Spjev RADOJA ROGANOVIĆA CRNOGORCA

ROPSTVO VLADIKE CRNOGORSKOG DANILA PETROVIĆA NJEGOŠA U ZETI POČETKOM XVIII VIJEKA

Internet izdanje

IZVRŠNI PRODUCENT
I POKROVITELJ

Tehnologije, izdavaštvo i agencija
9. septembar 2000.

GLAVNI UREDNIK
Aleksandar Raković
UREDNIK
Zoran Stefanović
LIKOVNO OBLIKOVANJE
Marinko Lugonja
VEBMASTERING I
TEHNIČKO UREĐIVANJE
Milan Stojić
Mihailo Stefanović
DIGITALIZACIJA
TEKSTUALNOG I
LIKOVNOG MATERIJALA
Nenad Petrović

Štampano izdanje

KNJAGINJI CRNOGORSKOJ

MILENI

POSVEĆENO.

U sred Zete, mjestu Srpskom,
Podiže se crkva sveta,
Od kako je postanula,
Ima blizu dvjesta ljeta.

Sagradi je tužna raja,
Uz munare i džamije;
I bijela crkva niče
Đe vladaju Osmanlije;

Skupio se narod srpski,
Sa svih strana ravne Zete
Skupio se oko crkve,
Bogomolje ove svete.

Stao narod oko crkve,
I počeo razmišljati
Ko će ovi oltar novi,
Sada ovđe osveštati?!

"Da vladiku Crne Gore
Sad zovemo mi, Danila,
Sultanova vojska bi ga
Među nama pogubila!"

Tako zbori b'jedna raja,
Tužna raja, jer se boji,
Da Danila ne pogubi
Srpskog roda dušman ovi!

S mukama se raja bori,
Sa jadom se veljim nosi,
Pa u paše dogovorno
Milost raja eno prosi!

Pada raja na koljena,
I zetskoga pašu moli:
Da im Danil svešta crkvu,
Da im paša to dozvoli!

"Gospodaru" - veli raja,
"Dopusti nam zvat' Danila,
Bogomolju da posveti
Što je raja sagradila!"

"Gospodaru" - veli raja
"Daj nam tvoju milost velju,
I ispuni carske raje
Preveliku ovu želju."

"Ela pašo, molimo te,
Pa što hoćeš da ti damo.
Ispuni nam ovu molbu
Radi ove crkve samo!"

Molili su dugo pašu;
Pa im najzad molbu prima,
Još za ovu milost raji
Paša ništa ne uzima.

Reče paša: "Neka dođe
Taj vladika Gore Crne;
Čuvaću ga kao sebe
Dok se opet natrag vrne.

Da ga čuvam kao sebe;
- To mi obraz moj nalaže
S toga velim: Neka dođe,
I nek mu se ovo kaže!"

***

Prevesela raja stala,
(Ova tužna sirotinja,)
Pa je odmah opremila,
Poslanika do Cetinja.

Njemu raja pismo daje,
Za vladiku Crne Gore, -
I poslanik brzo krenu,
U osvitak rujne zore.

Poslanik je hitro stiga
Na Cetinje kod Danila,
Kako ga je ugledao
Radost mu je velja bila.

Na koljena taj čas pade,
Ruke u vis k nebu diže
Pa ustade i pristupa
Gospodaru slavnom bliže.

Kad mu se poprimače
Taj poslanik zetske raje,
Izvadio iz njedara
Knjigu Zete, pa mu daje:

"Primi ovu b'jelu knjigu,
Od naroda c'jele Zete,
A uz knjigu primi pozdrav
Perjanico zemlje svete!"

Čita knjigu Danil slavni
Pa kad viđe što mu kaže,
Radost velja obuze ga
- S njegovom se željom slaže.

Veseo je pastir dobri
Oltar novi što s' napravi
Tun, đe svaka gruda zemlje
O srpskojzi priča slavi.

Veseo je Danil soko
Pa odluči da će poći,
A zna divno da bi moga
Više natrag i ne doći! ...

