—
Mi že Sentandrejci —Ikona
Drago kamenje iz ikone Svedržitelja Kuplung je ukrao kada je popravljao alarmni sistem. Dragulje je prodao arapskim švercerima za dolare, taman za kamion, doduše polovni, ali sa klimauređajom.
Na mesto rubina, smaragda i topaza, u srebrni oklop ikone ugradio je male sijalice, crvene, zelene i žute, i eksponat stavio pod struju.
Sentandrejski Svedržitelj postao je električno osetljiv, zapaljiv i opasan po život na dodir.
A svetlucao je po mraku kao semafor.
Međutim, prilikom kolebanja struje, ikona je počela da zuji. Nekad samo fino kao muva, drugi put jače, poput pčele, a katkad kao roj bumbara.
Glavata Nata je tajanstvenu muziku ikone osluškivala izbliza, sagnuta kao da joj sluša srce.
Turistima je rekla da je zvuk čudotvoran.
Najzad, kada se ugasio rubin u sredini krune Svedržitelja, starica se uplašila. Krstila se hukala na ikonu kao da je celiva, i počela da glanca. Pregoreloj sijalici, međutim
, to nije pomoglo.– Reci onom tvom obešenjaku da dođe da popravi Svedržitelja. Kruna mu se ugasila, a zuji siroma ko traktor – poručila je zetu po Čokoladi kada je shvatila o čemu se radi.
Kuplunga je uhvatila panika. U Sentandreju je dotutnjao još te več
eri, kamionom.Glavata Nata je sedela kod kuće i večerala. Prošle zime su joj usadili nove zube. “Amerikanske”. Nije bilo jeftino, ali sada može da grize kao ždrebe. Jede mladi luk, sve puca!
Dole pod prozorom Glavni trg bio je prazan. Turisti su se vratili u Budimpeštu, a omladina još nije jurnula u Trans. Na Sentandreju se spustila večernja tišina prožeta ponekim lavežom iz Tabačke mahale.
U toj gluhoti zagrmela je Kuplungova kamiončuga. Kršeći pravila saobraćaja i zakone fizike, vozio je kroz male sokake kao King Kong čak do Glavnog trga gde je parkirao ukoso, pred Hužvikom.
Glavata Nata mu je sa prozora bacila ključ, da ne bi morala da silazi, a Kuplung je trčao uz stepenice sitnim koracima kao prsti na klaviru.
– Dajte mi štamplu od onog ruma.
– Govno tebi na nos. Rum je za kolače.
– Niste vada pocugali?
– Ti, dopćeš po papuli! Ne dam ti da ćeraš avto s rumom. Da te uvati policija.
– Policija! Policija mož da me uvati za malnisam reko šta.
– Ho, al si posto velik momak!
– Nas ne diraju. Pajkani i kamiondžije, isti smo klub.
– Zato te i zovem. Trebalo bi na Preobraženje dovesti izbeglice sa Ade da vididu Muzej. A posle biće i ono izigravanje. Znaš, i naš Sine sigra u njemu.
– Znam. Prikazanje. A kolko plaća Muzej za prevoz?
– E, baš si đubre. Ono poslednje! Nisi uzo već dos od Muzeja?
– Zaš? Baš sam bio fer. Nisam ukro ikonu, samo rubine.