IZVJEŠTAJ

O

SRPSKOJ POMORSKOJ ZAKLADNOJ ŠKOLI

BOŠKOVIĆ – ĐUROVIĆ – LAKETIĆKE

U

SRBINI

KRAJ

HERCEG-NOVOGA

ŠKOLSKE GODINE 1885-86.

(Godina druga)

U DUBROVNIKU

Štamparija Dragutina Pretnera

1886.

PRVI DIO

VAŽNOST LOGIKE ZA MATEMATIČARA

Još u đetinjstvu zanimali su me u Kotoru «Parilo» i «Gurdić», a osobito potonji sa svojim protivnim strujama. Netom pribavih neke temeljne znanstvene pojmove, zanimanje se moje potenciralo, te započeh bolje razmišljati o tijem izvorima i uvorima živijeh voda. Po nasljedstvu idea, pozornost se moja širila i dalje od Kotora, tim više što se dobro može još viđeti struja rijeke «Risna», o kojoj piše drevni grčki istoričar. Već od duljeg vremena bilježim svoja opažanja živijeh voda u Boki, i htjedoh u ovom «Izvještaju» da ugleda svijeta. Ali nakon boljeg posmatranja uvjerih se, da je moja radnja sakata. Trebalo bi joj posvetiti dosta žrtava financijalnijeh i fizičkijeh, da se bar dovede do smjernosti. Toga radi latih se pera da u kratko obrazložim temu «Važnost Logike za Matematičara» uvjeren, da ću s ovim bolje koristiti, ako ne baš znanosti, a ono bar što se tvrdo nadam, da ću potaknuti glavne faktore da narede, a izvršivajuće da se postaraju, kako će koristiti znanosti, a osobito učećoj se mladeži.

Često se čuje govoriti, da đaci manje volje pokazuju za matematiku, nego li za ostale discipline na gimnazijama, ili da im nije talenat za matematiku. Da je u tome nešto istine, ne da se zatajiti. Uzrok bi se mogao naći u didaktičkom pokusu učitelja, koji se bave matematičnom strukom. Pretežni dio njih goje i traže jedino teoriju, opterećujući mladićima pamet silesijom pravila i zasada, što, bez praktične upotrebe, ili nije jasno, ili se prebrzo zaboravi. Takova formalna dresira postaje mladiću skoro suhoparna, a onda velimo, da mladić nema smisla, ili – što bi istinitije bilo – da nema temelja za matematični študiji. «Der pädagogische Werth des gesammten Unterrichtes» - veli Herbart – »hängt hauptsächlich davon ab wie tief es in das Ganze des Kreises der Gedanken und Kentnisse eingreife«. To će biti samo onda moguće, ako učitelj matematična pravila s primjerima ilustrira i š njima matematične tvrdnje uvježbava – oštra logika, koja, da tako rečem, na dlanu iznosi evidenciju raznovrsnijeh tvrdnja. Dakle bez Logike ne može biti matematičara. Istina je doduše, da su mnoge matematične tvrdnje, kao što su n. pr. «Dvije količine jednake trećoj, jednake su među sobom. – Pravac je najkraća crta spojnica među dvijema tačkama. – Dva pravca ne mogu zatvoriti površinu, i sve tako zvane aksiomatične tvrdnje, po sebi evidentne; ali to ne obara naše mnijenje da je Logika Matematici nužan uvjet.

Dokazi na temelju raznijeh aksioma ne mogu poput njih (aksioma) evidentni biti, bar ne za mladež, i baš za to se hoće Logike, da se dokazi precizno izvedu i da postanu jasni. Cijela Matematika nije drugo nego niz zaključaka na temelju aksioma. Zaključivanju pak uči nas Logika. Ko je ne poznaje, ne slijedi doduše vazda da ne će valjano zaključivati, pošto dosta je često tako zvana prirođena Logika, Logika zdravoga razuma; ali svakako slijedi, da se može nevaljalo zaključivati. Proti tome ograditi se možemo samo znanjem Logike i svjesnim izvršivanjem njezinijeh pravila. S tijem je kao i s Mekanikom. Ljudi davnijeh vjekova svršivali su teške mekanične radnje, đe još nije postojala Mekanika kao znanost, ali iste radnje danas izvršivaju ljudi daleko čvršće i ljepše, od kada uče rečenu znanost i njezine zakone. Zaključivanje dakle je najobičniji posao Matematike. Ko Logiku poznaje, znaće i to da se treća silogistična figura osobito upotrebljava u matematici. Tako n. pr. algebrični aksiomi, «dvije količine jednake trećoj, jednake su među sobom», osniva se navlaš na trećoj figuri. Česa radi Herbertovci je nazivaju figurom substitucije.