***

Veseli su Crnogorci
Da u Zeti crkvu vide,
Ali njima nije milo
Da vladika tamo ide,

Jer se oni strašno boje
Da im tamo ne pogine,
Da ih dušman vida liši
Da im glavu ne okine ...

Sa svih strana zaori se:
- "Ne hajd' tamo sveta glavo!
Da te Turci ne pogube,
Naša diko, naša slavo!"

- "Dužnost mene sveta zove,
Odgovara pastir blagi;
Poginem li - mučenik sam -
Za krst časni i rod dragi!

A ža' mi je Crnogorci,
Što ve takva misa' davi;
Zar ne znate da od smrti,
Ne boji se junak pravi?

Osobito đe se tiče,
Svoga roda, svoga doma,
Tamo treba živo hitat',
Ne strašit' se munje-groma.

Zar da reku ti dušmani,
Ljute one osmanlije:
Danilo je strašljivica,
Ni na vjeru doć ne smije...

Nego zbogom Crnogorci!
Ko ovakvu dužnost vrši
Takav neće, znajte nikad
Zlijem putem da obrši!" -

Ovo reče Danil junak,
I okroči svog dorina:
Krenu Zeti zemlji miloj
Pa se topi od milina.

Pođe Danil da posveti
Podignutu crkvu b'jelu;
I da raju tužne Zete
Oveseli sada c'jelu!

Ide Danil Njegoš smjelo
Među Turke među zmije;
Kako će mu tamo biti
No brige mu za to nije! ...

Pred vladikom glasnik leti
Međ' Zećane eto stade,
Kliknu: "Evo Danil ide
No na noge braćo sade!"

Tutnji, vrvi zetski narod,
Na sretanje sad izlazi,
Da pozdravi svog vladiku
Što s Cetinja k njemu slazi.

Stanuo je narod zetski
U redove i gomile,
Da pozdravi vladaoca
Crnogorske zemlje mile. -

"Boža pomoć, moj narode!" -
Kada dođe, Danil reče,
Na hiljade glasova se:
"Dobro doša!" - sada steče. -

Gleda narod u vladiku,
Ka' u sunce neba jarko;
Veselo je malo, velje,
Pristupa mu ruci svako. -

Mili Bože, divna stanka,
U sredini Zete ravne!
Srbi stoje uz vladiku
Crne Gore, zemlje slavne!

Veseo je Danil slavni
Što ga Zeta okružuje,
Al' i tugu velju nosi
Za što ona da robuje? -

Tad u b'jelu crkvu uđe
Arhipastir ovaj sveti,
S molitvama blagom Bogu
Hoće crkvu da posveti.

Za njim narod na gomile
U bijelu crkvu leti,
Jer je željan nove crkve
Posvećene vidijeti.

Zazvoniše jasna zvona
Sa visine crkve svete,
Glas raznose na sve strane
Da u crkvu Srbi lete.

Bože blagi divna glasa
Poslje dugih trista ljeta
Kada ovđe začu zvona
Mila zemlja, srpska Zeta.

Danil crkvu osvećuje
Arhipastir Crne Gore:
Blagom Bogu službu služi,
Molitve se svete hore.

***

Paša zetski, Omer gordi
Mukama se strašnim muči,
Da Danila sad pogubi, -
To ga pamet eno uči.

"Da vladiku ovog pustim,
A da ga sad ne ubijem,
Sultan će mi reći silni:
Da pašovat ne umijem."

I još paša sobom zbori:
"Da ga lišim sad života,
Na mene će naput grijeh
A uz grijeh i sramota! -

Što ću jadan sada - što ću!
Ne umijem pogoditi,
Da li ću ga pustit živa -
Ili ću ga pogubiti?! -

O, što zborim da ga pustim
Među one ljute zmije,
Pa da Turke s' onih krša
Ka' piliće ora' bije?! -

Ne, pustit ga živa neću!
Ne - tako mi Boga Dina!
Jer bi mogla propanuti
Od njeg' Turska carevina!"

Skoči paša - lati ćordu;
Pa on breknu svoje sluge:
"Nek' se vojska odmah kupi
Neka kreće - nije druge!" -

I vojska se pred dvor skupi,
Tun se sleže tri hiljade,
Paša hitro tad izlježe
Vojsci ovaj aber dade:

"Vladika je Crnogorski,
Među nama eto pao:
Sami 'Alah' jeste njega
Sad u ruke naše dao!

