Projekat Rastko Skadar: Stanovni�tvo slovenskog porijekla u Albaniji

Slobodan ��epanovi�

Najnoviji demografski i drugi podaci o Vraki

Izvor: "Stanovni�tvo slovenskog porijekla u Albaniji" - Zbornik radova sa me�unarodnog nau�nog skupa odr�anog na Cetinju 21, 22. i 23. juna 1990. godine

Osnovni problem sa kojim se sre�emo u radu na valjanoj obradi najva�nijih pitanja vezanih za savremenu Vraku je nepostojanje dokumenata i podataka, odnosno arhivske grade i fondova, a naro�ito statisti�ke literature. U takvoj situaciji ostalo nam je kao jedino rje�enje da se relevantni podaci o pripadnicima na�ih manjina koje �ive u Vraki prikupljaju putem razgovora sa pojedinim emigrantima iz Albanije i albanskim gra�anima, stanovnicima ovog regiona, koji dolaze u na�u zemlju.

Nu�no se opredijeliv�i za ovaj metod rada kao jedino mogu� u datom slu�aju, realizaciji postavljenih zadataka se pristupilo stalno se pridr�avaju�i u mogu�oj mjeri odgovaraju�ih principa, kako bi se mogu�e nepreciznosti i gre�ke svele na najmanju mjeru. Pri tome je posebna pa�nja posve�ivana selekciji ispitanika, koja je pravljena na osnovu odgovaraju�ih kriterijuma, zavisno od njihovih subjektivnih i objektivnih osobina i mogu�nosti, a o razgovorima sa tako odabranim licima, �ija je informacija mogla biti od zna�aja za predmet istra�ivanja, pravljene su zabilje�ke i zapisnici.

Podru�je Vrake se nalazi na oko pet-�est kilometara sjeverozapadno od Skadra, na putu prema grani�nom prelazu Bo�aj (Hani Hotite). Ovu oblast, kao �to je poznato, od davnina sa�injavaju sela Stari (Mali) Bori�, Veliki (Novi - Mladi) Bori�, Grilj, Omara, Ras i Kule.

U ove krajeve su se po�ev od 18. vijeka uz odobrenje nadle�nih turskih vlasti, naseljavali brojni doseljenici (pojedinci i �itave porodice) iz raznih dijelova dana�nje Crne Gore, bje�e�i od siroma�tva, krvne osvete, izvr�enja raznih kazni i drugih razloga. Tako je do po�etka 20. vijeka nastala jedna od najve�ih etni�ki �istih skupina crnogorskih iseljenika u Albaniji.

Do velikih promjena u negativnom smislu na ovom planu dolazi nakon stvaranja nove albanske dr�ave na ovom prostoru, kada su mjere koje su preduzimane na planu realizacije nove nacionalne politike dovele do potpune obespravljenosti na�eg �ivlja u Albaniji, pa, naravno, i onih nastanjenih u Vraki.

Njihov �ivot je naro�ito postao te�ak i nesno�ljiv nakon �to su im albanske vlasti uz znatnu redukciju ostalih manjinskih prava, 1933. godine ukinule �kolu na maternjem jeziku, koju su formirali jo� u vrijeme turske vladavine. Zbog nemogu�nosti i nepristajanja da �ive u takvim uslovima, od tog vremena pa do po�etka svjetskog rata, ve�ina ovih prvobitnih Vra�ana se iselila u Jugoslaviju. Poslije ovih iseljavanja sela Ras i Kule su potpuno opustjela, a broj stanovnika ostalih sela Vrake je prepolovljen.

Danas su, prete�no crnogorskim �ivljem ili kako oni sami ka�u "pravoslavcima rodom (starinom) iz Crne Gore", nastanjeni Omara, Grilj i Stari Bori�. Do skora su oni bili i jedini stanovnici ovih sela. Me�utim, u novije vrijeme, u organizaciji doma�ih nadle�nih organa vlasti i sa ciljem razbijanja etni�ke kompaktnosti tih stanovnika i stvaranja uslova za njihovu �to br�u asimilaciju, u ova sela su doseljene na desetine porodica Albanaca, uglavnom katoli�ke vjeroispovijesti. U selu Veliki (Mladi) Bori� ve�inom su naseljeni Muslimani - porijeklom iz Crne Gore, koji se u me�usobnom op�tenju nazivaju "Podgori�ani".

