrtvih vaskrsne, neće se uvjeriti.

17 O sablaznima, praštanju i vjeri. O zaludnim slugama. Iscjeljenje desetorice gubavih. O dolasku Carstva Božijega i drugom dolasku Sina Čovječijega. Poziv na bdijenje.

1. A i učenicima svojim govoraše: Nije moguće da ne dođu sablazni; ali teško onome preko koga dolaze.

2. Bolje bi mu bilo da mu se vodenični kamen objesi o vrat i da ga bace u more, nego da sablazni jednoga od ovih malih.

3. Pazite na sebe! A ako ti sagriješi brat tvoj, pokaraj ga; pa ako se pokaje, oprosti mu.

4. I ako ti sedam puta na dan sagriješi, i sedam puta obrati se tebi i reče: kajem se, oprosti mu.

5. I rekoše apostoli Gospodu: Dometni nam vjere!

6. A Gospod reče: Kad biste imali vjere koliko zrno gorušično, rekli biste ovome dudu: Iščupaj se i usadi se u more! - i poslušao bi vas.

7. A koji će od vas, ako ima slugu koji ore ili koji čuva stado, kada dođe iz polja, reći mu: Hodi i odmah sjedi za trpezu?

8. Zar mu neće reći: Ugotovi nešto da večeram i opaši se te mi služi dok jedem i pijem, pa poslije ti jedi i pij?

9. Eda li će on zahvaliti slugi tome kad učini što mu je zapovjeđeno? Ne smatram.

10. Tako i vi kad izvršite sve što vam je zapovjeđeno, govorite: Mi smo nepotrebne sluge, jer smo učinili što smo dužni učiniti.

11. I kad on iđaše u Jerusalim, prolažaše između Samarije i Galileje.

12. I kad ulažaše u jedno selo, sretoše ga deset gubavih ljudi, koji stadoše izdaleka,

13. I podigoše glas govoreći: Isuse, Učitelju, pomiluj nas!

14. I vidjevši ih, reče im: Idite i pokažite se sveštenicima. I dogodi se, dok odlažahu, da se očistiše.

15. A jedan od njih, vidjevši da je izliječen, vrati se slaveći Boga iz svega glasa.

16. I pade ničice pred noge njegove i zablagodari mu. I taj bješe Samarjanin.

17. A Isus odgovarajući reče: Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su devetorica?

18. Kako se ne nađe nijedan drugi da se vrati i dade slavu Bogu, nego samo ovaj inoplemenik?

19. I reče mu: Ustani i idi; vjera tvoja spasla te je.

20. A upitan od fariseja, kada će doći Carstvo Božije, on im odgovori i reče: Carstvo Božije ne dolazi na vidljiv način.

21. Niti će se reći: Evo ga ovdje, ili: eno ga ondje; jer gle, Carstvo Božije unutra je u vama.

22. I učenicima reče: Doći će dani kada ćete zaželjeti da vidite jedan od dana Sina Čovječijega, i nećete vidjeti.

23. I reći će vam: evo ga ovdje, ili: eno ga ondje; ali ne odlazite niti tamo jurite!

24. Jer kao što munja sine s neba, i obasja sve što je pod nebom, tako će biti i Sin Čovječiji u Dan svoj.

25. Ali mu najprije treba mnogo postradati, i odbačenu biti od roda ovoga.

26. I kako bješe u dane Nojeve onako će biti i u dane Sina Čovječijega:

27. Jeđahu, pijahu, ženjahu se, udavahu se do onoga dana kad Noje uđe u kovčeg, i dođe potop i pogubi sve.

28. Slično kao što bješe u dane Lotove: jeđahu, pijahu, kupovahu, prodavahu, sađahu, zidahu;

29. A u dan kad iziđe Lot iz Sodoma, udari oganj i sumpor sa neba i pogubi sve.

30. Tako će biti i u onaj Dan kada se pojavi Sin Čovječiji.

31. U onaj Dan ko bude na krovu, a pokućstvo njegovo u kući, neka ne silazi da ga uzme; a tako i onaj u polju, neka se ne vraća natrag.

32. Sjećajte se žene Lotove.

33. Ako neko nastoji da sačuva život svoj, izgubiće ga; a koji ga izgubi, oživjeće ga.

34. Kažem vam: U onu noć dva će biti na jednoj postelji, jedan će se uzeti a drugi ostaviti;

35. Dvije će mljeti zajedno, jedna će se uzeti a druga ostaviti;

36. Dva će biti na njivi, jedan će se uzeti a drugi će se ostaviti.

37. I odgovarajući rekoše mu: Gdje, Gospode? A on im reče: Gdje je trup ondje će se i orlovi sabrati.

18 O molitvi: molba udovičina bezbožnom sudiji. Farisej i carinik. Isus priziva sebi djecu. O bogatom mladiću. Treće predskazivanje stradanja i vaskrsenja. Iscjeljenje slijepoga u Jerihonu.

1. Kaza im pak i priču kako treba svagda da se mole, i da ne klonu,

2. Govoreći: U nekome gradu bijaše nekakav sudija koji se Boga ne bojaše i ljudi ne stiđaše.

3. A u onome gradu bijaše jedna udovica, i ona dolažaše k njemu govoreći: Odbrani me od suparnika mojega.

4. I ne htjede zadugo. A najposlije reče u sebi: Ako se i ne bojim Boga i ljudi ne stidim,

5. No budući da mi dosađuje ova udovica, odbraniću je, da mi jednako ne dolazi i ne dodijava.

6. I reče Gospod: Čujte šta govori nepravedni sudija!

7. A zar Bog neće odbraniti izabranike svoje koji mu vapiju dan i noć, i zar će oklijevati?

8. Kažem vam da će ih ubrzo odbraniti. Ali Sin Čovječiji kada dođe, hoće li naći vjeru na zemlji?

9. A i nekima koji bijahu uvjereni za sebe da su pravedni, a ostale nipodaštavahu, kaza priču ovu:

10. Dva čovjeka uđoše u hram da se mole Bogu, jedan farisej a drugi carinik.

11. Farisej stade i moljaše se u sebi ovako: Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabljivci, nepravednici, preljubnici ili kao ovaj carinik.