No naprijed, vojsko carska,
Ka' munja ti poleti;
Nek', đaurin ovaj padne
Što ga raja zove: 'sveti'!" -

Zavikala turska vojska,
Koja stoji u kolače:
"Zdravo da si, čestiti pašo,
Našeg cara ti junače!"

Pa s' otište ona tada,
Kao oblak na gomile,
A glas Zetom odjekuje
"Umri, umri, ti Danile!" -

Leti vojska osmanlijska
Oko paše na buljuke:
Da vladiku Crnogorskog
Na velike stavi muke. -

I gle! - jurnu sa svih strana
C'jela vojska na Danila,
Pa je njega u jedan čas
Među sobom uhvatila,

Svezaše mu svete ruke
Tvrdom vezom od konopa,
Pa govore: "Sad Đaure,
Nek' ti pomoć da Jevropa!

Nek t' izbavi kralj moskovski,
Neka tvoje veze makne,
A svagda je govorio:
'Ne sm'je niko da te takne'!? -

Nek t' odbrane Crnogorci,
Koje držiš kao oči,
Nek ti Đaur tvojih Gora,
U pomoći sad priskoči!" -

Pošto dušman svrši,
Veseli se i ponosi,
Pa Danilu stavlja kolac
Na ramena, da ga nosi.

"Nos' Đaure - ovaj kolac."
Tako njemu dušman veli:
"Ti izdahnut na njem' moraš,
Turčin zorni tako želi" -

Kada Danil od dušmana
Ovaj grozni primi kolac,
Tad govori: "Čujte Turci
Ja sam junak Crnogorac!

Vladika sam - pa baš za to
Mom junaštvu to ne smeta,
Poginuti za rod, vjeru -
To je moja dužnost sveta!

Nego ružno učiniste,
Što na vjeru mene zvaste:
Pa ovakve sada muke
Meni Turci evo daste!"

Ovo veli Danil slavni -
Ne daju mu zborit' više ...
A svom caru Omer paša
Ovakovu knjigu piše

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

"Vladici sam Crnogorskom
Savezao ruke!
Pustio sam - da ga muče -
Janičare Turke!

Na vjeru ga domamih
Sada među nama!
A narod je zaplakao
Za njim u gorama!

I sjutra ga mislim, care,
Na muke udriti,
Pa ga onda na sred Zete
Naše pogubiti!" ...

Bože blagi što sad nasta,
Zeta s' trese sva od plača;
Narod pada od žalosti,
Ka' od ljutog britkog mača! -

Stoji lelek po svoj Zeti
Da do neba se čuje: jao!
Što je Danil među Turke,
Kao žrtva sada pao.

Tužna raja zaplakala,
Pa Omera moli pašu,
"Molimo te Gospodaru,
Ne pogubi diku našu".

Tužna raja zaplakala,
U grudi se svoje bije,
A Omer se paša gordi,
Sa grohotom na nju smije.

Pala tama Crnoj Gori,
Kao strašni sud da stiže,
A Danila vode Turci:
- Slava im se turska diže!

Ide Danil dobri smjelo,
Života mu nije žao:
No govori: "Što ću i ja -
Kad je Srbin vas propao!"...

Već Danila dovedoše
Podgorici Turci svojoj,
Pa govore: "Ko je Turčin
Nek' pristupi glavi ovoj!"

"Ubi! - Ubi!" - Turci viču,
Do neba je stala graja:
"Ko ne digne na njeg' ruke,
Neće gledat Božjeg raja!" -

Bože mili, strašna suda
Nad Danilom što s' izriče:
- "Da s' na kolac sad namakne",
Tako Turčin eno viče ...

***

Al' gle - Osman starac turski
Turcima je zavikao:
Da bi mlogo bolje bilo
Na otkupe kad bi s' dao!