Prema prikupljenim podacima sada u navedenim selima Vrake �ivi 303 porodice Crnogoraca i Muslimana porijeklom iz Crne Gore, sa ukupno oko 2.700 lica. U selu Omara �ivi ukupno 79 doma�instava, od kojih 68 crnogorskih i 11 albanskih. Od ukupno oko 700 stanovnika ovog sela oko 600 su Crnogorci, a ostalo Albanci.

Najbrojnije crnogorske porodice u ovom selu poti�u od poznatih bratstava iz raznih krajeva Crne Gore. Me�utim, oni su pozitivnim pravnim aktima i propisima (dekretima) savremene Albanije bili primorani da svoja slovenska prezimena promijene u albanska, jer su ova prva bila "neprikladna i poni�avaju�a sa politi�kog, moralnog i ideolo�kog stanovi�ta". Tako je staro prezime Ba�anovi� protiv njihove volje, prisilno, preko no�i bilo zamijenjeno sa novim zvani�nim i "prikladnim" Beljaj, zatim Matanovi� sa Ceklaj, �unjevi� (Pranvera), Krstovi� (Karanaj), Pelj�i� (�elj�aj), Popovi� (Popaj), Martinovi� (Matanaj), �inovi� (Ograja i Musaja), Vu�ini� (Nikaj) itd.

U selu Grilj �ivi 85 doma�instava, od �ega je 76 crnogorskih i 9 albanskih. Od ukupno oko 750 �lanova ovih porodica oko 680 su Crnogorci, a ostalo Albanci.

U ovom selu �ive potomci raznih crnogorskih bratstava. Najbrojnije su porodice Zlati�anin, koji sada nose prezime Krsto-Krstaja i Faticaj, zatim Pelj�i� (�elj�aj), Krstovi� (Nikola i Nikolaj), Camalji� (Mino), Hajkovi� (Hajku), Brajovi� (Ferizaj, Jako i Foljeta) i dr.

U selu Stari (Mali) Bori� ima 75 doma�instava, od �ega je 67 crnogorskih i 8 albanskih. Od ukupno 650 stanovnika ovog sela Crnogoraca je oko 580, a ostalo su Albanci. Za ovo selo je sve vi�e u upotrebi novi albanski naziv Vogelj, �to je u duhu pozitivnih propisa ove zemlje (dekreta) da se nealbanski (slovenski) nazivi mjesta i drugi toponimi zamjenjuju albanskim.

Najbrojnije crnogorske porodice koje zive u ovom selu su porijeklom od bratstva Kontica (sada Konto), zatim Brajovi�a (Foljeta), �inovi�a (Ograja i Musaja), Sekuli�a (Ha�kaj), (H)ajkovica (Hajku), �abanovi�a (Dritaraj), Martinovi�a (�uto), Krstovi�a (Nikolaj) i dr.

Pored "novih" prezimena, u ovom kao i u ostalim selima Vrake, u novije vrijeme se susrije�emo sa ustaljenom i obaveznom praksom davanja "novih" imena djeci i omladini. Ova pojava je tako�e posljedica doma�e pravne regulative, putem dekreta, po kojoj su roditelji obavezni da svojoj djeci daju "revolucionarna i savremena" imena, a to zna�i albanska. Posljedica toga je da se danas djeca na�ih iseljenika u ovim krajevima zovu, kao na primjer Arben, Vojinov, Adrijan, Drago, Artan Perov, Drita Radomirova, Ilir �ivkov, Argon Mitrov i sl.