12. Postim dvaput u sedmici; dajem desetak od svega što steknem.

13. A carinik izdaleka stajaše, i ne htjede ni očiju uzdignuti nebu, nego se bijaše u prsa svoja govoreći: Bože, milostiv budi meni grješnome!

14. Kažem vam, ovaj otide opravdan domu svome, a ne onaj. Jer svaki koji sebe uzvisuje poniziće se, a koji sebe ponizuje uzvisiće se.

15. A donošahu mu i dječicu da ih se dotakne; a kad vidješe učenici, zabraniše im.

16. A Isus dozvavši ih reče: Pustite djecu neka dolaze k meni, i ne sprečavajte ih; jer takvih je Carstvo Božije.

17. Zaista vam kažem: Koji ne primi Carstvo Božije kao dijete neće ući u njega.

18. I zapita ga neki knez govoreći: Učitelju blagi, šta da učinim pa da naslijedim život vječni?

19. A Isus mu reče: Što me zoveš blagim? Niko nije blag osim jednoga Boga.

20. Zapovijesti znaš: Ne čini preljubu; ne ubij; ne ukradi; ne svjedoči lažno; poštuj oca svojega i mater svoju.

21. A on reče: Sve sam ovo sačuvao od mladosti svoje.

22. A kada to ču Isus, reče mu: Još ti jedno nedostaje: prodaj sve što imaš i razdaj siromasima; i imaćeš blago na nebu: pa hajde za mnom.

23. A kad on to ču, postade žalostan; jer bješe veoma bogat.

24. A kad ga Isus vidje da postade žalostan, reče: Kako je teško onima koji imaju bogatstvo ući u Carstvo Božije!

25. Jer lakše je kamili proći kroz iglene uši negoli bogatome ući u Carstvo Božije.

26. A oni koji čuše rekoše: Pa ko se može spasti?

27. A on reče: Što je ljudima nemoguće Bogu je moguće.

28. Petar pak reče: Eto mi smo ostavili sve i pođosmo za tobom.

29. A on im reče: Zaista vam kažem: nema nikoga koji je ostavio kuću, ili roditelje, ili braću, ili sestre, ili ženu, ili djecu radi Carstva Božijega,

30. Koji neće primiti mnogostruko u ovo vrijeme i u dolazećem vijeku život vječni.

31. Uze pak Dvanaestoricu i reče im: Evo idemo gore u Jerusalim, i sve će se svršiti što su proroci pisali za Sina Čovječijega.

32. Jer će biti predan neznabošcima i rugaće mu se, i mučiće ga i popljuvaće ga.

33. I pošto ga išibaju ubiće ga, i trećeg dana vaskrsnuće.

34. A oni ništa od toga ne shvatiše i ova riječ bješe sakrivena od njih, i ne razumješe šta im se govori.

35. A kada se približavaše Jerihonu, slijepac neki sjeđaše kraj puta proseći.

36. Pa kada ču kako narod prolazi, raspitivaše: Šta je to?

37. I kazaše mu da Isus Nazarećanin prolazi.

38. I povika govoreći: Isuse, sine Davidov, pomiluj me!

39. A oni što iđahu naprijed korahu ga da ućuti, a on još jače vikaše: Sine Davidov, pomiluj me!

40. A Isus stade i zapovjedi da mu ga dovedu; a kad mu se približi, zapita ga

41. Govoreći: Šta hoćeš da ti učinim? A on reče: Gospode, da progledam.

42. A Isus mu reče: Progledaj! Vjera tvoja spasla teje.

43. I odmah progleda, i pođe za njim slaveći Boga. I sav narod koji vidje dade hvalu Bogu.

19 O Zakheju. Priča o deset kesa blaga. Svečani ulazak Hrista u Jerusalim. Izgon trgovaca iz hrama. Namjere starješina protiv Isusa.

1. I ušavši u Jerihon, prolažaše kroz njega.

2. I gle, čovjek zvani imenom Zakhej, i on bješe starješina carinika, i bješe bogat.

3. I tražaše da vidi Isusa ko je on; i ne mogaše od naroda, jer bješe maloga rasta.

4. I on potrčavši naprijed, pope se na divlju smokvu da ga vidi; jer je pored nje trebalo da prođe.

5. A kad Isus dođe na ono mjesto, pogledavši gore, vidje ga i reče mu: Zakheju, siđi brzo; jer mi danas valja biti u domu tvome.

6. I siđe brzo; i primi ga radujući se.

7. I svi koji vidješe negodovahu, govoreći kako uđe da gostuje kod grješnoga čovjeka.

8. A Zakhej stade i reče Gospodu: Gospode, evo pola imanja svoga daću siromasima, i ako koga nečim oštetih, vratiću četvorostruko.

9. A Isus mu reče: Danas dođe spasenje domu ovome; jer i ovo je sin Avraamov.

10. Jer Sin Čovječiji dođe da potraži i spase izgubljeno.

11. A kad oni to slušahu, nastavi kazivati priču; jer on bješe blizu Jerusalima, i oni mišljahu da će se odmah pojaviti Carstvo Božije.

12. Reče dakle: Čovjek neki plemenita roda otide u daljnu zemlju da primi sebi carstvo, pa da se vrati.

13. Dozvavši pak deset svojih slugu, dade im deset kesa srebra i kaza im: Trgujte dok se ne vratim.

14. A njegovi građani mrzeli su ga, i poslaše za njim izaslanstvo govoreći: Nećemo da on caruje nad nama.

15. I dogodi se, kada se on vratio primivši carstvo, reče da mu dozovu one sluge kojima dade srebro, da vidi šta je koji zaradio.

