Goran Dujaković

Istorija banjalučke strip-scene 1945-1999.

Pregled banjalučkih strip - autora i novina koje su objavljivale stripove

I dio - Praistorija?

Strip, medijum koji se pojavio posljednjih godina XIX vijeka, osporavan, hvaljen, a ponekad i zabranjivan, jedan je od najinteresantnijih i najprisutnijih vidova vizuelne umjetnosti u svjetskim okvirima. Život stripa vezan je za život novine. Tamo se, uostalom, i pojavio u onom obliku u kome ga danas poznajemo. Gotovo da i nema novine koja na neki način ne tretira strip, ili kao prilog, ili su to teoretsko-kritički tekstovi. Počeci istorije stripa prilično su magloviti i nedefinisani. Pedantni "arheolozi" ovog medijuma u svom "čeprkanju" kroz duboku prošlost, pronašli su njegove korijene još u vrijeme egipatske civilizacije, pa čak i ranije, na zidovima praistorijskih pećina, kada je čovjek prvi put ostavljao oslikane impresije iz svakodnevnog života. Zbunjenost ove vrste dolazi iz osnovnog postulata stripa "pričanje neke priče razloženo kroz više slika koje se nadovezuju jedna na drugu", koji se mogu pronaći na oslikanim kamenim zidovima iz perioda osvita civilizacije. Ipak, pravi počeci stripa kakve danas poznajemo (manje ili više, opšteprihvaćeno), sa svim grafičkim i likovnim elementima medija - radnja se odvija putem niza međusobno povezanih kvadratića, i u načelu, čita s lijeva na desno i odozgo nadolje - uzimaju se za posljednju deceniju prošlog vijeka, kada se u ilustrovanim novinama pojavljuju prvi nizovi "šarenih sličica". Godine 1896. u Herston žurnalu pojavio se poseban stripski dodatak u kome je bio strip "Žuti dječak" (ili "Žuti deran", "Yellow Kid"), koji se, po mišljenju većine istoričara stripa (sa Zapada, prim. ur.), smatra za prvi "pravi" strip. Od tada strip se razvio: svugdje prisutan i jasan u svom univerzalnom jeziku, obilježen vremenima uspona i padova, ali uvijek prisutan i popularan.

Na prostorima "svih bivših Jugoslavija" izlazilo je mnogo novina koje su na različite načine prezentovale strip. Posebnu pažnju stripu posvećivali su stripski magazini (pa valjda su i zbog toga i postojali? ) kao što su Stripoteka, Eks magazin, Strip Art... koji su predstavljali inostrane umjetnički vrednije i komercijalnije stripove. Pored ovih, postojali su i stripski magazini drugačijih usmjerenja (Ju strip magazin, Naš strip, Patak) koji su predstavljali radove jugoslovenskih stripara. Ova drugospomenuta vrsta magazina obično nije dugo izlazila i brzo se gasila, prvenstveno zato što objavljeni stripovi nisu bili dovoljno komercijalni, ili su bili sumnjivog kvaliteta. Tako se prostor za objavljivanje "domaćih" stripova vrlo često svodio na objavljivanje van stripskih magazina - u raznim revijalnim, političkim, dnevnim i dječijim časopisima. Ovo se posebno osjetilo u tzv. perifernim kulturnim središtima.

Jedno od takvih središta bila je i Banja Luka, koja se sticajem raznih administrativno-političkih okolnosti u bivšoj Bosni i Hercegovini i favorizacijom prestolničkog statusa Sarajeva našla u marginalizovanom položaju, zapljusnuta "kulturnim talasima" iz Zagreba. Prve moderne štampane novine u Banjoj Luci pojavile su se 1906. godine, za vrijeme austrougarske okupacije.

Narednih nekoliko decenija prve polovine XX vijeka u Banjoj Luci izlazilo je 58 novina, različitih usmjerenja. Sve su one uglavnom izlazile kratko, i gasile su se poslije nekoliko brojeva. Među njima je bilo i nekoliko šaljivih (humorističkih): Čičak, Bubanj, Novi čičak i Šišmiš. Na žalost, manji dio ovih novina je sačuvan u arhivama Republike Srpske, dok se najveći dio nalazi u arhivama Republike Hrvatske, što otežava istraživanje istorije izdavaštva u ovom predratnom periodu, pa i samih početaka stripa u Banjoj Luci, koji bi možda mogli imati korijene na stranicama upravo ovih ilustrovanih novina. U ovom tekstu osvrnućemo se na period poslije II svjetskog rata, detaljno obrađujući sve dostupne i pronađene novine (uključujući i fabričke), s posebnim osvrtom na "domaće" autore koji su objavljivali stripove u njima. Tekst neće obuhvatiti izlete banjalučkih stripara u novinama van ove sredine.