U Velikom (Mladom) Bori�u �ive prete�no Muslimani ("Podgori�ani") porijeklom iz Crne Gore, kojih ima oko 86 porodica, a zatim 20 albanskih, katoli�ke vjeroispovijesti i �est crnogorskih (Popaj i Suto). Ukupno selo broji oko 950 stanovnika, od �ega Muslimana oko 700, Crnogoraca oko 50, a ostalo su Albanci. Do prije dvadesetak godina i ovo selo je bilo "etni�ki �isto" i naseljavali su ga samo "Podgori�ani", ali je i ova jednonacionalna i vjerska "oaza" razbijena organizovanim i planskim naseljavanjem katolika i pravoslavaca. Najbrojnije muslimanske porodice koje zive u ovom selu poti�u od poznatih bratstava prete�no porijeklom iz Podgorice i njene okoline. To su muhad�iri koji su napustili ove krajeve nakon njihovog oslobo�enja od turske vlasti i pripajanja Crnoj Gori. Oni su Tako�e morali da zamijene svoja stara prezimena. Tako se sada Pirani�i prezivaju Piranaj i Pirani, Pepi� (Pepaj i Pepa), Leki� (Leka), Tuzovi� (Tuzi), Kerovi� (Keraj), Osmanagi� (Osmani), Bibezi� (Bibezi), Gokovi� (Gokovi), Salagi� (Salagaj), Ferizovi� (Ferizi), Beganovi� (Begani) i sl.

Stanovnici Vrake, Crnogorci i Muslimani, kao i ostali jugoslovenski pripadnici u Albaniji tako�e su i protiv svoje volje, morali primiti albansko dr�avljanstvo, a po automatizmu, koji je ozakonjen i ozvani�en u Albaniji, svi albanski dr�avljani su po nacionalnosti �iptari. U slijedu takvih politi�kih opredjeljenja u Albaniji se ne priznaje postojanje srpske, crnogorske i muslimanske manjine.

Iako je upotreba maternjeg jezika nealbanskog stanovni�tva strogo zabranjena, ne samo u javnom i slu�benom op�tenju, ve� i u privatnom �ivotu, i nala�e se upotreba samo albanskog jezika, stanovnici Vrake na�eg porijekla slu�e se gotovo isklju�ivo srpsko-hrvatskim jezikom. Uprkos rigoroznim kaznenim mjerama, ve�ina njih se koristi svojim maternjim jezikom kad god imaju priliku za to. Na taj na�in se, pored ostalog, doprinosi razvijanju i ispoljavanju obostranih simpatija i solidarnost izme�u Crnogoraca i Muslimana, kao i osje�aja zajedni�kog porijekla i zavi�aja.

Maternji jezik kojim se oni slu�e dobro je o�uvan, iako u dosta arhai�nom obliku, ali zato u pismenom obliku veoma slabo, ili nikako, naro�ito kod mla�ih lica. U novije vrijeme slobodnije i masovnije prate na� radio i TV program, iako formalna zabrana jo� postoji, �to im dosta poma�e u odr�avanju pa i pro�irivanju znanja iz na�eg jezika.

Pored kori��enja jezika, kod starijih osoba se, jo� uvijek, iako sve rje�e, mogu primijetiti i djelovi crnogorske no�nje, pa i primjena nekih narodnih obi�aja prilikom veselja i �alosti. To su prakti�no jedina nacionalna obilje�ja koja, iako veoma reducirana, povremeno i ilegalno, jo� uvijek upra�njavaju Vra�ani na�eg porijekla, uprkos zabrana i rigoroznih kazni, i na taj na�in se posljednjim snagama odupiru asimilaciji i denacionalizaciji. Ovo su, pored ostalog, imali u vidu najve�i albanski organi vlasti prilikom dono�enja Dekreta o ukidanju religije 1966. godine. Ova mjera je posebno pogodila pravoslavno stanovni�tvo jugoslovenskog porijekla u Albaniji.

Cilj ove mjere je bio da se ukloni i ova posljednja prepreka na putu njihove asimilacije i stvori etni�ki �ista Albanija, a tako�e o�ivotvoriti i deviza: "Albanstvo je jedina religija svakog Albanaca", �to predstavlja osnovnu polugu albanske nacionalne politike.

