—
Mi že Sentandrejci —Usud
Viziju o potonuloj Sentandreji, sakrivenoj u sopstvenoj senci, potvrdili su senzacionalni arheološki nalazi, nedugo posle otvaranja Muzeja. Kada je sakralno blago magacionirano u Sabornoj crkvi preneto na svoje definitivno mesto, centralni sentandrejski hram trebalo je da se dotera.
Tokom obnavljanja poda, ispod hrama u nivou temelja pronađeni su ostaci zidova neke starije, prvobitne crkve, utonule u zemlju. Na iskopanim komadima maltera, ne većih od ljudskog dlana, otkriven je živopis.
Glavata Nata je od ponosa porasla valjda čitav pedalj. Imaju najzad i fresaka, ne samo ikona. Sada je Sentandreja zaista ravna Hilandaru.
Zadovoljstvo su joj narušavale izmišljotine mađarskih arheologa. Tvrdili su da ta prvobitna crkva, kobajagi, nije pravoslavna. Malter je star, iz doba kada u Sentandreji još nije bilo Srba.
– Da ste došli u Sentandreju al oma – telefonirala je Glavata Nata u Beograd u Akademiju. – Otimadu nam crkve!
Brzi voz Avala ekspres tog zimskog dana uoči sv. Save stigao je u Budimpeštu sa zakašnjenjem od pet i po sata. Predstavnik Srpske akademije nauka i umetnosti pred železničkom stanicom Keleti zaustavio je noćni taksi, otvorio vrata, kliznuo na ledu i slomio nogu.
Sutradan ujutro iz dežurne bolnice pozvao je sentandrejski Muzej i javio da je stigao.
Glavata Nata se naljutila. Gde je gospodin akademik našao sada da lomi nogu kada je u Sentandreji otkrivena podzemna crkva? Posle se ipak smirila i na bazi ženske solidarnosti telefonirala u Beograd, supruzi gospodina akademika.
– Ne brinite, sve je u redu, vaš muž je u špitalju, na intenzivnom odeljenju. Zamotan je u gips do kuka.
Izdala je preko telefona još nekoliko naređenja šta akademikova kćerka treba da uradi sa obamrlom mamom, zatim je krenula u bolnicu.
Bolesniku je odnela kilu pomorandže i dve kile maltera.
– Jelda je srpsko? – grebla je šarenu površinu olupine, ali je akademik rekao da komad nije dovoljno velik.
Ovako, na prvi pogled, bez tehničke opreme i hemijske analize, ne može da kaže ništa pouzdano. Najbolje da gospođa uzme neko veće parče i čuva dok on ozdravi.
– Što smo mi neki kilav narod – mrgodila se na povratku u Sentandreju.
Kada su majstori završili radove i počeli da zatrpavaju jamu, Glavata Nata je pokupila nekoliko većih komada, od onih atraktivnijih. Pokušala je da ih sastavi i zalepi, ali su šare ostale nonfigurativne, a lepak se stvrdnuo i otpao sa kamena kao vosak.
– E onda niš. Čekaćete još malko, ako ste već tolko čekali pod zemljom.
Zamotala je malter u flispapir i zaključala ga u fioku u kancelariji Muzeja.