Mladen Crnogorčević

Pisma

priredio dr Goran Komar

Sadržaj:

Predgovor

Mladen Crnogorčević iz Baošića u Boki, pripadao je jednoj veoma staroj bokokotorskoj srpsko-pravoslavnoj familiji koja je davala pomorce, knezove, i glavare seoske, i koja je, to je važno istaći, pripadala onome sloju stanovništva Boke od prije velikog mletačko-turskog sukoba poznatog kao Morejski rat. Mladen je bio učitelj po obrazovanju i profesionalnom opredjeljenju. Službovao je u Grblju, Krtolima i Šibeniku, ali je, i kada je živio van Boke, o raspustima, redovno u zavičaj navraćao i predano se bavio istraživanjem srpskih starina. Pružio je u tome pravcu veliki doprinos, koji, zbog kratkoga života, ne odlikuje obimnost, ali ga i te kako krasi naučnost i preciznost. Vidjeće se to čak i iz ove njegove još neobjavljene prepiske sa znamenitim stvaraocima u srpskom narodu koji su ga visoko cijenili, i redovno mu svoja djela upućivali. Stvarao je Mladen Crnogorčević u vrijeme jednog velikog zamaha srpske istorijske nauke i mada srpski narod u to doba nije raspolagao s velikim brojem školovanih naučnika, oni koji su poput Mladena stvarali, u potpunosti su, predanim terenskim radom, koji nije bio samo sakupljački, nadomjestili ovaj nedostatak. Uostalom, ni drugi evropski narodi nisu u to vrijeme imali veliki broj školovanih istoričara i arheologa. Želim, dakle, podcrtati značaj usmjerenja srpskih istraživača Mladenovog doba (druga polovina XIX vijeka), na terenski istraživački rad. Suočili su se oni sa množinom materijalnih nalaza koje su opisali nekim se opisima i čitanjima zapretenih natpisa ni danas nema što dodati. Svakako, ovaj period u razvoju srpske arheologije i istoriografije odlikovala je upotreba jednog tipološkog metoda koji je više težio opisivanju nalaza nego li poštivanju elementarnog principa vertikalne stratigrafije nalazišta.

Suočili su se ovi istraživači u vrijeme kada su naši primorski krajevi bili neuporedivo bliže autentičnom obliku svojih naselja, kada je još na zemlji stajalo mnoštvo arhaičnih spomenika, i konačno, kada je već gotovo jedan vijek trajala zatiračka akcija Austrougarske u starim srpskim zemljama, sa mnoštvom dokaza kontinuiteta srpskog narodnog karaktera našeg primorja. Njima pripada zasluga što su se ovi spomenici sačuvali, jer su u njihovoj međusobnoj prepisci opisivani i pominjani, pa naučnici sa strane, naročito oni iz germanske i hrvatske uticajne sfere, nisu mogli tako lako raznijeti ove spomenike. I u Mladenovoj prepisci se pominje sasvim neizbježni Vuk St. Karadžić koji je iz Boke ponio stare listine i, kako vidimo, i iz manastira Savina. To su sve nenadoknadivi gubici, a sigurno je da Vuk nije ponio bilo što, već reprezentativne i vrijedne spomenike srpskog naroda. U tome pogledu, nije naodmet još jednom upozoriti na važnost stvaranja redovitih mehanizama kontrole rada istraživača u arhivima i bibliotekama Srpske pravoslavne crkve, čak i kada oni nose nesumnjivi društveni ugled.

Najveći dio ovdje objavljenih pisama pripada korespodenciji sa istoričarem ing. Đorđem Stratimirovićem kojega u Boki najprije poznajemo po djelu ''O prošlosti i neimarstvu Boke Kotorske", objavljenom 1895. godine. Očigledno su ova dvojica istraživača mnogo cijenili jedan drugoga i redovno razmjenjivali rukopise i štampana djela. Mladen Crnogorčević dopisivao se i sa episkopom bokokotorskim Gerasimom Petranovićem, koji mu je bio blizu u vrijeme službovanja u Grblju i Krtolima. Zaista, sasvim je vidljivo kako su se naši episkopi XIX vijeka ophodili i sarađivali sa nacionalnim pregaocima kakav je bio Mladen. Ovaj autor, stvorio je vrijedna djela iz istorije Boke, najčešće se zadržavajući na opisu naših starina. Napisao je izuzetan rad o crkvama u Grblju, o crkvama u Luštici, o manastiru Savina. Delao je u doba Jefta Dedijera, Sava Nakićenovića i drugih saradnika beogradskog univerziteta koji su zaslužni za slikanje i opis krupnih oblasti u srpskom narodu u vremenu u kojem se taj narod lagano oslobađao viševjekovne okupacije i okupljao snagu za veliko sabiranje. Mladen Crnogorčević je nosio jedan nešto drugačiji put i metod. On je delao više kao arheolog, on je čak i otkopavao Miholjsku Prevlaku, on je opisivao zatečeno. Radio je to precizno i naučno. Nesebično je pružao pomoć drugim istraživačima, i kako ćemo vidjeti iz ove zbirke, bio je spreman ustupati i izvorne materijale koje on još uvijek nije uspio štampati.

Kada se danas piše o nekim krajevima Boke, tada su njegova djela klasična i posve nezaobilazna. "Crkve u Luštici", radovi o Prevlaci, "Crkve u Grblju", opis Savine – to je klasika u istoriografiji Boke. Njegovim putem, mnogo kasnije, poći će jedan bokeški istraživač, Petar Šerović iz Bijele. Čini mi se da i veličinom opusa i metodološkim usmjerenjem u poniranju u bokešku prošlost, najbliže poređenje sa djelom Crnogorčevića možemo naći u djelu Petra Šerovića. Oni nisu žurili da stvore jako mnogo. Ono što su pružili, to je vrijedno, tačno, pedantno.

Čitajući pisma M. Crnogorčevića, možemo posmatrati djela u nastajanju i teškoće ovoga bokeškog pisca da štampa djela u prestonom Beogradu prema kojemu je on i mnogi drugi, prije i poslije njega, upravljali svoje poglede i svoje nade. Beograd nije bio uvijek na visini zadatka. Odveć često ostajali su srpski primorski krajevi u položaju jednoga velikog i značajnog svijeta, kao svijet bez roditelja.

M. Crnogorčević je upoznavao i krajeve u kojima je službovao daleko od njegovog zavičaja. Ima pisama u kojima, pomažući prijateljima, on iscrpno obavješatava. U tome je sličan drugom jednom bokeškom istraživaču srpskih starina: Kućaninu, svešteniku Savu Nakićenoviću koji je delao u isto vrijeme. Iz jednoga pisma doznajemo kako je Crnogorčević imao saradnju ispunjenu povjerenjem i sa arhimandritom Nićiforom Dučićem iz Trebinja. Slao mu je, po svoj prilici, kompletan rukopis djela o Miholjskom zboru u Boki.

Takođe, iz jednoga pisma M. Crnogorčevića, doznajemo o ozbiljnoj namjeri ovog istraživača da sastavi jednu istoriju Grblja u kojem je službovao (u selu Prijeradi). On je bio spriječen usljed iznenadnog premještaja na učiteljsku službu u Šibenik. Mladen je već prikupljao građu za ovo djelo. Zanimljivo je i pismo Crnogorčevića u kojem pominje arhimandrita istoričara Ilariona Ruvarca iz Hopova koji je izgradio ozbiljan naučnički autoritet ali, koji je pripadao istoričarima germanske uticajne sfere. Ovo pismo se može posmatrati u sastavu sa jednim drugim pismom od 1894. godine, iz kojega se vidi Crnogorčevićevo prirodno zalaganje za istraživanje i korektno opisivanje srpske narodne istorije prije dinastije Nemanjića. Ovdje se Crnogorčević poziva na dvojicu starih autora. Na temelju ovih redaka, može se Mladen Crnogorčević pribrojati srpskoj nacionalnoj istorijskoj školi bez trunke kolebanja.

Mladenovo djelo o Prevlaci, a to je upravo njegovo ključno djelo, pojavilo se u vrijeme u kojem se na istoriografskom obzorju ukazala mogućnost da se rasprave o primarnom središtu Zetske episkopije politizuju. On je prvi naučni branilac istine o Prevlaci u sredini bokeškog zaliva. I da ništa drugo nije učinio, nego pronosio ovu istinu, koju je sažeto iznio u monografiji Miholjski zbor u Boci Kotorskoj, učinio bi djelo od opštenacionalne važnosti.

U izučavanju bokeških i primorskih starina, ovaj istraživač se istakao više kao arheolog i ja sam uvjeren da je upravo taj dio njegovog opusa, koji bi očigledno bio daleko veći da je poživio, onaj najvrijedniji dio djela M. Crnogorčevića. Pribrojala je tako Boka, jednog autohtonog Bokelja srpskoj istorijskoj nauci i kulturnoj misiji primorskih Srba sa konca XIX vijeka, koja je u velikom broju pružila autora koji nisu bili školovani istoričari, ali koji su, uz metodološka ograničenja njihova vremena, pružili djela puno istinitija nego li množina njihovih školovanih sljedbenika poslije njih. Istinitost iskaza, istinito djelo, to je vrhovni i neoborivi postulat i kriterijum naučnosti.

Mladen Crnogorčević se rodio u Perastu 29. decembra 1863. godine od oca Špira i majke Marije, rođene Đuranović iz Perasta. Završio je Preparandiju u Arbanasima kod Zadra. Učiteljevanje Mladenovo započeto je u Grblju, u selu Prijeradi 1. oktobra 1883., a nastavljeno u Krtolima, u Radovićima. Mladen se i dalje školovao pa je položio stručni ispit za učitelja građanske škole savladavši i nekolika strana jezika. Tokom 1894., bio je postavljen za učitelja srpskog jezika, istorije i geografije u Građanskoj školi u Šibeniku. U to vrijeme počeo se intenzivno zanimati srpskom istorijom i arheologijom.

Mladen je umro veoma mlad, u 39. godini života, u svojim Baošićima, 14.jula 1902. godine.