Posmatrajući period neposredno poslije II svjetskog rata, uočava se prilično siromašno izdavaštvo u Banjoj Luci. Dugo godina, u gradu je izlazilo dnevnik Glas (pod nekoliko različitih imena) kao jedine novine. Priča o Glasu, o novinama koje su bitno uticale na razvoj banjalučke stripske scene, počinje 1943. godine, kada se prvi put pojavio u tada oslobođenom Drvaru. Završetkom II svjetskog rata Glas počinje da izlazi u Banjoj Luci kao organ Oblasnog narodnog fronta, sve do 1951. kada prestaje da izlazi. Ponovo se pojavljuje 1953. godine, sada pod imenom Banjalučke novine, pa onda kao Krajiške novine, da bi se od 1963. ustalio pod starim imenom Glas , a od 1992. godine kao Glas srpski. U ratnim i poratnim godinama Glas je bio skromno grafički opremljen, krasila ga je tek poneka vinjeta, tako da se prve "prave" novine, sa štampanim fotografijama i ilustracijama, pojavljuju tek u pedesetim godinama. Godine 1954, 24. januara, u Banjoj Luci počinje da izlazi Mladi Krajišnik, omladinski list Bosanske krajine. U njemu, već od prvih brojeva izlaze karikature mladog karikaturiste Nenada Radanovića, koji je prvi predstavnik ove novinarske discipline na ovim prostorima. U brojevima 5 i 6 objavljuje karikature u dvije slike, da bi u broju 9, od 29. novembra 1954. godine, u dodatku Mladog Krajišnika - Mladi Krajišnik za djecu - objavio i prvi posljeratni strip u Banjoj Luci. Strip je crtan u formi kaiša, sa tri kvadratića, scenaristički osmišljen jednostavnom pričicom o "hrabrosti" malog dječaka. Radanović je bio prilično aktivan crtač tih godina, pa svoje karikature objavljuje i u tadašnjim Banjalučkim novinama. U broju od 21. januara 1955. pojavljuje se kao autor pet karikatura u pet kvadratića, poređanih u dva reda: dvije u gornjem i tri u donjem. Karikature su različitih tema, pričom bez bilo kakve međusobne povezanosti, ali grafičkim izgledom ova "konstrukcija" uveliko podsjeća na "tekovinu" stripa.

Da su sve ovo bili samo sporadični istupi stripa na stranicama banjalučke štampe, svjedoči velika vremenska praznina, do pojave prvih narednih objavljenih stripova. Godine 1963. počinje da izlazi list Krajiški željezničar, list Sindikata željezničkog transportnog preduzeća - Banja Luka. Već u dvobroju 3/4 izlazi kaiš "Željeznički TV-ekran" autora Živka Praštala. Ovaj strip će se tokom čitave te godine kontinuirano pojavljivati iz broja u broj (proširen na po dva kaiša u jednom nastavku), da bi se posljednji put pojavio u dvobroju 10/11, novembra 1963. Iako je u ovim novinama Praštalo tokom naredne dvije godine objavljivao karikature i crtački bio aktivan, sa stripovima se više nije pojavljivao. Tako ponovo dolazi do pauze, sada gotovo decenijske, sve do pojavljivanja stripskog serijala "Davor" 1972. godine na stranicama Glasa. Taj događaj će označiti početak nove etape u životu do tada veoma skromne banjalučke stripske scene, kada strip od sporadičnog objavljivanja postaje pojava koja će imati kontinuitet narednih decenija, sve do današnjih dana.