Ta upotrebljivost i jest razlogom zašto se ne može zabaciti kao druga i četvrta figura. Vrijednost silogizmenijeh figura za matematiku osobito je istakao Ueberweg u svojoj Logici, a poglavito za modus barbara prve figure. Tako pokaziva n. pr. na jedanaestom Euklidovom aksiomu, da je složen od petnaest silogizama u barbari. Ako je Ueberweg i prećerao vrijednost silogizmenog zaključivanja, ipak je sigurno, da se na silogizmima – makar i skraćenima – t. j. entimematičnijema osnivaju mnogi dokazi matematični, ali ne samo in demonstrando, nego takođe in definiendo može griješiti onaj koji se Matematikom bavi, a ne uzima u obzir Logike. Tomu služe dokazom naše matematične školske knjige. Definicije što nalazimo u tijem knjigama, prečesto sadržavaju pogrješku, što se u Logici naziva circulus vitiosus, ili su prave deskripcije, a ne definicije. Ko Logike temeljito ne poznava, ne može sitnijeh niansa razabrati među onijem što spomenute riječi označavaju (definicija i deskripcija), a po tome ispraviti pogrješku. Opaziti se mora, da je to pretežak posao sastaviti tačnu definiciju u Matematici, jer bi ova definicija morala biti preduga, što je protivno da definicija bude jasna, pošto ova mora biti kratka i u toj svojoj kratkoći sadržavati bitne pojmove. A najsmješnije je kad prvi redci neke znanosti bave se s definicijom te znanosti, kad čovjek još ni pojma nema. Dakle definicija neke znanosti apsolutno ne smije stajati na prvom mjestu knjige, već onđe đe su iscrpljeni oni pojmovi što definicija sadržava. I znameniti matematičari griješe u definicijama. Tako je Euler baš prepun circulus-a. Zanimiv je njegov dokaz zašto minus pomnoženo sa minus daje za produkt plus (- × - = +). Jer misli on, da minus pomnoženo sa minus ne može dati minus, pošto minus pomnoženo sa plus daje isto (minus) što minus pomnoženo sa minus. A zašto ne? – pitamo mi sada – nije li jednako čudno što plus pomnoženo sa plus daje isto što minus pomnoženo sa minus?

Deskripcije osobito su obične u Matematici. Kadgod se navode oznake, koje ne pripadaju cijelom opsegu pojma, što se ima definirati, već samo jednoj česti, nastaje tada deskripcija. Tako n. pr. valja definicija «paralelogram je četverokut, u kojem su po dvije protustranice jednake», ako se stranicama pridoda epitet «paralelne» pošto je to druga oznaka, jer je to baš deskripcija.

Mnoštvo matematičnijeh sofizama i paralelogizama osniva se na obratima (vrst izvoda). Onaj koji Logiku poznaje, znaće odma prosuditi, da li je obrat valjan, ili nije, po tome što će obrađeni teorem ići iznova dokazivati. Naprotiv onaj koji ne poznaje logike, smatraće lakoću obrata đekoga teorema sigurnim dokazom za njegovu valjanost.

Logika konačno razjašnjava indukciju i dedukciju. Skoro do najnovijeg se doba mislilo, da indukcija jedino služi prirodnim znanostima, a dedukcija znanostima spekulativnim. (Matematici, Filozofiji, Teologiji). Englezi pak (Mill, Bain, Spenzer i drugi) dokazaše da je potrebno ujediniti oba postupka za uspješni napredak svijeh znanosti. Odkada se ovo opazilo napredovale su prirodne znanosti, a uz to i drugi napredak što se usavršila Logika. Temeljito poznavanje ove nužan je po tome uvjet napredku u znanosti. U ostalom da se vrijednost Logike za matematičara specialno dokaže, ne treba nego sjetiti svakoga na zadaću znanosti. Svaka znanost obrađuje pojmove, a na temelju toga obrađivanja dolazi do novijeh spoznanja. Da se za toga posla hoće Logike, ne može razboriti čovjek barem posumjati.

Znamenito djelo Tibinškog profesora Dra. Hankel-a, komu je naslov «Zür Geschichte der Mattematik», evidentnim je dokazom, kako je Matematiku kroz vjekove pratila vjerno, jer nužno, Logika, a može se apodiktično tvrditi, da će joj i u budućnosti biti prevjernom pratilicom.

Matematičar, koji se u svojoj struci vazda osvrće na zakone Logike, postizava dvostruki uspjeh: jedno u Matematici, a drugo time, da je Matematikom raskrčio put Logici.

Sve što rekosmo opunovlašćuje nas aplicirati tvrdnju Herbart-a što se tiče Historije na Logiku u riječi: «Logika ima biti učiteljicom Matematike, a nije li ona takom, tada matematičari nose veliki dio krivice».

***

Prije pomenuh da mogu služiti dokazom mnoge školske knjige, a sad ću pobliže da spomenem Matematiku Dra. F. Močnika. U tim knjigama nije ni jedan, niti dva primjera, koji griješe Logici: ima ih baš lijepi broj. Da ih stanem sada prepisivati, bio bi trud bez vrijednosti, a stao bi troška, a i tako će ih svaki lako izbiskati, ma i ne vladao pisanom Logikom; dosta mu je, kao što rekoh, Logike zdravoga razuma. A ko i pisanu Logiku temeljito poznava, ne će mu ni cigli jedan grijah izbjeći.