Najznačajniji radovi Mladena Crnogorčevića su: ''Crkve u Grblju'' (Glasnik, Zadar, 1902), ''Miholjski zbor u Boci Kotorskoj'' (Starinar, Beograd, 1895), Manastiri Paštrovski u Boci Kotorskoj'' (Starinar, Beograd, 1895), ''Crkve u Luštici'' ( Prosvjeta, Cetinje, 1898), ''Crkve i manastiri u općini budvanskoj'' (Glasnik, Zadar, 1901), ''Manastir Savina u Boci Kotorskoj'' (Vijesnik srpske crkve, Beograd, 1901), i ''Crkve u Grblju'', djelo koje je doživjelo reprint izdanje, blagodareći bokeškom, grbaljskom Odboru za obnovu manastira Podlastva.

Nesumnjivo, djelo Mladena Crnogorčevića treba neodložno da dobije svoju naučnu ocjenu i valorizaciju u sklopu projekta štampanja njegovih sabranih djela. Isto tako je važno da se Mladenovo djelo, i djela drugih srpskih pisaca iz Boke pruže na uvid širokoj čitalačkoj publici koja je njegova djela rado čitala kao djela istinite narodne istorije bokeških Srba. A sve što je Mladen Crnogorčević dotakao kao istraživač ima opštenacionalni značaj i karakter.

Ovoj zbirci pisama Mladena Crnogorčevića pridodata su i pisma drugih istraživača i značajnih ličnosti koja su zatečena u jednoj maloj savinskoj zbirci, koju na ovaj način stavljamo na raspolaganje naučnoj i široj kulturnoj javnosti.

dr Goran Komar

Mladen Crnogorčević

Pisma

Pismo Stojana Novakovića episkopu Gerasimu

Zadar, 5. avgusta 1884.

Vaše Visokopreosveštenstvo!

Prema osobitoj važnosti "Savinske
Krmčije" u istoriji zbornika našeg crkve-
noga prava i s obzirom na to, što je uče-
nome svijetu potrebito imati tačni
opis iste, upoređeni sa sličnim rukopi-
sima i sa pečatanom krmčijom, ja sam
dao otštampati iz našeg Izvještaja
sto primjeraka moga opisa, i razaslao
tako reći urbi et orbi. Otisak jedan imao
sam čast upraviti već i Vašem Vi-
sokopreosveštenstvu, i nadam se, da ćete
ga biti primili. Prilažem ovdje još
dva primjerka, da ih upotrebite po svojoj
uviđavnosti. Moram samo kazati, da sam
ja već jedno dvanaest primjeraka razaslao
uglednijim osobama Vaše eparhije, o čemu
ćete već biti i izvješteni bili. Zahvalan ću
Vam biti, ako mi svoj cijenjeni sud o
ovoj mojoj skromnoj radnji saopćite. Po-
jedina gospoda učenjaci kanoniste s kojima
ja u svezi stojim entuzijazmirani su
"Savinskom krmčijom" o kojoj sam im ja
prethodno javio bio, i zavide mi na
sreći, što sam ja mogao do nje doći i
učeni svijet s njom upoznati. Radi pri-
mjera prilažem Vam pismo prvog
današnjeg ruskog kanoniste Dra Alek-
sija Pavlova, profesora Moskovskoga Uni-
versiteta, da vidite kako on cijeni
"Savinsku krmčiju" po prostoj jednoj mojoj
prijavi o njoj. Tako je to dragocjeni ruko-
pis, da nema novca, kojim bi se mogao pla-
titi. Ima ih još pet sličnih, ali nije
dan nije potpun kao Savinski, i sutra
ako ustreba (a to će svakako biti) da se
napečata u prvobitnome svome obliku
srpska krmčija, matice pečatane krm-
čije, treba će kao prototip uzeti Sa-
vinsku krmčiju. Neka ga čuvaju kao zjenicu
oka, jer gubitak njegov bio bi nenadoknadiv.
Ja sam molio gd. Račkoga, da mi pozajmi
za mjesec dana Ilovičku krmčiju i odbio
mi je molbu, bojeći se da kako ne propadne na
putu. Vidite samo koliko se cijene ta-
kovi rukopisi, a Savinska potpunija je
i tačnija od Ilovičke. Ovo molim Vas
napomenite o. Nastojatelju savinskom
i neka pusti da propadnu prije sve
knjige savinske, samo neka se sačuva
to blago. Založeno je vitalno pitanje
nauke u "Savinskoj krmčiji", a nauka je
život, dakle u interesu života samoga
stoji da je čuvaju kao oči svoje. Ako dobijem
dopust da pođem na mjesec dana u Zagreb
u Akademiju, ja ću možda opet zamoliti
Vaše Visokopreosveštenstvo da mi pošlju
Savinsku krmčiju da je uporedim sa Ilovičkom.
Nego o tome, kad bude. Za mene je sada
pitanje časti riješiti po mogućnosti ona
pitanja, koja sam u zaključku brošure napomenuo.
A do nekog riješenja doći moram, ma
uložio na to ne nedjelja i mjeseci nego
i godine radnje. Tu je pitanje koliko
nauke, toliko i patriotizma, i
meni se čini, da je za to vrijedno i
sav život posvetiti. Molim Vas,
da budete tako dobri povratiti mi
prvom poštom pismo gd. Pavlova.

Dopuštam sebi priposlati Vam šest
primjeraka ovogodišnjeg Izvještaja, s
molbom da naredite da se podjele bogo-
slovima iz Boke, koji su u minuloj škol-
skoj godini bili u Bogosloviji. Dobro je da
imaju izvještaje svoga zavoda. Vašoj Kon-
sistoriji jučer sam poslao obični broj
primjeraka. Nadam se da ćete mi odo
briti, što sam dao prirediti prijevod
Kiprijanove knjige o "jedinstvu crkve"
--------------------------------------------------

Pismo mitropolita Mitrofana Bana Grbljanina Episkopu Gerasimu

20. XII 1891.

Vaše Visokopreosveštenstvo,
Najmilostivi Arhipastir
i preljubezni u Hristu brate!

Primivši Vašu naredbu,
odnosno nekola pisma M. Savine pre-
datog G. Ministru Jovanu Pavloviću
za dug Mitropolita Petra, odmah
sam otišao kod G. Pavlovića, koji
se od nekog vremena nalazi bole-
stan, đe sam mu saobćio Vašu poru-
ku. Odmah je odgovorio, da jako
žali, što mu bolest nije dozvo-
lila da do sada bude srećan iz-
vršiti, u koliko se Vam bio u
ovome obvezao, dodajući, da će se za
ovo svojski zauzeti čim se od bole-
sti bude oporavio. U isto vrijeme
G. Pavlović preporučio mi je, da
Vaše Visokopreosveštenstvo
obavjestim, da ga je bolest
spriječila, te ovo do sada po obeća-
nju nije učinio, koje ovijem i či-
nim.

U slučaju, ako bi se ne daj Bo-
že Pavlovićeva bolest produži
la, ja ću nastojati, da po Va-
šoj naredbi pismo od njega uzmem
i prikazaću ga Gospodaru đe ću se
za uspjeh ukoliko to bude mogu
će svojski zauzeti.

Dozvolite mi Vaše
Visokopreosveštenstvo, da bu-
dem tako slobodan čestitati
Vam nastupajuće Praznike, Rož-
destvo Hristovo i novu godinu
sa najtoplijom željom, da mno-
ge u zdravlju i svakome spokojstvu
na sreću Sv. Pravoslavne crkve
i drage Vam pastve dočeki-
vate

Izvolite Vaše Visokopre-
osveštenstvo primiti moj
najljubezni pozdrav i izraz moga
najdubljega poštovanja kojim
čast imam biti

Vašega Visokopreosveštenstva
Na Cetinju 20. Dekembra 1891.

U Hristu brat
i najponizan sluga

M. Mitrofan

Pismo epis. Gerasimu

Cetinje, 23. dec. 1891.

Vaše Visokopreosveštenstvo!

Molim najpokornije Vaše Visoko
preosveštenstvo, da mi oprostite, što
u svoje vrijeme nisam odgovorio na pismo
Vašega Visokopreosveštenstva u stva-
ri, koju ste imali dobrotu povjeriti mi,
Nesretna bolest moja od stomaka, koja me
muči već od po godine, učinila me je nespo-
sobnim za svaki rad, te mi se ništa
nije mililo, niti sam mogao što predu-
zimati u pomenutoj stvari.

Sad, pošto sam se nešto malo oporavio
gledaću, da tu stvar iznesem na nadležnom
mjestu i nadam se povoljnom uspjehu.

I po drugi put moleći Vaše Visoko
Preosveštenstvo za opraštenje (!) uzimam ovu pri-
liku vrlo rado, da uvjerim Vaše Visokopreosvešten-
stvo o mojem najdubljem poštovanju, s kojim čast
imam nazvati se

Vašeg Visokopreosveštenstva
najponizniji
(potpis nečitak)

Prim, u M. Savini hrani se pi-
smo pok. Mitr. Petra crnogorskog
G. 1816 kojim priznaje dug od 100 talijera
Obvezujući se da će ga on ili
Njegovi nasljednici platiti.