II dio - Kaiš "trakavice"

Jedna od najjednostavnijih formi pričanja priče u stripu je kaiš u kome se radnja odvija, najprostije rečeno u jednom redu, kroz nekoliko kvadratića (standardno u tri). Stripovi ove vrste žive najčešće u novinama dnevnog ritma izlaženja, a vrlo često se dešava da postanu neka vrsta zaštitnog znaka pojedinih listova. Ovakvi stripovi obično izlaze godinama na zadnjoj strani, svakodnevno ili sedmično, u zavisnosti od koncepcije lista, ali i od mogućnosti autora stripa. U Banjoj Luci prvi strip ove vrste pojavio se 2. oktobra 1972. godine pod nazivom "Davor", potpisan od autora (crtač i scenarista) Dušana Reljića. Strip je bio namenjen djeci, pa tako glavni junak, dječak sa velikim naočalima, prolazi kroz razne dogodovštine iz života djece (škola, ljubavni problemi...), ali i kroz one koje su vezane sa svijetom odraslih. Ukupno je izašlo 73 nezavisna nastavka ovog stripa. Izlazio je redovno tri puta sedmično, do 31. marta 1973. godine, kada se posljednji put pojavio.

U broju Glasa u kome je izašao zadnji nastavak "Davora", najavljen je početak izlaženja novog stripa, koji će postati dugogodišnji zaštitni znak ovih novina. Autor ovog stripa je Miro Mlađenović, koji je upriličio lik Davida Štrpca iz Kočićevog djela "Jazavac pred sudom", i uspješno ga prenio u današnje vrijeme, čime je ovaj lukavi gorštak postao svjedok i učesnik savremenih zbivanja, dajući tako svoj pečat tekućoj stvarnosti. Vjerno se pridržavajući karakternih osobina i fizičkog izgleda u onoj mjeri koja je dopuštena u stripu, autor je kroz "Davida Štrpca" komentarisao širok izbor tema od kojih su se neke već nalazile u najavi pred prvo pojavljivanje stripa: život, sport, privreda, komunalije, politika, ljudi, urbanizam i drugo. Prvi kaiš stripa "David Štrbac" izašao je 2. aprila 1973. godine, i od tada je tri puta sedmično neprekidno izlazio do 31. marta 1978. godine, kada nastaje prekid u izlaženju. Kada je 8. februara 1983. godine Glas postao dnevni list, "David Štrbac" se ponovo pojavljuje, izlazivši svakodnevno, uz male prekide, sve do 21. decembra 1991. godine, kada izlazi posljednji kaiš. Poslije kraćeg vremena "David Štrbac" je izlazio u formi karikature na naslovnoj strani Nedjeljnog glasa, da bi 1992. godine potpuno nestao.

Miro Mlađenović, dugogodišnji karikaturista, a jedno vrijeme i glavni urednik Glasa, uradio je još nekoliko stripskih kreacija na stranicama ovog lista. Paralelno sa "Davidom Štrpcem", od 23. januara 1982. godine, u Glasu se jedanput sedmično pojavljuje junak Biberče, neobični dječak sa vrlo šarolikim društvom: Zloćo, Luft, Balon, Tale, Monstrum... Ovaj strip crtan je u formi kaiša, a poslije i bez kvadratića, što je bilo karakteristično i za "Davida Štrpca" u kasnijoj fazi objavljivanja. I "Biberče" je imao prekide u izlaženju, pa tako prvi nastaje od 11. decembra 1983. godine, da bi se ponovo pojavio 28. septembra 1985. godine u okviru rubrike "On, Ona, Ono", takođe jedanput sedmično. Posljednji kaiš "Biberčeta" izašao je 16/17. maja 1987. godine. Pored ovih dužih strip serijala, Mlađenović je u formi kaiša, crtao i reklamne stripove o Privrednoj banci Sarajevo u vremenu od 1977. do 1981. godine, i to u periodu kada nije radio "Davida Štrpca". U početku izlaženja ove stripovane reklame su išle iz broja u broj (u 1977. godini 16 različitih nastavaka), da bi 1981. godine izlazile veoma rijetko, a zatim potpuno prestale. Objavljivane su na zadnjoj strani, da bi se posljednjih godina preselile na neku od unutrašnjih strana (najčešće je to bila predzadnja).

Dugogodišnje bavljenje stripovima kraćih formi, koji su, može se reći, bili Mlađenovićeva specijalnost, rezultiralo je izdavanjem sveske, prvog stripskog albuma u Banjoj Luci. U okviru edicije "Glasova sveska broj 6" na 32 stranice je 1987. godine predstavljen njegov najuspešniji strip "David Štrbac", u 84 kaiša, koji su po mišljenju izdavača (i autora?) bili najuspeliji od preko 1000, koliko je do tada stvorio. Priču o Miri Mlađenoviću, veteranu banjalučkog stripa, završavam podatkom da je 1974. godine nacrtao strip od četiri table, formi koju je veoma rijetko radio. Strip se zvao "Zloćo Monstrum", međutim nikada nije objavljen.