G. profesor F. Borštnik natuknuo je u svojoj raspravi «pedagogično razmišljanje» da su školski teksti – nevaljali, a to je s pravom naložio sa njegovog stanovišta; sada neka se tomu pridoda još da se tijem tekstima hoće Logike, pak ih onda prosudite. Osim tijeh velikijeh mana ima još jedna ne manje značajna, ako nije bitna. Jezik je nevaljal, nerazumljiv! O fizici ne mislim u ovoj raspravi pisati, jer bi se lako u krupne upalo, ali prevodioci matematičnijeh knjiga, vidi se da su baš vješto poznavali njemački jezik, možda i drugi koji, a najmanje su vladali srpskijem jezikom. Jedinstva u jeziku još nemamo, a i da se do utanačenja dođe, držim da se ne bi isključili nastavci, koje upotrebljava narod kopnene Dalmacije, narod preko Velebita do neke granice, narod u Slavoniji, Banatu, Bosni i.t.d. Nastavci u svim školskim knjigama – da o drugim formama ne govorim – nijesu s nama rasli ni srasli, a trebala bi Demostenova volja da ih zamjenimo s maternjima. Demosten se kamenčićima u ustima usiljavao da ρ izgovori, dakle je imao naposljedku rašta; ali mi ne bismo imali pravo dangubiti, kad naši nastavci nijesu pogrješni, a truda nas nijesu stali. A i s praktične strane velika je zaprijeka napredku u gimnazijama, što se uveo takav jezik, jer ne treba zaboraviti, da se u Dalmaciji uči više jezika nego li u drugim provincijama; dakle, kad jezik što se u Dalmaciji govori nije pogrješan, a više pristalica ima u naučnom i nenaučnom svijetu, čemu opterećivati učenike da nešto novo i neprirodno uče i time imaju jedan predmet više? Nije li grehota da dangube? A đe je haos, što time postaje u još mladim moždanima?......... Dok se učenik bavi specijalno s jednim jezikom, tada ima vremena, smisla i dužnosti da razmišlja o padežima i vremenima i.t.d. ali kad se Matematikom bavi, teško će je moći svatiti, jer je misao skočila na eterogeni elemenat, ako stane da misli o padežima i na njemačku konstrukciju tijeh teksta, sasvim neprirodnu srpskom jeziku. Matematiku ne s lancem, već prije bismo je mogli sravniti s kakvom višekatnom zgradom, koja ne može imati drugog kata, ako nema prvoga. Ne dešava se jednom učeniku, već skoro svakom, da izostane od škole nekoliko dana u cijeloj školskoj godini. Učitelj je predavao i s primjerima tako ilustrirao da su ga prilično sfatili svi pažljivi. Otsutni propita sudrugove o lekciji, uzima knjigu, ali iz nje ne može da razumije, a najviše zbog navedenijeh mana. Istina, učitelj mu oprosti neznanje, jer je bio otsutan, i to ako ga je ispitao prvi, ili drugi dan kad je došao u školu iza otsutnosti, ali se prvi kat nije sazidao, mladić je toga radi počeo dobivati «nedostatno», koje ga prvi put opeče kao žeravica, drugi put mu je samo toplo, a napokon postane apatičan, u čemu s uvjerenjem veli sebi samom i svima, da mu Matematika ne ide baš nikako u glavu. Kad već jednom ima slabu ocjenu, to lako može i u drugim predmetima neuspjevati, jer je već izgubio svojeljubije, pak ne mari i smije se ako mu pročitaju još koje «nedostatno». To je u razredu prevelika demoralizacija, koju treba svakako istrijebiti, ali ne drastično, ili strogo disciplinarno, već tu je potrebita ozbiljna diagnoza, kako će se doći do temeljnog uzroka. Dakle se ne slažem sa mnijenjem G. profesora Borštnika, koji je protivan popravnom ispitu, «što nije vjerovatno da učenik može postići za dva mjeseca ono što nije mogao sa strukovnjakom za deset mjeseci». To donekle može vrijediti za jezike, ali za Matematiku baš rijedko, jer kad učenik uzme privatnog učitelja, to će oni sve redom preći predmet, pak će doći i do onoga što nije razumio kad nije bio u školi, ili nije mogao razumjeti, te ne će nastaviti dok se ta prepona ne svlada. Bože moj, koliko se tako izgubiše genija u Matematici, gube se i gubiće se! Čitajući Smiles-a čudio sam se i divio kako se ne malo ljudi u Engleškoj do universitetcke katedre, a imali su samo toliko obuke dok naučiše «azbuku»! Istina, to su bile djamanike volje, ali se ipak nikako ne da vjerovati, da su uspjeli bez valjatijeh knjiga.