Ovo sam pismo predao bio u
M. savini Ministru J. Pavloviću
koje se još kod istoga nalazi
kao što glase ova
dva pisma, koja neka se ču-
vaju za svaku potrebu u m.
Savini, barem da se traži
povratak pisma Mitr. Petra

Decembr. 1891 Gerasim
Episkop

Pismo M. Crnogorčevića Đorđu Stratimiroviću

Blagorodni Gospodine
Ovog puta kasno ispunjavam obe-
ćanje.
Po sreći amo je dohodio gosp
prof. J. Đelčić, i obišao neke kraje-
ve Miholjskoga zbora. Našao se potpu-
no zadovoljan.Uz neke druge podat-
ke, zatražio je od mene, da mu
snimim natpis koji Vam prila-
žem, i za koji je on već prije znao.
Poslao bih Vam i jedan snimak
latinskog natpisa iz crkve u
Bogdašiću, koji sam pregledao, kao
i onaj Neofitov, o prošlom Petro-
vudne. Nego mi seljaci tom pri-
likom rekoše, da su nekoliko dana
pre toga dva gospodina obilazili
Bogdašiće, i, po njihovom kazivanju,
kao da ste onamo i Vi bili. Istom
prilikom, kao da ste obišli re
lasa zeferore i Pasiglav /Spasiglav
Pasiglava/.
Odnosno Crnogplata ili Zrnogplata
po dojakošnjem istraživanju, etimo-
loški se svodi na: zrnima plaćeno
/na puške dobiveno - zrnima iz puša-
ka/ ili: crno /tužno/ plaćeno.
Iza mnogih pokušaja, pošlo mi
je za rukom kompletirati natpis
Guraševe ploče: RABÜ BOŽII MAKSIM A RSÜM [REKOM] GURAŠÜ...
Izlišno bi bilo dakle slati
ga gosp Jagiću, i ako, da je moj
navod,po mišljenju Vašem, pogrešan
Ostajem Vašega Gospostva
Ponizni sluga M Crnogorčević
Krtoli, 21 Avgusta 1892

Mladen Crnogorčević Đorđu Stratimiroviću

Blagorodni gospodine!
Radi završnih mu riječi, bolnim sam
osjećajem pročitao Vaše cijenjeno pismo
8/20 o. mj., i s toga hitam da odgovo-
rim na pitanja istaknuta u vla-
štom pismu, i da se navratim le-
timice i na ona, kojima ste se
podavno bavili
Pri morskoj obali na Grabu ili-
ti Grabima /Grab/ u selu Baošićima
/recte: na današnjoj granici baošićko -
bijeljskoj:/ na mjestu gdje izvire jedan
vrutak, a nešto podalje s obiju stra-
na, dva druga /de tre fontane/ vide se
opale zidine /= muro antico, planime-
tričnog crteža 1752 g./, koje brštan oblaže
Ovo mjesto zovu i danas Balšina kula
a vodu Balšin bunar, na kojem su ka-
snije podignute vodene mlinice /V: Herceg-
Novi, T. K. Popović, Zadar, 1884, str. 132/, jer
su ovdje imali svoje ljetnjikovce Balšići
kao god kasnije Mlečić. U prošlom vije-
ku to bijaše svojine Ekaterine Zmajević
iz Perasta,a od g.1733 grofovske porodice
Smeća /conti Smecchia/. Po Balši /Baoši/
iliti Balšićima /Baošićima/ nazvano je
kao što se priča, selo Baošići.
U Baošićima valjda da sa krasnog
mu položaja ostalo je tragova ne samo
iz doba Balšića i Mlečića, nego i iz
turskog takođe. Tu je zaselak Kulina
sa ostacima jedne kule /po prilici iz
XVII. v. /, u Šatorište, gdje su Turci ra-
zapinjali šatore. I voda ''Morac'' je
tursko djelo
A g. 1830 na vrhu Gologa brda nađena su
pod zemljom dva starinska bronzana pro-
sjeka /ubojni čekići/
O Balšićima ima uspomena ne sa-
mo u Baošićima, ama i u krajevima o-
ko Lovćenske kose, a po prilici i u Ku-
tima kao da ima brijeg, koji zovu: ''Bal-
ša'' /u tvrdo ne znam, ni vjerujem!/, Ima
ih, koji uzimaju Orjensku za Balšinu
lokvu, ali je to sasvim pogrešno
Orjenska je lokva u dalmatinskoj
granici između planine Orjena i plani-
ne Dobroštice kod sela Mokrina
Baošina lokva postoji blizu Ori-
jenske lokve, ali i blizu dalmatin-
sko - ercegovačke granice: pri stazi, ko-
ja vodi s Graba /sr: s baošićkim Gra-
bom!/ na Kruševo, te na klanjac Vra-
tilo /Vratilo pass/ = dakle u predjelu
Altomanovića, koji je pritisnuo Đu-
rađ I Balšić 1375.g.
U Pucićevim spomenicima /Biograd, 1858, str. 82/
spomenut je ''mogoriš'' kao naziv nekog do-
hotka, a u istim spomenicima /Bogr. 1862/
u pismu Dabiše bosanskog 1393 g. spomenut
je takođe mogoriš /DAITE MU MOGORIŠ donare
rit magarisium/
Pasiglav /= Pasiglava - Spasiglav/ ima
na granici bogdašićko - lastovskoj, i u Lu-
štici, i kod Imockog u Dalmaciji itd.
Ima i hrisovulj kralja Stefana Radoslava
15 Jul.1230, koji inače, radi dokazanih
anahronizama, a bez srpskog originala
smatran je od auktoriteta kao falsifi-
kat. Kako god bilo, u tom falsifikatu
spomenut je Pasiglav /rit magarisium
iglav et tutta la piamura fino el confini
de Garbal.../. Sada premda je ovaj Pas-
iglav napomenut do Luštice, te bi se
na prvi mah mogao i uzeti za Pasi-
glav luštički mišljenja sam da to
nije tako, već je ono uprav bogda-
šićki - lastovski Pasiglav, jer u pobroja-
nju mjesnosti u onom, premda falsifiko-
vanom hrisovulju, išlo se zaokružujući
granice planinskim bilom, a i s dru-
goga razloga, kao da stvar stoji ova-
ko: kad je na prvome mjestu istak-
nuta Luštica, nije trebalo opet is-
ticati nešto neznatno iz sredine
njene
A pošto je nešto podalje da-
našnji Mogoriš, i, pošto se nekad
pod imenom Mogoriša /kako napom-
enuh podavno, i ne sluteći, da ću
istu misao ikad dalje razvijati/
razumjevalo čitavo planinsko bilo
od Trojice na Veće brdo /Vrmac - Pa-
siglav - Većebrdo/, ne bi li se smjela
kombinovati ovaka hipoteza:
Naziv Pasiglav je starijeg postanka
nego li Mogoriš. Okolica pasiglavska
tek u XVIII. v. nazvana je Mogorišem, koji
je kasnije opet izgubio svoje opće u
appellativum rašireno značenje,ograničivši
se /pars prototo/ na današnje
Našu i stranu istoriju, narodno pre-
danje, mnogobrojne rasprave, i sve što je
moglo pomoći da se riješi pitanje zet-
ske jepiskopije sve sam upotrebio. Pre-
ma tome o Prevlaci mislim ovako:
Jepiskopija je na njoj osnovana 1219 - 20, ko-
ja je 1346 g. podignuta na Mitropoliju
U doba bijesa mletačkog i turskog o
samom početku XV.v.mitropolit Arse-
nije našao se prinuđen predići u Še-
stansku krajinu.Kaluđeri su na Prevla-
ci ostali, dok su potrovani 1441 god.
Po tome je pravoslavna služba osluži-
vana na Prevlaci za 222 godine! Nego,
ima spomena, kako se u sv. Mihailu
i sv. Mariji liturđija služi čak g. 1456.
U svakom slučaju ima jakih izgleda
po kojima bi se dosta pouzdano moglo
kazati, da konačno razorenje prevlačko
pada u znameniti istorijski decenij 1450 - 60
Valja da je sve to uzrokovalo, da
raški mitropolit Nikodim već 1443 g.
zatraži od dubrovačkog kneza velik dio
ostavštine Đ. Brankovićeve, a za njim
kaluđer Evfrosije 1447 g., i jedan posla-
nik Lazara Đurđeva Brankovića 1457 g.
da prime potonje ostatke od poklo-
na despotova
Jedno i drugo mišljenje potkrep-
ljuju dukali 1446, 1457, 1455, 1671, koje
sam podrobnije ispitao
Ljubiša nije bio bliži pozna-
valac istorije južnih Slovena, i zato
njegov citat 1474 podleži sumnji.
Pored ostalog on je kazao da je car
Lazar /Hrebljanović - Grebljanović/ bio
poreklom iz Grblja!, a u komentu Gorskog
Vijenca, tumačeći ono: ''heroje ka požarske''
uzeo je srbijanski srez požarevački u mje-
sto ruskog hetmana Požarskog
Na poznatoj ploči prevlačkoj je
rečeno, da je Đuraš,unuk stavilca
Đuraša, bio u cara Stefana ''treći vi-
tez,'' a Dušan se zacario 1346 g. To
dakle ne može biti Stefana Dečanskog
ČELNIK GJURAŠ,koji se spominje 1326 g.,jer
je Dečanski bio kralj /STEFAN KRALj DEČAN-
SKI OUROŠ TRETII/, ali čelnik Đuraš kao
da je predak viteza Đuraša
Car Dušan je poslije saveza s Mle-
čićima i s Mladenom Šubićem, skradin-
sko - kliškim knezom 1345 g., prodro u
Bosnu 1350,a g. 1355. obnovivši savez
s Mlečićima za obranu od kralja Ljude-
vita, Dušanova vojska otme Skradin,
koji držaše vitez Đuraš /castellano
Juras/, i Kliš, koji držaše vojvoda
Palman.To će biti dakle vlašti
vitez Đuraš nadgrobne ploče prevlačke
Od ovih Đuraša nastali su ka-
snije Đuraševići. Ovim imenom zovu i
selo, koje je Prevlaci u neposrednoj
blizini. God.1404 nudili su Dubrovčani
svoj brod vojvodama Đurđu i Lješu Đu-
raševićima. G. 1454 spominje se
Kalođurđe Đurašević iz Crmnice. A
u jednoj latinskoj, na pergameni
pisanoj, i za pitanje prevlačko
jako znatnoj listini g.1494 spo-
menut je Dabin Đurašević /...ba
lam novacovich. dabin gurassevich et
alias Colonos....in...villa de Liescevi
chija districti cathari .....Duum olim
quidam sismaticus metropolitanas titulo
et nomine ecclesias san Micaelis.....
Marie de Prevlacha et san Gabrielis...etc.
Ne znam ništa o tome, gdje je pogre-
ben Dimitrije /D/I/MITRIJE?/, sin Stefana
/po Račkom: Đurđa/Vukanovića Nemanjića,
koji je u kaluđerstvu nazvan i David
Treba dobro poznavati istoriju, i
ne praviti kombinacije bez sigurne
podloge, niti razmrsivati konce, koji
prije nego li se razvlače, mogli bi
se još većma pomrsiti, kao god pau-
kova mreža. Izvinićete mi s toga
na smjeloj hipotezi o Pasiglavu
Mogorišu, koju sam i preko svoje volje
razvlačio u prvim retcima, koja se
osniva na slaboj podlozi Radosavljeva
hrisovulja, i koja mene ne isteresuje
u punoj mjeri, da se ne sjetih neg-
dašnjeg Vašeg interesovanja za mo-
goriš
Sasvim sam otvoreno istakao i
moje mišljenje o Prevlaci. Da sam
bio namjeran opremiti kojem arheo-
loškom listu moje misli o svemu
tome, bez sumnje bio bih pola manje
kazao, ne upuštajući se u kojeka-
kve kalkulacije. A ovdje sam i odveć
rekao, i to navlaš, pri ovim opro-
štajnim časovima,da mi posluži
za buduće vladanje razlika između
hladne kritike i smjelosti, koju, kad
se tim javnosti nisam izlagao, u
mnogim sam je početnim radovima
sasvim rado imao. Inače, i stručnja-
ci moraju biti vrlo obzirni, i pola-
ko ići u spornim raspravama, kamo
li ja, početnik, za koga bi može
biz bolje bilo,da ovake studije
prije zapustim,nego li dalje nasta-
vim
I po vlaštom mojem uvjerenju,
i po kazivanju Gosp. Episkopa već
podavno uviđeh, da je postignuti
uspjeh glede ploča prevlačkih djelo
vašeg pregalačkog zauzimanja, što
sam u stanju potpuno ocjeniti
Promatrajući takav postupak, i neho-
tice pada mi na um slično prega-
laštvo Vašeg Slavnog pretka, bla-
ženo počivšeg arhijepiskopa i Mitro-
polita Stefana, velikodušnog osnovate-
lja poznatog blagodjejanija
U svako doba biću gotov, na mo-
ju veliku utjehu, ako Vam u novoj
postojbini i u čem budem mogao po-
služiti. I sve, što nam je preda-
nje do danas sačuvalo o Balšićima,
u ovim i daljim krajevima, i sve
ono, što je meni do sada nepoznato,
živo ću obrađivati, brižljivo posabi-
rati, i u cjelini Vam poslati.
A svakojako, prije vašeg kretanja,
o izmaku ovoga mjeseca, ja ću nasto-
jati, kako me dužnost veže, da
dođem u Kotor, da toplo blagodarim
na rijetkoj dobroti Vašeg Slavnog
Blagorodstva
Ove retke, sastavljene žurno, pri
uzbuđenosti s rastanka, koji na no-
je srce tako teško pada, izvolite
primiti kao malen znak dobre
namjere i svake gotovosti, što će u
svako doba i na svako Vaše zatra-
ženje naći odjeka
U Vašeg Blagorodstva
poniznog poštovaoca
Mladen Crnogorčević
Krtoli, 9/21 dec.1892
Završujući ovaj referat, mišljenja
sam, da objelodanim uz povoljne uslove
što skorije raspravu ''Miholjski zbor u Boci
Kotorskoj,'' i da u svojoj izdržljivosti
žrtvujem, što se god može od mene za-
tražiti, tek da se sačuvaju potonji
ostanci na starostavnoj našoj Prevlaci
Vašega Blagorodstva
odani sluga
Mladen Crnogorčević
Krtoli, 6/18 novembra 1892