Putovanja kroz stripove dužih serijala (ili kaiš "trakavice"), nastavljamo podsjećanjem na lik dječaka "Zvrleta" autora Đorđa Lazarevića, koji je prvi put objavljen u Nedjeljnom glasu, na dječijoj strani, 18. septembra 1977. godine. Strip je izlazio jednom sedmično uz povremene prekide, sve do 4. oktobra 1986. godine, kada se posljednji put pojavio. Osim Zvrleta, Đorđe Lazarević je stvorio još nekoliko strip - likova: Tikvomira, Gikana, Mucka i Trivuna, od kojih su neki objavljeni u novinama van Banja Luke. Tokom sedamdesetih godina, od stripova u formi kaiša, u Glasu se još u dva nastavka (5. i 19. juna 1976. godine) pojavio kraći strip "Joja i Boja" potpisan od crtača Edina Fazlića i scenariste Anke Toman.

III dio - Ekspanzija

Posebno poglavlje u razvoju banjalučke stripske scene započinje polovinom novembra 1984. godine, kada se u Glasu pojavljuje stranica-rubrika "Svijet mladih". U okviru ove rubrike, pored tekstova bliskih omladini (pop-rok muzika, film, moda, top-lista) počinju se objavljivati radovi mladih stripara. Po prvi put na ovim stranicama izlaze jednostranične stripske priče (u daljem tekstu tabla), predstavljajući novu generaciju stvaralaca koji su radili pod uticajem savremenih svijetskih stripara. Ovdje ćemo hronološkim redom, po vremenu pojavljivanja, predstaviti nekoliko najznačajnijih predstavnika ove generacije. Prvi se na stranici "Svijet mladih" pojavio autor Saša Karalić, tablom "Oblak iznad" 17. maja 1986. godine. Uglavnom je crtao stripove naučnofantastičnog žanra i bio kompletan autor, crtač i scenarista. Na stranicama Glasa objavio je dvanaest tabli, kao što su: "Oblak iznad", "Poruka", zatim jedan bez naslova, "Let", "The Baal", "Zlatne 90-te" "Maske", "Šah", "Šah 2" "Šah 3", "?..." i "Iza sedam gora". Posljednji strip na stranici "Svijet mladih" objavio je 2. avgusta 1987. godine.

Drugi izrazitiji autor ove generacije je Goran Dujaković - Feniks. Prvo predstavljanje čitaocima imao je strip kaišem "Apollo" 19. jula 1986. godine. Ovaj strip je crtan u različitim formama, od kaiša do više tabli. Strip se bavio univerzalnim temama, urađen kao serija razmišljanja o "običnim stvarima": snovima, smrti, svemiru, Bogu, vjeri, ljudima, životu itd. Glavni junak Apolo bezvremeni je stanovnik nekog tijela u svemiru odakle posmatra Zemlju i ono što se događa oko nje. Ukupno je nacrtano 97 nastavaka ovog stripa, od koga je objavljen samo manji dio - 35. Osim serijala "Apollo" autor je na ovim stranicama objavio nekoliko tabli. Hronološkim redom: "Alegro Barbaro" "Alegro Barbaro 3", "Antimačka", "Papillon 3", "Fleka" i "Sida".

Milorad Vicanović pojavio se posljednji kao značajniji autor na stranicama Glasa 27. juna 1987. godine stripom "Mačka". On je već tada bio poznat kao član i osnivač strip-grupe "Deveta dimenzija", u okviru koje je izlagao širom bivše Jugoslavije. Na stranicama "Svijeta mladih" objavio je stripove: "Ma ljudi: šume", "Ma ljudi: spavalice", "Pobjednik" i "Jedna priča".

Osim ovih autora na ovim stranicama je izašlo i nekoliko radova drugih crtača, skromnijih po obimu i dosezima. To su: strip bez naslova autora Boška Milojevića (izašao 9. jula 1985), "Mirko i Slavko" autora Igora Bobana (1. marta 1987) i nekoliko kaiševa foto-stripova autora Slobodana Rašića (tokom 1987).

