Novi Zavjet

POSLANICE

POSLANICA SVETOG APOSTOLA PAVLA RIMLjANIMA

1 Uvod. Jevanđelje o Hristu je sila Božija na spasenje svakome koji vjeruje. O istini, slavi i pravdi Božijoj i o gnjevu na bezbožnost.

1. Pavle, sluga Isusa Hrista, pozvani apostol, izabran za jevanđelje Božije,

2. Koje Bog naprijed obeća preko proroka svojih u Svetim Pismima,

3. O Sinu svojemu, koji je po tijelu rođen od sjemena Davidova,

4. Isusu Hristu Gospodu našem, koji je objavljen u sili po Duhu Svetome za Sina Božijega vaskrsenjem iz mrtvih,

5. Kroz kojega primismo blagodat i apostolstvo, da radi Imena njegovog privedemo u poslušnost vjere sve neznabošce,

6. Među kojima ste i vi pozvanici Isusa Hrista,

7. Svima koji su u Rimu ljubljenima od Boga, pozvanima svetima, blagodat vam i mir od Boga Oca našega i Gospoda Isusa Hrista.

8. Prvo, dakle, zahvaljujem Bogu svojemu kroz Isusa Hrista za sve vas što se o vjeri vašoj govori po svemu svijetu.

9. Jer mi je svjedok Bog, kojemu služim duhom svojim u jevanđelju Sina njegova, da vas se sjećam bez prestanka,

10. Moleći se svagda Bogu u molitvama svojim da bi mi nekada voljom Božijom uspjelo da dođem k vama;

11. Jer žarko želim da vas vidim, da vam predam neki duhovni dar za vaše utvrđenje.

12. To jest, da se tu sa vama utješim zajedničkom vjerom, i vašom i mojom.

13. Ali vam neću zatajiti, braćo, da sam mnogo puta namjeravao da vam dođem, da i među vama imam neki plod kao i među ostalim neznabošcima, pa bih dosad spriječen.

14. Dužan sam i Jelinima i Varvarima, i mudrima i nerazumnima.

15. Otuda moja želja da i vama koji ste u Rimu propovijedam jevanđelje.

16. Jer se ne stidim jevanđelja Hristova, jer je ono sila Božija na spasenje svakome koji vjeruje, a najprije Judejcu i Jelinu.

17. Jer se u njemu otkriva pravda Božija iz vjere u vjeru, kao što je napisano: A pravednik će od vjere živjeti.

18. Jer se otkriva gnjev Božiji s neba na svaku bezbožnost i nepravdu ljudi koji drže istinu u nepravdi.

19. Jer što se može doznati za Boga poznato je njima, jer im je Bog objavio.

20. Jer što je na Njemu nevidljivo, od postanja svijeta umom se na stvorenjima jasno vidi, njegova vječna sila i božanstvo, da nemaju izgovora.

21. Jer kad poznaše Boga, ne proslaviše ga kao Boga, niti mu zahvališe, nego zaludješe u svojim umovanjima, i potamnje nerazumno srce njihovo;

22. Govoreći da su mudri, poludješe,

23. I zamijeniše slavu besmrtnoga Boga podobijem smrtnoga čovjeka i ptica i četvoronožnih životinja i gmizavaca.

24. Zato ih predade Bog u željama njihovih srca u nečistotu, da se beščaste tjelesa njihova među njima samima;

25. Koji zamijeniše istinu Božiju lažju, i više poštovaše i poslužiše tvari nego Tvorcu, koji je blagosloven u vijekove. Amin.

26. Zato ih predade Bog u sramne strasti. Jer i žene njihove pretvoriše prirodno upotrebljavanje u protivprirodno,

27. A isto tako i muškarci ostavivši prirodno upotrebljavanje žena, raspališe se željom svojom jedan na drugoga, muškarci sa muškarcima čineći sram, primajući na sebi odgovarajuću platu za svoju zabludu.

28. I kako ne mariše da poznaju Boga, predade ih Bog u pokvaren um da čine što je neprilično,

29. Njih koji su ispunjeni svake nepravde, bluda, zloće, lakomstva, nevaljalstva, puni zavisti, ubistva, svađe, lukavstva, zloćudnosti:

30. Došaptači, opadači, bogomrsci, nasilnici, gordeljivci, hvalisavci, izmišljači zala, nepokorni roditeljima,

31. Nerazumni, nevjere, neosjetljivi, nepomirljivi, nemilostivi.

32. Oni, poznavši pravdu Božiju, da koji to čine zaslužuju smrt, ne samo da čine to, nego i odobravaju onima koji to čine.

2 O sudu Božijem; o Judejcima i Jelinima; o prirodnom zakonu i obrezanju.

1. Zato nemaš izgovora, o čovječe, koji god sudiš, jer u čemu sudiš drugome, sebe osuđuješ; jer ti koji sudiš činiš to isto.

2. A znamo da je sud Božiji istinit nad onima koji to čine.

3. A pomišljaš li to, o čovječe, koji sudiš onima koji to čine, a činiš isto, da ćeš ti izbjeći sud Božiji?

4. Ili prezireš bogatstvo njegove dobrote i krotosti i dugotrpljenja, ne znajući da te dobrota Božija na pokajanje vodi?

5. Nego svojom upornošću i nepokajanim srcem sabiraš sebi gnjev za dan gnjeva i otkrivanja pravednoga suda Boga,

6. Koji će dati svakome po djelima njegovim:

7. Život vječni onima koji istrajnošću u dobrim djelima traže slavu i čast i besmrtnost;

8. A jarost i gnjev onima koji se uporno protive istini a pokoravaju nepravdi.

9. Nevolja i tuga na svaku dušu čovjeka koji čini zlo, a najprije Judejca i Jelina;

10. A slava i čast i mir svakome koji čini dobro, a najprije Judejcu i Jelinu;

11. Jer Bog ne gleda ko je ko.

12. Jer koji bez zakona sagriješiše, bez zakona će i izginuti; a koji pod zakonom sagriješiše, po zakonu će se osuditi.

13. Jer nisu pravedni pred Bogom oni koji slušaju zakon, nego će se opravdati oni koji ispunjavaju zakon.

14. Jer kad neznabošci nemajući zakona čine od prirode što je po zakonu, oni nemajući zakon sami su sebi zakon;

15. Oni dokazuju da je u srcima njihovim napisano ono što je po zakonu, pošto svjedoči savjest njihova, i pošto se misli njihove među sobom optužuju ili opravdavaju,

16. Na dan kada Bog uzasudi tajne ljudske po jevanđelju mojemu kroz Isusa Hrista.

17. Gle, ti se zoveš Judejac i oslanjaš se na zakon, i hvališ se Bogom,

18. I znaš volju (njegovu), i umiješ da razlikuješ šta je dobro, naučen od zakona;

19. I smatraš da si vođ slijepima, svjetlost onima koji su u mraku,

20. Vaspitač nerazumnima, učitelj djeci, koji ima oličenje znanja i istine u zakonu.

21. Zar ti, dakle, koji učiš druge, sebe ne učiš?

22. Ti koji propovijedaš da se ne krade, kradeš? Koji govoriš da se ne čini preljuba, činiš preljubu? Ti koji se gadiš na idole, kradeš svetinju?