Mladen Crnogorčević Đorđu Stratimiroviću

Blagorodni Gospodine,

Većma s nestašice vijesti, nego li s dru-
gih uzroka, i preko svoje volje, bio sam da tako
rečem, prinuđen, odugovlačiti s ovim retcima od
izmaka minule godine do danas. Dopustite dakle
da pređem odmah na navođenje onih podataka ko-
je je bilo mogućno prikupiti.
Ivan knez Vojnović življaše u drugoj polovini XVIII
v.Imaše dva brata Miloša i Voina.Upravljao
je nad Popovom u Ercegovini.Odlikovao se kod
Ljubinja i Trebinja,odbijajući tursku najezdu,za
tim se stani u Ercegnovom,gdje je ostavio
za sobom sinove Vasilija i Vuja (V: Herceg - Novi
Tomo K. Popović, Zadar, 1884, str.192)
Ivelići su znametita grofovska porodica risans-
ka.Manstir banjski spominje O.Vasilija Ive-
lića kao revnog služitelja crkve i oltara
Neki Komlen Jovov Ivelić (POP KOMLEN) ostavio je
iza sebe krasan antimis,koji je sam živo-
pisao.On je živio oko 1680 - 1730 g.
O ovoj porodici moglo bi se doznati potanjih
vijesti u risanskoj okolici,a valja da ih je
bilo i u onoj knjizi kojom mletačka vlada podjeljuje prei-
mućstva risanskoj grofovskoj porodici Vlastelinovića.Ova
knjiga biće danas u rukama popa Bućina,paroha dubrovačkog.

Kao narodni živopisci u Boci Kotorskoj spominju se Dimitri-
je Daskal o početku XVIII. v. Đorđe Dimitrijević, Danil
Dimitrijević i neki Rafail u doba između 1740 - 1760 g.

Pop simo Bjelopoljac (Lazović) živopisao je ikonostas ma-
nastira savinskog 1796 g. Aleksija lazović, Bjelopoljac, ži-
vopisao je ikonostas pođanske crkve sv. Srđa i Vakha
1804 g., i onaj baošićke crkve Sv. Nikole 1806 g.
U krtoljsko - luštičkoj parohiji znatne su gomile (Grab
hugel): Graniska gomila u Đuraševićima, Radaljeva gomi-
la u Gošićima, Desanova gomila kod Babunaca luš-
tičkih, Lušina gomila između Đuraševića i Lješevića
Vrlo je opsežna Radaljeva gomila. Jedna gomila kod
crkve Sv. Ivana u Krtolima ima periferiju od 80 - 90 me-
tara. Ona ima biti vrlo interesantna. Kod sv. Iva-
na (!) pak ima grobova iz davnih davnina, jer i
crkva kao da potiče iz 13. ili 14.v. Do g. 1776 tu
je bilo zajedničko ukopište katolicima i pravoslav-
nim.
U budvanskom (sada đenijskom) kaštelu nema natpisa
ili, ako su i postojali, već su otučeni relata re
fero tako, da im je nestalo i pošlednjeg traga.
Šteta, što na ovake praznike nailazi istorija
Balšića, koji su onako rado imali zetske primorske kra-
jeve, osobiti Budvu i Prevlaku (Balša II)
Starinar je (God. IX, knj. 2.) s mojim bilješkama o grobnica-
ma prevlačkim izišao u prvoj polovini marta. Ako
ga niste pročitali preko gosp. Jiričeka, koji sada bo-
ravi u Beču, a izvjesno ga prima, mogu Vam poslati
moj eksemplar. A i ploče s prevlačkog guvna prenio
sam u crkvicu. Istom prilikom na grobnici ktitora
prevlačkog rezao sam natpis: OVDJE POČIVA KONTESA
EKATERINA VLASTELINOVIĆ POKOJ NjEZINOM
PEPELU
Da nadoknadim nepotpunost vijesti o grofovima Voj-
noviću - Iveliću, prilažem Vam opis i crtež špilje, koja
potsjeća kako rekoste na ime Vaše slavne porodice
a iz sjećanja na interesovanje Vaše za ćirilske natpi-
se, evo Vam nacrta s grobnice u kojoj su upokojeni mo-
ji pretci
Strepim, da i do sada ne bude proteklo vrijeme
preko kojeg bi Vam bili izlišni ovaki podaci. U
svakom slučaju možete ih međutim pouzdano upotre-
biti. A meni će biti postojana briga, da ih, kad
god bilo, razvijem i usavršim

Vašega Blagorodstva
Ponizni sluga
Mladen Crnogorčević
Krtoli, 28 marta 1893

Fragment bilješke Mladena Crnogorčevića

Stracinova spila.
Pri moru među Uborkom (Rt. Kamenova) i Kočištima
(Rt.Kocista) otvara se Stracinova spila, koju zovu i Strati-
novom spilom i Stracinovicom
Oblik joj liči na savijen prodor, i dijeli se
na dva kraka: vanjski, razvedeni, koji nije pokriven (za-
svođen), a dug je oko 15 metara, i nutrnji zasvođeni
prostor
Unutrašnjost (pećina) je široka 8 m, toli-
ko duga, a visoka: gdje 1, gdje 2 - 4 - 5 - 8 m. Otvor
joj je okrenut k istoku
Spila sastoji od naslaganih crveno - pla-
vih (upravo: krvavo - modrih) stijena, kako se slije-
va voda s vrhova spile
Kad nabreknu morski valovi, plaču je i
preko podnožja, ali jedva da dopiru do vrha pe-
ćine spiline
U nju se ulazi s istočne strane, sa
zapadne strane, i s mora, samo što silazak o-
zgor nije pristupan. Ulazeći s istočne strane
ide se kamenitom uzvišicom, što no se pri stra-
ni uzdigla do iznad polovice nutrnjeg i vanjskog
prostora spile
Spila je u zaklonu od vjetra, a izlože-
na je više istočnim, nego li južnim vjetrovima
Nema stalaktita, kao u susjednoj ''Veljoj spili''
ali ima drugih tvorevina od sige. Na mjestima curi ka-
plja za kapljom sa spilina svoda, a u kamenicama (škra-
pama) na okolo so se po sebi pravi
U šljunku ispred spile ima malih školjaka
(Sasteropoda - Branchiala), i od njih ostataka (tvorevina):
t. zv. grčkih kamena itd., a u vrhu pećine ima takog
zemljanog tijesta ,da bi se moglo praviti razno posuđe.
Pastiri luštički i danas svraćaju u ovu spilu
životinju: ljeti od sunačne pripeke, zimi od kiše. I-
zim njih malo ko posjećuje Stracinovu spilu
I u pojedinim oknima (u omanjim pećinama) za-
padno od spile, moglo bi se skriti od kiše 2 - 3,
ili 5 - 7 ljudi. jedna od ovih pećinica je duga 4 - 5
m, nešto šira od jednog metra, visoka 80 - 90 cm, te
bi se u njoj moglo smjestiti 7 - 8 ljudi. po kiši ili
vjetru u njoj se stoji kao u lijepoj sobi
Stracinovooj spili spada i pećina, odaljena od
iste spile za 60 koraka zapadno, koja ima prostor
pokriven, tek malko manji, nego li je nutrnji pro-
stor Stracinove spile
Idući obalom od Stracinove spile do Kočišta,
ista obala tako je strmenita i ispresjecana, da
bi se (u skučenim razmjerima) mogla uporediti norveš-
kim fjordima
Pričaju, da je neki čovjek, hodeći da ribu lovi
vidio pred Stracinovom spilom obezglavljenu divokozu
kojoj, kad se primače, i nje nestade.
Kad žene kunu, reknu: ''Da Bog da se stanio ispod
Stracinove spile'' (biva: gdje je pustoš, bez igdje ikoga)
Podalje od Stracinove spile, idući put Kočišta,
pri obali uzdigla se hrid, visoka iznad morske po-
vršine 1,60 m. Hrid zovu od starija ''seka od Ko-

pitnjaka'' (Kopitnjakova hrid), jer na tolikoj visini -što je svakojako rijetkost! - nahodi se donja polo-
vina jednog kopitnjaka (školjka - Cochifera), po čemu
sude, da je morska površina nekad pokrivala ovu hrid