Nevaljalost školskijeh knjiga više škodi učeniku, nego da nema knjige, jer bi izgubio svaku nadu da će kod kuće naučiti, više bi pazio, a dosta bi bilo da jednom jedan upita učitelja da mu nešto razjasni, što nije dobro razumio, onda se i ostali ne bi ustručavali pripitati, i tako malo od učitelja, a malo jedan s drugim, uspjeh bi se postigao.

Naposljedku imamo primjetiti: baš kad se mora po gimnazijama upotrebljivati tekst nekog auktora, čemu se baš mora obvezati učenik da kupi tekst preveden od toga i toga, štampan tu i tu, izdan te i te godine? Bar Matematika i Fizika i sve prirodne nauke hiljada su mirjametara daleko od svake politike, dakle čemu starija vlast ne bi naredila, čemu učitelj ne bi savjetovao, a čemu za svoje novce roditelj ne bi smio svome sinu kupiti relativno možda bolji prevod propisanoga auktora?.....

Na svršetku ove raspravice dužan sam koju izložiti o načinu kako bi se zlu doskočilo. O jeziku smo, mislim, na čistu; preostao bi najteži rad, da se bolje i što uže skopčaju Matematika sa Logikom. To sve jedan sam teško bi mogao izvršiti, za to ovđe i ne iznašam neke svoje popravke, kad nije sve. A kad bi se morali više udruživati, onda bi se tu htjelo materjalnijeh srestava, koji su već na raspoloženju, samo im treba izmjeniti titulu. Trošak oko školskijeh programa treba upotrebiti na tu svrhu, jer su ti programi – suvišni trošak, a evo me da to dokažem. Na prvom mjestu pretresimo zvanični dio. Tu ćeš naći; «Predavao se vjeronauk 2 sata neđeljno po tom i tom tekstu; Matematika 3 sata po F. Močniku, i t. d. «i t. d.».»; baš je skoro smiješno! Kao da su gimnazije toliko autonomne, da se smije predavati po knjizi što hoće učitelj, ili učiteljsko tijelo! Ta tu su naredbe starije vlasti, koje propisuju tekst, koliko se u godini smije predavati od toga teksta, koliko sati sedmično, koliko zadaća i t. d. Dakle sve je to zvanično i za sve gimnazije isto, o čem se može svak izvjestiti, ako ga interesira. To bi mi isto izgledalo, kao kad bi Tribunali izdavali izvještaje i u njima štampali razne postupke, ili zakone. Taj zvanični dio izvještaja mogao bi se štampati svake godine u «Objavitelju Dalmatinskom», pošto je za sve gimnazije isti, a one štatistične podatke i stanje kakvog fonda, rado će štampati ma koje provincijalne novine, kao što štampaju i ne moljene.

Obično na prvom mjestu nalazi se naučna študija od jednog između profesora. Ali izabrati «program» za toga posla, nije praktično i sa stanovišta, što ona radnja mora biti napisana prilično ad usum Delphini, inače će joj se postaviti ovlašteni «veto». A da se to ne dogodi na uštrb znanosti, najbolje bi bilo poslati jednom od tolikijeh znanstvenijeh periodika, koji bi objeručke primili.

Dakle novac za programe mogao bi se sarazmjerno mjesta porazdjeliti profesorima Matematike, koji bi mogli u nekoliko sastanaka do boljeg savršenstva doćerati školske knjige (1) i sa strane nauke i sa strane jezika, s čim bi se bez svake sumnje, postigao potpuni uspjeh bar s talentiranim učenicima, a i netalentiranima bi bila prava blagodat, jer onaj reče: «Ako imaš dara, s naukom ćeš ga pooštriti, ako ga nemaš, nauka će ti ga pribaviti!»

1) Taku knjigu trebalo bi zaštititi od švindlera, jer današnji kakav glasoviti učenjak izda remek-djelo, odma švindleri stanu je proučavati. To, prem remek-djelo, nije apsolutno savršeno, a švindleri prepišu cijelo djelo, poprave pogrješke, štampaju i u svijetu prolaze za bolje učenjake od onog samostalnog učenjaka.

Dušan K. Jovanović

a) Općinsko prestavništvo hercegnovsko preko svog upraviteljstva, koga su danas članovi: Načelnik Simo kapetan Milinović i prisjednici: Mićo kapetan Kvekvić, Gligo Petrović, Mićo Gudelj, Luka Pavković, Pero Vulićević i Đuro Vuković.

b) Upravljajući odbor zakladom (1): Mato Đuranović presjednik, Jovo Nakićenović blagajnik, Lako Perčinović član.

v) Učiteljsko osoblje:

1) Ovaj se odbor mijenja svako tri godine, a izabira ga općinsko vijeće.

2) Osjek moreplovstva zatvoren je još od god. 1875 zbog uzroka navedenog u ljanjskom «izvještaju».