23. Zar ti koji se hvališ zakonom, prestupanjem zakona vrijeđaš Boga?

24. Jer se ime Božije zbog vas huli među neznabošcima, kao što je napisano.

25. Jer obrezanje koristi, ako zakon ispunjavaš; ako li si prijestupnik zakona, obrezanje je tvoje neobrezanje postalo.

26. Ako, dakle, neobrezani čuva zapovijesti zakona, zar se neće njegovo neobrezanje računati za obrezanje?

27. I onaj koji je po prirodi neobrezan, a ispunjava zakon, osudiće tebe koji si pored Pisma i obrezanja prestupnik zakona.

28. Jer nije ono Judejac što je spolja, niti je ono obrezanje što je spolja, na tijelu,

29. Nego je ono Judejac koji je to iznutra, i obrezanje je obrezanje srca duhom a ne slovom; takvome je pohvala ne od ljudi nego od Boga.

3 O Božijoj pravednosti. Svi su ljudi grješnici; opravdaće se ne djelima Zakona nego vjerom u Hristu.

1. Kakvo je, dakle, preimućstvo Judejca, ili kakva je korist obrezanja?

2. Mnogo u svakom pogledu. Prvo, što su im povjerene riječi Božije.

3. Jer šta ako neki ne vjerovaše? Zar će njihovo nevjerovanje vjeru Božiju ukinuti?

4. Nikako! Nego, neka je Bog istinit, a čovjek je svaki laža, kao što je napisano: Da se opravdaš u riječima svojim i da pobijediš kada ti sude.

5. Ako li naša nepravda objavljuje Božiju pravednost, šta ćemo reći? Zar je Bog nepravedan kada pokazuje gnjev? Kao čovjek govorim.

6. Nikako! Jer kako bi onda Bog mogao suditi svijetu?

7. Jer ako se istina Božija kroz moju laž pokaza obilno na slavu Njegovu, zašto još i ja kao grješnik da budem osuđen?

8. I zar ćemo, kao što nas grde i kao što kažu neki da mi govorimo, činiti zlo da dođe dobro? Njihova je osuda pravedna.

9. Šta, dakle? Imamo li prednost? Nikako! Jer prethodno dokazasmo da su i Judejci i Jelini svi pod grijehom.

10. Kao što je napisano: Nema nijednog pravednog,

11. Nema onoga koji razumije, nema onoga koji traži Boga.

12. Svi zastraniše i zajedno nevaljali postaše: nema ga koji čini dobro, nema baš nijednoga.

13. Njihovo je grlo grob otvoren, jezicima svojim varahu, otrov je aspidin pod usnama njihovim.

14. Usta su im puna kletve i gorčine.

15. Noge su im brze da prolijevaju krv.

16. Pustoš i bijeda je na putevima njihovim;

17. I puta mirnog ne poznaše.

18. Nema straha Božijega pred očima njihovim.

19. A znamo da ono što zakon govori, govori onima koji su u zakonu, da se svaka usta zatvore, i sav svijet da bude kriv Bogu;

20. Jer djelima zakona ni jedno tijelo neće se opravdati pred njim; jer kroz zakon dolazi poznanje grijeha.

21. A sada se bez zakona javila pravda Božija, posvjedočena od Zakona i Proroka:

22. I to pravda Božija kroz vjeru u Isusa Hrista za sve i na sve koji vjeruju, jer nema razlike.

23. Jer svi sagriješiše i lišeni su slave Božije,

24. A opravdavaju se darom, blagodaću njegovom, kroz iskupljenje koje je u Hristu Isusu,

25. Kojega odredi Bog da bude krvlju svojom žrtva pomirenja kroz vjeru, da pokaže pravdu svoju oproštenjem pređašnjih grijeha,

26. U dugotrpljenju Božijem, da se pokaže pravda njegova u sadašnje vrijeme, da je On pravedan i da opravdava onoga koji je od vjere Isusove.

27. Gdje je, dakle, hvalisanje? Isključeno je. Kakvim zakonom? Da li zakonom djela? Ne, nego zakonom vjere.

28. Mislimo, dakle, da će se čovjek opravdati vjerom bez djela zakona.

29. Ili je Bog samo Judejaca, a ne i neznabožaca? Da, i neznabožaca.

30. Jer jedan je Bog, koji će opravdati obrezanje iz vjere i neobrezanje vjerom.

31. Ukidamo li, dakle, zakon vjerom? Nikako! Nego zakon utvrđujemo.

4 Opravdanje Avraama vjerom. Hristos je opravdanje naše.

1. Šta ćemo, dakle, reći za Avraama, oca našega, da je postigao po tijelu?

2. Jer ako se Avraam djelima opravda, ima hvalu, ali ne pred Bogom.

3. Jer šta kaže Pismo? I vjerova Avraam Bogu i to mu se uračuna u pravednost.

4. A onome koji radi, ne računa se plata po milosti nego po dugu;

5. Onome pak koji ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava grješnika, računa se vjera njegova u pravednost.

6. Kao što i David govori da je blažen onaj čovjek kome Bog uračunava pravednost bez djela:

7. Blaženi su oni kojima se oprostiše bezakonja i kojima se pokriše grijesi.

8. Blažen je čovjek kome Gospod ne uračuna grijeh.

9. Ovo blaženstvo, dakle, da li se odnosi na obrezanje ili i na neobrezanje? Jer govorimo da se Avraamu uračuna vjera u pravednost.

10. Kako mu se, dakle, uračuna? Kad je bio u obrezanju ili neobrezanju? Ne u obrezanju, nego u neobrezanju.

11. I primi znak obrezanja, pečat pravednosti vjere koju imaše u neobrezanju, da bi on bio otac sviju koji vjeruju u neobrezanju, da se i njima uračuna u pravednost;

12. I da bi bio otac obrezanja ne samo onima koji su od obrezanja, nego i onima koji hode po stopama vjere oca našega Avraama koju imaše u neobrezanju.

13. Jer obećanje Avraamu ili sjemenu njegovu da on bude nasljednik svijeta ne bi zakonom nego pravednošću vjere.

14. Jer ako su nasljednici oni koji su od zakona, uzaludna je vjera i propade obećanje.

15. Jer zakon stvara gnjev; a gdje nema zakona nema ni prijestupa.

16. Zato je od vjere, da bude po blagodati, da obećanje bude sigurno svemu potomstvu, ne samo onome koje je od zakona, nego koje je od vjere Avraama, koji je otac svima nama.

17. Kao što je napisano: Jer sam te postavio za oca mnogim narodima pred Bogom kome povjerova, koji oživljuje mrtve i zove nepostojeće kao postojeće.

18. Kad nije bilo nikakve nade on s nadom povjerova da će biti otac mnogim narodima, kao što je rečeno: Tako će biti tvoje potomstvo.

