.
.
.
.
PRAVOSLAVNA
SRPSKA
EPARHIJA
TEMIŠVARSKA
U
RUMUNIJI
.
|
![](bullet_alb.jpg) |
matična
str. |
![](bullet_alb.jpg) |
sadržaj |
![](bullet_alb.jpg) |
istorija |
![](bullet_alb.jpg) |
manastiri |
![](bullet_alb.jpg) |
crkve |
![](bullet_alb.jpg) |
književnost |
![](bullet_alb.jpg) |
izložba |
![](bullet_alb.jpg) |
veze |
|
pošta |
. |
|
![](bullet_alb.jpg) |
rumunski |
![](bullet_alb.jpg) |
engleski |
|
.
SRPSKE
PRAVOSLAVNE CRKVE U RUMUNIJI
Arad
Adresa crkve: 2900 Arad, Piaţa Sârbească
Nr. 7-8, Judeţul Arad, România; tel. (057) 219 710.
Hram crkve: Praznik Svetih apostola
Petra i Pavla (Petrovdan)
Autori ikonostasa: Rezbari braća Mihailo
i Lazar Janić iz Arada, slikar Nikola Aleksić iz Arada, pozlatar Vasilije
Derešća iz Pečke.
Tematski sadržaj ikonostasa: u soklu - Anđeo
izvodi Svetoga Petra iz tamnice, Neiopalima kupina, Žrtva Avramova, Usekovanje;
na carskim dverima - Blagovesti, na bočnim - Sveti Georgije, odnosno arhanđeo
Mihail; iznad bočnih dveri - Vavedenje, odnosno Rođenje Bogorodice; prestone
ikone - Sveti apostoli Petar i Pavle, Bogorodica, Spasitelj, Preteča; praznične
ikone - Rođenje, Krštenje, Vaskrsenje, Vaznesenje Hristovo, Silazak Svetoga
Duha, Preobraženje; centralna ikona - Krunisanje Bogorodice; u luku - tematski
sklop Raspeća, u podnožju Krsta - Molitva čaše, bočno sa obe strane - ikone
Svetih apostola. Ikonostas se rezbom i ikonama pruža i preko pevničkih
prostora, završavajući se tek na Bogorodičinom, odnosno arhijerejskom prestolu.
Autori zidnog slikarstva: Nikola Aleksić
i Stevan Aleksić
Drugi poznati umetnici: Stefan Tenecki iz
Arada, autor pređašnjeg ikonostasa i pojedinačnih ikona, Stevan Aleksić
iz Arada, čistio je i popravljao oštećenja na ikonama Nikole Aleksića,
Dušan Aleksić iz Arada, Nikola Popović, Arsenije Vidaković, autori pojedinačnih
ikona.
Kratak istorijat gradnje i obnove: Koreni
aradskog naselja zalaze u praistoriju, a dokumenti počinju sa 1156. godinom.
Prvo pisano svedočanstvo o aradskoj pravoslavnoj crkvi potiče iz 1666.
godine i posredno je - ne pominje izričito crkvu, nego poimenično trojicu
sveštenika. Kada se Jovan Tekelija, vojujući uz austrijsku vojsku protiv
Turaka, sa svojim vojnicima 1698. godine naselio u Arad, zasnovao je posebnu
zajednicu, odeljenu od starosedelačke; zato je neposredno po doseljenju
dao izgraditi i zasebnu crkvicu, posvećenu Svetom Nikoli.
Kako je gradnja nove aradske tvrđave odmicala, njeni
graditelji su se odomaćivali i počeli se trajno vezivati za svoje novo
prebivalište, pa su na razmeđi dva veka podigli novu crkvu, hrama Svetih
apostola Petra i Pavla, tridesetak metara zapadno od stare. Temelji i noseći
zidovi građeni su od tesanog kamena, a svod delom od cigala, delom od dasaka.
Građevinski završena 1702. godine, ona je sada najstarija zgrada u Aradu.