Ovo veoma bitno razdoblje banjalučke stripske scene završeno je novembra 1988. godine kada se stranica "Svijet mladih" stopile sa stranicom "Đački kutak". Poslije kratkog vremenskog perioda, koncepcijskim pretumbavanjem Glasa, ova stranica nepovratno nastaje. Pored Glasa, glavnog nosioca stripskih dešavanja u Banjoj Luci, još je nekoliko listova njegovalo domaći strip tokom sedamdesetih i osamdesetih godina. List banjalučke gimnazije Orfej, u broju 8 od januara 1978. godine objavljuje dva stripa od po dva kaiša pod nazivom "Gimi" od strane nepoznatog, nepotpisanog autora. Od jedanaestog broja (novembar 1978) izlaze četiri kaiša tandema Mladen Kesar (crtač) i Željko Blažić (scenarista) koji će stripove objavljivati u nekoliko narednih brojeva. Do kraja 1979. godine svoje prve stripove objaviće Siniša Vučen, a pojaviće se i novi scenarista, Adis Đubo, u tandemu se već spomenutim Mladenom Kesarom. Posljednji stripovi u ovom periodu pojaviće se u formi kaiša u aprilu 1984. godine, a autor je bio Nikola Pejaković.

U Malom glasu, listu Novinsko izdavačke i grafičke radne organizacije "Glas", u broju 54 (septembar 1985), izlazi kaiš "Glasko" autora Drage Šurlana. Iako je najavljen da će izlaziti redovno, provjerili smo da se u narednim dostupnim brojevima nije više pojavio. Krajem 1988. godine u Banjoj Luci izlazi prvi broj Preloma, lista Saveza socijalističke omladine, koji je u periodu svog kratkog postojanja (izašlo je deset brojeva, posljednji februara 1990), dosta pažnje posvetio domaćim striparima, objavljujući sve forme stripa, od kaiša do table. U njemu su objavljivali tada već poznati autori, Vicanović i Dujaković, a stripove objavljuje i Vojin Stanković, ilustrator i karikaturista.

Razvoj banjalučke stripske scene u periodu prije izbijanja otadžbinskog rata završavamo ponovnim povratkom na stranice Glasa, na kojima se pojavio posljednji strip tog perioda. U okviru sedmičnog "TV-dodatka" od 5. do 26. decembra 1991, autor Ognjen Damjanović godine crtao je serijal "Teenage Mutant Hero - Turtles" ("Nindže kornjače", epizoda "Klopka"). Strip je izlazio jednom sedmično u nejasno definisanoj formi: kaiš, kaiš i po.

Time je jedna etapa u razvoju banjalučke stripske scene bila završena, a sam rat označio je nove pravce razvoja, kada u Banjoj Luci dolazi do pojava većeg broja novih listova.

IV dio - U ratu

Raspadom Socijalističke federativne republike Jugoslavije i početkom ratnih dejstava, paradoksalno, dolazi do naglog razvoja izdavaštva u Banjoj Luci. Pojavljuje se izvestan broj listova revijalnog tipa koji su se najčešće poslije kraćeg vremena ugasili.

Od januara 1992. godine, pod okriljem Glasa počinje da izlazi list za djecu Radoznali glas. Ove novine su izašle u šest brojeva (posljednji put u oktobru 1992. godine), sa kolornim stripom na zadnjoj strani. Riječ je o reklamnom stripu "Vitam - novi ritam" rađenom izvan klasičnih stripskih konvencija, bez okvira oko kadrova, potpisanog od scenariste Ismeta Bekrića i dvojice crtača, Gorana Jankovića i Dušana Đukića, koji su ga naizmenično crtali. Novembra 1992. godine počinje da izlazi list Novi prelom, idejni nastavljač predratnog Preloma, sa novim osnivačem i izdavačem Liberalnom strankom iz Banja Luke. Od 75 brojeva, koliko ih je do danas izašlo, samo su u broju četiri od februara 1993. godine izašla dva stripa. Prvi je strip bez naslova, urađen u formi table i potpisan kao zajednički rad crtača Darije Vujinović (prvi autorka stripova u Banjoj luci) i scenariste Danijela Simića. Drugi strip je već iz pomenutog serijala "Apollo" Gorana Dujakovića. Školarac, list učenika nižih razreda osnovnih škola, počinje od prvog broja (maj 1993) objavljivati strip "Mačak Tošo" autora Milorada Vicanovića. Strip je izlazio u nastavcima, uglavnom po dvije table u nastavku, sa ukupno objavljenih 16 tabli, od 22 koliko je autor ukupno stvorio. Od prvog broja Školarca izlaze stripovi crtača Ognjena Damjanovića, koji je do tada, da podsjetimo, već objavljivao stripove (Nindža-kornjače) na stranicama Glasa. Ovdje se pojavljuje sa tablama pod nazivom "Lažljivi program" i "Trboje Lenić".