16. I dođe prvi govoreći: Gospodaru, kesa tvoja donese deset kesa.

17. I reče mu: Dobro, dobri slugo; za to što si u najmanjem bio vjeran, evo ti vlast nad deset gradova.

18. I dođe drugi govoreći: Gospodaru, kesa tvoja donese pet kesa.

19. A on reče i njemu: I ti budi nad pet gradova.

20. I treći dođe govoreći: Gospodaru, evo tvoja kesa koju sam držao zavezanu u ubrusu;

21. Jer sam se bojao tebe, zato što si čovjek strog: uzimaš što nisi ostavio, i žanješ što nisi sijao, i sabiraš gdje nisi vijao.

22. A on mu reče: Po tvojim ću ti riječima suditi, zli slugo! Znao si da sam ja čovjek strog, koji uzimam što nisam ostavio, i žanjem što nisam sijao, i sabiram gdje nisam vijao.

23. Pa zašto nisi dao srebro moje u mjenjačnicu, i došavši ja bih ga primio sa dobitkom?

24. I reče prisutnima: Uzmite od njega kesu i podajte onome što ima deset kesa.

25. I rekoše mu: Gospodaru, on ima deset kesa.

26. Kažem vam pak: Svakome koji ima daće se; a od onoga koji nema, uzeće se i ono što ima.

27. A one neprijatelje moje koji nisu htjeli da ja carujem nad njima, dovedite amo, i isijecite ih preda mnom.

28. I rekavši ovo Isus pođe naprijed idući naviše u Jerusalim.

29. A kada se približi Vitfagi i Vitaniji, kod gore nazvane Maslinska, posla dvojicu učenika svojih,

30. Rekavši: Idite u selo što je prema vama, i kada uđete u njega, naći ćete magare privezano na koje nikada niko od ljudi nije usjedao; odriješite ga i dovedite.

31. I ako vas ko upita: Zašto driješite? ovako mu kažite: Ono treba Gospodu.

32. A kad otidoše poslani, nađoše kao što im kaza.

33. A kad oni driješahu magare, rekoše im gospodari njegovi: Što driješite magare?

34. A oni rekoše: Ono treba Gospodu.

35. I dovedoše ga Isusu, i nabaciše haljine svoje na magare, i posadiše Isusa.

36. I kad on iđaše, prostirahu haljine svoje po putu.

37. A kada se on već približi podnožju Gore Maslinske, poče sve mnoštvo učenika u radosti hvaliti Boga gromkim glasom za sva čudesa koja vidješe.

38. Govoreći: Blagosloven car koji dolazi u ime Gospodnje! Mir na nebu i slava na visinama!

39. I neki od fariseja iz naroda rekoše mu: Učitelju, zabrani učenicima svojim.

40. I odgovarajući reče im: Kažem vam, ako oni ućute, kamenje će povikati.

41. I kada se približi, vidjevši grad zaplaka nad njim,

42. Govoreći: Kad bi i ti znao, bar u ovaj dan tvoj, ono što je za mir tvoj! Ali je sada sakriveno od očiju tvojih.

43. Jer će doći na tebe dani, i okružiće te neprijatelji tvoji opkopima, i opkoliće te, i stegnuće te sa sviju strana;

44. I srušiće tebe i djecu tvoju u tebi, i neće ostaviti u tebi ni kamena na kamenu, zato što nisi poznao vrijeme u kojemu si pohođen.

45. I ušavši u hram, stade izgoniti one što prodavahu u njemu i kupovahu.

46. Govoreći im: Napisano je: Dom moj, dom je molitve, a vi načiniste od njega pećinu razbojničku.

47. I učaše svaki dan u hramu. A prvosveštenici i književnici i narodni prvaci gledahu da ga pogube.

48. I ne nalažahu šta bi mu učinili; jer sav narod bješe prionuo uz njega slušajući ga.

20 O Hristovoj vlasti. Priča o zlim vinogradarima. O kamenu koji odbaciše zidari i o plaćanju poreze. O vaskrsenju mrtvih. Hristos Sin Božiji. Osuda književnika.

1. I dogodi se jednoga od onih dana dok je on učio narod u hramu i propovijedao jevanđelje, dođoše sveštenici i književnici sa starješinama.

2. I rekoše mu govoreći: Kaži nam, kakvom vlašću to činiš? Ili ko je taj što ti je dao tu vlast?

3. A on odgovarajući reče im: I ja ću vas upitati jednu riječ, i kažite mi:

4. Krštenje Jovanovo - da li bješe s neba ili od ljudi?

5. A oni pomisliše u sebi govoreći: Ako kažemo: s neba, reći će: zašto mu, dakle, ne vjerovaste?

6. Ako li rečemo: od ljudi, sav će nas narod kamenovati; jer je uvjeren da je Jovan prorok.

7. I odgovoriše da ne znaju otkuda.

8. A Isus im reče: Ni ja vama neću kazati kakvom vlasti ovo činim.

9. A narodu poče kazivati priču ovu: Čovjek neki posadi vinograd, i predade ga vinogradarima pa otide na duže vrijeme.

10. I u svoje vrijeme posla vinogradarima slugu da mu dadu od roda vinogradskoga; ali vinogradari ga izbiše, i poslaše praznih ruku.

11. I opet posla drugoga slugu; a oni i njega izbivši i osramotivši poslaše praznih ruku.

12. I posla opet trećega; a oni i njega raniše i istjeraše.

13. Onda reče gospodar vinograda: Šta da činim? Poslaću sina svojega ljubljenoga; valjda će se zastidjeti kad vide njega.

14. A vinogradari vidjevši ga razmišljahu u sebi govoreći jedan drugome: Ovo je nasljednik; hodite da ga ubijemo da nama ostane nasljedstvo.