Godine 1790. dograđen je toranj. Verovatno su tom prilikom dodata i dva
mala zatvorena predvorja ispred bočnih ulaznih vrata. Godine 1822. Sava
Tekelija podiže toranj za dva hvata, pokriva ga bakrom, postavlja jabuku
i ruski krst od bakra; za pozlatu je dao istopiti 247 austrijskih dukata.
Što se unutrašnjosti tiče, podaci počinju tek od vremena
izrade oltarske pregrade: drvena podloga završena je 1769, a slikarski
radovi (ikonostas, celivajuće i druge pojedinačne ikone) povereni su Stefanu
Teneckom najkasnije 1772. godine. Nikola Aleksić je čistio taj ikonostas
1845. godine. On je izradio i nove slike na crkvenom svodu. Isto tada je
izabran Mihailo Janić da izradi stolove, pevnice i predikaonicu.
Godine 1863. crkvena opština je naručila nov, sadašnji
ikonostas, a pređašnji je prodat crkvi u Fiskutu. Stručnjaci tvrde da slike
Nikole Aleksića u aradskoj crkvi najbolje svedoče o dometima njegovog slikarstva.
Godine 1902. Stevan Aleksić se odlučio da obnovi oštećene
slike svoga deda. On se uglavnom držao čišćenja, ali je pojedine slike,
zbog oštećenja, morao potpuno preslikavati.
Sadašnje stanje crkvenog objekta: Građevina
je sada u dobrom stanju, sačuvala je svoj prvobitni izgled: spolja lađe,
unutra krsta, sa lučnom oltarskom apsidom. Slikarski radovi u unutrašnjosti,
osobito zidno slikarstvo, usled nepovoljnog provetravanja i korišćene tehnike,
u veoma su lošem stanju i zahtevaju restauraciju.
Značajne pokretne umetničke vrednosti i kulturno-istorijske znamenitosti:
U crkvi je sačuvan diskos iz 1675. godine. U tornju je smešteno pet zvona
i satni mehanizam.
Ovo je jedina srpska crkva u Rumuniji koja ima predikaonicu.
U crkvi su dugo čuvani barjaci koje su graničari ostavili
prilikom razvojačenja Pomoriške krajine 1741. godine; oni se sada nalaze
u Aradskom muzeju i u Muzeju Rumunije u Bukureštu. U crkvi joć postoje
tri esnafska barjaka: sabovski i kapamaxijski iz 1740, ćurčijski takođe
iz XVIII veka, kao i barjak Srba-zemljodelaca iz 1851. godine.
Od više poznatih grobova u unutrašnjosti crkve obeležen
je 1959. grob Save Tekelije. Spolja u crkvene zidove ugrađene su tri mermerne
ploče - nadgrobno obeležje aradskih episkopa Joanikija (Martinovića) i
Sofronija (Ravaničanina), zaveštajni natpis sveštenika Grigorija Lukačika
i ploča sa stihovime koju je Eustahija Arsić postavila nad grobom majke
i muža, sahranjenih u porti, gde - uostalom - ima i drugih grobova.
Crkvena knjižnica od preko 250 tomova zasnovana je na
knjigama koje je poklonio Grigorije Lukačik. Među najstarije knjige spadaju
Služebnik Božidara Vukovića (Venecija, 1518) i Trebnik (Rimnik, 1635).
Na istočnoj kapiji porte sačuvan je natpis od kovanog
gvožđa da je kapiju darovao Sava Tekelija 1819. godine. Tekelije su bili
vlasnici i upravitelji crkve sve dok im se nije ugasila muška loza 1844.
godine.
U drugoj polovini XVIII veka u Aradu je rođen potonji
arhijerej Srpske pravoslavne crkve Maksim (Manuilović); godine 1829. on
je rukopoložen i ustoličen za episkopa vršačkog, a 1834. premeštan na temišvarski
arhijerejski presto; na toj dužnosti je ostao sve do smrti 1838. godine.
Sveštenik: protojerej Stevan Rajić, rođen
u Ivandi 1940, završio Srpsku pravoslavnu bogosloviju u Temišvaru 1959.
i Bogoslovski fakultet u Bukureštu 1967; rukopoložen je 1962; služio je
u Tornji 1962-1975, Fenlaku 1975-1979, od tada služi u Aradu.
|
|
|