Stracine, Stracinov potok

U Stracinama je granica krtoljsko - luštička.
Stracine su dijelom u uvali, dijelom u strani, a u
prisoju, po sahata daleko od mora u oblatnom, a
3/4 sah..daleko ood Stracinove spile. Danas su u tra-
cinama maslinjaci, a nekad je bilo i vinograda
U narodu živi predanje: Nosila baba vodu iz
daleka. Srete je sv. Sava i upita: Je li daleko
ta voda? A baba: jest! A ti je prolij -
doda sv. Sava. Ne mogu, e je nosim doma, odvra-
ti baba. A sv. Sava: Prolij je! I baba pro-
li vodu. - Sv. Sava na to prekrsti, i pukne jak
mlaz vode ''Pod Plato'' u blizini pored samih
Stracina.- A baba opet za njim prekrsti, i
voda se jedanak prekide pod Platom i izbije na
vrh t. zv. ''Srđenovića (Popovića) ponte'' pri samom moru
u Oblatnom
Tu i danas izbija jak mlaz vode, koja je i-
nače prijaka, dajući slnatinom

M Crnogorčević

Mladen Crnogorčević Đorđu Stratimiroviću

Blagorodni Gospodine,

U svoje vrijeme primio sam Vaše cijenjeno pismo
3./15. Julija, i žao mi je, gdje Vam ne mogoh odgo-
voriti do danas
Natpis ploče prevlačke zbilja je pogrešno
naštampan, premda su u Biogradu imali: zuma-
čenje, fotografski snimak i potonji ispravak
U zasebnoj raspravi čitaće se: D/I/MITRIJE
Troškom od for 5., udijeljenih od preosv. Gosp
Episkopa, predignute su ploče s prevlačkoga
gumna, na kojima bijahu: sasvim izlizana
ćirilska pismena u skraćenicima na jednoj,
i rezbarije u vidu krila na drugoj ploči, i
zato je o njima, već litografisanim u Sta-
rinaru, rečeno, da je njima popločano gumno
Dok ste boravili u Kotoru, Vi ste zbi-
lja svratili moju pažnju na postanak ime-
na Stradioti. Prema tome stilizovao sam
odnosni prijelaz ovako: ...dok su nazvani
Stradiotima (prvobitno može bit: Stratioti
ma) u XIV.v.od nekih Grka .......
Vlada ih mletačka (arbanaško grčke doseljeni-
ke) razređivaše na suhu kao konjanike pod i-
menom Stratija (Ratnici) .....
A značenje ''Prevlaka'' u mojoj raspravi rastu-
mačih ovako: rukav zemlje - jezik zemlje - zemljeuz
prijedžba - isthmus

Moja je monografija privedena kraju već pri-
je tri - četiri mjeseca.Mogaše biti i oštam-
pana! Radi zakašnjenja krivim jednog mjernika
koji mi je bio obećao, da će mi izraditi to-
pografski crtež zemalja Mih. zbora, pa on
potezao, a ja uzalud iščekao sve do skora
Slučaj je htio da zahtjevi službe pozovu mjer-
nika u ovo mjesto, sa svima planima, s teo-
dolitom i ost. Upotrebih zgodu, i završih
sam davno žuđenu stvar. već poslah raspravu
i crteže (njih 15.) gosp. Arhim. Dučiću
Kako sam se vrlo malo bavio narodnom
poezijom, pri ruci ne imadoh do samo neke
pjesmarice. Uzalud sam tražio pjesmu od Ka-
čića (Dubrovnik, 1887), i u Vukovim Srp. narod.
pjesm. ((Biograd, 1887): tu je nije. Našao sam je
pak u Srp. nar. pjesmama Vukovim (knj. treća Beč, 1846), i to:
pj. 26. na str. 173. i pj. 28. str. 199.: Žen.Iva Senjan.
Koliko se priča o Komnenu barjaktaru me-
đu zagorskim naseljenjem općine hercegnovske, to
su koliko mi je do danas poznato remini-
šensije nar. pjesme koja se o njemu sačuvala
Nego, drugih podataka mogu Vam saopći-
ti o Komnenu, što ćete Vi, radi dostovjerno-
sti, moći sravniti sa prilikama stanoviš-
ta, s kojega polazite

I tako, u Crnoj Gori, u Lješanskoj nahiji,
kazuju da je Komnen barjaktar sinovac Senjanina Iva, i
da je rodom iz Kotara. On je ratovao na Muja i
Aliju na Udbini. Početak je pjesme: Vino pije
trideset serdara. Vino služi Komnen barjaktare
na bijelu Smiljanića kulu......
O Komnenu je spomenuto i u Gorskom vijen-
cu (izd. I, 73)

Na dalmat. bosan. herceg. tromeđi /Ariplex conf/
nahodimo podataka, koji unose možebit nešto
svjetlosti u pitanje o Komnenu, a i inače mo-
gli bi za Vas u koje vrijeme vrijediti. Onamo
kazuju, da je Komnen barjaktar (a do njega i se-
strić vojvode Sekule) pogreben na Igličiću, drugi
vele: u Renjić klancu, treći: u Golinjevu. Onamo
pjevaju pjesme o Komnenu barjaktaru
Igličić i Renjić klanac jesu u Hercegovini
a Golijevo je kod Grabovice
Kod Igličića i Renjić klanjca postoje stara
groblja sa rezbarijama u relijefu i sa staro - srp-
skim natpisima, što je, premda ne ispitano
kako treba, vrlo važno za našu epigrafiku i
heraldiku
Na spomenutoj tromeđi jesu: ''Markova skakala''
( = Skakala Kraljević Marka), kao što niže susjed-
nog Lovreća, u Imotskom Kotaru, selo Mrnjavci
odakle, kažu da vodi poreklo otac Vukašinov
ili ti đed Kraljevića Marka
Kod Ržanova su ruševine Maglić grada
i gradine Pišteleka
A kod Grabovice gdje no pošljednji
ogranci planinskog lanca Tušničkog (u
savijutku ponornice Šuhiće) prelaze u rav-
nicu, postoji Županjac (Duvno): stari Dalmi
nium Delminium

Nadam se da ću Vam zatražene
podatke i dalje razvijati, i ostajem

Vašeg Blagorodstva
Ponizni sluga

Krtoli, 4 Avgusta 1893
M.Crnogorčević

Mladen Crnogorčević Đorđu Stratimiroviću

Blagorodni gospodine

U odgovoru Vašeg cijenjenog pisma
12. avgusta za sada Vam mogu saopćiti
slijedeće:
Odnosno godina, da im se vidi moguć-
nost podudaranja, iz pjesme 26. (Srpske
nar. pjesme. Beč. 1846) ishodi: da je Kom-
nen Barjaktar brat Senjaninu Ivu (Iva-
nu kapetanu). A u jednoj glosi, koja
je pribilježena istoj pjesmi, rečeno
je, da bi se o Ivu moglo što do-
znati u knjigama iz XVIII. vijeka
hodeći u Udbinu, da ugrabi Hajkunu
sestru Frca Ibrahima, Komnen se sa-
krije na vjeru kod krčmarice Jele,
koja ga nauči, kako će ugrabiti
Hajkunu. Pri povratku, jašeći konja
s Hajkunom Komena (...tr) van age
koga Komnen ubije kao (...tr) i Talu
Budalinu, i Frca Ibrahima. Kad Komnen
opočinuo pri nekoj vodi, opazi svoju
sestru Anđeliju uz 30. đevojaka, a uz
30. Udbinjana, koji ih bijehu oteli
Komnen izasječe Turke, preote đevojke,
i, primičući se Senju, opazi iz dale-
ka mnoge svijeće u konaku: Senjanin
Ivo, misleći da je Komnen poginuo,
davaše daću za pokoj duše njegove.
U to bahnu Komnen! Iza veselja, Kom-
nen predade Hajkunu Ivanu, a džeferdar
sebi pridrža
Pjesma 28. ''Kunina zlatija'' počinje:
Knjigu piše Hasanaginica
Iz Udbine, iz turske krajine,
Mila ćerka Hamze kapetana
Iz Klijenka grada bijeloga
Te je šalje svojoj staroj majci
(...tr) da ne bude Hromac? A
(...tr) Lješkovlug?
Ostale su mjesnosti u opsegu
negdašnje neretljanske županije (iz-
među Cetine, Dubrovnika i Rame), u
kojoj se spominju: Rastok, Mokro
(Makarska), Duvno. A za bolju ilu-
straciju prilažem Vam mali to-
pografski crtež

Za Romaz - Cozzeli - Liecovolu ja ću se svakojako pobolje zainte-
resovati, te Vam saopćiti urodak
mojeg ispitivanja
Javljajući Vam još i to, da ću se do početka oktobra baviti
u ovom kraju ostajem

Vašega Blagorodstva
ponizni sluga

Baošić Hercegnovi, 22 Avg. 1893
M. Crnogorčević

Mladen Crnogorčević Đorđu Stratimiroviću

Blagorodni Gospodine,

Podavno sam primio Vašu ''Bran-
kovu čašu'' na kojoj zahvaljam, a
šaljem Vam danas moju studiju
''Miholjski zbor,'' o kojoj bih rad ču-
ti i mislje Vaše
Dok sam se bavio u Budvi
namjerio sam se na jedno pismo
Karlov. mitrop. Stef. Stratimiro-
vića, datirano 15. marta 1875.,
a pisano ''v Karlovcje'' U njemu
se spominje nešto o man. Re-
ževiću, i pola je izderano. Po
dnu pisma potpisan je po desnoj
strani ''Dionisije episkop Budim-
(ljijski), a po lijevoj: Stefan Strati-
mirović. Uz potpis ima i otisak
pečata Ep. Dionisija
Ako bi Vam gdjekad doteklo
vremena, molio bih Vas, da biste
mi htjeli sastaviti red srpskih
vladalaca od najdavnijih doba (VII v.)
do Nemanje, što ja često pome-
šam sa gospodarima zetskim (od
Vukana 1070 - 1113 do Vratka 1320 - 60)
Moliću Vas još za obavje-
štenje: gdje bi se naime mogle
dobaviti, i uz koju cijenu, pa ma-
kar i antikvarno, knjige: Istorija
o Černoj Gori V. Petrovića (Moskva
1754), i: Il regno degli Slavi M.
Orbinia