"Vjera mu je Turci data
Da on dođe među nama,
Pa da s' vjera ne održi:
Sramota je i ženama,

A ne silnoj carevini,
Što istokom svijem vlada;
No držimo tvrdu vjeru,
Da ni carstvo ne postrada! -

Čujete li Turci braćo,
Već stotinu imam ljeta,
Od kako sam ugledao,
Bijeloga ovog sv'jeta.

Pa sam dozna' što bit može -
Za to vama opet velju,
Održite tvrdu vjeru,
Ispunite moju želju!

Ne ćete li Turci tako,
Nego vjerom prevrnuti;
Sve će nama naopako,
Znajte, po sad obrnuti.

I što će ni Sultan reći:
Kad na vjeru njega zvasmo
Pa sa njime vjeru Tursku
Ovđe danas okaljasmo! -

Milije će biti caru,
Tri tovara suhog zlata,
Nego njega da smaknemo,
Kada mu je vjera data!

Učinimo tako Turci,
Na otkupe dajmo njega,
Pa se onda mi bojati
Već nemamo ni od čega.

A pošljimo ovaj otkup,
Svijetlome našem caru,
A nemojte da činimo
Ovu stidnu prijevaru! ...

I još da vam kažem sada,
Moja mila braćo Turci,
Vladiku će osvetiti,
Crnogorski oni vuci!

Pa to mogu na Sultana
Učinjeti oni lako;
No pustimo sada njega
- Učinimo Turci tako!" -

Na glas ovog starca
Sad se Turci uzbuniše,
Neki vele: "Pustimo ga!"
Neki kažu: "Nikad više!"

A Omer se paša muči
Uz koju će pristat stranu,
Jerbo ne zna koja će bit
Povoljnija sad Sultanu.

Na muke se vrga' paša,
Nezna što će jadan reći,
Ali Danil da se pušti
Broj Turaka sve je veći! -

Uz viši je broj Turaka
Omer paša sad pristao,
I Danila na otkupe
Crnoj Gori eno dao! ...

***

Glas anđelski sad dolazi
Sa Ribnice i Morače:
"Utišaj se Goro Crna,
Nemoj narod da ti plače!

I umiri ti junake,
U viteške tvoje gore:
Da u borbu sad ne idu
Za Danila na zlotovore.

Danilo je u životu
Još pogubljen do sad nije!
Bog je blagi zabunio
Oko njega osmanlije!

Nego kupi zlato, srebro,
Kroz sve tvoje manastire,
Pa pokupi zlatne krste
I odežde i putire:

Te vladiku svog otkupi
Iz dušmanskih ruka kletih
Ma sve zlato ti prodala
Manastirah tvojih svetih!

A Bog će ti utoliti,
Tvoju muku, tvoje suze,
A dušman će skupo platit,
Tvoje blago što ti uze!"

***

Mila naša Gora Crna
Anđelskom se odzva glasu,
Pa dušmanu za vladiku,
Otkup sprema u tom času ...

Dušman prima velje blago
Siromašne Gore Crne,
Da vladiku njezinoga
Iz svojijeh ruka vrne.

Pošto dušman blago primi
Crne Gore i od Zete:
Poručio Crnoj Gori
Da vladiku svoga srete. -

Eto Danil Crnoj Gori
Na dorina svoga jaše
Oprosti se od Turakah
I od njihovog ljutog paše.

***

Bože mili divne slave
Crnoj Gori u krioca;
Skupilo se malo, velje
Da pozdravi Srpskog oca.

Stade Danil među njima,
Kao otac sve pozdravlja;
Veselje je nastupilo
Jer se milo sunce javlja. -

Zapjevaše Crnogorci
Uz miloga svog pastira:
Kolo vode na Cetinju
Kod svetoga manastira.

A bijela vila zbori:
Ispod neba sa visine.
"Koga blagi Gospod čuva,
Taj ne može da pogine!"

Još bijela vila zbori,
Nad Cetinjem što se vije
"Neka ropstvo Danilovo
Crnoj Gori vjenac svije!"

I gle! - eto puška planu
Danilo se u boj diže,
I junačkoj Crnoj Gori
Sada nova radost stiže!

Plamte puške na sve strane,
Vladika se u boj diga,
A Sultanu od Omera
Jošte aber nije stiga ...

