—
Mi že Sentandrejci —Ludnica
Sa crnom “volgom” Demokratskog saveza Južnih Slovena u Mađarskoj koja je na sto trošila samo malo više benzina nego njen vozač rakije, nestao je i onaj svet za koji je Ruski Ivan živeo. Jugoslavija se izobličila, Južni Sloveni u Mađarskoj su ukinuti, a izdahnuo je i komunizam u celom svetu.
– A ti sad pazi šta ćeš divaniti – opominjala je Glavata Nata svoga muža posle izbora u martu 1990. na kojima je pobedila mađarska nacionalna desnica. – Dobro pazi! Da te ne metnu i ovi, matorog magarca, u ladovinu.
Ruskog Ivana nije uplašila samo Glavata Nata, nego i portir Psihoterapijskog doma u Dolinama koji mu je saopštio da je njegov prijatelj Zvezdoznanac preupućen u bolnicu. Portir nije znao u koju.
Sve mu je bilo jasno. U stanici pred Ludnicom, čekajući autobus da se vrati u Sentandreju, Ruski Ivan je otvorio paket. Poslednju kartonsku kutiju prevezanu uzicom, koju tog sunčanog nedeljnog poslepodneva u aprilu 1990. više nije bilo kome da uruči.
Izvadio je šaku pogačica sa čvarcima. Jednu je strpao u usta, druge u džep svog kratkog kožnog kaputa. Celu kutiju pak sa ostalim pogačicama tutnuo je u ruke nekog manijaka koji ga je radoznalo i bojažljivo posmatrao iz pristojne daljine, kao zveri u zoološkom vrtu.
Ludak je odmah turio šapu u kutiju i počeo da vadi pogačice, a Ruski Ivan se tek tada setio. Priskočio je da uzme iz kutije svoju plavu svesku.
Tu poslednju svesku više niko neće pročitati.
Novi vlasnik pogačica se, međutim, usprotivio. Uzalud mu je Ruski objašnjavao da mu treba samo sveska, čovek je stegnuo vilice i režao.
U tom otimanju kutija je pala na asfalt i pogačice su se raskotrljale. Ruski je čučnuo i podigao svesku. Okleo je da li da je pocepa i baci ili sačuva az uspomenu, kada u krivini pojavio autobus, nekoliko metara iza ludakovih leđa.
– Pazi, majku ti onu! – dreknuo je Ruski, ali nepotrebno. Manijak se kao panter bacio sa druma u jendek, a pod širokim autobuskim gumama zapucketale su pogačice Glavate Nate.
Ludak je iz jendeka vikao ozbiljne psovke na račun Ruskog Ivana, i gađao ga pogačicama.
– Doktor! Fuj, doktor! – derao se bolesnik, a Ruski Ivan je shvatio da su ludaka uplašile strane reči. Mislio je da mu je Ruski viknuo na latinskom.
Naime, Ruski Ivan je dreknuo bez razmišljanja, srpski. Kao što je i u policiji psovao i jaukao samo na srpskom jeziku, dok su ga tukli i bacali pod hladan tuš, svejedno.