UČENICI IZ OVE ŠKOLE (1)

1. Bronzić Lazar
2. Dubović Jeronim
3. Janković Spiro
4. Modlitba Vladimir
5. Nakićenović Đuro
6. Repanić Niko
7. Sjerković Panto
8. Ćeranić Milan
9. Ćeranić Pero

1. Acalinović Ivo
2. Gojković Niko
3. Konsolari Luiđi
4. Konsolari Fortunato
5. Lazarević Obren
6. Mandić Uroš
7. Rusović Leso
8. Tušup Dušan
9. Tušup Mirko
10. Tušup Niko

1) Imena krupnijem slovima su onih učenika, koji dobiše prvi red s odlikom.

Biblioteka je umnožena slijedećim djelima.

a) Listovi i knjige što su kupljene:

Dr Ilija Ognjanović: «Javor» 1886 - N. Đ. Vukićević: «Školski List» 1886 (1) – Ae. mitropolit srpski Mihail: «Hrišćanske svetinje na istoku».

b) Novac, knjige i listovi što su poklonjeni:

Njegovo veličanstvo ćesar Frano Josif I. forinta 50. (2)

Slav. Srpsko Učeno Društvo u Biogradu: «Glasnike» knj. 62-65.

Slav. Matica Srpska u Novom-Sadu: «Ljetopise» knj. 142-146, «knjige za narod» knj. 1-4.

Slav. c. k. Upraviteljstvo školskih knjiga u Beču po naredbi Visokog c. k. Ministarstva Prosvjete: dva eksemplara: krahl »Wappentableau« krones: »Osterr. Geschichte« (Volksausgabe 1. und 2. Theil) – »Weller«, »Die kaiserlichen Burgen unst Schlősser«.

Ugled. knjižara Luke Jocića i druga u Novom-Sadu. Dr. Jovan Subotić: «Kaluđer», «Pesme Lirske», «Pesme Dramske», «Pripovesti» - Dr. Stevan Pavlović: «Srbi u Ugarskoj» (oba dijela) – Milutin Jakšić: «Inkino blago» - Nikola Vučetić: «Đerdan» - Čika Steva: «Siromah Slovak» - J- V. Nestorović: «Ombra» - Aleksandar Jorgović: «O pretovarivanju školske djece» - Jovan Živanović: «Branko Radičević srp. pesnik» - J. D. Milutinović: «Sprovod i sarana neumrlog Dr. Đure Daničića» - Stevan J. Jevtić: «Album humorističnih slika» knjiga I – Mita Popović «Poljubac» - M. Jakšić: «Loango» - Dr. Ilija Ognjanović: «Kako se valja čuvati i lečiti od kolere», «Šala i satira» (pet svezaka), «Javor» god. 1882 – «Iz Dalmacije po hodočašću».

Ugled. knjižara A. Pajevića u Novom-Sadu: Zmaj-Jovan Jovanović: «Enoh Arden», «Ilustrovana ratna kronika» - K. Dančin: «Za slobodu» - Vladan Arsenijević i Panta Popović: «Glas naroda» god. 1874 – Jovo Nakićenović: «Porijeklo Zimonića porodice» - Ignjat V. Burjan i Jovan Živanović: «Privreda» god. 1880 – M. Petrović: «O filokseri» - M. Jovanović-Batut: «Zdravlje i napredak naše dece» - Dr. I. Ognjanović: «O difteritičnoj vratobolji» - I. M. Dušmanić: «Mineralogija» - Dr. Đ. Natošević: «Astronomija» - Vladan Arsenijević: «Zoologija», «Botanika» - Laza Paču: «Geologija», «Fizikalna geografija», «Fiziologija», «Opšti uvod u prirodne nauke» - Ivan V. Popović: «Pomoć u nuždi i opasnosti dok ne dođe lekar» - Vladimir Krasić: «Pripovetke iz istorije svega sveta» (stari vijek) – Dr. Ljub. Radivojević: «Kako se čuva i neguje zdravlje ženskinja i male dece» - Dr. Đorđe Radić: «Jagoda» - Đorđe Glibonski: «Đimnastične igre», «O konju» - Stevan V. Popović: «Fizika», «Hemija», «Najvažniji pronalasci u XIX veku», «Srpske ilustrovane novine» (obje godine) – Jaroslav Čermak: Hercegovačko roblje vraća se na svoja garišta (slika).

