—
Mi že Sentandrejci —Mafija
Posle svečane večere kod Hužvika delegati osnivačke sednice pevali su radničke i narodne, partizanske i bećarske pesme, a na kraju Internacionale otpevana je i mesna himna “Mi že Sentandrejci”.
Kod strofe “Nikolaj, Nikolaj, svje svjatjejščij pomagaj!” najviši gosti iz partijske vrhuške učtivo su trepkali, ali posle fajronta očitali su bukvicu Ruskom Ivanu. Takva ideološka sramota u ovoj opasnoj k
lerikalnoj sredini mogla je da se desi samo zbog neoreznosti mesnog organizatora.Svečana večera neodgovorno je priređena u restoranu čiji prozori gledaju na krst i na crkvu! Bar da su obezbeđene zavese, pa da se ne vidi, ali ne. Drug Ruski Ivan je skrštenih ruku gledao kako se zbog dima otvaraju okna da bi onu dernjavu o svetom Nikolaju i svim svjatima čuo ceo grad i da osnivačku sednicu pojedu komarci.
Južni Sloveni poneće sa sobom divan utisak i potvrditi mišljenja o mračnoj Sentandreji.
Apropo putovanje, setili su se glavni drugovi. Gostima treba da se isplati putni trošak. Gde su pare, pitali su Ruskog Ivana, a on se zabezeknuo.
Pare? On je u predračunu jasno naznačio da se pare za putni trošak ispisuju naknadno. Otkud on zna koliko košt
a karta do Sentandreje iz tamo nekih hrvatskih Pizdinaca?– To si, druže, zabrljo – rekao mu je najglavniji drug u pisoaru kod Hužvika.
Ispotavilo se da je Ruski Ivan na predračunu u rubrici “Putni trošak” povukao vodoravnu liniju što su u ekonomatu shvatili kao “nula”, misleći da putni trošak plaća Sentandreja. Ruski Ivan je, međutim, u sentandrejskoj organizaciji rekao da njih sednica neće mnogo koštati jer je vodoravnom linijom stavio do znanja da za putne troškove oni nemaju para, a pošto drugovi iz Sa
vezove centrale nisu reagovali, smatrao je da su taj deo preuzeli na sebe.Drugovi su očajavali. Kako sada Južni Sloveni da se vrate kući? Autostopom?
– Pitaću crkvenu opštinu – rekao je Ruski Ivan ali ga je glavni drug onako burazerski udario u grudi. Greš
ka za greškom! I sve na klerikalnoj liniji.– Ćupu, ćupu ovu treba da izmeniš – zagrlio ga je glavni drug i naslonio svoje znojavo čelo na njegovo. – Socilizam se gradi prvo u glavi! Ali napred naši! Izučićemo mi tebe. Vežbe, vežbe su bitne! Jen, dva! – čučnuo je glavni drug raširenih ruku u pisoaru, i odmah skočio. – Ajde! Jen, dva!
Do kraja vežbe Ruski Ivan je znao šta mu je zadatak. Putne troškove isplatiće Savez naknadno, ali on treba da izvuče pare i od sentandrejske partijske organizacije. Onda se taj novac lepo uknjiži kao “Putni trošak” pa se na Staroj vodi skuva večera u kotliću na koju se pozovu glavni drugovi iz partije i Saveza kojima se plati put u forintama a usta zapuše škembićima.