19. I ne oslabivši vjerom ne pomisli na svoje već umrtvljeno tijelo, a bješe mu negdje oko sto godina, ni na umrtvljenost Sarine materice.

20. I u obećanje Božije ne posumnja s nevjerovanjem, nego ojača u vjeri i dade slavu Bogu,

21. I bješe potpuno uvjeren da ono što Bog obeća, kadar je i učiniti.

22. Zato mu se i uračuna u pravednost.

23. A ne bi pisano samo za njega da mu je uračunato,

24. Nego i za nas kojima će se uračunati, koji vjerujemo u Onoga koji vaskrse Isusa Hrista Gospoda našega iz mrtvih,

25. Koji bi predan za grijehe naše i ustade za opravdanje naše.

5 Hristos umrije za naše opravdanje i pomirenje sa Bogom. Grijeh i smrt došli su kroz Adama, pravednost i život kroz Hrista.

1. Opravdavši se, dakle, vjerom, imamo mir u Bogu kroz Gospoda našeg Isusa Hrista,

2. Kroz kojega i pristupismo vjerom u ovu blagodat u kojoj stojimo, i hvalimo se nadanjem slave Božije.

3. I ne samo to, nego se i hvalimo u nevoljama, znajući da nevolja gradi trpljenje,

4. A trpljenje iskustvo, a iskustvo nadu;

5. A nada ne postiđuje, jer se ljubav Božija izlila u srca naša Duhom Svetim koji je dat nama.

6. Jer Hristos, još dok bjesmo nemoćni, umrije u određeno vrijeme za bezbožnike.

7. Jer jedva će ko umrijeti za pravednika; a za dobroga možda bi se ko i usudio da umre.

8. Ali Bog pokazuje svoju ljubav prema nama, jer još dok bijasmo grješnici, Hristos umrije za nas.

9. Mnogo ćemo, dakle, prije biti kroz njega spaseni od gnjeva sada kada smo opravdani krvlju njegovom.

10. Jer kada smo se kao neprijatelji pomirili sa Bogom kroz smrt Sina njegova, mnogo ćemo se prije, već pomireni, spasti životom njegovim.

11. A ne samo to, nego se i hvalimo Bogom kroz Gospoda našega Isusa Hrista, kroz kojega sada primismo pomirenje.

12. Zato kao što kroz jednoga čovjeka uđe u svijet grijeh, i kroz grijeh smrt, i tako smrt uđe u sve ljude, pošto svi sagriješiše.

13. Jer grijeh bješe na svijetu do zakona, ali se grijeh ne računa kada nema zakona.

14. Ali smrt carova od Adama do Mojseja i nad onima koji ne sagriješiše sličnim prijestupom kao Adam, koji je slika Onoga koji će doći.

15. Ali blagodatni dar nije tako kao prijestup, jer ako prijestupom jednoga pomriješe mnogi, mnogo se više blagodat Božija i dar u blagodati jednoga čovjeka Isusa Hrista izobilno izli na mnoge.

16. I ne bi sa darom onako kao što bi sa prijestupom kroz jednoga; jer sud zbog jednoga bi osuda, a blagodatni dar bi opravdanje od mnogih prijestupa.

17. Jer ako se prijestupom jednoga zacari smrt kroz jednoga, tim prije će oni koji primaju izobilje blagodati i dar pravednosti u životu carovati kroz jednoga Isusa Hrista.

18. Tako, dakle, kao što jednim prijestupom dođe osuda na sve ljude, tako i jednim opravdanjem dođe na sve ljude opravdanje života.

19. Jer kao što kroz neposlušnost jednoga čovjeka postaše mnogi grješni, tako će i kroz poslušnost jednoga postati mnogi pravedni.

20. A zakon uz to dođe da se umnoži prijestup: a gdje se umnoži grijeh ondje se još većma umnoži blagodat,

21. Da bi, kao što carova grijeh u smrti, tako i blagodat carovala pravednošću za život vječni kroz Isusa Hrista, Gospoda našega.

6 Krštenje kao pogrebenje u smrt Hristovu i savaskrsavanje sa Njim u novi život.

1. Šta ćemo, dakle, reći? Hoćemo li ostati u grijehu da se blagodat umnoži? Nikako!

2. Mi koji umrijesmo grijehu, kako ćemo još živjeti u njemu?

3. Ili zar ne znate da svi koji se krstimo u Hrista Isusa, u smrt njegovu se krstismo?

4. Tako se s njim pogrebosmo kroz krštenje u smrt, da bi, kao što Hristos ustade iz mrtvih slavom Očevom, tako i mi hodili u novom životu.

5. Jer ako postadosmo sjedinjeni sa oblikom smrti njegove, onda ćemo i sa vaskrsenjem,

6. Znajući ovo, da se stari naš čovjek razape sa Njime, da bi se uništilo tijelo grjehovno, da više ne robujemo grijehu.

7. Jer ko umrije oslobodi se od grijeha.

8. Ako li umrijesmo sa Hristom, vjerujemo da ćemo i živjeti sa njime,

9. Znajući da Hristos ustavši iz mrtvih, više ne umire; smrt više ne vlada njime.

10. Jer što je umro, grijehu je umro jednom za svagda; a što živi, Bogu živi.

11. Tako i vi smatrajte sebe da ste mrtvi grijehu, a živi Bogu u Hristu Isusu, Gospodu našem.

12. Da ne caruje, dakle, grijeh u vašemu smrtnom tijelu, da ga slušate u pohotama njegovim;

13. Niti dajite udove svoje grijehu za oružje nepravde; nego predajte sebe Bogu, kao oživljeni iz mrtvih, i udove svoje Bogu za oružje pravde.

14. Jer grijeh neće vama ovladati, pošto niste pod zakonom nego pod blagodaću.

15. Šta dakle? Hoćemo li griješiti kad nismo pod zakonom nego pod blagodaću? Nikako!

16. Ne znate li da kome dajete sebe za sluge u poslušnost, sluge ste onoga koga slušate: ili grijeha za smrt, ili poslušnosti za pravednost.

17. Ali Bogu hvala što bijaste sluge grijehu pa poslušaste od srca pravilo nauke kojoj se predadoste;

18. Oslobodivši se pak grijeha, postadoste sluge pravednosti.

19. Kao čovjek govorim zbog nemoći vašega tijela. Jer kao što davaste ude svoje da robuju nečistoti i bezakonju za bezakonje, tako sada dajte ude svoje da služe pravdi za osvećenje.