"Tradicija" banjalučkog dnevnog lista Glas da povremeno menja svoje ime nastavljena je 28. septembra 1992. godine od kada izlazi pod redovnim imenom, Glas srpski, koji nosi i danas. U ratnom periodu Glas srpski nastavlja da njeguje "domaći" strip, pa tako od 5. novembra 1993. godine povremeno izlazi dvokaišni strip "Idu dani" Gorana Dujakovića, koji na neobičan i bizaran način tretira ratnu stvarnost, ali i običnu svakodnevicu. Do 26. februara 1994. godine, kada je izašao posljednji, ukupno je izašlo 20, od 30 stvorenih nastavaka. Strip je zbog nejasne koncepcije lista u početku izlazi na zadnjoj, a kasnije na unutrašnjim stranama. U julu 1993. godine isti autor je uradio i tri table stripa za afišu pozorišne predstave "Maratonci trče počasni krug" u izvođenju DIS pozorišta iz Banja Luke, koja se pojavila odštampana na premijeri predstave 23. jula 1993. godine. Krajiški vojnik, list Prvog krajiškog korpusa Vojske republike Srpske, 1993. i 1994. objavljuje dvije table stripa, "Operacija Padobran" i "Prva crta", takođe od Gorana Dujakovića.

Od novina koje su izlazile u ratnom periodu treba spomenuti i list Zapadna Srbija, list Srpske radikalne stranke Republike Srpske i Republike Srpske Krajine, koji je počeo izlaziti juna 1993. godine. U broju 6 od novembra te godine izlazi strip "Muhamedanstvo u..." autora Gorana Kljajića. Pored ovog stripa ovaj autor će u istim novinama do juna 1994. (broj 13) objaviti sljedeće strip-table: "Srpska... budućnost... u Hrvatskoj", "Ljekari bez granica", "Konvoji humanitarne pomoći namenjeni Srbima", jedan strip bez naslova, "Kraljica Hrvata" i "Međunarodne akcije". U Zapadnoj Srbiji u broju 9 (februar 1994) pojavljuje se sa svojim prvim stripom i karikaturista Darko Samardžić - Kodar. Ovi stripovi su izlazili bez naslova, u formi table, a teme koje su obrađivali mogu se svrstati pod "univerzalne" sa visokom crtačkom i scenarističkom zrelošću. Posljednji strip na stranicama ovih novina ovaj stvaralac je objavio maja 1994. godine i poslije toga se nije pojavljivao kao stripar na stranicama ovdašnjih listova. Ovim se završava spisak stripova objavljivanih u ratnom periodu.

Strip je uspeo da preživi, a svoj ponovni uzlet doživjeće početkom 1996. godine, neposredno poslije uspostavljanja mira na teritoriji dejtonske Bosne i Hercegovine, događaj koji će odrediti karakter svih društvenih, političkih i kulturnih dešavanja narednih godina u Republici Srpskoj.

V dio - Ekspanzija 2

Završetkom rata, povećava se broj novih listova, ponajviše zato što razne inostrane organizacije finansiraju njihovo štampanje, pa se tako pojavljuje prvi studentski, alternativni i "nepolitički" listovi koji po svom karakteru veću pažnju posvećuju "domaćem stripu". U ovom putovanju kroz istoriju banjalučkog stripa ponovo se vraćamo na stranice Glasa srpskog u kome u sedmičnom dodatku Plus od 30/31. marta 1996. počinje da izlazi strip "Izvjestan pogled" Gorana Dujakovića. Strip je crtan u formi dva kaiša sa crnim punim okvirima oko kadrova, tematski šarenolik, od političkih do "opštih" tema. Strip izlazi redovno i danas, a do sada je objavljeno 146 nastavaka. Godine 1997. i 1998. u njemu izlazi pet tabli dvojca Nebojša Đumić (crtač) i Danijel Simić (scenarista). U brojevima 20 i 23 izlaze kolorni stripovi Nebojše Đumića i Dejana Šijuka u formi table na predzadnjim stranama.

