—
Mi že Sentandrejci —“Svetac”
Dete je kasnilo prvo zbog radničkog pokreta, zatim zbog broma u zatvorskoj kafi, a posle zbog televizije.
To čudo uselilo se početkom 1960-i
h godina u prednju sobu pod prozor i odseklo ih od sveta i jedno od drugog.Centralni komad nameštaja ponašao se kao živo biće. Upuštali su se s njim u razgovor, pa čak i svađu. Ruski Ivan je u tome bio opasan. Posle zatvorskih godina prgav i sa bićima iz stvarnosti, pred ekranom je pomahnitao. Celo veče bi polemisao sa spikerima i reporterima, a Glavatoj Nati je pred ekranom hteo da zamandali usta.
Počeo je da piska i “kuš”-uje na nju već od najavne špice s kreketavom duvačkom muzikom u 17 i 20.
– Zato sam trčo kući ko lud? Da tebe slušam?
Gledali su sve redom, do oproštajnog otkucavanja ekranskog časovnika, pi-pi-pi-pi-pi, i jedva su pronašli rupu za večeru. Dnevnik je bio svetinja. Vozač južnoslovenskog Saveza u Mađarskoj treba da bude informisan. Dosta toga propusti i ovako, kada je na terenu. Mada se od drugova u “volgi” nasluša svega i svačega. I politike, i pičaka.
Glavata Nata se zainatila oko Večernje priče. Prćasta guda pod pseudonimom Grožđica groktala je na francuskom “ui-ui”, Cica-mica se kreveljila kao dame s muštiklom, a Medo je svako veče junački prao zube i gledao crtać, stvari sebe, u papučama.
Tako su onda sve češće večerali obaška, a kasnije su počeli da unose hranu u sobu. U kuhinji su jeli samo ponedeljkom i petkom kada je Mađarska davala oduška socijalističkom radnom narodu.
Nastavke serije “The Saint” Glavata Nata iščekivala je od četvrtka do subote kao da ima randevu. Imena lepotana šaputala je bojažljivo – “Sajmon Templar”, “Rodžer Mur” – kao šifrovane znakove iz nekog tajanstvenog sveta.
Za vreme filma nestala bi granica između sobe i ekrana. Glavata Nata je drhtala od uzbuđenja i naprezanja da otkrije ubicu, a kada se Svetac šunjao u tuđe stanove i pesnicama drobio brade i noseve mračnih sila podzemlja, srce bi joj od straha skočilo u grlo.
Ako Svetac nastrada, umreće i ona.
Lepotan je, međutim, iz svih situacija izlazio trijumfalno i elegantno, samo bi mu pramen kose pao na čelo posle žešćih okršaja.
– Ipak je bog svemoćan – zaključila je Glavata Nata, ali je Ruski I
van smatrao da je ona guska koja nema pojma o ideologijama i kriminalu.Skrenuo joj je pažnju na činjenicu da je da se ti neverovatno idiotizmu odigravaju u trulom kapitalizmu. Cela ta serija je njihova propaganda. Filmovi o Svecu sugerišu da una Zapadu svakoga čuva neki Anđeo. (“Svetac” – The Saint – na mađarski je preveden kao “Angyal”, to jest Anđeo.)
– Sima Templar ima plavu kosu ko anđeli – šaputala je Glavata Nata sanjalački pred crno-belim ekranom 1960-ih godina.
Posle “Sveca” ona bi u krevetu bivala uzbuđenija nego običnih dana. Ne treba biti maksimalista, a razlika između plave i riđe kose je, na kraju krajeva, samo u nijansi.
I tako jedne subote, u zanosu između jave i sna, dođe joj Anđeo i reče:
– Noćas ćeš zatrudneti.