Velibor V. Džomić: Golgota Mitropolita Crnogorsko-primorskog Joanikija

Prilozi

Prilozi

Mučenička končina mitropolita Joanikija Lipovca (pesma)

Bože sveti, učitelju pravi
što te cjela vasiona slavi
i horovi anđela likuju
neprestano hvale uzvikuju.
Tebe slave oltari svešteni
i mi grešni zemni i maleni.
Podari mi znanja i mudrosti
i istine tvoje i svetosti,
pa da pjevam što se smjelo nije,
dal se iko usudio prije
da opiše krvave zločine
širom naše dične otadžbine.
Ne zločine ustaškog zlotvora
nego našeg crvenog terora.
Što se nikad ne počini prije
od kako je svjetske istorije.
Jednog jutra četrdeset pete
po nalogu zlikovačke čete
odvedoše na put bez povratka
sveštenika mnogo i monaha
Mnogo ih je, Gospod za njih znade
koji ove pretrpješe jade.
U zlobnijem bijahu rukama
ma u jadu i teškim mukama.
Niko od njih Hrista ne ostavi
no ga svaki mučenik proslavi.
Niko od njih molio ih nije
da ga spase od te pogibije
no je svaki ovako im reka:
"Mi sledimo put Bogočovjeka.
Naš je Gospod postradao za nas,
pa i nama umrijeti danas
lakše nego popit čašu vode
jer je ovo put prav do slobode,
put do Hrista i istine prave
put do Carstva Nebeskog i slave".
Kada ovo začuše krvnici
nadahu se da će ih moliti
da će panut pred njihovu silu,
da će vjeru ostaviti milu,
da će zlatnog prihvatiti vola,
da će Broza priznati idola,
pa pljačkaši svetih manastira
sa nevinom krvlju iz putira
pojili su ove mučenike
krvlju bratskom žalosti velike.
Takav zločin ne viđe se prije
dal se iko usuditi smije
pa da ovo s bilo čime mjeri
to ne rade nikakve zvijeri
osim ljudi podivljale ćudi.
Al će Gospod po pravdi da sudi
a njine će upamtit zločine
mučeničke kosti vladičine
Svetitelja Novomučenika
za Hristovu vjeru stradalnika
što sam nije no ih ima dosta
od Bukulje do Zidanog Mosta
od Duljeva pa do Kočevoja
po nalogu Partije i Skoja.
Tu nevine kosti ostaviše
na hiljade pa i mnogo više
mučenika svjete vjere prave
što na Nebu anđeli ih slave.
Što im Hristos dade vjenac sveti
i što nikad neće umrijeti.
Tih je dana paklena plejada
po nalogu iz glavnoga grada
uhvatila nevinoga borca
baš svetoga vladiku Lipovca.
Nuđahu mu Brozovi dželati:
"Sve što išteš mi ćemo ti dati.
Odreci se sveštenstva i vjere
i prokuni tvoje kaluđere.
Kaži nam ih da ih pobijemo
tebe ništa učinjet nećemo.
Kad pobjedi vlast proleterijata
naša su ti otvorena vrata".
Na to njima mitropolit reče:
"Čast i obraz od svega je preče,
a i ove svete insignije
brukat neću radi prazne slave
evo mene, evo moje glave.
Moja vjera istina je prava
moj spasitelj mrtve vaskrsava,
pa me sama ostaviti neće
ja ću danas sa njim na raspeće.
Odreći se ničega ne mogu
jer sam vjeran Narodu i Bogu,
vjeran Kralju, vjeran Otadžbini,
a vaši me tjeraju zločini
da vam kažem istinu u lice,
vi što Brozu služite i nožu
sakrili ste zlikovačku kožu.
Krv žrtava vama će da sudi,
vi banditi nevaljale ćudi.
Ja vas neću ni za šta moliti,
istina je no laž mnogo bolja
pa činite kako vi je volja".
Kada ovo začuše banditi
počeli su na Boga huliti
kao zvijer mozga ispranoga
mučili su vladiku svetoga
ne znajući ni sami šta čine
jer je ovo dio škole njine.
Nema za te brata niti Boga
osim Broza komandanta svoga.
Muči, kolji i ubijaj brata
pa ćeš dobit odlike iz rata.
Pa bolesnog vladiku i oca
u Bukulji kod Aranđelovca
na najzverskiji način umoriše
i tjelo mu benzinom poliše.
Dapčević je Peko glavni bio
i bandite ove predvodio,
pa su onda krvlju mučenika
pobijene braće sveštenika
i nevino zaklanih četnika
ko pričešće davali vladici
satanine vjere sljedbenici
iz putira sasuda svetoga,
a on samo proslavljaše Boga
i kada ga bijahu rukama,
i kada je bio na mukama
reče samo u te teške jade:
"Spasitelju, ne znaju šta rade.
Ja im praštam za njine zločine
uzmi moju dušu da počine".
Pa okružen u nebeskoj slavi
Arhistratig Mihail se javi
da okrepi mučenika sveta
prije nego ode sa svijeta.
Zločinci mu gule kožu s lica
prozivaju njega ko zločinca
dva zlotvora i dva nekućića
dvije sluge Peka Dapčevića
sledbenici satanine sile
jedno bješe Kovačević Čile
a drugi je Roloviću Vlada
što je mnogo kasnije nastrada
kad u svijet ambasador posta
ma mu zločin sakriven ne osta,
a drugi je ostao u životu
baš na našu veliku sramotu.
Kad su ovaj zločin počinili
tijelo su mu sveto zapalili
kano Turci svetoga oca Save
i počeli pobjedu da slave
svojih djela sramnog paganizma,
idolištva i socijalizma.
Što se niko zapitao nije
za velike naše pogibije.
Da je samo mitropolit strada
to bi bilo malo manje jada.
No je svjedok njihovih zločina
i Srbija i Hercegovina
i sva mjesta kuda oni kruže
ti zločinci što satani služe.
To radiše zvijeri, a ne ljudi,
a pravedni gospod nek presudi.
Stradali su iz toga vremena
iz svakoga kraja i plemena
neka ovi novi mučenici
budu naši sveti zaštitnici.
Nek nas Gospod spasi od svih jada
ali ako treba nek se strada
ja ću samo još dodati danas:
mučenici novi, molite se za nas!

