—
Mi že Sentandrejci —Maršali
– Kume, izgore ti kesa! – podvikivali su svatovi na venčanju Ruskog Ivana i Glavate Nate. Kuma-Zvonar je levom rukom bacio šaku sitniša u svat
ovski skup, a desnom je opalio iz revolvera u krošnju velikog kestena u porti Saborne crkve.Pljuštale su po glavama metalne novčanice, najviše one probušene od 2 filira koje su muškarci nabadali na uspravne repiće francuske kape.
Svatovi su hvatali novce kao muve u letu i kupili ih sa zemlje uz veselo ali sportsko guranje. A kod svake nove šake novčane sačme, kuma-Zvonar bi pucao.
Posle petog metka zaškripale su gume motorbicikla na valovitoj kaldrmi ispred porte. Na kapiji od kovanog gvožđa pojavila se patrola.
Ne mogu dakle Srbi bez pucanja, konstatovao je policajac. Zar nije bilo dosta za pravoslavnu Novu godinu kada se kod Hužvika pucalo u plafon?
Drug policajac je u pravu, složio se kuma-Zvonar. Nije bilo dosta.
Srbi, kada su srećni, pu
caju. Ne mogu da svetkuju bez puške. To je tradicija. Bez baruta, slava je za njih isto kao da lumpuju trezni.– Deder, podaj mu čuturu – naredio je deveru.
Policajac je ispružio ruku, ali ne za čuturom, nego da uzme pištolj.
– Moj pištolj? – nasmejao se Kuma-Zvonar gordo.
To nije pištolj nego odlikovanje! Orden. Mogao bi da ga prihefta na prsa kao maršali.
Dobio ga je od ruskog oficira kada je na Dan pobede nad fašizmom napravio rekord uličnog biciklizma. Zaljuljao je zvono Saborne crkve, sjurio se niz stepenice, skočio na bicikl, odjezdio do Blagoveštenske, toranj, zvono, basamci, bicikl, pa hajd u Požarevačku. Toranj, zvono, basamci, bicikl.
Do Preobraženske crkve leteo je kao telegram. Stigao je da povuče konopac pre nego što su se ostala zvona zaustavil
a.To dakle nije bio samo biciklistički, nego i zvonarski rekord.
Ruski oficir je iskapio rakiju iz čaše za špricere i podario kuma-Zvonaru pištolj, koji je u tom smislu i ratni trofej. Pa ako drug policajac neće da pije u zdravlje mladenaca, neka pije u čast nepobedivog ruskog oružja i maršala Staljina.
I maršala Tita, dodao je đuvegija, Ruski Ivan. Ovo su srpski svatovi, a drug Tito je i Srbin. Pored ostalog. Drug Tito je Srbin, Hrvat, Slovenac, Makedonac, Crnogorac i Bosanac to jest Musliman. Zbirno, Jug
osloven.Policajac je prihvatio čuturu i zaustio:
– Živeo…
Glavata Nata je prebledela. Onaj kome se deverskom rakijom nazdravi, živi dugo.
– Igrale se delije! – ciknula je nevesta i skočila pred tamburaše.
U porti se zaprašilo kolo, kuma-Zvonar je pucao, policajac je lokao, a Glavata Nata je podvikivala da se gore na nebesima ne bi čulo u čije se zdravlje pije u njenim svatovima.