15. I istjeraše ga napolje iz vinograda i ubiše. Šta će, dakle, učiniti njima gospodar vinograda?

16. Doći će i pogubiti ove vinogradare, i daće vinograd drugima. A oni kada to čuše rekoše: Ne dao Bog!

17. A on pogledavši na njih reče: Šta znači, dakle, ono što je napisano: Kamen koji odbaciše zidari, onaj postade glava od ugla?

18. Svaki koji padne na taj kamen razbiće se; a na koga on padne satrće ga.

19. I tražahu prvosveštenici i književnici da u onaj čas dignu ruke na njega, no pobojaše se naroda; jer razumješe da za njih ovu priču kaza.

20. I motrahu na njega; i poslaše uhode, koji se pretvarahu da su pravedni, ne bi li ga uhvatili u riječi, te da bi ga predali načelstvu i vlasti namjesnikovoj.

21. I upitaše ga govoreći: Učitelju, znamo da pravo govoriš i učiš, i ne gledaš ko je ko, nego zaista učiš putu Božijem:

22. Da li nam je dopušteno davati danak ćesaru ili ne?

23. A on, razumjevši prepredenost njihovu, reče im: Što me kušate?

24. Pokažite mi dinar; čiji je na njemu lik i natpis? A oni odgovarajući rekoše: Ćesarev.

25. A on im reče: Podajte, dakle, ćesarevo ćesaru, a Božije Bogu.

26. I ne mogoše ga uhvatiti u riječi pred narodom; i zadivivši se odgovoru njegovom umukoše.

27. I pristupiše neki od sadukeja, koji vele da nema vaskrsenja, i zapitaše ga,

28. Govoreći: Učitelju, Mojsej nam napisa: Ako kome umre brat koji ima ženu, i ovaj umre bez djece, da brat njegov uzme ženu i da podigne potomstvo bratu svojemu.

29. Bijaše, dakle, sedmoro braće, i prvi uze ženu, i umrije bez djece;

30. I uze drugi ženu, i on umrije bez djece;

31. I treći je uze isto tako; a tako i sva sedmorica, ne ostaviše djece i pomriješe.

32. A poslije sviju umrije i žena.

33. O vaskrsenju, dakle, kojega će od njih biti žena? Jer je sedmorica imadoše za ženu.

34. I odgovarajući Isus reče im: Sinovi ovoga vijeka žene se i udaju;

35. A koji se udostojiše dobiti onaj vijek i vaskrsenje iz mrtvih, niti se žene niti se udaju;

36. Jer više ne mogu umrijeti, jer su kao anđeli, i sinovi su Božiji kada su sinovi vaskrsenja.

37. A da mrtvi ustaju, i Mojsej pokaza kod kupine kada naziva Gospoda Bogom Avraamovim i Bogom Isakovim i Bogom Jakovljevim.

38. A Bog nije Bog mrtvih nego živih; jer su njemu svi živi.

39. A neki od književnika odgovarajući rekoše: Učitelju, dobro si kazao.

40. I ne smjedoše više ništa da ga pitaju. A on im reče:

41. Kako govore da je Hristos sin Davidov?

42. Kada sam David govori u knjizi Psalama: Reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni sa desne strane,

43. Dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim.

44. David, dakle, njega naziva Gospodom; pa kako mu je sin?

45. A kada sav narod slušaše, reče učenicima svojim:

46. Čuvajte se književnika, koji rado idu u dugačkim haljinama. i vole pozdrave na trgovima, i prva mjesta po sinagogama i začelja na gozbama;

47. Koji jedu kuće udovičke, i lažno se mole dugo, oni će još većma biti osuđeni.

21 Udovičina lepta. O razorenju jerusalimskoga hrama, gonjenju učenika i razrušenju Jerusalima. O drugom Dolasku i blizini Carstva Božijeg.

1. A pogledavši gore vidje bogate gdje meću priloge svoje u riznicu hrama.

2. A vidje i jednu sirotu udovicu kako meće ondje dvije lepte;

3. I reče: Zaista vam kažem: ova siromašna udovica metnu više od sviju;

4. Jer svi ovi staviše na dar Bogu od suviška svoga, a ona od sirotinje svoje metnu svu imovinu svoju što imaše.

5. I kad neki govorahu za hram da je ukrašen lijepim kamenjem i zavjetnim poklonima, reče:

6. Doći će dani u koje od svega što vidite neće ostati ni kamen na kamenu koji se neće razmetnuti.

7. I zapitaše ga govoreći: Učitelju, kada će to biti? I koji je znak kada će se to dogoditi?

8. A on reče: Pazite da vas ne prevare, jer mnogi će doći u ime moje govoreći: Ja sam, i: vrijeme se približilo. Nemojte, dakle, ići za njima.

9. A kada čujete za ratove i nemire, nemojte se uplašiti; jer sve to najprije treba da bude, ali nije odmah kraj.

10. Tada im reče: Ustaće narod na narod i carstvo na carstvo;

11. I zemljotresi veliki biće po mjestima, i biće gladi i pomori, i strahote i znaci veliki biće s neba.

12. A prije svega ovoga dignuće na vas ruke svoje i goniće vas i predavati u sinagoge i tamnice; vodiće vas pred careve i namjesnike zbog imena mojega.

13. A to će vam se dogoditi za svjedočanstvo.

14. Stavite, dakle, u srca svoja, da ne smišljate unaprijed kako ćete odgovarati;

15. Jer ja ću vam dati rječitost i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti ili odgovoriti svi vaši protivnici.