Pitanje prosvjete i �kolstva je rije�eno tako �to za �itav region Vrake postoji samo jedna osnovna sedmogodi�nja �kola, locirana u Grilju, koju poha�a oko 450 u�enika. Nastavnici su uglavnom Albanci, ali se desi da u njoj u odre�enom periodu radi i po neki Vra�anin. Nastava je obavezna i izvodi se isklju�ivo na albanskom jeziku. Kod djece se ispoljila velika nezainteresovanost za �kolovanje, u prvom redu zbog toga �to niko od njih do polaska u �kolu, ne zna albanski jezik, pa prakti�no nastavu prati na tu�em, nematernjem jeziku. Smatra se da je to jedan od osnovnih uzroka �to je uspjeh u �koli slab i procenat "�kolovanih" Vra�ana veoma mali. Me�utim, u novije vrijeme je porastao broj onih koji poslije zavr�ene �etvorogodi�nje ili sedmogodi�nje �kole poha�aju srednje stru�ne, pa i vi�e i visoke �kole, �to je do skora bila rijetkost.

Kulturno-zabavni �ivot u Vraki je veoma slabo razvijen, jer mu se, u prvom redu zbog siroma�tine, ne poklanja skoro nikakva pa�nja. U Grilju je zgrada u kojoj je nekada bilo zabavi�te pretvorena u Dom kulture. Tu je smje�tena i biblioteka, u kojoj ima ne�to knjiga, prete�no djela E. Hod�e i beletristike - romana, raznih albanskih autora. U �itaonicu biblioteke svakodnevno pristi�e albanski dnevni list "Zeri i populit", u jednom primjerku, kojeg pla�a zadruga (kooperativa). Tu se nalaze i dvije �ahovske garniture i nekoliko kompleta domina. Jednom mjese�no o tro�ku zadruge u Grilj do�e pokretni bioskop, koji prikazuje filmove, prete�no albanske i uglavnom propagandnog karaktera. U Velikom Boricu je crkva preure�ena u kino-salu. U selu Grilj postoji i ambulanta, u kojoj radi jedan ljekar op�te prakse i tri medicinska tehni�ara.

Postojanje zadruge, odnosno kooperative, te na�in �ivota i rada u njoj, veoma je ekonomski osiroma�ilo Vra�ane. Kooperativa im je oduzela imovinu, zemlju i stoku, a koliko god se radi u kooperativi od zarade nije mogu�e obezbijediti ni najosnovnije potrebe za �ivot. Ustvari, ne mo�e se zaraditi vi�e od uobi�ajenog sledovanja hljeba, koji se dobija u naturi za ulo�eni rad. Tako, i pored dosta plodne zemlje i pogodne klime, Vra�ani �ive u krajnjoj bijedi i nema�tini.

Stanovnici Vrake imaju ne�to bolje odnose sa katolicima, sa kojima su u novije vrijeme po�eli sklapati i brakove. Ova pojava je izuzetak, jer se Vra�ani jo� uvijek pridr�avaju pravila da se �ene samo izme�u sebe. Oni smatraju da im je to u o�uvanju njihove nacionalne samobitnosti veoma mnogo pomoglo.

