—
Mi že Sentandrejci —Bunker
Prehrambena detinja razmišljanja o frontu drastično je preseklo šturo obaveštenje o Babinoj pogibiji. Nana je upalila kandilo i sedela pred njim celu noć, misleći da devojčica spava.
Sutradan je premeštala kapute i košulje iz jednog ormana u drugi, kljukala u džepove bosiljak i duvan, i sve pokrivala čaršavima ispod kojih su virile nogavice pantalona, obešenih na dugačku motku. Izgledale su kao da ih neko iza zavese upravo navlači.
Za parastos trebalo je iskrojiti crnu haljinu za Glavatu Natu od Majkine svečane suknje. U tim ratnim vremenima kada je sve išlo na cedulju, novo ruho nije dolazilo u obzir.
Kod šnajderke u Dunavskoj svirao je radio. Nana je pokazivala dužinu suknje, pedalj ispod kolena, šnajderka je merila i beležila čiodama i kredom, a Glavata Nata je slušala muziku.
“Duva vetar, sikće zmija mraza, za nama je zavejana staza”, pevala je Katalin Karadi tužbalicu nad poginulim, smrznutim i nestalim mađarskim vojnicima.
Od Zmije Mraza Glavata Nata se zgrozila kao da ju joj šnajderka ubola čiodom u zadnjicu.
Sentandrejska dečurlija viđala je dosta zmija na obalama Bučine, naročito iznad javnog kupatila gde je zemlja bila topla, ali to su bile obične belouške poput kratkog, tamnog gajtana ili konopca.
Zmiju Mraza, međutim, Glatata Nata je stvorila kao ogromnu belu lađu sa uspravljenom zmijskom glavom i velikom, debelom, naboranom gušom i krestom. Bila je dugačka kao dunavski šlepovi, a rep joj je landarao daleko iza nje.
Glavata Nata se budila usred noći i skakala iz kreveta, a Nana je morala da pali svetlo i da joj priča, dok se devojčica ne smiri i ponovo zaspi.
Svake noći sanjala je Zmiju Mraza kako jezdi zavejanim frontom, nedogle
dnim i belim, a oko nje se, kao tamjanov miris iza popa s kadionicom, širi zadah ruma.Vojnici su bežali i ukopavali se u zemlju. Svaki je bušio sebi bunar i spuštao se u njega na merdevinama a jamu iznad glave pokrivao velikim kamenom poput onih teških ploča na gospodskim grobovima iznad kojih umesto krsta stoje stubovi kao mrke, zašiljene sveće u čiraku.
S večeri i Glavata Nata je išla na spavanje u krevet kao u bunar. Ugrejanu ciglu zamotala bi u peškir i stavljala kod nogu, a dunju bi navlačila preko glave. Mrmljala je Očenaš i Vjeruju, i hukala u svoju perjanu pećinu.
Ovde joj ne mogu ništa. Ni Zmija Mraza, ni vojnici.
Kako samo Babo nije imao pameti da se sakrije? Sa fronta je stigla cedulja da je herojski poginuo na Donu.
Ona će biti mudrija. Zavući će se negde duboko u rupu, pa će joj front pregrmeti preko glave kao bure.