U časopisu za djecu i omladinu Mi od broja 1 (novembar 1997) stripom "Saga o Vikingu", čitaocima se predstavlja Miroslav Jovanović, do tada nepoznati crtač u Banjoj Luci. Ovaj strip je izašao u četiri nastavka, crtan u formi table. Od petog broja započinje objavljivanje nove epizode pod nazivom "Klopka" koja će povremeno izlaziti do septembra 1998. godine (broj 11). Osim ovih stripova, u časopisu Mi od prvih brojeva počinje da izlazi strip "Jaki" autora Nikole Jankovića, crtan najpre u formi kaiša, da bi u posljednjim brojevima prerastao u jednu tablu po nastavku, kako i sada izlazi.

Godine 1996. izlazi prvi poslijeratni strip-album u Banjoj Luci, za koji se može reći i da je prvi "pravi" album u istoriji banjalučke stripske scene. Album je namenski crtan na temu Srbi - Istorija u stripu, a kao kompletan autor, crtač i scenarista, potpisan je do tada apsolutno nepoznati Slobodan Borjanović. Krajiško dečije pozorište pojavljuje se kao izdavač ovog izdanja, štampanog na 72 stranice u tiražu od čak 5000 primjeraka! Album je kroz 45 kraćih cjelina obuhvatio istoriju Srba od njihovog dolaska na Balkan do priznavanja Republike Srpske.

Da se ovaj strip-album nije slučajno pojavio, dokaz je uslijedio početkom 1997. godine kada u Banjoj Luci započinje da izlazi prvi stripski magazin. U izdanju kuće "Media-centar Prelom" pojavljuje se prvi broj Žalosna sveska, magazina koji je na 36 stranica u cjelosti predstavio radove pet banjalučkih stripara: Milorada Vicanovića, Desimira Miljića, Drage Vejnovića, Gorana Dujakovića i dvojca Nebojše Đumića i Danijela Simića. Ljeta iste godine izlazi drugi broj Žalosne sveske, ovaj put na većem broju stranica, pojačan pored već poznatih i afirmisanih autora i jednom autorkom, Suzanom Prpić. Treći broj izlazi februara 1998. godine, tehnički i grafički znatno poboljšan, na 72 stranice sa radovima nekoliko novih autora: Dejana Šijuka, Bore Petkovića, Gorana Kljajića, Miroslava Jovanovića, Stanka Gojića i Nenada Ponjevića. Da je ovaj časopis znatno prerastao banjalučke okvire pokazuje i prisustvo radova stripara iz SR Jugoslavije na njegovim stranicama (broj 3) kao i veoma pozitivne kritike koje su došle sa te strane Drine. Tako Žalosna sveska, pored svoje uloge objedinjavanja svih domaćih stripskih snaga postaje glavni afirmator stripa na ovim prostorima, koji po prvi put koliko-toliko organizovanu banjalučku stripsku scenu promoviše daleko van okvira ove sredine i grada.

Za kraj ovog pregleda kroz 1997. i 1998. godine spomenućemo i novine koje su stripove povremeno objavljivale. Od novina ove vrste Srećni ljudi u broju 1 (april 1997) objavljuju strip istoimenog naziva potpisan od autora Gorana Đukovića. Ovaj časopis se ugasio već poslije trećeg broja (jula 1997), kada je izašao i posljednji nastavak ovog stripa rađenog u formi table. U alternativnom magazinu Revolt, u brojevima 4 i 5 (mart-april 1998) objavljene su dvije table autora Aleksandra Tovirca. Nazivi ovih stripova su "Dimenzija" i "Sanjao sam noćas da te nemam". Na kraju, enigmatski list Mira Enigma objavljuje 1998. godine u brojevima 29 i 31 strip "Mrgud - Obične priče" autora Gorana Dujakovića. Ovi stripovi su crtani u formi table.