Moleći, da izvinete na
dosadi, jesam

Vašega Gospostva
Odani sluga
M.Crnogorčević
Krtoli, 3 juli 1894

Mladen Crnogorčević Đorđu Stratimiroviću

Blagorodini Gospodine,

Bićete čitali izvještaje u ''Dubrovniku''
kako je ova općina podigla na crkvici
prevlačkoj nov zvonik su tri okna. Ja ću
možebit sve to opširno opisati za bu-
dući Šematizam
Znajte da sam na pošljetku sasta-
vio potpunu kolekciju Šematizama 1874 -
1894. g., što je svakojako rijetkost,
premda Šematizam nije bog zna kako
davno počeo izlaziti. Pretpostavljajući
da Vi niste mogli sastaviti ovakvu ko-
lekciju za onako kratka boravljenja u Ko-
toru, to se možete za eventualne po-
datke obatiti meni. Ne znam, da li
i postoji druga kolekcija, izim one u
Gosp. Episkopa.
Članak o budvanskim crkvama
trebalo bi objelodaniti u Starinaru,
da se zapodjene naučna polemika.Tako je mi-
šljenje gosp. Arhim. Ruvarca, koji je uzgred re-
kao, da nisam došao do pozitivnih rezul-
tata. Ali, kako i ja imam obzire svoje,
tako ne mogu postupiti, za sada, po želji
g. Arhimandrita. S istih uzroka čekaću, dok
prođe vrijeme, dok oštampam: lat.
perg. 1494. i izvod prevlački 1859. Od ovakoga
mišljenja mogao bi me ipak odvratiti
čiji nasrtaj, da na Prevlaci nije postoja-
la stolica jepiskopska: jer obe isprave
govore u prilog pitanja, koje sam ras-
pravljao
U Budvi je još ono pismo mitropolita
St. Stratimirovića. Pisam sam g. učitelju
Davidoviću, koji ga ima u rukama, dva
puta, ali odgovora nisam dobio
Tek iza ponovljenih pokušaja mogoh
ispitati starinsku bogomolju Tivacku (osa
torio dei Mobili) grbove kako tako opisati
i Tvrtkov natpis pregledati. Možete se
osloniti na moj opis,koji je dosta po-
uzdan
Bio sam na muci s ovim nepismenim
ljudima oko naziva '''Špilje'' jer čim bi
čuli od mene oba naziva, a oni potvrdi
tako i onako. Naziv je ipak: Stracinova
spila, idem u Stracine, u Stracinovicu.
U stvari je dakle toliko: da prelaz sa
c na t nije ovdje još izvršen
Taman sa toga, što špilja pot-
sjeća na ime Vaše, ja sam već
davno i šiljao njen crtež i neke
školjke. Onako kako Vam danas pri-
lažem ispis iz savinskog sinodika
jer bi vašu porodicu mogao intereso-
vati
Kako sve ostalo, tako priznajem
rado, da je trebalo i lik Dušanov
podrobnije opisati, ali sam na prvi
mah uvidio, da to nije djelo ni
14.,ni 15.v., nego mnogo novijeg vremena
Ne htjedoh upuštati se u cickavo opisi-
vanje, da sama stvar time ne izgubi,
pa bolje, da se onamo odbije na nemar-
nost ili nesposobnost moju!
Bio sam počeo podavno prikupljati
građu za istoriju grbaljsku, ali ću prekinu-
ti: ja sam nenadno premješten na ško-
lu u Šibeniku, kamo polazim na 29. o. mj.

Primio sam rodoslove sa zahvalno-
šću, ali još nisam miran, jer nisam
na čistu. Upoređenje Diokliasa sa Julin-
cem i Rajićem dovodi me u zabunu! A
što su bili ona 23 vladaoca od Sve-
vlada I. i Borisa do Časlava koje spomi-
nje latinska redakcija Diokleasova Caro-
stavnika? Ili: šta je sa oko 25
srpsko - dalmatinskih kraljeva od Svevlada
do Časlava koje spominje Julinčevo ''Izvje-
denije''? A šta je od onih 13 vladaoca
od smrti Časlava do Dragomira koje ka-
snije spominje Diokl. Car., ili od onih
9 kraljeva od Pavlimira do Dragomira
koje spominje Julinac: i što opet,
sve ujedno uzeto. Kao parafrazu donosi
Rajić, kao ''Slavene gotske kraljeve u
Dalmaciji i Srbiji''? (čast. II. knj. IV)
Uzdržali se mi Diokleasa, i ost., ili
ne držali: koji su kraljevi faktično
vladali od 960 - 1015? Pa, kako je
Radoslav vladao do 1170., kada je Nema-
nja zavladao 1159? Pa još nešto: u
kojem prostoru zemalja (periferija im ?!),
i da li posve nezavisno, vladaše za
Nemanjića prije Balšića zetski kne-
zovi: Vukan Stefan (Đorđe?) 1252.
Dmitar (monah David) 1275 - 1305 - Vrati-
slav 1305 - 1320 - Vratko 1320 - 1360? ....
A i ovo (ako niste izgubili strplje-
nje sa dosade tolike): Premislav u
natpisu crkve pođanske (Podi), premda
sumnjivom (iz 9. v.), ili je to pogre-
šno zabilježeni Predislav Tolimirov
(takođe iz 9. v.) Dukljanina, pa koliko god
ovaj Carostavnik sumnjiv bio, ili je nat-
pis neistinit, i vrijednost mu otpada
Čini se, da je ovdje stroga alternativa:
trećega puta nije!
Danas šaljem Gosp. Dr Jiričeku moju mo-
nografiju. Mimogred mogli biste mu napome-
nuti, kako već ne boravim u Krtolima, te
da sam mu knjižicu pri samome Krstanju
uputio
Imam nekoliko izvornih rasprava, koje
su i po sebi nepotpune, jer ne imadoh
knjiga ni vremena. Ne znam ni sam gdje
bih dao oštampati ih, ali bi to mo-
glo biti po prilici u Prosvjeti, Glasu
Crnogorca, ali našem Šematizmu. Prije
toga molio bih, da biste ih htjeli
strogo proučiti i eventualne pogreške
ispraviti, a ja ću praznike i svoje
vrijeme popuniti
Biće mi ugodno, ako Vam budem
mogao u novoj postojbini i u čem
poslužiti

U Krtolima, 25 sept. 1894.

Vaš odani
M. Crnogorčević

Mladen Crnogorčević Đorđu Stratimiroviću

Blagorodni Gospodine,

Sa velikim zadovoljstvom primio
sam Vaše pismo 5/17 o. mj. i drago mi
je, gdje Vas mogu sa prikupljenim po-
dacima poslužiti do pošljednjeg slova
Fac simile Đuraševe ploče poslao
sam davno gosp. Arhim. N. Dučiću
Šaljem Vam s toga ovaj, koji je ono-
me istovjetan
Koliko se odnosi na ploče pre-
vlačke, ima jakih izgleda, po koji-
ma bi se pouzdano moglo kazati, da
će one izginuti, koliko ja kada god
bude predignem iz okolice prevlačke
Ovu žalosnu istinu imadoh čast sa-
općiti i gosp. J. Đelčiću, kk. čuvaru sta-
rinskih spomenika u Dubrovniku. Obraćao
sam se Konzistoriji, ali slabim uspje-
hom, a kao saradnik Šematizma
malo sam bolje prošao: što je dostoj-
no sažaljenja, imajući na umu, da ima
čak fondova u slične svrhe. I tako
će se i na ruševinama prevlačkim obi-
stiniti stara riječ da smo najvećma
izgubili sa vlastitog nehajstva
Ipak, kad bi Gosp. Episkop imao
blagovoljenje pružiti mi pripomoć barem
od kakovih 20 forinti sačuvao bih i
ploče, kojim prijeti propast neizbježna
Moja monografija o Prevlaci već je
kraju privedena. Njoj su priloženi neki
zemljovidi, crteži planimetrični, oni
nadgrobnih ploča, arhitekturnih fragme-
nata, horizontalnih i vertikalnih pro-
jekcija mnogih zdanja i ost.
To trudno moje tecivo, koje me
stajalo četri godine istraživanja!
rad bih vidjeti okrunjeno uspjehom. S
toga sam prije nekoliko dana pisao
i gosp. Arhim.Dučiću ,e da bi se uz pri-
stojnu nagradu naštampalo ono u ''Gla-
sniku.'' A svemu tome došla bi u dobar
čas i okolnost o čuvenom interesovanju Gosp.
prof. Jiričeka za pitanje Prevlake. Jer,
kad bi gosp. Jiriček preporučio Učenome
Društvu, da čim prije izide moj rad
i ono bi ga rado prihvatilo i obilno
nagradilo. Inače, bio bih prinuđen obra-
titi se kojem arheološkom društvu ru-
skom ili njemačkom
Starinske crkve Sv. Ivana u Krtolima
nema. Ima sv. Ivan, koji pripada kato-
ličkoj parohiji bogišićkoj, ali to nije
baš starinski hram. Do nje je pravoslav-
na crkva Sv. Jovana, koja je dovršena
1776 g., i bi osvećena od crnogorskoga mi-
tropolita Save Petrovića. Na njoj je podignut zvonik na preslicu 1861 g. U
njenom groblju znamenite su dvije poklop-
nice s emblematičnim rezbarijama. Na
jednoj je natpis: MARCOCEUICH, na drugoj:
MATTHEI TRIPHONI PEROEVICH DICTI STOCANOVICH
...RED...SVORV MONVMENTV M.D.C.L.X.IV
Otok Stradioti /insula S.Gabrielis
Scoglio di S.Gabriele/ bio je poznat Grcima
u VII. v. za Iraklija. U X. ili možebit
IX. v. na njemu je podignut hram sv. Arh.
Gavrila, u kome je poginuo kako nagovje-
štaju kralj Dragomir u XI. v. /v: Dukljano-
vu hroniku, M.Orbinia Il regno degli Slavi,
Srp. Dalm. Magazin za g. 1849, J. Rajića Isto-
riju, fra Andrije Miočića Razgovore/
Do XIV. v. Stradioti su bili sastav-
ni dio Miholjskoga zbora pod imenom ''Ostr-
va Sv.Gavrila'' /po sinehdoci: toto pro pars/
a tada su nazvani Stradioti od nekih
Grka, nastanjenih uz Mlečiće. Mlečići
su pak na osnovama drevnih hramova
podigli kasarne za konjaništvo /cavalleria
Leggera/ na tom ostrvu
Istoriju Stradiota popunjuju mle-
tački dukali od g. 1394, 1457, 1493,
1532, 1619, 1675, 1750.
Danas se izgubilo prvobitno op-
će značenje ''Sv.Gavrila'' za Stradiote
jer se ono odnosi samo na jedan dio
sjeverne strane stradiotskog ostrva /Gabrio
/,u ovome smislu vele: Gabrio
idem na Gabrio, u Gabrio itd