20. Jer kada bijaste robovi grijeha, slobodni bijaste od pravednosti.

21. Kakav, dakle, plod imadoste tada od onoga čega se sada stidite? Jer je kraj onoga smrt.

22. A sad, oslobodivši se od grijeha i postavši sluge Božije, imate plod svoj na osvećenje, a kraj život vječni.

23. Jer je plata za grijeh smrt, a dar Božiji je život vječni u Hristu Isusu, Gospodu našem.

7 Oslobođenje od Zakona i služenje Hristu. Borba između zakona i grijeha u starom čovjeku.

1. Ili ne znate, braćo, jer govorim onima koji znaju zakon, da zakon vlada nad čovjekom samo dokle on živi?

2. Jer je udata žena vezana zakonom za živog muža; ako li muž umre, razriješi se od zakona muževljeva.

3. Zato, dakle, dok joj je muž živ biće preljubnica ako pođe za drugoga muža; ako li joj umre muž, slobodna je od zakona da ne bude preljubnica, ako pođe za drugoga muža.

4. Tako, braćo moja, i vi umrijeste zakonu tijelom Hristovim, da pripadnete drugome, Onome koji ustade iz mrtvih, da plod donesemo Bogu.

5. Jer kad bijasmo u tijelu, strasti grjehovne kroz zakon djejstvovahu u našim udima da se smrti plod donosi.

6. A sad se oslobodismo od zakona umrijevši onome što nas držaše, da služimo (Bogu) u novome duhu a ne po starome slovu.

7. Šta ćemo, dakle, reći? Da je zakon grijeh? Nikako! Nego ja grijeha ne poznah osim kroz zakon; jer ni za želju ne bih znao da zakon ne kaza: Ne poželi!

8. A grijeh uzevši povod kroz zapovijest izazva u meni svaku želju; jer je grijeh bez zakona mrtav.

9. A ja življah nekad bez zakona; a kada dođe zapovijest, grijeh oživlje,

10. A ja umrijeh, i nađe se da mi zapovijest data za život, bi na smrt.

11. Jer grijeh uzevši povod kroz zapovijest prevari me i ubi me njome.

12. Tako, dakle, zakon je svet, i zapovijest je sveta i pravedna i dobra.

13. Zar mi, dakle, dobro donese smrt? Nikako! Nego grijeh, da se pokaže kao grijeh, pričini mi smrt kroz dobro, da bude grijeh do krajnosti grješan kroz zapovijest.

14. Jer znamo da je zakon duhovan, a ja sam tjelesan, prodan u ropstvo grijehu.

15. Jer ne znam šta činim, jer ne činim ono što hoću, nego što mrzim to činim.

16. Ako li činim ono što neću, priznajem da je zakon dobar.

17. Tada to ne činim više ja, nego grijeh koji živi u meni.

18. Jer znam da dobro ne živi u meni, to jest, u tijelu mojemu; jer htjeti imam u sebi, ali učiniti dobro ne nalazim.

19. Jer dobro, što hoću, ne činim, nego zlo, što neću, ono činim.

20. A kad činim ono što neću, već ne činim to ja, nego grijeh koji živi u meni.

21. Nalazim, dakle, zakon: kada hoću dobro da činim, zlo mi je prisutno.

22. Jer se radujem zakonu Božijemu po unutarnjem čovjeku;

23. Ali vidim drugi zakon u udima svojim koji se bori protiv zakona uma mojega, i porobljava me zakonom grijeha koji je u udima mojim.

24. Ja jadni čovjek! Ko će me izbaviti od tijela smrti ove?

25. Blagodarim Bogu kroz Isusa Hrista Gospoda našega. Tako, dakle, ja sam umom služim zakonu Božijemu, a tijelom zakonu grijeha.

8 Vjerujući, oslobođeni u Hristu od zakona grijeha, žive Duhom Svetim kao sinovi Božiji. Sastradavanje sve tvari. Ljubav Božija u Hristu.

1. Nikakve, dakle, sad osude nema onima koji u Hristu Isusu ne žive po tijelu nego po Duhu.

2. Jer zakon Duha života u Hristu Isusu oslobodi me od zakona grijeha i smrti.

3. Jer što zakonu bješe nemoguće, pošto bješe oslabljen tijelom, Bog poslavši Sina svoga u obličju tijela grjehovnoga i zbog grijeha, osudi grijeh u tijelu,

4. Da se pravda zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po Duhu.

5. Jer koji su po tijelu tjelesno misle, a koji su po Duhu duhovno.

6. Jer je tjelesno mudrovanje smrt, a duhovno mudrovanje život i mir.

7. Jer je tjelesno mudrovanje neprijateljstvo Bogu, pošto se ne pokorava zakonu Božijem, niti pak može.

8. A koji su po tijelu ne mogu ugoditi Bogu.

9. A vi niste po tijelu nego po Duhu, pošto Duh Božiji živi u vama. Ako pak neko nema Duha Hristova, on nije njegov.

10. A ako je Hristos u vama, onda je tijelo mrtvo za grijeh, a Duh je život za pravednost.

11. Ako li živi u vama Duh Onoga koji je vaskrsao Isusa iz mrtvih, Onaj koji je podigao Hrista iz mrtvih oživjeće i vaša smrtna tjelesa Duhom svojim koji živi u vama.

12. Tako, dakle, braćo, nismo dužni tijelu da po tijelu živimo;

13. Jer ako živite po tijelu, pomrijećete; ako li Duhom djela tjelesna umrtvljujete, živjećete.

14. Jer koje vodi Duh Božiji oni su sinovi Božiji.

15. Jer ne primiste duha ropstva, da se opet bojite; nego primiste Duha usinovljenja, kojim vičemo: Ava, Oče!

16. Ovaj Duh svjedoči našemu duhu da smo djeca Božija.

17. A kad smo djeca, i nasljednici smo: nasljednici, dakle, Božiji a sunasljednici Hristovi; pošto s njim stradamo da se s njim i proslavimo.

18. Jer mislim da stradanja sadašnjega vremena nisu ništa prema slavi koja će nam se otkriti.

19. Jer žarkim iščekivanjem tvorevina očekuje da se jave sinovi Božiji.

20. Jer se tvar pokori taštini, ne od svoje volje, nego zbog onoga koji je pokori, sa nadom

21. Da će se i sama tvar osloboditi od robovanja propadljivosti na slobodu slave djece Božije.

22. Jer znamo da sva tvar zajedno uzdiše i tuguje do sada.

23. A ne samo ona, nego i mi koji prve darove Duha imamo, i mi sami u sebi uzdišemo čekajući usinovljenje, izbavljenje tijela našega.

24. Jer se nadom spasosmo. A nada koja se vidi nije nada. Jer kad ko vidi nešto, kako i da se nada?

25. Ako li se nadamo onome što ne vidimo, čekamo sa strpljenjem.

26. A takođe nam i Duh pomaže u našim nemoćima: jer ne znamo šta ćemo se moliti kao što treba, nego sam Duh se moli za nas uzdisajima neizrecivim.

27. A Onaj što ispituje srca, zna šta je želja Duha, jer po volji Božijoj posreduje za svete.

28. A znamo da onima koji ljube Boga sve pomaže na dobro, njima koji su pozvani po namjeri:

29. Jer koje unaprijed pozna, unaprijed i odredi, da budu saobrazni liku Sina njegova, da on bude Prvorođeni među mnogom braćom.