Ugled. knjižara braće Jovanovića u Pančevu: Meda Pucića: «Pesme» - Branko Radičević: «Pesme» - Luko Zore: «Kralj Edip» - Mita Nešković: «Niz bisera» - Đ. S. Simić i +Jelena Đ. Simića: «U slobodnim časovima» - «Deklamator» - «Kraljević Marko u narodnim pesmama» - «Rečnik stranih reči» - «Ratna pevanija» - St. Vladislav Kačanski: «Skupljene pesme» - Petar Petrović Njegoš: «Gorski vijenac» - «Pjesma kosovskog boja 1389 godine» - Pavle M. Jovanović: «Slike i prilike iz srpskoga života» - Alfonz Dodet: «Prognani kraljevi» - Šćepan M. Ljubiša: «Pripovijesti» - S. N. Davidović: «Srpske narodne pjesme iz Bosne» - Vladimir Krasić: «Srpske narodne pjeseme» (knjiga prva) – «Don Kihot od Manče» - M. D. Dejanović: «Kratko pčelarstvo za početnike» - M. Petrović: «Svilarstvo» - P. Despotović: «Crni Đorđe», «Knez Miloš Obrenović», «Život Dimitrija Obradovića» - «Serdar Janković Stojan u narodnim pesmama» - «Senski uskoci u narodnim pesmama» - «Banović Strahinja u narodnim pesmama» - «Ljutica Bogdan u narodnim pesmama» - «Crnogorci u narodnim pesmama» - «Crnojevići u narodnim pesmama» - «Miloš Obilić u narodnim pesmama».