Blažo Lj. Danilović
student teologije

Novi svešteni mučenikoslov sveštenstva Mitropolije Crnogorsko-primorske postradalog od strane bezbožnih komunista

1. Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije (Lipovac), 1945. g.
2. arhimandrit Nikodim (Janjušević), nastojatelj manastira Župe, 1941. g.
3. jerej Bogdan Cerović, paroh žabljačko-jezerski, 1941. g.
4. jerej Vasilije Božarić, paroh rogamsko - đurkovički, 1941. g.
5. arhimandrit Serafim (Džarić), nastojatelj manastira Svete Trojice kod Pljevalja, 1941. g.
6. jeromonah Teofan (Bejatović), sabrat manastira Kosijerevo, 1942 - g.
7. protojerej Lazar Radonjić, paroh kolašinsko-rečinski, 1942. g.
8. jerej Risto Jaramaz, paroh kosijerevski, 1942. g.
9. jerej Vaso Popović, paroh vučedolski, 1942. g.
10. protosinđel Varnava (Bućan), nastojatelj manastira Praskvice, 1942. g.
11. jerej Petar Vujović, paroh meteriško-drušićke, 1942. g.
12. jerej Novo Delić,paroh planinopivski, 1942. g.
13. jeromonah Gavrilo (Dabić), sabrat manastira Župe, 1942. g.
14. jerej Pavić Keković, paroh pavkovićki, 1942. g.
15. jerej Rade Popović, penzionisani paroh velički, 1942. g.
16. jerej dr Luka Vukmanović, profesor cetinjske gimnazije, 1945 - g.
17. jerej Petar Uskoković, član Crkvenog suda na Cetinju,
18. jerej Blažo Popović, ekonom Cetinjske bogoslovije
19. jerej Luka Vučinić, veroučitelj cetinjski
20. jerej Radule Šćepanović, pisar cetinjskog Crkvenog suda
21. jerej Mihailo Bušković, paroh kosijersko-bokovski
22. jerej Đuro Radoman, paroh donjo-ljubotinjski
23. jerej Pavle Radoman, paroh dupiosko-trnovski
24. jerej Stanko Radunović, paroh sotonićko-bukovički
25. jerej Jovan Lukić, paroh gluhodoljski
26. jerej Branko Mustur, profesor cetinjske bogoslovije
27. jerej Spasoje Begović, suplent Cetinjske bogoslovije
28. jerej Spasoje Pavićević, suplent Cetinjske bogoslovije
29. jerej Radoje Božović, paroh podgorički
30. jerej Aleksa Živković, paroh stijenjski
31. jeromonah Borivoje (Tomović), nastojatelj manastira Ćelije Piperske
32. jeromonah Visarion (Vulićević), sabrat manastira Vranjine
33. jerej Mihailo Dragović, paroh rogamsko-đurkovički
34. jerej Boško Dragović, paroh vukovački
35. jerej Andrija Laković, paroh lješkopoljski
36. jerej Ljubomir Jovović, paroh kosovoluški
37. jerej Krsto Pavićević, paroh spuški
38. jeromonah Pavle (Pavićević), nastojatelj manastira Ždrebaonika
39. jeromonah Nikodim (Popović), sabrat manastira Ostroga
40. đakon Manojlo Šoškić, vjeroučitelj danilovgradski
41. jerej Niko Pavićević, paroh martinićki
