—
Mi že Sentandrejci —Stahanovci
Svađe su počele već prvog dana braka, kada je Ruski Ivan izjavio da putuje na Kongres u Aljmaš. To znači dve bele košulje i čiste gaće.
Glavata Nata se nije slagala. Bela košulja se i u crkvu oblači samo na velike praznike. Kad bi se svake nedelje prala i štirkala, ne bi izdržala valjda ni deset godina.
Ruski Ivan je odmahnuo. Kongres je značajniji nego kojekakvi crkveni praznici. U Aljmašu 5-6. oktobra 1947. Antifašistički front Slovena treba da se preobrazi u Demokratski savez Južnih Slovena.
– Ne treba nam više to ratsko, front i koješta. Sile reakcije smo potomanili i oćerali. Odsele moramo navaliti na prosvetu.
Međutim, Ruski Ivan se iz Aljmaša vratio pokunjen kao da je izgubio rezervne gaće.
– Nisu me izbirnuli u Centralnu upravu – bacio je u ćošak svoju torbu od goveđe kože, natrpanu kongresnim materijalima.
– Tebe? A koga su izbirli, ako tebe nisu? I zaš?
– Pitaj boga. Vada zato što sam pred plenumom pozdravjo druga Kurca!
– A ko te ćera u take glupave divane?
– Đe je tu glupavi divan? Šta mogu kad se čojk zove Geza Kurtz? Švabo neki iz CK. Kurtz. Aj da čujem kako bi ga ti pozdravila kad si tako zdravo pametna!
– Pa lepo. Rekla bi “pozdraljam Kurc Gezu”, i zbogom!
– Dabome! A sutra bi “Naše novine” pisale da ne znam srpski! Da je to madžarizam. Kurc Gezu! Srpski je “Gezu Kurca”.
– A šta si posto ako te već nisu izbirli u centralu?
– Posto sam sekretar setandrejske mesne organizacije Saveza Južnih Slovena u Madžarskoj.
– Samo da ne bude to Savez Tužnih Slovena, žalosna nam majka. Ako se svi pomešamo, izgupćemo se međ Šokcima.
– To je danas svedno. Svi smo mi braća.
– No ne znam baš kaka smo braća. Oni su katolici.
– Samo su bili. U komunizmu svi su jednaki. To je pravo bratstvo. A nama Srbima baš odgovara. Zajno sa Šokcima i Bunjevcima ima nas sto iljada! Ovako sami smo govno mačije. Šta smo stvorili i ođe u Setandreji? Prodajemo crkve.
– Šta ćeš š njima kad su prazne? Kad nema ljudi?
– Treba praviti decu. Udarnički ko drug Stahanov.