—
Mi že Sentandrejci —Veselinka
Čokolada je počela da sumnja u Kuplungpvu vernost kada je kupio kamion i počeo da stenje i uzdiš
e u snu. Dozivao je neku Veselinku koju je sanjao.Kada ga je Čokolada probudila i pitala za detalje, Kuplung je prvo pobegao pod jastuk, zatim se smejao i rekao da Veselinka nije žena nego kamion. Tako je nazvao grdosiju za čijim volanom provodi svoje dane, a često i spava u njoj u evropskim noćima između Beča i Amsterdama.
Napisaće na nju i ime, samo još ne zna da li latinicom, ili ćirilicom. Možda obe varijante, na desna vrata В
еселинка a na leva Veselinka, evropski.Čokolada se donekle smirila, a Kuplun
g je nastavio da stenje i uzdiše, sav zadovoljan što se tako spretno izvukao.Naime, to sa kamionom zvanim Veselinka bila je izmišljotina. Prava Veselinka, plava i mirisava u crvenoj haljinici kao bulka a laka kao leptir, lepršala je u svetlu kamionskih farova kraj sentandrejskog puta kod Aralove pumpe odmah iza skretanja za Pomaz.
Devojke za prodaju rasle su kraj puta svuda kao čičak, ali Kuplung je oklevao. Robica nije bila baš ni jeftina, a niko nije garantovao da je košer.
Osim toga, plašio se da oni mračni tipovi u olupanim “merdžama” u parkingu iza pumpe čekaju samo da mušterija spusti gaće. A jebeš tucanje sa novčanikom u ruci ili među zubima, mislio je Kuplung i odisejski teška srca ostavljao iza sebe usputne boginje i sirene kao bandere.
Najviše ga je, međutim, odbijala ona duboka tuga, depresija i ravnodušnost koja je prekrivala lice čak i najzgodnijih, očito temperamentnih drumskih mačića. Primetio je da ne nikada gledaju u oči vozača, valjda zato što i muškarci zure u njih tamo malo niže.
Iz te opšte krajputaške letargije, jedne rane letnje noći pune mirisa livada posle kiše, izronila je razdragana plavuša koja je u pomaško–sentandrejskoj raskrsnici igrala kolo.
Za razliku od svojih depresivnih koleginica u helankama i tesnim gaćicama, ova lepotica je skakutala u elegantnoj, širokoj balskoj haljini i bila je raspoložena kao da je u svatovima. Cupkala je i poskakivala, i tapšala dlanovima iznad glave, zatim je ispružila ruke pred sebe kao da aplaudira.
Kuplungovi refleksi su otkazali. Zakočio je tek u sledećoj raskrsnici, skrenuo desno i napravio krug kroz susedna sela, ali kad se vratio na pumpu one čarolije kraj puta više nije bilo.
Kako je progutala noć tako brzo njegovu Veselinku, nikad nije saznao. Ostalo mu je da uzdiše za njom u snu, u krevetu pored Čokolade koja se više nije ni šminkala niti ondulirala.