30. A koje unaprijed odredi, one i prizva; a koje prizva one i opravda; a koje opravda one i proslavi.

31. Šta ćemo, dakle, reći na ovo? Ako je Bog s nama, ko će protiv nas?

32. On koji svoga Sina ne poštedje, nego ga predade za sve nas, kako da nam s njime i sve ne daruje?

33. Ko će optužiti izabrane Božije? Bog je onaj koji opravdava.

34. Ko će osuditi? Hristos je onaj koji umrije, pa još i vaskrse, koji je i s desne strane Bogu, koji i posreduje za nas.

35. Ko će nas rastaviti od ljubavi Hristove? Žalost ili tjeskoba, ili gonjenje, ili glad, ili golotinja, ili opasnost, ili mač?

36. Kao što je napisano: Radi tebe nas ubijaju vazdan, smatraju nas ovcama za klanje.

37. Ali u svemu ovome pobjeđujemo kroz Onoga koji nas je zavolio.

38. Jer sam uvjeren da nas ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sile, ni sadašnjost, ni budućnost,

39. Ni visina, ni dubina, niti ikakva druga tvar neće moći odvojiti od ljubavi Božije, koja je u Hristu Isusu Gospodu našem.

9 Ko su pravi Izrailjci; priziv neznabožaca u narod Božiji po milosti Božijoj.

1. Istinu govorim u Hristu, ne lažem, to mi svjedoči savjest moja Duhom Svetim,

2. Da mi je vrlo žao i srce me moje boli bez prestanka:

3. Jer bih želeo da ja sam budem odlučen od Hrista za braću svoju, srodnike moje po tijelu,

4. Koji su Izrailjci, čije je usinovljenje i slava i zavjeti i zakon i bogosluženje i obećanja,

5. Čiji su i oci, i od kojih je Hristos po tijelu, koji je nad svima Bog blagosloveni u vijekove. Amin.

6. Ali ne kao da je propala riječ Božija. Jer nisu svi Izrailjci koji su od Izrailja;

7. Niti su svi djeca koji su od sjemena Avraamovog, nego: U Isaku će ti se nazvati sjeme.

8. To jest, nisu ono djeca Božija što su po tijelu djeca, nego se djeca obećanja računaju u sjeme.

9. Jer je ovo riječ obećanja: U ovo vrijeme doći ću i u Sare će biti sin.

10. A ne samo ona, nego i Reveka koja zače od jednoga, od Isaka oca našega.

11. Jer dok još djeca ne bijahu rođena, ni učinila dobra ni zla, da ostane onako kako je Bog po izboru odredio,

12. Ne zbog djela, nego zbog Onoga koji priziva, reče joj se: Veći će služiti manjemu.

13. Kao što je napisano: Jakova zavoljeh, a Isava omrzoh.

14. Šta ćemo, dakle, reći: Zar ima nepravde kod Boga? Nikako!

15. Jer Mojseju veli: Pomilovaću koga pomilujem, i sažaliću se na koga se sažalim.

16. Tako, dakle, nije ni do onoga koji hoće, ni do onoga koji trči, nego do Boga koji miluje.

17. Jer Pismo govori Faraonu: Baš za to te podigoh da na tebi pokažem silu svoju, i da se razglasi ime moje po svoj zemlji.

18. Tako, dakle, koga hoće pomiluje, a koga hoće otvrdoglavi.

19. Reći ćeš mi: Zašto onda ukorava? Jer ko se suprotstavio volji njegovoj?

20. A ko si ti, o čovječe, da se prepireš sa Bogom? Zar rukotvorina govori majstoru svome: zašto si me tako načinio?

21. Ili zar lončar nema vlasti nad glinom, da od iste smese načini jedan sud za čast, a drugi za sram?

22. A šta ako Bog, hoteći da pokaže gnjev svoj i da objavi moć svoju, podnese sa velikim strpljenjem sasude gnjeva, koji su spremljeni za propast,

23. Da bi objavio bogatstvo slave svoje na sasudima milosti, koje pripravi za slavu,

24. Nas koje i prizva, ne samo od Judejaca nego i od neznabožaca.

25. Kao što i govori kod Osije: Nazvaću narodom svojim narod koji nije moj, i nemilu milom;

26. I biće da na mjestu gdje im je bilo rečeno: Vi niste moj narod, tamo će se nazvati sinovi Boga živoga.

27. A Isaija viče za Izrailj: Ako bude broj sinova Izrailjevih kao pijesak morski, ostatak će se spasti.

28. Jer će izvršiti brzo riječ svoju po pravdi, izvršiće Gospod brzo riječ svoju na zemlji.

29. I kao što proreče Isaija: Da nam Gospod Savaot nije ostavio sjeme, postali bismo kao Sodom i slični Gomoru.

30. Šta ćemo, dakle, reći? Da neznabošci koji ne tražiše pravednost postigoše pravednost, ali pravednost od vjere;

31. A Izrailj tražeći zakon pravednosti ne postiže zakona pravednosti.

32. Zašto? Zato što ne tražaše od vjere, nego od djela zakona. Jer se spotakoše o Kamen spoticanja,

33. Kao što je napisano: Evo stavljam u Sionu Kamen spoticanja i Stijenu sablazni; i svaki koji u njega vjeruje neće se postidjeti,

10 Opravdava pravda Božija vjerom u Hrista, a ne starozavjetna pravda Izrailja.

1. Braćo, želja je srca moga i molitva Bogu za Izrailj da se spase.

2. Jer im svjedočim da imaju revnost za Boga, ali ne po razumu.

3. Jer ne poznajući pravde Božije i nastojeći da svoju pravdu utvrde, ne pokoriše se pravdi Božijoj.

4. Jer je Hristos završetak Zakona za opravdanje svakom koji vjeruje.

5. Jer Mojsej piše za pravednost koja je od zakona Čovjek koji to čini živjeće u tome.

6. A pravednost koja je od vjere ovako govori: Da ne rečeš u srcu svome: Ko će se popeti na nebo? to jest da svede Hrista;

7. Ili: Ko će sići u bezdan? to jest, da izvede Hrista iz mrtvih.

8. Ali šta govori (Pismo)? Blizu ti je riječ, u ustima tvojima i u srcu tvome, to jest riječ vjere koju propovijedamo.

9. Jer ako ispovijedaš ustima svojim da je Isus Gospod, i vjeruješ u srcu svojemu da ga Bog podiže iz mrtvih, bićeš spasen.

10. Jer se srcem vjeruje za pravednost, a ustima se ispovijeda za spasenje.

11. Jer Pismo govori: Svaki koji vjeruje u Njega neće se postidjeti.

12. Jer nema razlike između Judejca i Jelina; jer je isti Gospod sviju, bogat za sve koji ga prizivaju.

13. Jer svaki koji prizove Ime Gospodnje biće spasen.

14. Kako će, dakle, prizvati Onoga u koga ne povjerovaše? Kako li će povjerovati u Onoga za koga ne čuše? A kako će čuti bez propovjednika?

