Zapadu je odsviralo
Tenoristi su krenuli da sruše zapadnu civilizaciju.
Pojkom.
Kada čuju nešto od Mokranjca ili izvorni pomaški Očenaš, zapadnjaci će prestati da loču koka-kolu i sviraju rokenrol koji vodi u agresiju; Vijetnam je bombardovan u doba Elvisa Prislija a Jugoslavija za vreme predsednika koji je svirao saksofon. Dosta više.
Na Istoku je izrađen plan za rušenje Zapada pomoću muzike. Kao što je i komunizam srušen gitarama.
I seksom.
To je počelo u Pomazu 1960-ih godina s koncertima kod Ičvičevih u šupi; Ičvič je udarao u gitaru,čika Tić svirao u frulu, a na zidu su visile slike čupavaca iz “Džuboks magazina” koji je Ičviču slala sestra od ujaka iz Novog Sada.
Dvočlani orkestar je svirao Bitlse, kokoške su kokodakale, a baba Koviljka je lelekala.
– Бола ји ватала, ал и оног маторог пијандуру; омршавће ми кокоши.
Pomaški klinci su dolazili u šupu kao u bioskop; publika je sedela na vrećama i sanducima s krompirom i jabukama, dok bi se svirci popeli na plug ili kazan. Pored svirke bilo je tu i potajnog pušenja i pijuckanja vina, stiskanja oznojenih devojačkih dlanova i čitanja ilegalne strane štampe.
Posećenost koncerata naglo je porasla kada je iz Novog Sada stigao “Plejboj” na naslovnoj strani sa Brižitom Bardo, golom golcatom na pravi antikomunistički način, a u sredini lista nalazile su se njene fotografije od kojih bi se svaki režim srušio.
Čika Tić i Ičvič pevali su Žutu podmornicu, a dečaci su se otimali za “Plejboj” i galamili, pa je Ičvič prekinuo pesmu i uznemirenu publiku stavio pred izbor:
– Muzika ili seks?
– Seks! – uskriknuli su dečaci pošto subili još u pravom dobu.
– E onda idite s tim slikama na tavan – rekao im je Ičvič. – Za devojke pak nastavljamo svirku.
Koncert je ipak bio prekinut, pošto je izbio požar. Kad su se popeli, dečaci su shvatili da ih je Ičvič prešao: na tavanu je bio mrak, Brižita Bardo je nestala u tami, a uzbuđeni klinci su kresnuli šibice i u onoj gužvi neko je slučajno zapalio seno.
Svirci su se popeli da gase vatru, čika Tić je svojom kožnom jaknom lupao plamen, devojke su vrištale, a dečaci su se potukli spasavajući izplamena “Plejboj”.
– Brižita Bardo! Brižita Bardo! – derao se slepi Pače, vaćareći kćerku predsednika kolhoza.
Pače je oslepeo još u detinjstvu igrajući se ručnom bombom nađenom u pomaškom ataru, dakle nikada nije video Brižitu Bardo pa čak ni kćerku predsednika kolhoza, ali je, izgleda, maštao o njima kao i ostali, a možda čak i žešće.
I eto, nije prošlo ni četvrt veka od svirke i seksa kod Ičvičevih u pomaškoj šupi, a komunizam se srušio kao kula od karata.
Slična zamka se podmetala sada i Zapadu.
Tenoristi hora Javora pevaće Mokranjčeve opuse i Srem, Banat i Bačku, pa ako ni to ne bude dovoljno, raspaliće i sentandrejsku himnu Mi že Sentandrejci. To Zapad sigurno neće izdržati; zato je ipak dobro što je tu i slavni bas; biće efikasnije.
– A seks? – pitao je Ičvič i pogledao okolo kao da očekuje da će se pojaviti Brižita Bardo, gola.
Umesto nje, iz čajne kuhinje, zajedno sa sćuardesom koja je skinula uniformu i hulahopke pa je obukla svilene šalvare, izvilo se kolo trbušnih plesačica, predvođenih Pro Formom!
One treba da reklamiraju na Zapadu instituciju harema koji će zapadnjake dovesti u nemoguću situaciju; oni teško podnose i jednu ženu, pa će u multibračnom životu propasti živčano i poubijati žene ili sebe.