—
Mi že Sentandrejci —Rum
U ogromno bure ruma front se u mašti Glavate Nate pretvorio kada je Nana počela da psuje Hortiku. Mađarska Druga Armija ležala je u ruskom snegu, a iz otadžbine, umesto hrane, odeće i municije, stizao je rum.
Bela ruska ravnica u smrznutim, ištipanim očima mađarske vojske pretopila se u ružičasto more preko kojeg su gazili i jurišali a zatim bežali kao slepci. Rekreacija ono malo preživelih povratn
ika trajala je godinama i rezultirala alkoholizmom.Nana je kukala i proklinjala Mađare. Da ih oficiri nisu napili, rekla je, vojnici ne bi naleteli na protivničke puške kao zečevi.
– A tvoj siromaški Babo nije ni voljo rum – brisala je suze o kecelju.
Od tada je Glavata Nata front osećala kao miris.
Rum joj je bio poznat od ranije, kada je Babo još bio živ. Nana je u kredencu, među praškovima za kolače, držala šišence ruma koji se stavlja u žerbo. Glavata Nata je sa uživanjem lizala iz šerpice ostatak otopljene čokolade i udisala čudnu, sladunjavu aromu koja je zapahnula kuhinju.
Nije joj bilo ni šest godina kada se popela na šamlu i nategnula rum. Zatekli su je na podu u sobi, pred ikonom.
– Ja sam bumbar! Bz-bz-bz-bzzzzzzzzz, bammm!
Sedela je na tepihu, raširila ruke kao krila i udarala čelom u orman na kojem je stajalo kandilo. Posle svakog leta završenog glavom u ormanu, krstila bi se.
– Sveti Bože i Krsno Ime, pomoste mi!
Nana je obesila ceker na bravu.
– Oma da si ustala! Kako će ti biti ruvo?
Devojčica se, međutim, bacila na leđa i počela da bunca.
– Sveti Žerbo, ubljuvaću se!
Tada je Nana primetila da je cura rumena. Pipnula joj je čelo, žeravica. Kada je htela da je digne, osetila je da dete bazdi na rum.
– Savaote! Đe si se, nesrećo, ožderala?
– Ne diraj je, deder, u takom stanju – progovorila je iz Babe kafanska rutina. – Dođi, rođena, da te Babo mete u krevet. Treba sad da buvaš.
Glavata Nata, međutim, bila je raspoložena pa je naručila pesmu.
– Sviraj mi ono na popinom tavanu.
– Nisi vada lud… – pokušavala je Nana racionalistički, ali je Babo seo za klavir, uzeo curicu na krilo i zasvirao “Tara-tara- tačke, pobile se mačke, na popovom tavanu…” u nekom crnačkom ritmu, a Glavata Nata se smejala i tapšala.
Posle joj je Babo svirao uspavanku, a kada je klonula i zaklopila oči, odneo ju je u krevet i pokrio jorganom.
Sanjala je da se uvukla u neko šišence i utonula u Dunav. Virovi i struje vrteli su je i bacali, a ona je iznutra kao preparirana žaba uprla ruke i noge u bocu, i plivala sa srebrnim šaranima i brkatim somovima među algama i travama, a Babo je veslao za njima sedeći u crnom klaviru.