Epska poezija Crne Gore

SA ŠTA PIVLjANIN BAJO ODE U USKOKE

Stan'te malo da se poslušamo,
od istine pjesme da pjevamo.
Vino pije šezdeset uskoka
u Moraču, tvrdu kačaniku,
među njima Pivljanine Bajo.
Besjedi mu šezdeset uskoka:
"O boga ti, Pivljanine Bajo,
šta otera tebe u uskoke,
te si svoju kuću razurio?"
A bjesedi Pivljanine Bajo:
"Braćo moja, šezdeset uskoka.
sve ću vama po istini kazat.
Kad sam kuću u Pivu imao,
imao sam agu starešinu,
po imenu Kopčić-Asan-agu.
Asan zove raju sirotinju,
da mu kose zelenu livadu.
Sakupio pedeset kosaca,
mene Turčin zvao za kozbašu.
Svi mu kosci rano dolazili.
ja mu jesam dockan dolazio,
a aga se na me naljutio,
đe mu nema pred kosce kozbaše,
pa mi ružnu riječ progovara:
"Kurve sine, Pivljanine Bajo,
što s', đaure, tako odocnio?"
Pa poteže pletenu kandžiju,
udari me aga Asan-aga.
Koliko me Turčin udario,
puče koža. i poteče krvca.
Mene, braćo, zazor i sramota
od junaka pedeset kosaca,
đe gledaju čudo u livadi.
Skidoh kosu sa ramena moga,
koja mi se bješe pridesila,
pa udarih agu Asan-agu
po dovatu i aginu vratu,
posjekoh mu sa ramena glavu,
ugrabih mu dvije puške male,
i Turčinu bistra dževerdara,
pa utekoh u Moraču tvrdu,
đeno Srbi jesu sokolovi,
za Turčina nikad i ne mare,
a još manje za cara turskoga."

[ Projekat Rastko Cetinje | Promjena pisma | Pretraživanje | Mapa projekta | Kontakt | Pomoć ]
/ Projekat Rastko Beograd /