Fragment bilješke o znamenitim Crnogorčevićima

Ostoja /Stefan/ Crnogorčević bio je pomorski
kapetan, pa načelnik općini Ercegnovskoj
u prošlome vijeku. Ostojin zlatom okovani
štap čuva se i danas kao uspomena u porodici Crnogorčevića
Ostojin sin Ilija, bio je takođe pomor-
ski kapetan, kojemu sinovi: Joko - Bogdan -
Špiro, koji takođe bijahu pomorski ka-
petani, podigoše spomenik 1839 g.
Špiro I. Crnogorčević († 29 Jan. 1893) postao je
kapetanom oceanske plovidbe /lungo corso/
u 17. godini svoje dobe. Na moru je proveo
30godina do 1871 g. zapovjedajući na
šest brodova: Maria brik, Barone de
Bruck - brik, Ljubezni I brik, Lucia
Bark, Maria Francesca brik, Nicolas
Bark. U novinama onoga doba ima op-
širnih vijesti o počasnim demonstracija-
ma, koje je on priredio /na brodu: Barone
de Bruck/ prilikom dolaska austrijskog
ministra Barona od Bruka u Carigrad,
kao što i o vjenčanju Leopolda Belgij-

skog s jednom austrijskom princesom
/kad no se on namjerio u Anversi /Ant-
werpen/
Izim Ostoje, općini je ercegnovskoj načel-
nikovao i Luka Crnogorčević. U ime
iste općine on je pohodio caricu Ma-
riju Tereziju u Beču. To bješe silna
ljudesina i junak od megdana: vele
da rukom mogaše skršiti dukat. Sa
svojih pet sinova: Božom - Đurom - Stefa-
nom - Jokom i Mitrom, koji bijahu
svi pomorski kapetani. Luka je 1838. g.,
kao načelnik, dočekao u pohode u
Enovom, Fridriha Augusta, saksonskog
kralja. U jednom liku njegovom sačuvan
je izgled interesnog odjela, koje je
Luka tom prilikom nosio, kao god i
oružja, koje je pasao. Luka je doži-
vio rijetku starost od 105 godina, i
preminuo oko 1840g.

Mladen Crnogorčević Đorđu Stratimiroviću

Blagorodni gospodine

Primio sam Spomenik XXVIII u kome
je sadržana Vaša izvrsna studija o prošlo-
sti i neimarstvu moje uže otadžbine, o če-
mu sam već čitao i lijep prikaz u ''S. Glasu''
Iskreno Vam zahvaljam što se tako često
sjećate mene, šaljući mi dragocjene brošure
koje često oštampavate iz omanjih radova
na veliko zadovoljstvo onih, koje interesuju
Ovo vrijedi osobito za najnoviji Vaš rad, u
kome se moji skromni trudovi na više mje-
sta ponovo ističu. To je upravo ljubazna
uslužnost, na kojoj Vam još jednom blagoda-
rim iskreno.
U ''Vesniku Srp. crkve'' (Biograd, 1894.
Sv. XI., XII) objelodanio je Gosp. Ep. Ružičić
svoj rad o razvalama prevlačkim, gdje on
naginje na stranu onih, koji su protiv Pre-
vlake. Tu sam priliku upotrebio za svoj
rad ''Dva starosrpska natpisa'' pa ga poslah
uredništvu istoga lista s odugim ispisom
iz poznate Vam pergamene. Članak o Ža-
njicama poslao sam cetinjskoj Prosvjeti
kojoj ću opremiti i onaj o crkvi Sv. Luke.
Sada radim na monografiji M. Savine i na
onoj o Paštrovićima. Ako ih uspješno privedem
kraju, objelodaniću ih zasebno, poput moje prve
brošure.
Velike šk. praznike, koji nam traju od po-
lovine avgusta do izmaka septembra, namjera-
vam provesti u Boki Kotorskoj, od čega će mi
jednu polovinu odnijeti valjda pohodi u svrhe
istraživanja naše crkvene arheologije. Ovo
Vam napominjem naročito s toga, ako bih
Vam u čemu mogao poslužiti.

S odličnim poštovanjem

Vaš odani M. Crnogorčević
U Šibeniku, 10. Junija 1895.

Stojan Novaković Ep. Gerasimu Petranoviću

Preosvećeni Gospodine,

Primih i opet od našega čestitog
prijatelja R. Milića Vaš godiš-
nji dar, Šematizam, na kome vam
osobita hvala i što mi ga tako
redovito šaljete i što se o njemu
tako redovno trudite.
Na tačku o Nomokanonu dužan sam
pre svega priznati da sam kriv
i da nisam bio potpuno na reči,
ali u tome opet nije krivica
isključivo moja. Pa ću Vas moli-
ti, da okumite savinske kaluđere
i od moje i od Vaše strane
a junačkom Božjom verom ne samo
da ga ne traže, nego da ga nekako
sa svim ovamo ustupe. Ja ne znam
znate li, da naše zbirke u Srbiji,
koliko se odavno prikupljaju i
koliko su danas, Bogu hvala,
opsežne nemaju ni jednog
prepisa Nomokanona, ovog
osnovnog kamena naše srednje-
vekovne državne civilizacije.
Zar će to Boka da nam odreče?
Aman, i opet aman! Dajte taj
prepis Narodnoj biblioteci, nek
se i arh. N. Dučić mogne po-
hvaliti da su pod njegovom upra-
vom njegove komšije i zemljaci
pomogli, da se ova velika prazni-
na Nar. biblioteke popuni.
Ja ne sumnjam, da ćete Vi to ura-
diti a ako ne može drukčije biti,
mi ćemo Savini dati kakvu sraz-
mernu nagradu u knjigama ili
čemu drugom, kako bismo se ugodili.

S prijateljskim pozdravom i preporu-
čujući sebe i svoje svetim molitvama
Vašega Preosveštenstva ostajem
St.Novaković

Mladen Crnogorčević Đorđu Stratimiroviću

Blagorodni Gospodine,

Već u mjesecu martu primio sam knjigu
15. Godišnjice N. Čupića, u kojoj je Vaša op-
širna i zanimljiva studija ''O Balšićima''
Pročitao sam je s velikim interesom, i
vrlo sam Vam zahvalan na lijepom daru
koji je za mene nov dokaz Vašeg sjećanja
Želim s druge strane, što naš ''Srp-
ski glas'' nije prikazao tu knjigu, kao
što ni ''Šematizam'' a oboje se dalo
lako učiniti
Na primjedbe ''Starohrv. Prosvjete'' kninske
koja osuđuje Vašu studiju ''O neimarstvu
i prošlosti Boke Kotorske'' a i mene
se dodiruje, htio sam da odgovorim, dok
sam poznije odustao, čekajući valja (!) da udes-
niju zgodu, i u tu svrhu hraneći posabirane
bilješke
Monografiju Man. Savine, oko koje sam
radio na najširoj osnovi, već sam priveo
kraju, samo što ću popuniti neke pra-
zninu na licu mjesta, to preko školskih
praznika, koji počimlju do kojeg dana, a
završuju se izmakom septembra.
Imajte dobrotu ne zamjeriti mi
što sam, iščekujući za to podesnu
priliku, okasnio se saopćiti Vam pri-
jam Vašega rada, na kojem Vam ponovo
blagodarim

Šibenik, 10 avgusta 1896

M.Crnogorčević

Epis. Gerasim Petranović Đorđu Stratimiroviću

U M. Savini 26 VIII/ 7 IX 95

Veleštovani Gospodine
i prijatelju!

Primio sam sastavak Vaš
''Nešto o Balšićima'', koji
će, kao i dosadašnji Vaši
prilozi, doista krasiti ma-
gazin moje Eparhije. Od
srca Vam hvala!
I mladi prof. Crnegorče-
vić obećao mi je nešto pri-
ložiti. On je o ferijama
u Boki, i nazad nekoliko
dana bio me posjetiti. Ra-
duje se kada je čuo da
će i u idućem Šematizmu
Vašega rada biti, jer on
Vas mnogo cijeni. Obe-
ćao mi je da će ovijeh da-
na posjetiti paštrovske mana-
stire, našto sam se poso-
kolio i putni trošak
dao mu, sa preporučitelj-
nim pismom za kaluđere.
Pored neopisane žestoke
i kroz više mjeseci još
trajuće vrućine hvala
Bogu prilično dobro u
lijepoj Savini provodim
Bog dao da i zimu bolje
nego lanjske godine pro-
vedem u Kotoru.
Sa toplom željom da vas
ovo moje pismo (koje radi
brzog kretanja parobroda ne
mogoh baš sigurno
rekomandirati) zateče zdra-
va i vesela, ostajem sa
iskrenim štovanjem
odani

Ger Petranović
Ep.