VI - Summarum

Na kraju pregleda banjalučke stripske scene u vremenu od 1945. do 1998. godine osvrnuće se na uslove koji su odredili njen razvoj, kao i bitne karakteristike njenog višedecenijskog postojanja. Banjalučki strip ima svoju istoriju i tradiciju, obimom i kvantitetom (ali ne i kvalitetom) znatno manju od nekih većih tradicionalnih stripskih središta sa prostora bivše Jugoslavije. Razlozi ovakvog (kasnijeg) razvoja leže u dugogodišnjoj slabo razvijenoj izdavačkoj djelatnosti u Banjoj Luci i udaljenosti od "glavnih strip-tokova" u Beogradu i Zagrebu, koji su bili prilično zatvoreni za afirmaciju autora iz manjih sredina. Iako je djelovala u takvim uslovima, banjalučka stripska scena je imala svoj višedecenijski razvoj obilježen kroz nekoliko bitnih, prelomnih etapa: godine 1972 izlazi prvi serijal, godine 1986. izlazi prva tabla, godine 1987. izlazi prva posebna sveska (album) i konačno 1997. godine pojavljuje se i prvi specijalizovani stripski magazin.

U periodu 1945-1998. u Banjoj Luci je 17 novina i časopisa objavljivalo stripove "domaćih" autora: Mladi Krajišnik, Glas srpski (nekada Glas, Banjalučke novine, Krajiške novine), Krajiški željezničar, Orfej, Prelom, Novi prelom, Mali glas, Školarac, Radoznali glas, Srećni ljudi, Krajiški vojnik, Zapadna Srbija, BUM, Revolt, Mi, Mira Enigma i Žalosna sveska. U njima je ukupno objavljeno 325 tabli i nekoliko hiljada kaiševa stripova, potpisano od 37 crtača: Nenad Radanović, Živko Praštalo, Dušan Reljić, Miro Mlađenović, Đorđe Lazarević, Edin Fazlić, Saša Karalić, Goran Dujaković-Feniks, Milorad Vicanović, Igor Boban, Ognjen Damjanović, Boško Milojević, Goran Janković, Drago Šurlan, Mladen Kesar, Siniša Vučen, Nikola Pejaković, Darija Vojinović, Vojin Stanković, Dušan Đukić, Goran Kljajić, Darko Samardžić-Kodar, Nebojša Đumić, Miroslav Jovanović, Nikola Janković, Dejan Šijuk, Aleksandar Tovirac, Slobodan Borjanović, Boro Petković, Suzana Prpić, Stanko Gojić, Goran Lolić, Drago Vejnović, Desimir Miljić, Oliver Radusin, Nenad Ponjević, Slobodan Rašić (fotostrip); kao i pet scenarista: Željko Blažić, Danijel Simić, Ismet Bekrić, Anka Toman i Adis Đubo.

U ovom periodu, kao poseban oblik predstavljanja stripa, organizovano je pet izložbi: Milorad Vicanović i Desimir Miljić imali su tri izložbe, i to 1987. u holu Gimnazije, 1993. i 1995. u izložbenom salonu Doma kulture (sada Banski dvor), zatim jednu izložbu Goran Dujaković 1993. u Domu kulture, a 1998. je postavljena izložba radova deset banjalučkih stripara u prostorijama Narodnog pozorišta Republike Srpske.

Pored novina koje su strip objavljivale kao "sporedni" sadržaj u Banjoj Luci je izašlo i nekoliko izdanja potpuno posvećenih domaćem stripu: tri broja magazina Žalosna sveska (ukupno 160 stranica) i dva strip-albuma, David Štrbac (na 32 stranice) i Srbi - Istorija u stripu (na 72 stranice). Jedan broj stripara iz Banje Luke uspio je da se "probije" i svoj rad afirmiše u većim strip-centrima bivše Jugoslavije: Desimir Miljić je objavljivao u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu; Milorad Vicanović u Sarajevu, Zagrebu, Osijeku i Vinkovcima; Goran Dujaković u Sarajevu, Ljubljani i Beogradu; Dejan Šijuk u Prištini i Petrinji; Đorđe Lazarević u Gornjem Milanovcu; Miroslav Jovanović u Zenici, a Nebojša Đumić u Prištini.

Ovim sumarumom najbitnijih elemenata koji su činili i čine banjalučku stripsku scenu, završavamo putovanje kroz njenu istoriju. Strip na ovim prostorima postaje sve popularniji i sve je veći broj stripara i i stripoljuba, pa se za razliku od nekih "poznatih središta", ovdje ne može govoriti o krizi stripa. Put njegovog razvoja na ovom području je usmjeren prema "gore", a on kao dio opšte kulture, postaje veoma bitan segment srpske nacionalne kulture "sa ove strane Drine".

Strip je u Banjoj Luci medijum koji ima svijetlu budućnost.