16. A predavaće vas i roditelji, i braća, i rođaci, i prijatelji, i pobiće neke od vas.

17. I svi će vas omrznuti zbog imena mojega.

18. Ni dlaka s glave vaše neće propasti.

19. Trpljenjem svojim spasavajte duše svoje.

20. A kada vidite da je vojska opkolila Jerusalim, onda znajte da se približilo opustošenje njegovo.

21. Tada, koji budu u Judeji neka bježe u gore, i koji budu u samome gradu neka izlaze napolje, i koji su u polju neka ne ulaze u grad;

22. Jer su ovo dani osvete, da se ispuni sve što je napisano.

23. A teško trudnicama i dojiljama u te dane. Jer će biti nevolja velika na zemlji, i gnjev na narodu ovome.

24. I pašće od oštrice mača, i biće odvedeni u ropstvo po svim narodima; i Jerusalim će gaziti neznabošci dok se ne ispune vremena neznabožaca.

25. I biće znaci na suncu i mjesecu i zvijezdama; i na zemlji muka i nevolja narodima u užasu od huke morske i valova.

26. Umiraće ljudi od straha i od očekivanja onoga što nailazi na svijet; jer će se sile nebeske pokrenuti.

27. I tada će ugledati Sina Čovječijega gdje dolazi na oblaku sa silom i slavom velikom.

28. A kada se počne ovo zbivati, uspravite se i podignite glave svoje, jer se približava izbavljenje vaše.

29. I kaza im priču: Gledajte na smokvu i na sva drveta;

30. Kad vidite da već potjeraju pupoljke, sami znate da je već blizu ljeto.

31. Tako i vi kad vidite da se ovo zbiva, znajte da je blizu Carstvo Božije.

32. Zaista vam kažem da ovaj naraštaj neće proći dok se ovo sve ne zbude.

33. Nebo i zemlja će proći, a riječi moje neće proći.

34. Ali pazite na sebe da srca vaša ne otežaju prejedanjem i pijanstvom i brigama ovoga života, i da Dan onaj ne naiđe na vas iznenada.

35. Jer će doći kao zamka na sve koji žive na licu vascijele zemlje.

36. Bdite, dakle, u svako vrijeme moleći se da se udostojite da izbjegnete sve što se ima dogoditi, i da stanete pred Sina Čovječijega.

37. A bijaše on danju u hramu i učaše, a noću izlažaše i boravljaše na gori zvanoj Maslinska.

38. I sav narod hitaše jutrom njemu u hram da ga sluša.

22 Juda sprema izdaju. Tajna Večera. Ko je najveći među učenicima. O Petrovom odricanju. Spasiteljeva uputstva učenicima i molitva na Maslinskoj gori. Judina izdaja i hvatanje Isusa. Petrovo odricanje. Ruganje Isusu i sud pred Sinedrionom.

1. Približavaše se pak praznik beskvasnih hljebova zvani Pasha.

2. I tražahu prvosveštenici i književnici kako bi ga ubili; ali se bojahu naroda.

3. A satana uđe u Judu, zvanog Iskariotski, koji bješe iz broja Dvanaestorice.

4. I on otišavši dogovori se sa prvosveštenicima i književnicima i vojvodama kako će im ga izdati.

5. A oni se obradovaše, i ugovoriše da mu dadu novaca.

6. I on obeća, i tražaše zgodnu priliku da im ga preda bez prisustva naroda.

7. A dođe dan beskvasnih hljebova u koji trebaše klati pashalno jagnje.

8. I posla Petra i Jovana rekavši: Idite i ugotovite nam Pashu da jedemo.

9. A oni mu rekoše: Gdje hoćeš da ugotovimo?

10. A on im reče: Eto, kad uđete u grad, srešće vas čovjek koji nosi krčag vode; idite za njim u kuću u koju on uđe.

11. I recite domaćinu kuće: Učitelj ti veli: gdje je odaja gdje ću jesti Pashu sa učenicima svojim?

12. I on će vam pokazati veliku zastrtu gornju sobu; ondje ugotovite.

13. I oni otidoše i nađoše kao što im je kazao; i ugotoviše Pashu.

14. I kada dođe čas, sjede za trpezu, i dvanaest apostola s njim.

15. I reče im: Veoma zaželjeh da ovu Pashu jedem s vama prije nego postradam:

16. Jer vam kažem da je neću više jesti dok se ne ispuni u Carstvu Božijem.

17. I uzevši čašu zablagodari, i reče: Uzmite i razdijelite je među sobom;

18. Jer vam kažem da neću piti od roda vinogradskoga dok ne dođe Carstvo Božije.

19. I uzevši hljeb zablagodari, prelomi ga i dade im govoreći: Ovo je tijelo moje koje se daje za vas; ovo činite za moj spomen.

20. A tako i čašu po večeri, govoreći: Ova je čaša Novi zavjet u krvi mojoj, koja se za vas prolijeva.

21. Ali evo ruke izdajnika mojega sa mnom na trpezi.

22. I Sin Čovječiji, dakle, ide kako je određeno; ali teško čovjeku onome koji ga izdaje!

23. I oni se stadoše pitati među sobom koji bi, dakle, od njih bio taj koji će to učiniti.

24. A nastade i prepirka među njima koji se od njih smatra da je veći.

25. A on im reče: Carevi naroda gospodare nad njima i vlastodršci njihovi nazivaju se dobrotvori.

26. Ali vi nemojte tako; nego ko je među vama veći, neka bude kao mlađi, i starješina kao sluga.

27. Jer ko je veći, koji sjedi za trpezom ili koji služi? Nije li onaj koji sjedi za trpezom? A ja sam među vama kao sluga.

28. A vi ste oni koji ste se održali sa mnom u iskušenjima mojim.

29. I ja vama zavještavam Carstvo kao što Otac moj meni zavješta,

30. Da jedete i pijete za mojom trpezom u Carstvu mome, i da sjedite na prijestolima i sudite nad dvanaest plemena Izrailjevih.