42. jerej Savić Popović, paroh jelenački
43. jerej Milorad Kljajić, paroh nikšićki
44. jerej Nikica Jovović, vjeroučitelj nikšićki
45. jerej Milosav Vulanović, paroh ozrinićki
46. jerej Miloš Vasiljević, paroh praški
47. jerej Stojan Kostić, paroh donjožupski
48. jerej Savo Kustudić, paroh gornjopoljski
49. jerej Tomašin Nikolić, paroh riđanski
50. jerej Dragomir Mijušković, paroh bogetićki
51. jerej Simo Lalatović, paroh trepačko-borački
52. protosinđel Irinej (Krstić), vjeroučitelj nikšićki
53. jerej Božidar Danilović, izbjegli paroh šumski - Trebinje
54. protojerej Savo Danilović, izbjegli paroh zubački - Trebinje
55. bogoslov Obrad Danilović, student Bogoslovskog fakulteta
56. bogoslov Vlajko Danilović, učenik bogoslovije
57. jerej Vuko Popović, paroh kolašinski
58. jerej Ilija Dedić, paroh lipovski
59. jerej Nikola Milošević, paroh ljevorečki
60. jerej Savo Vuksanović, paroh rečinski
61. jerej Savo Rakočević, paroh štitarički
62. jerej Radonja D. Jukić, paroh andrijevički
63. jerej Marijan Marsenić, paroh andrijevički
64. jerej Aleksandar Labović, paroh kraljski
65. jerej Dmitar Dubak, paroh šekularski
66. jerej Tomica Pantović, paroh polički
67. jerej Danilo Nišavić, paroh zaostro-štitarski
68. bogoslov Uroš Šoškić, katiheta
69. jerej Jovan Todorović, paroh pošćenski
70. jerej Đorđije Ivanović, paroh šavnički
71. jerej Filip Popović, crkveno-sudski tužilac na Cetinju
72. jerej Stanko Šaulić, paroh tepački, 1944. g.
73. protojerej Mihailo Barbić, paroh krtolski, 1944. g.
74. protojerej Tihomir Balšić, paroh bjelopoljski, 1945. g.
75. jerej Gojko Krivokapić, paroh trešnjevski, 1945. g.
76. jerej Vladimir Sekulović, paroh brskutski, 1945. g.
77. jerej Milisav Drakulović, paroh orahovski, 1946. g.
78. jerej Miloš Turčinović, paroh čevski, 1947. g.
79. jerej Miloš Joksimović, paroh pavinopoljski, 1949. g.
80. jerej Savo Pejović, paroh poborsko-lastvanski, 1943. g.
81. jerej Krsto Marković, paroh oraško-štitarski, 1944. g.
82. jerej Đuro Tomović, paroh prošćenski, 1944. g.
83. iguman Damjan (Tomić), starješina manastira Kosijereva, 1945. g.
84. bogoslov Petar Grdinić, poslušnik manastira Dobrilovine, 1944. g.
85. protojerej Miloš Popović, paroh bijelopoljski, 1945. g.
(Od rednog broja 16 do rednog broja 71 nalaze se imena sveštenika Mitropolije koji su odstupili iz Crne Gore sa mitropolitom Joanikijem i svi su umoreni na isti način u maju 1945. godine na prostorima severne Slovenije - Teharije, Zidani Most, Kočevski Rog i okolina Maribora).