***

U Stambolu Sultan sjedi,
Na svome divanu,
Turci mu se svi raduju
Ka' lijepom danu.

A aber mu ovaj stiže,
Od Omera paše:
- "Velji care od istoka
Jarko sunce naše!

Vladici sam Crnogorskom
Savezao ruke,
Pustio sam - da ga muče -
Janičare Turke!

Na vjeru ga ja domamih
Sada među nama,
A narod je zaplakao
Za njim u gorama!

I sjutra ga mislim, care,
Na muke udriti,
Pa ga onda na sred Zete
Naše pogubiti ..."

Skoči Sultan kao munja,
Sa divana svoga,
Kada ovaj aber primi,
od paše Zetskoga.

Veseo je silni Sultan,
Tome nema kraja;
I igra se sa veseljem
Kao u sred raja.

" - Blago mene!" reče Sultan
- "Lijepa abera,
Divno li je carstvo moje
I njegova vjera!"

Pa poziva svoje paše,
Da im radost kaže:
Hitre sluge po Stambolu
Trče da ih traže.

Eto paše na divanu,
Oko cara staše,
Pa govore: "Zapovjedaj,
Milo sunce naše!"

Car govori: "Paše moje
I velji veziri,
Ako koji žalostan je
Sad nek' se umiri!

Evo za nas, Turke, sreće,
Kakve nije bilo;
U naše je sada ruke
Vladika Danilo

U Zeti ga uhvatio,
Junak Omer paša,
I već mu se odredila
Danas smrtna čaša!

U pitomoj našoj Zeti
Svezaše mu ruke:
Neće više protivu nas
Šiljati hajduke.

Nego treba moje paše
Sad se veseliti,
Sjutra će ga Omer paša:
Junak pogubiti.

Blago nama, naše sunce!
Zavikaše paše,
Evo danas Crnogorci
Robovi postaše!" -

"Blago nama, naše sunce!"
Paše caru zbore,
"Nema više na svijetu
One Crne Gore.

Glava joj je danas pala,
U moćne ti ruke,
Neće više nama sjeći
Sokolove Turke."

Na riječi ove njihne
Glasnik caru kaže:
"Jarko sunce! ovo pismo
Predadoše straže."

Primi pismo silni Sultan
I u njega gleda
Pročitao nekoliko,
Dalje mu se neda.

Skoči Sultan car istoka
Spopade ga tuga,
"Kuku mene! - reče Sultan
"Što mi dade sluga!"

"Šta je care, sjajno sunce?"
Zapitaše paše,
"Ko uništi nama ovđe
To veselje naše?"

Viče Sultan zbunjeno,
Kaže što je bilo,
Kako se je povratilo
Crnogorsko krilo, -

"Omer paša neprijatelj
Turski je postao,
Danila je Crnoj Gori
Opet natrag dao!

A šilje mi neke krste,
Đaurske zaklade,
Koje Crna Gora njemu,
Za Danila dade.

A svu Crnu Goru da je
U oganj spalio,
Onog silnog đaurina
Nebi naplatio!

No što ćemo, moje paše
Sada da činimo,
Ako carstvu velikome
Mi dobra želimo? -

Valja skinut ove muke,
O, junačke paše
Što ovako silno sada
Na mene nastaše! ...

Al' ja ću ih evo skinut
Sa mojega srca:
Objesit' ću Omer pašu,
Nevaljalog mrca.

I Danilo poginut će
Što ga zovu 'sveti' -
Kada moja silna vojska
Na njega poleti. -

No kupite vojske sada -
Sto hiljada ravno
Da Danila uhvatimo
Što željeh odavno." -

Tako zbori silni Sultan,
Boga ne priziva,
Koji sreću i blagoslov
Danilu izliva, -

Tako zbori Sultan silni
I vojsku ispraća,
Ali mu se razbijena
S naših gora vraća ...

Vojska mu se grdna vraća
Sa 'Careva laza'
"'Alah' čuva Crnu Goru" -
- Tako Sultan kaza ...

***

A ti pjevaj Srpska vilo
Na visini što si,
I s Danilom viteškijem
Vječno se ponosi!