Svjesni �injenice da ih u Albaniji ne priznaju kao nacionalnu manjinu i da niko o njima ne brine niti ih uzima u za�titu, ve�ina ispitanih pripadnika na�ih naroda koji �ive u ovoj oblasti, kada govore o svom polo�aju i statusu, sa puno sarkazma izjavljuju da njihov tretman kod albanskih organa vlasti najvi�e zavisi od njih samih. Naime, ukoliko sebe smatraju Albancima, a to zna�i da se ne smatraju pripadnicima nacionalne manjine i time se u tom pogledu ne osje�aju obespravljenim, a uz to, ako su potpuno odani postoje�em (tamo�njem) sistemu i dru�tveno-politi�kom ure�enju i pridr�avaju se zakonskih i drugih normi i pravila pona�anja, kojima se reguli�u tamo�nji odnosi, fakti�ki je njihov tretman gotovo isti kao i ostalog dijela albanskog stanovni�tva. �ak se mo�e re�i, na osnovu ukupnih odnosa prema kategoriji naturalizovanih Albanaca, koji su se navodno odrekli svojih manjinskih osje�aja i prihvatili Status koji im je dr�ava odredila, da je prisutno odre�eno nastojanje albanskih vlasti da se oni ne osjete podre�enim u odnosu na ro�ene Albance. Uprkos ovakvih nastojanja, ipak se i prema ovoj kategoriji nealbanskog stanovni�tva primjenjuje odre�ena doza nepovjerenja i opreznosti, naro�ito kada je u pitanju ostvarivanje odre�enih prava i sl. Me�utim, oni koji ne prihvataju ovakav Status su potpuno obespravljeni i imaju tretman gra�ana drugog reda. Pored drugih mjera prema njima se �esto primjenjuje administrativna mjera naseljavanja i zaposlenja u udaljene krajeve zemlje (deportovanje), a po�to ne mo�e, zbog zabrane kretanja iz jednog kraja zemlje u drugi, da posje�uje svoju rodbinu i sunarodnike ova mjera za njih fakti�ki zna�i progonstvo. U ovakvoj situaciji se i ve�ina, naro�ito mladih, sposobnih i ambicioznih Vra�ana trude da po bilo koju cijenu izbjegnu ovakav tretman i pona�aju se tako da ni sa �im ne izazovu sumnju ili podozrenje organa vlasti, a to posti�u, prema sopstvenom priznanju, na na�in �to "dokazuju" da su ve�i Albanci od ro�enih Albanaca. Na ovakvo pona�anje ih tjera osje�aj zakona prirodnog odr�avanja, odnosno logika li�nog interesa i osiguranja golog �ivota i egzistencije. Kao rezultat takvih shvatanja i pona�anja u novije vrijeme ima sve vi�e Vra�ana koji su stekli odre�eno povjerenje organa vlasti a to zna�i da im je omogu�eno da zavr�e stru�ne �kole ili fakultete, da dobijaju adekvatna zaposlenja i da, prema svojim li�nim i stru�nim sposobnostima budu raspore�eni i na odre�ene odgovorne privredne i politi�ke, pa �ak i vojne i policijske polo�aje.

Sa ovakvom politikom prema jugoslovenskoj manjini se nastavlja i u Narodnoj Republici Albaniji. Do pravog politi�kog i nacionalnog genocida prema pripadnicima ovih manjina do�lo je od 1948. kada po�inje neprijateljska kampanja Kominforma protiv Jugoslavije, u �emu je Albanija prednja�ila i imala veoma aktivnu i zapa�enu ulogu. U okviru tih svojih neprijateljskih aktivnosti prema na�oj zemlji, posebno mjesto je zauzimao genocidni i krajnje nehuman odnos prema na�oj nacionalnoj manjini. Oni su progla�eni za neprijateljske i nepouzdane elemente, te su bili izlo�eni nemilosrdnom fizi�kom i politi�kom teroru, raseljavani i deportovani u logore, geta i sl. Posebno su potencirane, one mjere koje su imale za cilj njihovu �to br�u i uspje�niju asimilaciju. U cilju zatiranja imena i pomena o postojanju ovih pripadnika u �irokoj dugotrajnoj (kontinuiranoj) i dobro smi�ljenoj akciji propra�enoj rigoroznim mjerama represije i prinude, prije svega, dr�avnim dekretima im je zabranjeno, pod vidom ukidanja religije, isticanje bilo kakvih nacionalnih obilje�ja i upra�njavanja obi�aja koji bi podsje�ali na njihovo nacionalno porijeklo, ukinuta su slovenska prezimena, a nametnuta ona koja su u duhu albanskog jezika i mentaliteta, roditelji su obavezni da svojoj djeci daju "savremena revolucionarna, tj. albanska imena".

Autori | Jezik | Folklor | Istorija | Umetnost | Prevodi | O Albaniji | Bibliografija | Linkovi
Naslovna | Promena pisma | Novosti | Mapa | Kontakt