31. I reče Gospod: Simone, Simone, evo vas zaiska satana da vas vije kao pšenicu.

32. A ja se molih za tebe da vjera tvoja ne prestane; i ti, kada se obratiš, utvrdi braću svoju.

33. A on mu reče: Gospode, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt ići.

34. A on reče: Kažem ti, Petre, neće danas zapjevati pijetao dok se triput ne odrečeš da me poznaješ.

35. I reče im: Kad vas poslah bez kese i torbe i obuće, da li vam što nedostade? A oni rekoše: Ništa.

36. A on im reče: Ali sad koji ima kesu neka je uzme, tako i torbu; a koji nema neka proda haljinu svoju i kupi nož.

37. Jer vam kažem da još i ovo treba na meni da se izvrši što je napisano: I uvrstiše ga među bezakonike. Jer što je (pisano) o meni, završava se.

38. A oni rekoše: Gospode, evo ovdje dva noža. A on im reče: Dosta je.

39. I izišavši, otide po običaju na goru Maslinsku; a za njim otidoše i učenici njegovi.

40. A kad bi na mjestu reče im: Molite se da ne padnete u iskušenje.

41. I sam odstupi od njih koliko se može kamenom dobaciti, i kleknuvši na koljena moljaše se

42. Govoreći: Oče, kad bi htio da proneseš ovu čašu mimo mene! Ali ne moja volja, no tvoja neka bude!

43. A javi mu se anđeo s neba krijepeći ga.

44. I budući u samrtnoj borbi, moljaše se usrdnije; a znoj njegov bijaše kao kaplje krvi koje kaplju na zemlju.

45. I ustavši od molitve dođe učenicima, i nađe ih da spavaju od žalosti,

46. I reče im: Što spavate? Ustanite i molite se da ne padnete u iskušenje!

47. Dok on još govoraše, gle narod, i jedan od Dvanaestorice, zvani Juda, iđaše pred njima, i približi se Isusu da ga poljubi. Jer im bijaše dao ovakav znak: koga poljubim, taj je!

48. A Isus mu reče: Judo, zar cjelivom izdaješ Sina Čovječijega?

49. A kad oni što bijahu s njim vidješe šta će biti, rekoše mu: Gospode, da bijemo nožem?

50. I udari jedan od njih slugu prvosveštenikovog, i odsiječe mu desno uho.

51. A Isus odgovorivši reče: Ostavite se toga. I dohvativši se uha njegovog, iscijeli ga.

52. A prvosveštenicima i vojvodama hramovnim i starješinama koji bijahu došli na njega reče Isus: Zar ste kao na razbojnika izišli s noževima i koljem da me uhvatite?

53. Svaki dan bio sam s vama u hramu i ne digoste ruke na mene; ali ovo je vaš čas i vlast tame.

54. A kad ga uhvatiše, odvedoše ga i uvedoše u dvor prvosveštenika. A Petar iđaše za njim izdaleka.

55. I kad naložiše vatru nasred dvorišta i sjedoše zajedno, i Petar sjeđaše među njima.

56. Vidjevši ga pak jedna sluškinja gdje sjedi kod vatre, i pogledavši na njega reče: I ovaj bješe sa njim.

57. A on ga se odreče govoreći: Ženo, ne poznajem ga.

58. I malo zatim vidje ga i drugi i reče: I ti si od njih. A Petar reče: Čovječe, nisam.

59. I pošto prođe oko jednoga časa, drugi neko potvrđivaše govoreći: Zaista i ovaj bješe s njim; jer je Galilejac.

60. A Petar reče: Čovječe, ne znam šta govoriš. I odmah dok on još govoraše zapjeva pijetao.

61. I obazrevši se Gospod pogleda na Petra, i sjeti se Petar riječi Gospodnje kako mu reče: Prije nego što pijetao zapjeva odreći ćeš me se triput.

62. I izišavši napolje, plakaše gorko.

63. A ljudi koji držahu Isusa rugahu mu se, i bijahu ga.

64. I pokrivši ga udarahu ga po licu i pitahu ga govoreći: Proreci ko te udari?

65. I druge mnoge hule govorahu na njega.

66. I kada se razdani, sabraše se starješine narodne, prvosveštenici i književnici, i odvedoše ga u svoj Sinedrion

67. Govoreći: Ako si ti Hristos, kaži nam. A on im reče: Ako vam i kažem, nećete vjerovati.

68. A ako vas i zapitam, nećete mi odgovoriti, niti ćete me pustiti.

69. Odsada će Sin Čovječiji sjedjeti sa desne strane sile Božije.

70. Svi pak rekoše: Ti li si, dakle, Sin Božiji? A on im reče: Vi kažete da sam ja.

71. A oni rekoše: Što nam još treba svjedočenja? Jer sami čusmo iz usta njegovih.

23 Isus na sudu pred Pilatom i Irodom. Zahtjev Judejaca da se Varava pusti a Isus razapne. Osuda Hrista. Put na Golgotu. Raspeće. Raspeti razbojnici. Krsna smrt. Kapetan proslavlja Boga. Pogreb.

1. I ustade sve mnoštvo i odvede ga Pilatu.

2. I počeše ga tužiti govoreći: Ovoga nađosmo da otpađuje narod naš, i zabranjuje davati ćesaru danak, i govori da je on Hristos car.

3. A Pilat ga zapita govoreći: Jesi li ti car judejski? A on odgovarajući reče mu: Ti kažeš.

4. A Pilat reče prvosveštenicima i narodu: Ne nalazim nikakve krivice na ovom čovjeku.

5. A oni uporno navaljivahu govoreći: On buni narod učeći po svoj Judeji počevši od Galileje pa sve dovde.

6. A Pilat čuvši za Galileju zapita: Zar je ovaj čovjek Galilejac?

7. I doznavši da je iz područja Irodova, posla ga Irodu, koji i sam bijaše u Jerusalimu onih dana.

8. A Irod vidjevši Isusa veoma se obradova; jer je odavno želio da ga vidi, pošto je mnogo slušao o njemu, i nadaše se da će vidjeti od njega neki znak.

