Pećinsko praporodilište
Planovi o prevozu sentandrejskih crkava izjalovili su se zato što su Srbi ipak ostali ovde a i hramovi su bili čvršće privrženi zemlji nego što se pretpostavljalo; slobodni zidari su smatrali da je to zbog maltera, a Mrtvodunavci su spominjali moć zemlje, pune grobova.
Čitajući taj smotuljak, Ičvič je pomislio da se tu krije rešenje cele misterije i da je njih zavarao simbolizam.
Zaveštano blago su možda grobovi.
I to je već neko rekao, valjda opet Crnjanski.
Ostaće samo grobovi.
Na osnovu toga Ičvič je očekivao da će u poslednjim dubinama muzejskog podruma pronaći podzemno groblje; pročitao je negde da su mnoge pećine bile velika groblja.
Našli su, međutim, nešto sasvim drugo.
Izlazeći iz jedne novootkrivene rupe, Ičvič je rekao patrijarhu Čarnojeviću da oblači hirurški mantil jer treba da snime carski rez.
Na tu neočekivanu instrukciju glumci su se sjatili oko Ičviča, a on ih je uveo u jamu u kojoj im se pred očima otvorio najčudniji sloj podzemnog sveta: celo jedno pećinsko naselje, uklesano u kamen i glinu.
U sredini, kao krst gore na Glavnom trgu, stajala je velika krstionica od belog mramora poput neke fontane u Rimu, a duž podzemnog bulevara ređale su se pećine i jazbine, pune čudnih rukopisa i zagonetnih predmeta.
Pronađeno je na primer mnoštvo noževa i tajanstvenih korita koja su za pranje veša bila mala, a za pijenje ipak prevelika. Takođe nije bilo jasno zašto su Mrtvodunavci nagomilali ogromne hrpe belih krpica. Njihovu funkciju je odgonetnula Glavata Nata koja je dolazila da otključava i zaključava podrum i da malo nadgleda to podzemno kopanje.
Za krpice je rekla da liče na pelene, i u tom svetlu su Ičvičevi najzad shvatili da su noževi bili hirurška sredstva za carski rez, a korita – kolevke.
Tako je postalo jasno da je u produžetku muzejskog podruma otkriveno pećinsko praporodilište.
U tom kontekstu su onda postali jasniji i tekstovi pećinskih smotuljaka.
Na osnovu pergamenta kojem je dat naziv Rezolucija o natalitetu zaključeno je da je u sentandrejskim pećinama živela zajednica opsednuta idejom rađanja.
Tekst Rezolucije formulisan je u polemičkom tonu protiv kaluđerskih životnih principa koji su vladali gore u gradu i crkvi iznad glave članova sekte u podzemnim slojevima Mrtvog Dunava.
Kada su predmeti i rukopisi preneti na čišćenje u letnju kuhinju kod Saborne crkve, povodom Rezolucije je došlo do polemike između g. Molera i Glavate Nate, koju je zbunio već i sam naslov Rezolucija o natalitetu.
– “Не иди за калуђера!” – čitao je g. Moler prvu tačku, a Glavata Nata se krstila.
– Како то, г. Молер, да једна секта придикује против цркве и калуђера?
– Секте су увек против званичне цркве, госпођо Наталија – smeškao se slikar iza dima svoje mirisave cigarete. – То им је суштина: учење, различито од званичног.
– А заш су нас ови учили да не будемо калуђери, кад нас је ође у овом расејању и туђини одржала једино наша вера и црква?
– Али како би нас црква одржала да нас није било?
– Хој?
– Кога би црква одржала да нас родитељи, с опроштењем, нису направили? Да се цела Сентандреја покалуђерила?
– Но, тога се није требало бојати! Ово је ође здраво фураст народ...
– Е, зато су, изгледа, ови у пећинама хтели да узму ствари у своје руке и заведу ред у рађање и размножавање.
– Како мислите завести ред у рађање? Зар то није увек увек у деветом месецу?
– У начелу јесте, али није свеједно који је тај девети месец. Ето, погледајте ову машину.
Glavata Nata je tada ugledala mrtvodunavsko tehničko čudo: točak sudbine.