Sveštenomučenici Mitropolije koji su postradali od okupatora:
1) iguman Ilarion (Mijatović), nastojatelj manastira Pive, 1943. godine, živ spaljen od Nijemaca u odmazdi.
2) jerej Joko Sočica, penzionisani paroh iz Pive, 1943. godine, živ spaljen od Nijemaca u odmazdi.

Sveštenomučenici Mitropolije koji su postradali od ustaša:
1) jerej Radojica Perišić, paroh u Goliji, 1945. godine.
2) jerej Gavrilo Kecojević, paroh crkvički, 1945. godine.

Sveštenomučenik Mitropolije koji je postradao od "savezničkog" bombardovanja:
1) jeromonah Vasilije (Dragović), sabrat manastira Ostroga, 1944. godine

Sveštenici koji su strijeljani od Nijemaca i Italijana:
1) jerej Marko Borozan, paroh konadžijski, 1944. godine, strijeljan od Nijemaca kao simpatizer komunista.
2) protojerej Mirčeta Golović, penzionisani sveštenik iz Nikšića, 1943. godine, poginuo kao partizan u šumi.
3) jerej Bogić Jovićević, paroh riječko-obodski, 1941. godine, strijeljan od Italijana u odmazdi kao simpatizer komunista.
4) jerej Novak Koljenišić, paroh jelenački, 1942. godine, poginuo u šumi kao partizan.
5) jerej Đorđije Krcunović, paroh ceklinsko-dobrski, 1942. godine, uhapšen od Italijana kao simpatizer i pomagač komunista. Umro od poslijedica mučenja u italijanskom zatvoru.
6) jerej Boško Popović, paroh gornjopoljski, 1942. godine, strijeljan od Italijana zbog učesništva u komunističkim diverzantskim akcijama.
7) jerej Simo Popović, paroh kosorski, 1943. godine, strijeljan od Italijana kao komunistički pomagač.
8) jerej Cvjetko Stanišić, crkveno-sudski tužilac u penziji, 1943. godine, strijeljan od Italijana kao komunistički pomagač.
9) Jerej Ratomir Janković, paroh strečanjski, 1941. godine, strijeljan od Italijana zbog pomaganja partizana u napadu na Pljevlja.
10) jerej Andrija Šiljak, paroh bobovski, 1941. godine, strijeljan od Italijana kao komunistički pomagač.

Bogoslov koji je kao partizanski komandant ubijen od četnika:
1) Milo Radulović, diplomirani teolog iz Rovaca, 1942. godine.

Mučenikoslov sveštenstva Mitropolije crnogorsko-primorske postradalog od komunista sačinjen je na osnovu konduit lista Mitropolije, a zahvaljujući trudu istoričara Predraga Vukića, ali smo ga i dopunili imenima iz Izvještaja Svetoga Arhijerejskog Sinoda Svetom Arhijerejskom Saboru o radu od 1941. do 1947. godine. Pretpostavljamo da ni ovaj spisak nije potpun, ali je, svakako, najtačniji od do sada objavljenih. Biografije i svjedočenja o stradanju ovih Novih Srpskih Sveštenomučenika uskoro će, ako Bog da, biti objavljena u posebnoj knjizi. U spisak su unijeta i imena postradalih sveštenika iz Arhijerejskog namjesništva pljevaljskog, koje je bilo pod kanonskom jurisdikcijom Mitropolije dabrobosanske, ali je uslijed ratnih neprilika, zajedno sa Arhijerejskim namjesništvom prijepoljskim, prebačeno pod duhovno staranje mitropolita cetinjskog Joanikija.

Ostali spiskovi sačinjeni su na osnovu podataka iz udruženjske "Spomenice pravoslavnih sveštenika".

SA SVETIMA UPOKOJ HRISTE BOŽE DUŠE SLUGU SVOJIH I NASTANI IH U MJESTU SVIJETLOM, U MJESTU CVIJETNOM GDJE NEMA BOLA NI UZDISANjA NO GDJE JE ŽIVOT VJEČNI.

Sadržaj >>