15. A kako će propovijedati ako ne budu poslani? Kao što je napisano: Kako su krasne noge onih koji blagovijeste mir, koji blagovijeste dobro!

16. Ali svi ne poslušaše jevanđelje; jer Isaija govori: Gospode, ko vjerova propovijedi našoj?

17. I tako vjera biva od propovijedi, a propovijed od riječi Božije.

18. Ali velim: Zar ne čuše? Svakako: Po svoj zemlji otide glas njihov, i do krajeva vaseljene riječi njihove.

19. Nego velim: Zar ne razumje Izrailj? Prvi Mojsej govori: Ja ću vas na surevnjivost pokrenuti kroz one koji nisu narod, nerazumnim narodom rasrdiću vas.

20. A Isaija govori smjelo: Nađoše me koji me ne traže, javih se onima koji ne pitaju za mene.

21. A Izrailju govori: Vazdan pružah ruke svoje prema narodu neposlušnom i buntovnom.

11 Bog nije odbacio svoj narod. Premudri su putevi Božiji.

1. I kažem, dakle: Zar Bog odbaci narod svoj? Nikako! Jer sam i ja Izrailjac, od sjemena Avraamova, od plemena Venijaminova.

2. Ne odbaci Bog narod svoj, koji unaprijed pozna. Ili ne znate šta govori Pismo za Iliju kako se tuži Bogu na Izrailja govoreći:

3. Gospode, proroke tvoje pobiše i žrtvenike tvoje raskopaše, i ja ostadoh jedini i traže život moj.

4. A šta mu veli Božiji odgovor? Ostavih sebi sedam hiljada ljudi, koji ne prikloniše koljena pred Vaalom.

5. Tako, dakle, i u sadašnje vrijeme postoji jedan ostatak po izboru blagodati.

6. Ako li je po blagodati, onda nije od djela, jer blagodat već ne bi bila blagodat; ako li je od djela, više nije blagodat, jer djelo već ne bi bilo djelo.

7. Šta, dakle? Ono što Izrailj traži ne postiže, a izabrani postigoše; ostali pak okorješe,

8. Kao što je napisano: Dade im Bog duh neosjetljivosti, oči da ne vide i uši da ne čuju do dana današnjega.

9. I David govori: Neka im bude trpeza njihova zamka i klopka i sablazan i odmazda;

10. Neka potamne oči njihove da ne vide, i leđa njihova zauvijek savij!

11. Govorim, dakle: Posrnuše li da otpadnu? Nikako! Nego je njihov pad spasenje neznabošcima, da bi se i oni podstakli na revnost.

12. A ako je pad njihov bogatstvo svijetu i poraz njihov bogatstvo neznabošcima, koliko li je više punoća njihova?

13. Jer govorim vama neznabošcima; pošto sam ja apostol neznabožaca, hvalim služenje svoje,

14. Ne bih li kako podstakao na revnost svoj rod i spasao neke od njih.

15. Jer ako je odbacivanje njihovo pomirenje svijetu, šta bi bilo primanje - ako ne oživljavanje iz mrtvih?

16. Ako je kvasac svet, to je i tijesto; i ako je korijen svet, to su i grane.

17. Ako li se neke grane odlomiše, i ti, koji si divlja maslina, pricijepio si se na njih i postao zajedničar korijena i sokova maslinovih,

18. Ne preuznosi se nad granama; ako se pak uznosiš, ne nosiš ti korijen nego korijen tebe.

19. Reći ćeš, dakle: Odlomiše se grane, da se ja pricijepim.

20. Dobro! Nevjerovanjem se odlomiše, a ti vjerom stojiš. Ne ponosi se, nego se boj.

21. Jer kad Bog prirodne grane ne poštedje, neće možda ni tebe poštedjeti.

22. Vidi, dakle, dobrotu i strogost Božiju: na onima što otpadoše strogost, a na tebi dobrotu, ako ostaneš u dobroti; inače ćeš i ti biti odsječen.

23. A i oni, ako ne ostanu u nevjerovanju, biće pricijepljeni, jer je Bog moćan da ih opet pricijepi.

24. Jer kad si ti odsječen od masline, po prirodi divlje, i pricijepio se, ne po prirodi, na pitomu maslinu, koliko će se prije, ovi koji su po prirodi, pricijepiti na svoju maslinu?

25. Jer neću, braćo, da vi ne znate ovu tajnu, da ne mudrujete sami po sebi: dio Izrailja otvrdnu, dok ne uđe pun broj neznabožaca.

26. I tako će se spasti sav Izrailj, kao što je napisano: Doći će od Siona Izbavitelj i odvratiće bezbožnost od Jakova.

27. I ovo im je zavjet od mene, kada skinem grijehe njihove.

28. Po jevanđelju, dakle, neprijatelji su vas radi; a po izboru, mili su otaca radi.

29. Jer Bog se neće raskajati za svoje darove i prizvanje.

30. Jer kao što i vi nekad ne pokoravaste se Bogu, a sad ste pomilovani zbog njihove nepokornosti,

31. Tako se i oni sada ne pokoriše radi vašega pomilovanja da bi i oni bili pomilovani;

32. Jer Bog zatvori sve u nepokornost, da sve pomiluje.

33. O dubino bogatstva i premudrosti i razuma Božijega! Kako su neispitivi sudovi njegovi i neistraživi putevi njegovi!

34. Jer ko poznade um Gospodnji? Ili ko mu bi savjetnik?

35. Ili ko njemu prethodno dade, da mu bude vraćeno?

36. Jer je od njega i kroz njega i radi njega sve. Njemu slava u vijekove. Amin.

12 Život hrišćana u Crkvi kao Tijelu Hristovom.

1. Molim vas, dakle, braćo, radi milosti Božije da date tjelesa svoja u žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu, kao svoje duhovno bogosluženje.

2. I ne saobražavajte se ovome vijeku, nego se preobražavajte obnovljenjem uma svoga da iskustvom poznate šta je dobra i ugodna i savršena volja Božija.

3. Jer kroz blagodat koja mi je data, govorim svakome koji je među vama: da ne misli o sebi više nego što valja misliti, nego da misli smirenoumno, svaki po mjeri vjere kako mu je Bog udijelio.

4. Jer kao što u jednom tijelu imamo mnoge ude, a svi udi nemaju isti posao,

5. Tako smo mnogi jedno tijelo u Hristu, a pojedinačno udi smo jedni drugima.

6. Imamo pak različite darove po blagodati koja nam je data: ako je proroštvo, neka je po mjeri vjere;

7. Ako je služba, neka je u služenju; učiteljstvo, neka je u učenju;

8. Ako je tješitelj, neka tješi; koji daje, neka daje iskreno; koji upravlja, neka je revnostan; koji čini milostinju, neka čini radosno.