Ugled. Odbor Zaklade kapetana Lesa Pavlovića u Herceg-Novome: «Nĕmačka grammatika» - «Srbska čitanka» - S. Živković': «Blagdĕtelna Muza» - «Coelice di Commercio« - »Introduzione alla grammatica italiana« - Pantelin: «Toržestveno ljekarstvo» - »Scelta di novelle morali« - »Acquavite e sale farmaco casalingo« - »Vita di S. Giosafatto« - »Annuario marittimo« - Dr. A. de Cerineo: »Il cholera-morbus« - Dim. P. Tirol: Banatskij Almanah' g. 1827» - Čika Steva: «Dan i noć», «Neven cveće» - »Il vero mezzo per vincere all' estrazione de' lotti« - Roberto Bellarmino: »La dottrina cristiana« - »Trattenimenti di lettura pei fanciulli di campagna colla traduzione illirica« - Paja Zorić: «Srpske junačke pesme» - »Primo libro di lettura per le scuole elementari di citta« - »Principi di aritmetica delle scuole elementari« - »Obći zagrebački koledar g. 1851« - »Grammatica elementare della lingua italiana« - «Zvezda kalendar 1851» - «Pravilnik kotorskog srbskog pjevačkog društva jedinstva» - C. S. Martin: »Primi elementi della lingua francese« - Dr. F. Lanza: »Viaggio in Inghliterra e Scozia« - »Estradamenti al comporre« - »Libro di lettura« - G. Gundulić: »Dubravka« - Dr. A. Mussafija: »Talijanska slovnica« - »Il nuovo segretario italiano« - S. V. Popović: «Naša zemlja» (sv. I), «Dečije radovanje», «Dani odmora» - Spiridon Aleksijević: «Rukovodstvo čelovĕčeskog' života» - Dr. Paolo Medici: »Dialogo sacro sopra i salmi di David« - »I primi elementi della grammatica italiana« - Alek. Sandić: «Život V. S. Karadžića», «Sveti Sava» - Gjivo Gondola »Suncjaniza« - «Mađioničar» - F. Vigano: »Scienza del commercio« - V. S. Karadžić: Luke Milanova «Opit nastavljenja k srbskoj sličnorečnosti i slogomjerju ili prosodiji», «Prvi srpski bukvar» - Memorie del regno di Catterina imperatrice e sovrana di tutta la Russia« - K. Mandrović: «Robinson Kruse» - Atanasije Stojković: «Fizika» - Aless. Garelli: »Servizio del Pilotaggio« - Bar. Bertolini: »Trattato di sciabola« - A. A. Tomanović: «Bokelji u ratu za oslobođenje grčko», «Obsada Fiorencije» - Marco de Casotti: »Milienco e Dobrilla« - E. Ivanovič': «Novyj Plutarh'» - Dr. B. Petranović: «Istorіja jevrejskog' knyіžestva» - L. Vukotinović: »Prošasnost ugarsko-horvatska«, »Diritto politico di navigazione mercantile austriaca« - »Novellette ad uso delle scuole civiche negli i. r. stati austriaci« - Venette: »Leggi fisiche dell'amore coniugale« - A. Kaznačić: «Pozdrav Josifu Rajačiću» - N. Tommaseo: »Iskrice« - T. Nikolajević: «Mladić' kako treba da se izobrazi» - Silvio Pellico: »Le mie prigioni« - Pietro Chiari: »Collezione completa dei romanzi (vol. I) – »Le vite degli uomini illustri di Plutarco vol. XIV« - »Codice di commercio« - J. Danilov: »Izbor za nevolju i dalmatinski zastupnici na carevinskom vieću« - P. Despotović: «Zao drug» - Močnik: »Manuale di aritmetica« - Mottura e Pavato: »Nuova grammatica italiana«- C. Goldoni: »Commedie« vol. 10, 56 – »Il piccolo buffon dei fanciulli« - B. Šulek: »Austrianski daržavni ustav« - »Novellette ad uso delle scuole normali negl' i. r. stati austriaci« - S. Torelli: »Corso completo di lingua francese« - A. Manzoni: »I promessi sposi« - Dr. Laville: »Della gotta e dei reumatismi« - »Dubrovnik zabavnik štionice dubrovačke god. 1870« - G. M. Casaregi: »Il consolato del mare« - J. Sundečić: «Krvava košulja», «Novi pakao» - «Istorіja grofa Suvarova» - J. S. Popović: «Život' Đorđa Kastriota Skenderbega» - A. Veber: »Slovnica latinska« - G. B. Carta: »Dizionario geografico universale« - Alek. Andrić: «Celokupna dela» - Sig. Letronne: »Corso elementare di geografia antica e moderna« - »L'avocato di se stesso« - »Vocaboli di prima necessità e dialoghi famigliari originali illirici con versione italiana« - «K pitanju srpsko-hrvatskom u Dalmaciji» - »Marco d' Ascanio: »Collezione di letteratura e poesia« - »Tavole ragguaglianti a cento unità per i pesi e misure ecc. ecc.« St. V. Kaćanski: «Pesme» - Matija Ban': «Cvіjeti Srbske» - »Lettura per la IV classe delle scuole elementari« - «Govor cveća» - »Lettera di congedo di Jona King diretta ai suoi amici di Palestina e Siria intorno agli errori della chiesa di Roma« - Bernardino Pianzola: »Dizionario, grammatiche e dialoghi per apprendere le lingue italiana, latina, greca-volgare e turca« - «Ne ukradi» (pripovijetka) – »Viaggio nell' interno della China e nella Tartara di lord Marcartney« vol. V. – Georgіje Љupica: «Grof' Radeckіj» - Ljudevit Vukotinović: »Pesme« - I. A. K.: »O narodniem piesmama jugoslavenskiem« - S. J. Š.: «Crnogorska vila» - »Lettera pastorale di Marco Calogerà vescovo di Cattaro« - Simo Milutinović sarajlija: «Zorica» - Lj. Petrović: «Krvavi dani u Bosni» - P. P. Nj.: «Lіek jaarosti turske» - »Niz bisera jugoslavjanskoga« izdanje V. Pretnera – M. S. Milojević: «Putopis dela prave stare Srbije» - Uroš' Milutinović: «Eremit' u Russіi» - Slav. Negović': «Razlaganja o sadašnosti i budućnosti Slavena» - L' amore e la morte romanzo tradotto dal francese« - Tito Delaberrenga: »Tofana« (racconto) – Stefano Ticozzi: »Storia della rigenerazione della Grecia dal 1740 al 1824« - M. D. R.: «Fedor' i Marija» - A. Dumas: »Il conte di Monte Cristo« vol. 1, 5 – »Gervasio e Zeffirina« (romanzo) – A. Stoikovič': «Aristid' i Natalіi», «Serbskіi sekretar'», «Kandor'» - A. Bianchi-Giovini: »Esame critico degli alti e documenti relativi alla favola della papessa Giovanna« - Abate Pietro Chiavi: »La bella pellegrina« - St. Lj.: «Boj na Visu» - Vlad. Minčetić: »Trublja Slovinska« - »Lettura italiana pella II classe« – B. Šulek: »Hrvatsko-ugarski ustav« - Francesco di Selignan: »Le avventure di Telemaco« - G. B. Carta: »Il Pirato« - Krun. Ivičević: »Vinki Ama piesma« - Pavle Nikolič': «Kamen' pretrіkanіja» - Stevan Fruљić: «Slavoljub» - »Elementi di aritmetica« - Ant. Casnacich: »Josifu knezu Jelačiću pjesan« - N. Tommaseo: »Nuovo dizionario dei sinonimi della lingua Italiana« - J. Nakićenović: «Porijeklo Zimonića porodice» - V. F. Dr. Klun: »Geografia universale« parte 2 e 3« - Stojan' Boškovič': «Crnogorac' ili stradanja hristijani u Turskoj» - S. Arsenіje Dimitrijević': «Istorіja rimska» - »La cuciniera universale« - Vikentija Lustini: «Grammatika italіanskaja» - »Il libro maggiore di lettura« - J. Sundečić: «Niz dragocijenjenog bisera» - G. Gelcich: »La Marinerezza di Cattaro« - G. Čobanić: «Mojoj Darici spomen roditelja» - Risto Kovačić: «Prilozi za povjesnicu Boke Kotorske» - «Bratski trud'» - Un Dalmata: »Una semplice rettifica« - Chapusot: »Vera cucina casalinga« - »Corso ristretto di navigazione teorico-pratica« - Miss Sofia Leede: »Il sotterraneo ovvero Matilele« - M. Milisavljević': «Boj Russa i Čerkeza» - »Edito politico di navigazione mercantile austriaca« - Padre Carlo Costanzo Babbi Bolognese: »Sinonimi ed aggiunti italiani« - Fenimore Cooper: »Gli scimmiotti« - Conte di Segar: »Istoria di Napoleone« - »Vita di Napoleone Bonaparte« - «Srpsko-dalmatinski magazin» god. 1837 – 48 – 52 – 53 – 60 – 61 – 62 – 63 – 64 – 66 – 67 – 68 – 69 – 70 – 71 – «Ljetopis» god. 1830 čast I i god. 1843 čast IV – «Grlica» (kalendar crnogorski) god. 1836-37 – «Pančevac» (kalendar) god. 1874 – 76 – 79 – «Orao» (kalendar) god. 1875 – 76 – 77 – 78 – 79 – 80 – 81 – 82 – «Zim zelen'» (kalendar) god. 1857 – «Orlić» (kalendar) god. 1867 – 68 – 69 – 70 – »Narodni koledar matice dalmatinske« god. 1864 do 1875 – »Novi narodni zadarski koledar« god. 1871 – «Polaženik» (kalendar) god. 1875 – «Šalvivіj kalendar'» god. 1855 – «Godišnjak'» (kalendar) 1863 – «Žižan» god 1876 – »Il rammentatore dalmatino« anno 1869 – 70 – 72 – 74 – «Srpski omladinski kalendar» g. 1872 – »Manuale marittimo« anno 1854 – »Annuario marittimo« 1856 – 57 – Dositej Obradović: «Etika», «Pisma i život'» , «Sovĕti zdravog' razuma» - Đ. Daničić: «Mala srpska gramatika» - M. D. R.: «Crnogorka ili stanĕ Crne Gore za vreme vlade crnogorskog vladike Petra II Petrovića Nĕguša i nĕgovy predšestvenika» - Vuk Vrčević: «Moralno-zabavne i šaljivo-poučiteljne srpske zagonetke» - Bellumore: »I nostri onorevoli«.

