Venclovitj Kaludjer, prepisivach i iluminator kodeksa, propovednik i pisac. Uchio je u prepisivachkoj shkoli Kiprijana Rachanina u Sentandreji.
* „Sve shto o Gavrilu Stefanovitju Venclovitju danas umemo da kazhemo, odigralo se izmedju 1711. i 1747. godine. Te prve godine izronio je iz mraka ranog 18. veka, one druge godine, na isti nachin nestao je u tami vremena. Tachnije, njegov zhivot protekao je omedjen seobama Srba. Zapocheo je u atmosferi velike seobe pod Arsenijem Charnojevitjem 1690, dostigao zrelost u trenutku kada je doshlo do seobe Srba s turske na austrijsku teritoriju pod Arsenijem Jovanovitjem Shakabentom 1737. godine, a ugasio se negde u nemirima i velikim promenama na austrijskoj granici, koje su dovele do iseljavanja Srba u Rusiju sredinom 18. veka.”*
* Iz predgovora Milorada Pavitja za Venclovitjeva izabrana dela pod naslovom Crni bivo u srcu. Legende, besede, pesme. Prosveta, Beograd, 1966. 7.