9. Ljubav da ne bude licemjerna. Mrzeći zlo držite se dobra.

10. U bratoljublju budite jedni prema drugima nježni; čašću činite jedni druge većim od sebe.

11. U revnosti ne budite lijeni; budite duhom vatreni; Gospodu služite.

12. Budite u nadi radosni, u nevolji trpeljivi, u molitvi postojani.

13. Pomažite svetima u potrebama; budite gostoljubivi.

14. Blagosiljajte one koji vas gone, blagosiljajte a ne kunite.

15. Radujte se sa radosnima, i plačite sa onima koji plaču.

16. Budite jedne misli među sobom. Nemojte gordo misliti nego se družite sa smirenima. Ne smatrajte sami sebe mudrim.

17. Nikome ne uzvraćajte zlo za zlo; nastojte dobro činiti pred svima ljudima.

18. Ako je moguće, koliko do vas stoji, imajte mir sa svima ljudima.

19. Ne činite osvetu za sebe, ljubljeni, nego podajte mjesto gnjevu (Božijem), jer je napisano: Moja je osveta, ja ću vratiti, govori Gospod.

20. Ako je, dakle, gladan neprijatelj tvoj. nahrani ga; ako je žedan, napoj ga; jer to čineći zgrnućeš živo ugljevlje na glavu njegovu.

21. Ne daj da te zlo pobijedi, nego pobijedi zlo dobrim.

13 O pokoravanju vlastima. Ljubav je punoća zakona. Oblačenje u Hrista.

1. Svaka duša da se pokorava vlastima koje vladaju, jer nema vlasti da nije od Boga, a vlasti što postoje od Boga su ustanovljene.

2. Zato ko se protivi vlasti protivi se uredbi Božijoj, a koji se protive, primiće osudu na sebe.

3. Jer starješine nisu strah za dobra djela nego za zla. Hoćeš li pak da se ne bojiš vlasti? Čini dobro, i imaćeš pohvalu od nje,

4. Jer je sluga Božiji tebi za dobro. Ako li zlo činiš boj se, jer ne nosi mača uzalud, jer je Božiji sluga, osvetnik, da izlije gnjev na onoga koji zlo čini.

5. Zato je potrebno pokoravati se ne samo zbog gnjeva, nego i zbog savjesti.

6. Jer zbog toga i poreze plaćate, jer su službenici Božiji koji se time stalno bave.

7. Podajte, dakle, svakome što ste dužni: kome porezu - porezu, kome carinu - carinu, kome strah - strah, kome čast - čast.

8. Ne budite nikome ništa dužni osim da ljubite jedan drugoga; jer koji ljubi drugoga ispunio je zakon.

9. Jer ono: Ne čini preljubu, ne ubij, ne ukradi, ne svjedoči lažno, ne poželi, i bilo koja druga zapovijest, ispunjava se u ovoj riječi: Ljubi bližnjega svojega kao sebe samoga.

10. Ljubav ne čini zla bližnjemu; ljubav je, dakle, punoća zakona.

11. I ovo tim prije što znate vrijeme, da je već čas da ustanemo od sna, jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo.

12. Noć poodmače, a dan se približi. Odbacimo, dakle, djela tame i obucimo se u oružje svjetlosti.

13. Da hodimo pošteno kao po danu: ne u pirovanju i pijanstvu, ne u razvratu i bestidnosti, ne u svađi i zavisti.

14. Nego se obucite u Gospoda Isusa Hrista; i staranje za tijelo ne pretvarajte u pohote.

14 Treba snositi slabe i ne sablažnjavati braću. Carstvo Božije je u Duhu Svetom. Slavoslov Bogu.

1. A slaboga u vjeri primajte, bez raspravljanja o mišljenjima.

2. Jer jedan vjeruje da smije sve jesti, a koji je slab jede zelje.

3. Koji jede neka ne prezire onoga koji ne jede; i koji ne jede neka ne osuđuje onoga koji jede, jer ga Bog primi.

4. Ko si ti što osuđuješ tuđega slugu? Svojemu gospodaru on stoji ili pada. Ali će stajati, jer je Bog moćan da ga uspravi.

5. Tako jedan razlikuje dan od dana, a drugi drži sve dane da su jednaki. Svaki neka je osvjedočen u umu svome.

6. Koji razlikuje dane, Gospodu razlikuje, a koji ne razlikuje dane, Gospodu ne razlikuje. Koji jede Gospodu jede, jer blagodari Bogu; i koji ne jede, Gospodu ne jede i blagodari Bogu.

7. Jer niko od nas ne živi samome sebi, i niko ne umire samome sebi;

8. Jer ako živimo, Gospodu živimo; ako li umiremo, Gospodu umiremo. Dakle, i kad živimo i kad umiremo, Gospodnji smo.

9. Jer zato Hristos i umrije i vaskrse i oživi da ovlada i mrtvima i živima.

10. A ti, zašto osuđuješ brata svoga? Ili ti, zašto nipodaštavaš brata svoga? Jer ćemo svi predstati sudu Hristovom.

11. Jer je pisano: Živ sam ja, govori Gospod, pokloniće mi se svako koljeno, i svaki jezik ispovijediće Boga.

12. Dakle, svaki će od nas dati Bogu odgovor za sebe.

13. Zato da ne osuđujemo više jedan drugoga, nego se više o tome starajte da ne postavljate bratu spoticanje ili sablazan.

14. Znam i uvjeren sam u Gospodu Isusu da ništa nije nečisto po sebi, osim kad ko misli da je što nečisto, onome je nečisto.

15. Ako li se brat tvoj zbog jela žalosti, već ne postupaš po ljubavi; ne gubi jelom svojim onoga za koga Hristos umrije.

16. Neka se, dakle, ne huli na vaše dobro.

17. Jer Carstvo Božije nije jelo ni piće, nego pravednost i mir i radost u Duhu Svetome.

18. Jer koji ovim služi Hristu, ugodan je Bogu i ljudima vrijedan.

19. Starajmo se, dakle, za ono što doprinosi miru, i uzajamnom napretku.

20. Ne ruši djelo Božije zbog jela, jer je sve čisto; nego je zlo za čovjeka koji jede sa spoticanjem.

21. Dobro je ne jesti mesa i ne piti vina i ne činiti ono na šta se brat tvoj spotiče ili sablažnjava ili slabi.

22. Ti imaš vjeru? Imaj je sam za sebe pred Bogom. Blažen je onaj ko ne osuđuje sebe za ono što nađe za dobro.

23. A koji sumnja osuđen je ako jede, jer ne čini po vjeri: a sve što nije od vjere grijeh je.

24. A Onome koji vas može utvrditi po jevanđelju mojemu i propovijedi Isusa Hrista, po otkrivenju tajne o kojoj se ćutalo od vječnih vremena,

25. A sad objavljene i kroz spise proročke, po zapovijesti vječnoga Boga, obznanjene svima neznabošcima za poslušnost vjeri,

26. Jedinome premudrome Bogu, kroz Isusa Hrista, njemu slava u vjekove. Amin.

15 Ne ugađati sebi nego bližnjima i živjeti u slozi. Jevanđelje Božije preko apostola Pavla.

1. Dužni smo pak mi jaki slabosti slabih nositi, i ne sebi ugađati.

2. Svaki od nas neka ugađa bližnjemu na dobro radi napretka.

3. Jer i Hristos ne ugodi sebi, nego kao što je pisano: Ruženja onih koji ruže tebe padoše na mene.

4. Jer što se ranije napisa za našu se pouku napisa, da kroz trpljenje i utjehom Pisma imamo nadu.

5. A Bog trpljenja i utjehe neka vam da isto da mislite među sobom po Hristu Isusu,

6. Da bi jednodušno, jednim ustima slavili Boga i Oca Gospoda našega Isusa Hrista.

7. Zato primajte jedan drugoga, kao što je i Hristos primio vas na slavu Božiju.

8. Ali kažem, da je Isus Hristos bio sluga obrezanja istine radi Božije, da utvrdi obećanja ocima.

9. A neznabošci da proslave Boga zbog milosti, kao što je napisano: Zato ću te priznati među neznabošcima, Gospode, i pjevaću imenu tvojemu.

