 |
 |
|
 |
 |
|
 |
 |
|
|
|
|||||||
 |
 |
  |
 |
     |
Sa srpskoslovenskog izvornika preveo
Mitropolit Crnogorsko-primorski Amfilohije
O Svetom Kozmi Etolskom
24. avgusta/6. septembra 2000. g. G.
O dušama prije upokojenim (otišlim), radi čega vršimo njihov spomen? pitaš nas, a mi kao što smo navikli iz (Svetog) Pisma Tvojoj prepodobnosti odgovor ćemo dati:
Trećine činimo zato što u treći dan čovjek mijenja svoj izgled (vid). Devetine pak zato što se tada rastače sav sastav (organizam), ostaje jedino srce. Četrdesetinu zato što se tada i samo srce raspada. Tako se i postanak (čovjekov) zbiva: u treći dan se obrazuje srce, u deveti se zgušnjava u tijelo a u četrdeseti (čovjek) zadobija savršeni izgled (vid). Sa toga razloga dušama vršimo pomen. Treba znati i ovo: četrdeset tužnih dana po Starome (Zavjetu) na troje razdijeliše Sveti Apostoli: na trećine, na devetine i četrdesetine. Jer tako se javi i sam Gospod poslije trodnevnog vaskrsenja učenicima svojim, pri zaključanim vratima, i dunuvši na njih reče: "Primite Duh Sveti"; i poslije osam dana opet: "gle, po vaskrsenju, osmog dana po drugi put javi im se". To što evangelist kaza "poslije osam dana" - vaskrsni dan nije u njih ubrojao, a sa njim broje se - devet. Na taj način vršimo od pogrebenja do devetine drugi pomen pobožno usopšima, a takođe (vršimo) i četrdesetine, pošto se u četrdeseti dan vaznese Gospod naš Isus Hristos na nebesa i sjede s desne strane Oca. I to je razlog zbog koga vršimo pomen dušama.
Svetoga pak i velikoga Makarija čuli smo ovakvu povijest koja nam nije nepoznata: Dok je jednom hodio veliki Makarije kroz pustinju sa svojim učenicima, vidje angela Božjeg kako ide s njima. I zapita ga, govoreći: ko si ti? I reče: anđeo sam Božji i poslan sam od Boga tebi na pomoć i čuvanje. Tada mu reče sluga Božji Makarije: Reci mi Gospoda radi, šta su trećine i devetine i četrdesetine koje je primila Crkva Božja da vrši za upokojene. Odgovori anđeo, govoreći: Čuj, slugo Božji Makarije: ni jednu beskorisnu stvar nije Bog zapovijedio da se vrši u Svetoj Crkvi Njegovoj. Tako kada neko od nas bude poslan od Boga da uzme dušu nekojega čovjeka po božanskoj zapovijesti, i pođe duša sa njim, saglasno zapovijesti Čovjekoljupca Boga, još se ne odnosi ta duša, nego se prinosi svojima, radi njene utjehe, do trećega dana. I ukoliko duša želi ona ide i pohodi sa anđelom srodnike. A od trećega dana već se uznosi svaka duša hrišćanska, koja je krštena svetim Krštenjem Hristovim, i ide i poklanja se Gospodu Bogu svojemu, po ugledu na vaskrsloga iz mrtvih treći dan Hrista Boga našega. I dalje kad se održe trećine za tu dušu i savrši Sveta Liturgija za nju, podsjeća je anđeo i govori: danas je božanstvena žrtva prinijeta Bogu za tebe. I izlazi, dakle, ona otuda da bi anđeo pokazao duši odgovor za tri dana - sva dobra pravednika. I za tri sledeća dana - muke grješnika, koje gledajući, osuđivana svojom savješću i svoja djela izobličavajući, boji se i straši, ne znajući još uvijek kakav će biti odgovor Vladike, i gdje će ona biti predana. I posle tih dana ponovo je privodi anđeo pred Boga, pa pošto se opet izvrši na zemlji deveto služenje za nju, anđeo joj to opet kazuje, i zadobija neku utjehu zbog molbi i molitava vršenih u Crkvi na zemlji za nju. Potom opet čekajući ta duša do četrdeset dana, tek tada prima pripremljeno sebi mjesto po djelima svojim. Radi toga i tada vrše opet za nju na zemlji Svetu Liturgiju. I tješi je anđeo kazujući joj: danas opet na zemlji vrše za tebe pomen i molitve. I tako od toga četrdesetoga dana zaustavlja se konačno duša u onome bilo šta da je što je stekla po svojim djelima. I ovo se tako događa sa pobožnim hrišćanima, a sa nečestivim i grešnicima ne biva tako.
[ Projekat Rastko Cetinje | Promjena pisma | Pretraživanje | Mapa projekta | Kontakt | Pomoć ]
/ Projekat Rastko Beograd /