Pomoc Promena pisma Pretraga Mapa Projekat Rastko - Boka
Zemlja
Istorija
Ljudi
Duhovnost
Umetnost
Kontakt

TIA Janus

Slavko Mijušković

Još nešto o tuđinskim vlastima i narodnim običajima u Boki Kotorskoj

Izvor: Glasnik Etnografskog muzeja na Cetinju, knjiga IV, Cetinje, 1964.

U knjizi drugoj broja Glasnika Etnografskog muzeja na Cetinju pisali smo o stavu tuđinskih vlasti prema našim narodnim običajima u Boki na osnovu dokumenata iz Državnog arhiva u Kotoru. Istražujući u posljednje vrijeme u kotorskom Eparhijskom arhivu, naišli smo na jedan dokumenat koji bi, da smo ranije njime raspolagali, svakako bili koristili u već objavljenom članku.

Gornji dokumenat je u stvari dopis dalmatinske vlade iz Zadra od 20. februara 1847, adresiran dalmatinskom, bokokotorskom i istarskom episkopu Jeroteju Mutibariću. Iz ovog dopisa na prvom mjestu rezultira da su i do beznačajnih sitnica austrijske političke vlasti kontrolisale naše narodne običaje u Boki Kotorskoj. Naime, Okružno načelstvo u Kotoru je neposredno prije datuma koji nosi gornji dokumenat, obavijestilo dalmatinsku vladu da "do sada neškodljiv običaj, naime da se nevjeste prilikom vjenčanja pojavljuju pokrivene maramom ili velom, običaj koji u nekim bokeljskim seoskim opštinama čije je stanovništvo grčko-nesjedinjenog obreda, počinje da iščezava, te da prema tome nema potrebe da se donose administrativne mjere za njegovo zabranjivanje" (...l'uso finora innocuo, che in alcuine comuni rurali fra i professaniti il rito greco non unito le spose compariscono coperte da un fazzoletto o velo all'atto della celebra- zione del matrimonio, va già dileguandosi in modo che non reclama provvedimenti dall'autorità pubblica per divietarlo).

Za enigmatičnost prednjeg tvrđenja sa kontradiktornim postavkama, naime o dosadašnjoj neškodljivosti ovog običaja, s jedne, i nemanja potrebe za donošenjem administrativnih mjera za njegovo zabranjivanje samo zbog toga što on izumire, s druge strane, mi ne možemo naći rješenje, niti pak praviti pretpostavke koje bi mogle biti prihvatljive.

Starije austrijske vlasti u Zadru nijesu se, kao one u Kotoru, htjele osloniti na vrijeme i čekati da bez njihove intervencije ovaj običaj potpuno iščezne, već su tražile od episkopa Mutibarića da on, preko podređenog mu sveštenstva, nastoji da se "potpuno napusti ovaj običaj" (.. influire per totale abbandono dalla suddetta costumanza). Ovaj dopis lično je potpisao dalmatinski guverner, baron Turscky.[1]

U smislu gornjeg dopisa episkop Mutibarić je dostavio Jakovu (u kaluđerstvu Irineju) Popoviću, svom provikaru za Boku Kotorsku, sljedeći dopis, datiran 20. februara po st. kalendaru:

"Premda se po izvjestiju tamošnjeg slavnog ćesaro-kraljevskog kapitanata, visokome Praviteljstvu podnešenom, sve više i više umanjava dosadašnji običaj tamošnji žitelja prosti(h) da sirječ nevjeste pri vjenčaniju pokrivaju se ubrusom ili sudarom; niti potrebno vidi se visokom Praviteljstvu da k istrebleniju običaja ovog mirska vlast sodjejstvije svoje pokaže; ništa manje preporučuje predpostavljeno visoko Praviteljstvo pod 20. februara po rimskom tekućeg ljeta, No 2364/275, da bi tamošnje svjaščenstvo naše vsjačeski potrudilo se da se ovaj običaj pokrivanja sirječ nevjesta pri vjenčanju sasvim ukine kod tamošnjih žitelja. Eže čestnosti Vašej, a sredstvom Vas vsemu svjaščenstvu parohijalnomu vjedomosti radi soobščajem s nalogom da ot ispolneniju naloga sego revnostno sodjejstvovati ne izostavite".[2]

Ni sadržaj ovog episkopovog akta ne unosi dovoljno svjetlosti za potpuno rješenje gornje enigme, ali pruža ipak jedan podatak, koji unekoliko doprinosi tom rješenju, a to je činjenica da u korespondenciji austrijskih vlasti navedena „marama ili veo" nije ukrasni detalj vjenčane nošnje, već jedan neprozirni plašt koji sasvim pokriva i pravi nevidljivim nevjestino lice, što mu je svakako bila glavna svrha, a sigurno da je „ubrus ili sudar", koji je služio kao plašt, po svom kvalitetu i izradi mogao i ukrasno djelovati.

Rezюme

EЩЦ NESKOLЬKO SVEDENIЙ OB OKKUPATORSKIH VLASTЯH I NARODNЫH OBЫČAЯH V BOKE KOTORSKOЙ

V эtom korotkom soobщenii avtor ukazыvaet na popыtki avstriйskih vlasteй ustranitь obыčaй pokrыvaniя nevestы pri venčanii. Hotя эtot obыčaй i otmiraet, v nekotorыh selьskih obщinah on i do sih por zaderživaetsя.

Material, kotorыm pokrivalosь lico nevestы ne bыl ukraљeniem iz prozračnoй vuali, a lico pokrivalosь polatencem i ego ne bыlo vidno.

(Preveo M. Luketić)

 

1 Eparhiski arhiv u Kotoru 40/1847.

2 Isto.


// Projekat Rastko - Boka / Istorija //
[ Promena pisma |
Pretraživanje | Mapa Projekta | Kontakt | Pomoć ]


2001. "Projekat Rastko - Biblioteka srpske kulture na Internetu"; Tehnologije, izdavaštvo i agencija "Janus"; kao i nosioci pojedinačnih autorskih prava. Nijedan deo ovog sajta ne smije se umnožavati ili prenositi bez prethodne saglasnosti. Za zahtjeve kliknite ovdje.