9. I postavljaše mu mnoga pitanja; ali mu on ništa ne odgovori.

10. Stajahu pak prvosveštenici i književnici i žestoko ga optuživahu.

11. A Irod ga ponizi sa svojim vojnicima i naruga mu se, obuče mu bijelu haljinu i posla ga natrag Pilatu.

12. I u taj se dan pomiriše Pilat i Irod među sobom; jer prije bijahu u zavadi.

13. A Pilat, sazvavši prvosveštenike i starješine i narod,

14. Reče im: Dovedoste mi ovoga čovjeka kao da on otpađuje narod, i eto, ja ga pred vama ispitah, i ne nađoh na ovome čovjeku nijedne krivice od onih za koje ga vi optužujete;

15. A ni Irod, jer vam ga natrag posla. I eto, nije učinio ništa što bi zasluživalo smrt.

16. Da ga, dakle, kaznim i pustim.

17. A moraše da im o Prazniku oslobodi jednoga.

18. A oni svi zajedno povikaše govoreći: Uzmi ovoga, a pusti nam Varavu!

19. Ovaj bijaše bačen u tamnicu za nekakvu pobunu učinjenu u gradu i za ubistvo.

20. A Pilat opet povika hoteći da pusti Isusa.

21. A oni vikahu govoreći: Raspni ga, raspni!

22. A on im po treći put reče: Kakvo je, dakle, zlo on učinio? Ja ništa na njemu ne nađoh što bi zasluživalo smrt; dakle, da ga kaznim pa da ga pustim.

23. A oni jednako navaljivahu s velikom vikom, i iskahu da se on razapne; i nadvlada vika njihova i prvosveštenička.

24. I Pilat presudi da bude po traženju njihovu.

25. I pusti im Varavu, bačenog u tamnicu za pobunu i ubistvo, kojega iskahu, a Isusa predade njima na volju.

26. I kada ga povedoše, zadržaše nekoga Simona Kirinejca, koji se vraćaše iz polja, i staviše na njega krst da nosi za Isusom.

27. A za njim iđaše veliko mnoštvo naroda i žena, koje plakahu i naricahu za njim.

28. A Isus obazrevši se na njih reče: Kćeri jerusalimske, ne plačite za mnom, nego plačite za sobom i za djecom svojom.

29. Jer evo, dolaze dani u koje će se reći: Blago nerotkinjama, i utrobama koje ne rodiše, i dojkama koje ne dojiše.

30. Tada će početi govoriti gorama: Padnite na nas; i bregovima: Pokrijte nas!

31. Jer kad ovako čine sa sirovim drvetom, šta li će biti sa suhim?

32. Vođahu pak i druga dva zločinca sa njim da pogube.

33. I kada dođoše na mjesto zvano Lobanja, ondje razapeše njega i zločince, jednoga s desne strane a drugoga s lijeve.

34. A Isus govoraše: Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine! I dijeleći haljine njegove bacahu kocku.

35. I narod stajaše gledajući. A i starješine ruga hu mu se s njima govoreći Druge spase, neka spase sebe, ako je on Hristos izabranik Božiji.

36. A i vojnici mu se rugahu, pristupahu i davah) mu ocat.

37. I govorahu: Ako si ti car judejski, spasi samog sebe!

38. A bijaše nad njim i natpis napisan slovima jelinskim i latinskim i jevrejskim: Ovo je car judejski.

39. A jedan od obješenih zločinaca huljaše na njega govoreći: Ako si ti Hristos, spasi sebe i nas!

40. A drugi odgovorivši ukoravaše ga govoreći: Zar se ti ne bojiš Boga, kada si i sam osuđen tako?

41. A mi smo pravedno osuđeni, jer primamo po svojim djelima kao što smo zaslužili; a on nikakva zla ne učini.

42. I reče Isusu: Sjeti me se. Gospode. kada dođeš u Carstvu svome.

43. I reče mu Isus: Zaista ti kažem, danas ćeš biti sa mnom u raju.

44. A bijaše oko šestoga časa, i tama bi po svoj zemlji do časa devetoga.

45. I pomrča sunce, i zavjesa hramovna razdrije se napola.

46. I povikavši Isus iz svega glasa reče: Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj. I rekavši ovo izdahnu.

47. A kad vidje kapetan šta se dogodi, proslavi Boga govoreći: Zaista ovaj čovjek bješe pravednik.

48. I sav narod koji se bijaše skupio da gleda ovaj prizor, kad vidje šta bi, vrati se bijući se u prsa.

49. A stajahu izdaleka svi poznanici njegovi i žene koje ga pratiše iz Galileje, posmatrajući ovo.

50. I gle, čovjek po imenu Josif, koji bješe savjetnik i čovjek dobar i pravedan, iz Arimateje, grada judejskog,

51. Koji ne bijaše pristao na njihovu odluku i na njihovo djelo, a i sam čekaše Carstvo Božije,

52. Pristupivši Pilatu zaiska tijelo Isusovo.

53. I skide ga i obvi platnom, i položi ga u grob usječen u kamenu, u koji ne bijaše nikad niko položen.

54. I dan bijaše petak, i subota osvitaše.

55. A iđahu u pratnji i žene, koje bijahu došle sa Isusom iz Galileje, i vidješe grob i kako bi položeno tijelo njegovo,

56. Pa se vratiše i pripremiše mirise i miro. Subotu pak provedoše u miru po Zakonu.

24 Mironosice na grobu i kazivanje anđela o Hristovom vaskrsenju. Petar na grobu Isusovu. Javljanje Hrista dvojici učenika na putu za Emaus. Javljanje apostolima. Obećanje Svetoga Duha učenicima i blagoslov. Vaznesenje.

