—
Mi že Sentandrejci —Prikazanje
Dozvolu za posetu izbeglica sentandrejskom Muzeju Glavata Nata je iskamčila na jedvite jade.
Izbeglički logori u Mađarskoj, na gvozdenoj granici između Istoka i Zapada, Severa i Juga, bili su zatvoreni kao školjke. Gutali su ljude već decenijama neograničeno i bez povratnika.
Molbu je Glavata Nata potkrepila argumentumom da bi izbeglice osim ragledanja Muzeju mogle da prisustvuju preobraženskoj liturgiji i premijeri rok-opere “Kraljević Marko u Sentandreji”. Pozorište je naumilo da raspali nešto i za omladinu koju verovatno neće poneti Prikazanje o poslednjem Sentandrejcu; klinci nisu opsednuti idejom izumiranja.
Rok-opera je održana poslepodne, na otvorenoj sceni među prirodnim kulisama na Glavnom trgu. A prirodnost je bila tako ubedljiva da su prvu scenu morali da ponavljaju sve dok publika nije shvatila da je predstava počela.
Kroz prozor Hužvikove kafane izleteo je Musa Kesedžija i ljosnuo o asfalt, a za njim je skočio Kraljević Marko sa saksofonom i pojurio ga oko ograde Trgovačkog krsta.
Prema scenariju, njihova kavga nastaje zbog lažne mađarske plesačice koja na Hužvikovoj terasi igra tehno-čardaš u crvenim čizmama i prozirnim bećarskim gaćama, i zavodi permanentno pijanog Kraljevića Marka koji neumorno repuje i razmahuje buzdovanom.
Ispostavlja se, međutim, da je folk-girl u stvari prerušena bliskoistočna teroristkinja, poslata u Sentandreju da likvidira Kraljevića Marka koji je došao da zaustavi asimilaciju Srbalja sa kojima na uzvišenijim mestima predstave peva u horu turbo-varijantu stare himne “Mi že Sentandrejci, slavni celog sveta”.
Ali atentat nikako ne uspeva, pošto teroristkinja u presudnim momentima mora da peva. Najzad joj pukne film, zaljubi se u Marka, a on je odmah vodi pred oltar u Blagoveštensku crkvu. U vidu velikog postera, oltar je za ovu priliku simbolično predstavljen spolja, na ženskim vratima crkve koja gledaju na trg.
Na venčanju iskrsava problem veroispovesti. Pokajana teroristkinja pristaje da pređe u pravoslavlje, peva Očenaš i Vjeruju, a kum pijanisimo pljuje na Sotonu sa električnom gitarom. Vrhunac predstave je krštenje, scena za odrasle, kada kum obnaženu plesačicu diže nad krstionicu.
Međutim, hepiend ipak izostaje. Usred obreda, sa propovedničkog balkončića Blagoveštenske crkve oglašava se vila Ravijojla s porukom za Kraljevića Marka od Muse Kesedžije koji ga poziva na revanš-megdan one jurke sa saksofonom.
Skoči Marko na noge lagane, oprosti se s ljubom nesuđenom i otpraši Šarcem na ograšje. Sentandrejci sluhom čuju pesmu kako Marko sve dalji popeva:
– Odoh, braćo, odoh u boj, u boj!
A nevesta nesuđena cvili:
– Good bye, darling, good bye, good bye, my boy!