Slav. Upraviteljstvo više djevojačke srpske škole u Novome-Sadu: «Izveštaj o srpskoj višoj devojačkoj školi u Novom-Sadu» god. 1885-86.

Slav. Upraviteljstvo nautične škole u Dubrovniku: Quinto programma dell' i. r. scuola nautica di Ragusa 1885-86.

P. N. Gosp. D. Jovanović: L. Vuličević: «Moja mati».

P. N. Gosp. J. Nakićenović: Sliku Dr. Sv. Miletića.

1. Školska godina započela je 1 oktobra prizivanjem Duha Svetoga.

2. Novembra 1 prisustvovali su učenici s učiteljima i starješinama zavoda običnom godišnjem parastosu u crkvi Topaljskoj za upokoj duša osnovatelja ove škole, i položiše im na katafalk u znak blagodarnosti lijep vijenac.

3. Januara 15 opratili su učenici s učiteljima do hladnog groba nekadašnjeg učenika ovog zavoda Draga S. Todorovića.

4. Na Sv. savu zakrstila se u prisustvu lijepog broja svijeta obojega spola u zavodu vodica. Tom prilikom ispjevala su djeca, a neka od njih i deklamovala, nekoliko rodoljubivih pjesama, po tom preč. katihet Alek. Mikulić držao je prigodno slovo. Po svršenoj svečanosti u zavodu upute se učenici s učiteljima na sv. liturgiju u crkvicu sv. Save, na Savini, gdje tu opet otpjevaju svetosavsku pjesmu.

5. Marta 12. sva su se djeca ispoviđela, i sjutri dan pristupila sv. Pričešću.

6. Na Vidov dan prisustvovali su učenici s učiteljima sv. Liturgiji u crkvi manastira Savine.

7. Julija 26 držani su u zavodu u prisustvu mnogih roditelja i drugih lica godišnji ispiti, kojima je po osobitoj svojoj ljubavi k školi i srpskom podmlatku presjedavao visokopreosvešteni gospodin Gerasim Petranović.

8. Julija 31 razdavane su svjedodžbe i bilo je blagodarenije u crkvi.

Školska godina 1886-87 započeće 1 oktobra t. g.

Učenici upisivaće se 29 i 30 septembra.

Svaki novi učenik prikazaće se upraviteljstvu u predrečene dane s roditeljem ili zakonitim mu zamjenikom i sobom donijeti krštenicu, te podložiti se prijemnom ispitu.

Po zaključku učiteljskog osoblja, a odobrenju općinskog prestavništva, svaki učenik, koji se upiše, dužan je platiti u ime ulazne takse forint 1, koji ide na korist školske biblioteke.

// Projekat Rastko - Boka / Istorija //
[ Promena pisma | Pretraživanje | Mapa Projekta | Kontakt | Pomoć ]

� 2001. "Projekat Rastko - Biblioteka srpske kulture na Internetu"; Tehnologije, izdavaštvo i agencija "Janus"; kao i nosioci pojedinačnih autorskih prava. Nijedan deo ovog sajta ne smije se umnožavati ili prenositi bez prethodne saglasnosti. Za zahtjeve kliknite ovdje.