1. A u prvi dan nedjelje dođoše vrlo rano na grob, i donesoše mirise što pripraviše, a s njima i neke druge žene;

2. Ali nađoše kamen odvaljen od groba.

3. I ušavši ne nađoše tijelo Gospoda Isusa.

4. I dok se one čuđahu tome, gle, dva čovjeka stadoše pred njih u blistavim haljinama;

5. A kada se one uplašiše i oboriše lica zemlji, rekoše im: Što tražite živoga meću mrtvima?

6. Nije ovdje, nego ustade; sjetite se kako vam kaza dok bješe još u Galileji,

7. Govoreći kako Sin Čovječiji treba da bude predan u ruke ljudi grješnika i da bude razapet i treći dan da vaskrsne.

8. I sjetiše se riječi njegovih.

9. Pa vrativši se od groba, javiše sve ovo Jedanaestorici i svima ostalima.

10. A to bijahu Magdalina Marija i Jovana i Marija Jakovljeva i ostale s njima koje kazaše ovo apostolima.

11. I ovima se učiniše njihove riječi kao buncanje, i ne vjerovaše im.

12. A Petar ustade pa otrča na grob, i nagnuvši se vidje samo pokrove gdje leže, i otide čudeći se u sebi tome što se dogodilo.

13. I gle, dvojica od njih iđahu u onaj dan u selo koje bijaše udaljeno od Jerusalima šezdeset stadija i zvaše se Emaus.

14. I oni govorahu među sobom o svim ovim događajima.

15. I dok oni razgovarahu i raspravljahu, približi se i sam Isus i iđaše s njima.

16. Ali oči njihove bjehu zadržane da ga ne poznaju.

17. A on im reče: Kakav je to razgovor koji vodite među sobom idući, i što ste neveseli?

18. A jedan, po imenu Kleopa, odgovarajući reče mu: Zar si ti jedini stranac u Jerusalimu, i zar nisi saznao šta se u njemu zbilo ovih dana?

19. I reče im: Šta? A oni mu rekoše: O Isusu Nazarećaninu, koji bješe čovjek prorok, silan na djelu i u riječi pred Bogom i svim narodom;

20. Kako ga predadoše prvosveštenici i knezovi naši da bude osuđen na smrt, i razapeše ga?

21. A mi se nadasmo da je on taj koji će izbaviti Izrailja. Ali povrh svega toga, ovo je danas treći dan otkako se ovo dogodi.

22. A zaprepastiše nas i neke žene između nas koje su bile rano na grobu,

23. Pa ne našavši tijelo njegovo, dođoše govoreći da su vidjele i pojavu anđela koji govorahu da je on živ.

24. I neki od naših otidoše na grob, i nađoše tako kao što i žene kazaše, ali njega ne vidješe.

25. A on im reče: O bezumni i sporoga srca za vjerovanje u sve što govoriše proroci!

26. Nije li trebalo da Hristos to pretrpi i da uđe u slavu svoju?

27. I počevši od Mojseja i od sviju Proroka razjasni im što je u svim Pismima o njemu pisano.

28. I približiše se selu u koje iđahu, i on se činjaše da hoće dalje da ide.

29. A oni ga ustavljahu govoreći: Ostani s nama, jer je dan nagnuo i blizu je veče. I uđe da ostane s njima.

30. I dok on sjeđaše s njima za trpezom, uzevši hljeb blagoslovi i prelomivši ga davaše im.

31. A njima se otvoriše oči i poznaše ga. I on posta nevidljiv za njih.

32. I rekoše oni jedan drugome: Ne goraše li srce naše u nama dok nam govoraše putem i dok nam objašnjavaše Pisma?

33. I ustavši onoga časa, vratiše se u Jerusalim, i nađoše okupljenu Jedanaestoricu i one koji bijahu s njima.

34. Koji govorahu: Zaista ustade Gospod, i javi se Simonu.

35. I oni ispričaše šta bi na putu, i kako ga poznaše pri lomljenju hljeba.

36. I dok oni ovo govorahu, i sam Isus stade među njih, i reče im: Mir vam!

37. A oni se uplašiše, i budući ustrašeni, pomisliše da vide duha.

38. I reče im: Što ste zbunjeni? I zašto takve pomisli ulaze u srca vaša?

39. Vidite ruke moje i noge moje, da sam ja glavom; opipajte me i vidite; jer duh nema tijela i kostiju kao što vidite da ja imam.

40. I ovo rekavši pokaza im ruke i noge.

41. A dok još ne vjerovahu od radosti i dok se čuđahu, reče im: Imate li ovdje šta za jelo?

42. A oni mu dadoše komad ribe pečene, i meda u saću.

43. I uzevši jede pred njima.

44. A njima reče: Ovo su riječi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da se mora sve ispuniti što je o meni napisano u Zakonu Mojsejevu i u Prorocima i u Psalmima.

45. Tada im otvori um da razumiju Pisma.

46. I reče im: Tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i vaskrse iz mrtvih trećega dana,

47. I da se u njegovo ime propovijeda pokajanje i oproštenje grijehova po svim narodima, počevši od Jerusalima.

48. A vi ste svjedoci ovome.

49. I evo, ja ću poslati obećanje Oca svojega na vas; a vi sjedite u gradu Jerusalimu dok se ne obučete u silu s visine.

50. I izvede ih napolje do Vitanije, i podigavši ruke svoje blagoslovi ih.

51. I dok ih on blagosiljaše, odstupi od njih i uznošaše se na nebo.

52. A oni mu se pokloniše i vratiše se u Jerusalim sa radošću velikom,

53. I bjehu neprestano u hramu hvaleći i blagosiljajući Boga. Amin!

// Projekat Rastko / Bogoslovlje / Novi zavjet //
[ Promena pisma | Pretraga | Mapa Projekta | Kontakt | Pomoć ]