10. I opet govori: Veselite se neznabošci, s narodom njegovim.

11. I opet: Hvalite Gospoda svi neznabošci, i slavite ga svi narodi.

12. I opet Isaija govori: Biće korijen Jesejev, i koji ustade da vlada nad neznabošcima, u njega će se uzdati neznabošci.

13. A Bog nade da vas ispuni svakom radošću i mirom u vjeri, da izobilujete u nadi silom Duha Svetoga.

14. A ja sam, braćo moja, i sam uvjeren u vas, da ste i sami puni dobrote, ispunjeni svakog znanja, da možete i jedni druge poučavati.

15. A pisah vam, braćo, malo smjelije, kao napominjući vam po blagodati koja mi je data od Boga,

16. Da budem služitelj Isusa Hrista među neznabošcima sveštenoslužeći jevanđelju Božijemu, da prinos neznabožaca bude blagougodan, osvećen Duhom Svetim.

17. Imam, dakle, hvalu u Hristu Isusu u onome što je po Bogu;

18. Jer se neću usuditi da govorim nešto što Hristos nije učinio kroza me riječju i djelom za poslušnost neznabožaca.

19. U sili znakova i čudesa, u sili Duha Božijega: tako da sam od Jerusalima i naokolo sve do Ilirika ispunio jevanđeljem Hristovim.

20. I tako se starah da širim jevanđelje, ne tamo gdje ime Hristovo bješe poznato, da ne zidam na tuđem temelju;

21. Nego kao što je pisano: Kojima se ne javi za njega, vidjeće; i koji nijesu čuli, razumjeće.

22. Zato i mnogo puta bijah spriječen da dođem k vama;

23. A sad više nemajući mjesta u ovim krajevima, a imajući želju od mnogo godina da dođem k vama,

24. Kad pođem u Španiju, doći ću vam; jer se nadam, da ću vas u prolazu vidjeti, i vi ćete me otpratiti onamo kad se najprije bar donekle nasitim vas.

25. A sad idem u Jerusalim služeći svetima.

26. Jer Makedonija i Ahaja dobrovoljno odlučiše da skupe neki zajednički prilog za siromahe među svetima u Jerusalimu.

27. Dobrovoljno odlučiše, ali i dužni su im; jer kad neznabošci postadoše učesnici u njihovim duhovnim dobrima, dužni su i oni njima u tjelesnim potrebama poslužiti.

28. Kad ovo, dakle, svršim, i ovaj im plod predam, poći ću u Španiju preko vas.

29. A znam da kad dođem k vama, doći ću u punoći blagoslova jevanđelja Hristova.

30. Ali vas molim, braćo, radi Gospoda našeg Isusa Hrista, i radi ljubavi Duha, da mi budete saborci molitvama Bogu za mene;

31. Da se izbavim od nepokornih u Judeji, i da služenje moje za Jerusalim bude po volji svetima;

32. Da s radošću dođem k vama, po volji Božijoj, i da se uspokojim s vama.

33. A Bog mira neka je sa svima vama. Amin.

16 Preporuka Five i pozdravi u Rim iz Korinta.

1. Preporučujem vam pak Fivu sestru našu, koja je služiteljica crkve u Kenhreji,

2. Da je primite u Gospodu kao što priliči svetima, i da joj budete u pomoći u svakoj stvari koju od vas zatreba; jer je i ona mnogima pomogla, i meni samome.

3. Pozdravite Priskilu i Akilu, saradnike moje u Hristu Isusu,

4. Koji za moj život svoje vratove položiše, kojima ne zahvaljujem samo ja, nego i sve Crkve iz neznabožaca; pozdravite i domaću crkvu njihovu.

5. Pozdravite milog mi Epeneta, koji je prvenac Ahaje u Hristu.

6. Pozdravite Mariju, koja se mnogo trudila za nas.

7. Pozdravite Andronika i Juniju, srodnike moje, i sapatnike moje u sužanjstvu, koji su znameniti među apostolima, koji i prije mene povjerovaše u Hrista.

8. Pozdravite Amplija, ljubljenog mi u Gospodu.

9. Pozdravite Urbana, saradnika našega u Hristu, i moga miloga Stahija.

10. Pozdravite Apelija, prekaljenog u Hristu. Pozdravite Aristovulove.

11. Pozdravite Irodiona, srodnika mojega. Pozdravite Narkisove, koji su u Gospodu.

12. Pozdravite Trifenu i Trifosu, koje se trude u Gospodu. Pozdravite dragu Persidu, koja se mnogo trudila u Gospodu.

13. Pozdravite Rufa izabranog u Gospodu, i mater njegovu i moju.

14. Pozdravite Asinkrita, Fleronta, Erma, Patrova, Ermija, i braću koja su s njima.

15. Pozdravite Filologa i Juliju, Nireja i sestru njegovu, i Olimpa, i sve svete koji su s njima.

16. Pozdravite jedan drugoga cjelivom svetim. Pozdravljaju vas Crkve Hristove.

17. Molim vas pak, braćo, da pazite na one koji čine razdore i sablazni protiv nauke koju vi naučiste, i klonite ih se;

18. Jer takvi ne služe Gospodu našemu Isusu Hristu nego svojemu trbuhu, i blagim i laskavim riječima varaju srca nezlobivih.

19. A vaša se poslušnost razglasi svuda. Zato se radujem zbog vas; ali hoću da ste vi mudri za dobro, a bezazleni za zlo.

20. A Bog mira brzo će satrijeti satanu pod noge vaše. Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista s vama.

21. Pozdravljaju vas Timotej, saradnik moj, i Lukije i Jason i Sosipatar, srodnici moji.

22. Pozdravljam vas u Gospodu i ja Tertije, koji napisah ovu poslanicu.

23. Pozdravlja vas Gaj, domaćin moj i cijele Crkve. Pozdravlja vas Erast, blagajnik gradski, i brat Kvart.

24. Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa svima vama. Amin.

// Projekat Rastko / Bogoslovlje / Novi zavjet //
[ Promena pisma | Pretraga | Mapa Projekta | Kontakt | Pomoć ]