|
|
 |
Ispravka(Reagovanje Odbora za standardizaciju srpskog jezika)U članku Radice Momčilović "Ko i zašto čereči srpski jezik" u "Ilustrovanoj politici" od 10. oktobra 1998. godine objavljen je niz netačnih tvrdnji, od kojih se ovde ispravlja samo jedan deo. Radica Momčilović nije razgovarala "sa predstavnicima suprotstavljenih strana", već s predstavnicima samo jedne od njih. Nije istina da su Pavle Ivić i Branislav Brborić rekli da je crnogorski jezik neminovnost. Neistina je da Pavle Ivić želi odvojiti Republiku Srpsku od matice Srbije. Nastojanje Momčila Krajišnika i Radovana Karadžića da se Republika Srpska standardnojezički izjednači sa Srbijom, za koje je u svoje vreme Pavle Ivić pokazao uzdržano razumevanje, smatrajući da Srbi ijekavci treba o tome sami da odluče, bilo je usmereno na ujedinjenje, a ne na odvajanje. Ne odgovara stvarnosti tvrđenje da postoje "hrvatski filolozi među Srbima", a pogotovo je neistinito tvrđenje da ima srpskih filologa čiji bi stavovi bili identični stavu Dalibora Brozovića iznetom u antrfileu na str. 19. Nije istina da je Vuk, stavljajući 1850. godine svoj potpis ispod teksta Bečkoga književnog dogovora, pod "jednim narodom" mislio samo na štokavce. Bio je to dogovor Vuka Karadžića i Đure Daničića sa hrvatskim predstavnicima, kajkavcima i čakavcima. Nije tačno da Vuk godine 1861. nije pristao na kriterijum verske podele u nacionalnom diferenciranju. Citat koji sledi iza te tvrdnje upravo pokazuje da je pristao. Gruba je neistina da se Ivić, Brborić i Klajn "zalažu" da su Srbi samo ekavci. Grupa intelektualaca koja se suprotstavila "Slovu" ne "naginje establišmentu". Establišment je oličen u rusisti Radmilu Marojeviću, središnjoj ličnosti "Slova", koji je prvi dekretom postavljeni (a ne izabrani) dekan Filološkog fakulteta u Beogradu. Izmišljena je tvrdnja da je ponašanje Pavla Ivića prohrvatsko, i da ga je "katoličanstvo prigrlilo za vreme onoga rata". Netačno je da Pavle i Milka Ivić "sve čine da se centar srpske filologije prebaci u Novi Sad". Niko među Srbima ne pokušava da "rasrbi" Petra Petrovića Njegoša, Mešu Selimovića i Ivu Andrića. Netačno je da je Matica srpska smestila dubrovačku književnost u odeljak strane literature "pod dirigentskom palicom Pavla Ivića". On čak nije obavešten da je to učinjeno. // Projekat Rastko / Filologija
// |
|