Budite tako dobri dopisnicom
javiti da ste primili ovo
pismo, jer inače sumnjao bi se
da se izgubilo

Mladen Crnogorčević Đorđu Stratimiroviću

Blagorodni Gospodine,

Istražujući starine po crkvama, kojih ću opise skoro
oštampati, naišao sam na znatne predmete, kojih crteže
prilažem Vašem Gospostvu.
Molim da biste htjeli imati dobrotu opisati mi
značenje dvaju natpisa, i dobu njihova postanka, a po što
god slično i o kamenoj krugli.
Opširnu monografiju M. Savine već sam završio. Pri-
je no se oštampa hoću li ...ti poslati Vam je na pre-
gled?
Bićete zaista čitali Starohrvatsku Prosvjetu u kojoj
se onako labavo sudi o Vašoj lijepoj studiji o prošlosti
Boke Kotorske. Ocjena Vašega rada je donesena i u separatnom
otisku
Nadam se da ćete mi izvinuti na dosadi, i jesam
Vašega Gospostva
odani poštovalac
M.Crnogorčević

Šibenik, 7 okt. 1896

Mladen Crnogorčević nekom svešteniku

Prepodobni oče

Primio sam onomadne Vaše
cijenjeno pismo od 17/29. o. mj., pa nisam sti-
gao da Vam ranije otpišem, jer me ono
zastalo dok sam mjenjao stan
Starinske listine već su objavljene, bilo
u našem ''Šematizmu'' bilo drugamo, i s
toga bi morala otpasti pomisao da bi
bilo vrijedno o njima dalje govoriti
No, opet, da postupim po želji Vašoj,
ja Vam evo šaljem u najkraćim potezi-
ma opis listina, onako, kako su pobi-
lježene u mojoj monografiji o Savini, koja eno
leži u Biogradu već su tome dvije godine, jer
nema ko da je objelodani. Dakako, da je u
Monografiji, od koje sam po sreći sačuvao jedan
prijepis, opširnijega govora, a ovdje se mnogo
čega prećutalo iz obzira na maleni format
''Šematizma''
Neka ovaj donese današnji prilog kako
god hoće, samo ne pod imenom mojim

Ja Vas usrdno otpozdravljam

M. Crnogorčević

Šibenik. 3. II. 1899

Izvještaj M. Crnogorčevića - popis znatnijih savinskih listina

Listine manastira Savina

Manastir Savina ima do trideset starih
listina: hrisovulja, okružnica, sinđelija
oporuka i pisama, što se hrane u naročitu
sanduku u Biblioteci. Neke su listine vrlo veli-
kog formata, vještački pisane, ukrašene mini-
jaturama ili snabdjevene golemim visećim peča-
tima
Neke su objelodanjene u ''Monumenta Serbica", u
''Glasniku'' Srp. Uč. Društva i zagrebačkim ''Starinama''
Druge su objavljene ili spomenute u ''Arkivu za
pov. jugosl.'', ''Srp. dalm. Magazinu'', ''Šematizmu''
bokokotorskom i biogradskom ''Starinaru''. Hrisovulj
Despota Stefana iznesen je u kalendaru ''Bošnjak''
za 1891. g.
Nestalo je mnogo znatnih starina. I Vuk
St. Karadžić odnio je u zajam nekoliko, a
mogućno je, da se i danas nalaze u njegovoj ostav-
štini

Najznatnije listine jesu:

1. Hrisovulj iz XIV. v. kojim srpski car Ste-
fan Uroš dariva manastiru Mileševi hram sv.
Nikole u Hvosnu na rijeci Bistrici

2. Povelja iz XIV. v, kojom srpski car Stefan
Uroš potvrđuje povelju cara Stefana Dušana i
određuje da dubrovački danak: od 500 perpera je-
rusalimskom hramu Sv. Arh. Mihaila i 500 perpe-
ra Hilandaru, kad bi prestalo davanje hramu u
Jerusalimu, da svih 1000 perpera daje Hi-
landaru

3. Povelja iz XV. v. kojom srpski despot
Stefan Visoki, sin Lazarev, poklanja manastiru
Mileševi pet sela u Moravicama

4. Okružnica Pavlova manastira u Sv. Gori
za milostinju radi isplate dugova, iz XVII. v.

5. Okružnica man. Savine za obnovljenje

istoga manastira od g. 1695.

6. Pismo savinskog igumana Arsenija da-
no Nektariju Zotoviću 1695. g. da prosi milo-
stinju

7. Pismo Mihaila Fedorovića iz XVII. v.

8. Povelja dana u Trgovištu ( u Moldaviji )
1646. g. kojom Jon Matej Besarab daje ''Manasti-
ru Trebinju u srpskoj zemlji, svake godine po 1800
aspri

9. Povelja dana u Bukureštu, 1702. g., kojom
Jon. Konst. Besarab određuje manastiru Trebinju
svake treće godine po 7000 peneza ili po 45
talira za dušu svoju i svojih roditlja

10. Pismo slavonskog Episkopa Stefana Ljubi-
bratića, pisano u gradu Pakracu u Slavoniji,
1701. g., a dano mitropolitu Hercegovačkom Nekta-
riju Zotoviću, da može prositi za obnovljenje
manastira Trebinja

11. Pismo pukovnika Mihaila Miloradovića
kao izaslanika cara ruskoga Petra Velikoga, od
g. 1711., kojim poziva na borbu s Turcima

12. Pismo žitomislićkoga igumana Mojsija
od g. 1751. o primanju salandara za J. Delića (!)

13. Oporuka, u prijepisu, O. Simeona Marko-
vića Draguličića Nikšićkoga od g. 1773.

14. Pismo Aloviza Moćeniga, Dužda mletač-
koga, od g. 1776., dano Savincima, da mogu obno-
viti i proširiti hram u svojem manastiru

15. Pismo Aloviza Moćeniga, od g. 1776., kojim
se riješava molba savinskoga brastva za crkve
ne stvari

16. Sinđelija skenderijsko - primorskoga
mitropolita Save Petrovića Njegoša, pisana u
Stanjevićima, 1775. g., a dana Arhimandritu
Danilu Rajoviću

17. Pismo o zbornom zasjedanju savinskih
kaluđera od g. 1775., u kome je riješeno, da
Arhimandrit Danilo Joano Rajović i jeromo-
nah Nikanor Bogetić pođu u Mletke prosi-
ti ''pomoć i obrane''

18. Molba savinskoga igumana Arsenija, ra-
di milostinje, od g. 1774.

19. Pismo Skenderijsko - primorskoga Mitro-
polita Save Petrovića Njegoša, dano u Sta-
njevićima 1777. g. Arhimandritu Danilu Rajovi-
ću, da se smije zidati savinska velika crkva

20. Povelja mletačkoga providura Marka
Zorzi, dana u Kotoru, 1795. g., u kojoj su naput-
ci za društveno držanje kaluđera savinskih

21. Pismo crnogorskoga mitropolita Petra I
Petrovića, pisano u Stanjevićima 1802. kap.
Niku Lješkoviću u Luštici

22. Sinđelija crnogorskoga mitropolita
Petra I. Petrovića, pisana u Stanjevićima
1804., a izdana Sofroniju Đučiću

23. Pismo crnogorskog mitropolita
Petra I. Petrovića od 1816. g.

24. Pismo crnogorskog mitropolita
Petra I. Petrovića od 1809. g.

25. Ferman sultana Medžida, pisan 1236 =
1846., da je slobodnoj jednoj austrijskoj (bokelj-
skoj) trgovačkoj lađi preploviti iz Crnoga
mora u Bijelo more

Fragmenti bilješki sveštenika Jova Avramovića iz s. Trebesin

Ateljević

Mislim, da prezime Ateljević
dolazi skraćeno od Mateljević
jer se u narodnoj pjesmi:
''Paša od Grahova i Vlašić
Miloš'' spominju dva brata
Mateljevići, u Novome gradu
od Drobnjaka krvave Kraine.
(Kal.''Hercegovac'' za g. 1907)

Crkva Sv. Srđa i Vakha
na Podima

Ovu crkvu, sagradio je Premislav
kralj slovinski, u drugoj po-
lovini VIII vijeka.
Šemati. god. 1892 piše, da
su smještene u pjevnicama
iste crkve dvije najstari-
je grobnice, za koje preda-
nje kazuje, da su u njima
ukopani kralj Dragutin
i žena mu Draginja. Nad-
pisi su sasvim iz-
lizani, a i Turci su ih
otvarali.
Na sjevernom zidu stoji
natpis:

''na 760 Bii sograđen ova
cerkov ot krala Pre-
mislava slaviinskog.''

U Istoriji I. Julinac
štampanoj v Vjenje 1765. g.
spominje se 37. Srbsko-
dalmatinski vlada-
telj Mihail, đe veli
među ostalog:

''Oumeršu Mihailu z =
ljeta vladjanija svojego,
pogreben v cerkvi Ser-
gija i Vakha''
tako što spominje po
redu 45. vladaoca.
Dragina i između
ostalog veli Julinac
''po smerti pogreben
v Monastir svja-
tih Sergija i Vaka.''

Dakle po ovoj istoriji
moglo bi se stalno drska-
ti, da su crkva Sergija
i Vakha što se spomi-
nje u ovoj istoriji, ova
današnja pođanska, jer

i po predanju se znade
da je ovđe manastir bio,
ako bi se dalo vjerovati
da je to ta crkva, on-
da su dva vladaoca po-
grebeni Mihail i Dra-
ginja a ne kao Šema-
tizam što veli muž
i žena Dragutin i Dragija.

U selu Trebesinu postojao je
jedan manastir na zemljištu
tako zvanom ''Podstražnik''
čije je zemljište svojina poro-
dice Avramovića.
Na površini zemljišta ne
nalazi se nikakve razvali-
ne, već samo jedna ploča od
kamena koja na sebi ima
dvije jamice.

Po narodnom predanju veli se
da je ta ploča ''Sv. Trpeza''
crkve spomenutog manasti-
ra.
Te dvije jamice, moraju
da su izdubene za sv. mošti
koje su u prva doba stavljali
u sv Trpezi.

Iz sela Trebesina bio je
i jedan Episkop koji bio
iz porodice ''Palikuća''

Ovo sam zabilježio po pri-
čanju popa Miajla P. Avramo-
vića iz Trebesina i bio sam
očevidac te ploče i zemljiš-
ta ''Podstražnik'' koja ploča
leži u jednom grmu tako
da bi je čovjek jedva i našao.

10/ V. 1905 Jovo N. Avramović

// Projekat Rastko - Boka / Istorija //
[ Promena pisma | Pretraživanje | Mapa Projekta | Kontakt | Pomoć ]

© 2001. "Projekat Rastko - Biblioteka srpske kulture na Internetu"; Tehnologije, izdavaštvo i agencija "Janus"; kao i nosioci pojedinačnih autorskih prava. Nijedan deo ovog sajta ne smije se umnožavati ili prenositi bez prethodne saglasnosti. Za zahtjeve kliknite ovdje.