








 |
|
Projekat Rastko : Poljska
: Umetnost
Tri
poljska klasika
Prevod sa
poljskog i bele�ka
Zoran �eri�
Zbignjev Herbert
Veterani �etrdesetodnevnih potopa
upoznati sa provalama neba
koji su videli smrt planina
i izbavljenje mi�eva
sada sede na svojim pragovima
gledaju talasanje �ita
lepo kao opadanje voda
to je bila veoma sre�na pomisao
poveriti nadu pticama
otada je njihova vera mo�na
kao golubarnik
spa�eni iz plamte�ih ku�a
gde �ovek gori kao perce
zagledaju u unutra�njost lobanje
u besmisao svitka ru�i�aste anatomije
oni koji poznaju zna�aj tela
govore
da zaslu�uju vi�e nekretnina
zlo�inac ma�ka i astronom
lo�i i dobri
izravna�e plitke jame
na kraju mi s trunom duge pod kapcima
koji podi�emo pokretima gore i dole
prinose�i mu �rtvu
i spu�taju�i kapke
govorimo
i jedni i drugi imaju ruke
uronjene u vodu
uronjene u vatru
pomirene ni�tavnosti
ili milosr�e
a samo protiv nas su
crkveni o�evi pisali bro�ure
contra academicos
samo nas zadesi stra�na sudbina
plamena i lamenta
po�to primismo kr�enje zemlje
odvi�e hrabri bejasmo u neizvesnosti
Tadeu� Ru�evi�
Ne pla�i
ipak ga nisi volela
on je predmet
koji treba izneti iz ku�e
diskretno od�krinuti prozor
u mom crnom odelu
u la�i
bez vesala
napu�ta ovaj svet
otplovljava
otac
drveni kov�eg
zaglavio se me�u granje
zelenih venaca smreke
papirnih traka
otac je po�iveo
devedeset godina
umro je u februaru 1977
ne pla�i
ipak sam ga voleo
ispod stakla sli�ica
otac nosi zeleno drvo
krst i sekiru
kalja�e
za dubok sneg
na stolu le�e obojeni lan�i�i
zvezde an�eoske kose
neka mu zemlja laka bude
�eslav Milo�
U snovima vra�aju mi se godine provedene u domovini.
I tek tada znam koliko sam patio.
Na�i minuli �ivoti su sakriveni,
Ili zazidani, kao �to to rade p�ele,
Lepe�i voskom mesta koja su o�te�ena.
Ko bi uspeo da opstane �uvaju�i uspomene
Na sva poni�enja na�e uzvi�ene ambicije,
I blagog gledanja na bednika
Koji misli da ono �to je imalo kod ku�e, ima i ovde neke vrednosti?
Kad bih za mlade sastavljao svedo�anstvo,
Ne bih ni jednom re�ju pominjao uspeh.
Koji, naravno, biva, ali je gorak.
Bele�ke o pesmama i pesnicima
1. Zbignjev Herbert (1924-1998), iako ve� tri godine mrtav,
ne prestaje da iznena�uje svoje �itaoce. Poslednjih godina objavljeno je vi�e
rukopisa iz njegove zaostav�tine. Me�u njima je knjiga eseja Lavirint nad morem
[Var�ava-Pariz, 2000], nesvakida�nja pri�a o umetnosti i civilizaciji
Juga i Severa, od antike do na�ih dana. Kod nas su prevedene i objavljene
prethodne dve knjige ove, sada je o�igledno, esejisti�ko-putopisne trilogije:
Varvarin u vrtu i Mrtva priroda s �emom. Nedavno se pojavila knjiga
Kralj mrava [Krakov, 2001] kao i novo izdanje najpoznatije knjige stihova
Gospodin Kogito [Vroclav, 2001]. Pojavila su se i Herbertova pisma,
me�u njima i, osporavana, mada ne i kompromituju�a po pisca, intimna prepiska
indikativno naslovljena kao Pisma Muzi [Gdinja, 2000]. Ponovljena izdanja
Herbertovih knjiga pesama su uobi�ajena, kod razli�itih izdava�a, svake godine,
tako da, nema sumnje, pesnik je vi�e nego prisutan svojim pesmama i esejima,
a sve vi�e je i autorskih knjiga o njemu, odnosno zbornika sa studijama koje su
posve�ene njegovom delu.
Pesma koju smo odabrali prva je pesma u knjizi Hermes, pas
i zvezda, drugoj Herbertovoj zbirci, objavljenoj 1957. godine i nije do sada
prevo�ena na srpski jezik, mada je, iz istoimene zbirke, veliki broj pesama
preveo Petar Vuji�i�, na� najve�i prevodilac poljskih pesnika na srpski jezik,
a me�u njima je pesni�tvo Zbignjeva Herberta zauzimalo istaknuto mesto (videti
Vuji�i�eve prevode u knjigama: Za�to klasici, 1980; Gospodin Kogito,
1988. i Elegija o odlasku, 1990; kao i prevod poslednje za �ivota objavljene
pesni�ke knjige Z. Herberta, Epilog oluje, 1998, koji je neposredno po
njenom objavljivanju prevela i objavila kod nas Biserka Raj�i�). Isprovociran naslovom,
kao i �injenicom da zbog nekih razloga ta pesma nije kod nas ranije prevo�ena,
odlu�io sam se da je prevedem. Nedavne poplave u Poljskoj, kao i sve druge nalik
na veliki potop elementarne nepogode poslednjih godina u svetu, pa i kod nas,
u Srbiji, daju joj novu aktualnost i jo� jednom potvr�uju pretpostavku po kojoj
je poezija univerzalna metafora, ali, �esto i mnogo vi�e od toga.
2. Pesma �La�a� Tadeu�a Ru�evi�a (ro�en 1921) objavljena je
u knjizi Majka odlazi (prvo izdanje 1999. godine), knjizi koja je dobila
najve�e poljsko knji�evno priznanje, nagradu Nike za 2000. godinu. Ne samo zbog
toga, ve� i zbog izuzetne liri�nosti, dramati�nosti ove autobiografske knjige,
u kojoj se nalaze zapisi o majci, ali i o ocu, dnevnici, fotografije, pisma,
poezija � ova knjiga je imala vi�e izdanja, �to svedo�i o izuzetnoj �itanosti,
odnosno omiljenosti Ru�evi�a me�u poljskim �itaocima. Ovaj pesnik je izuzetno
cenjen i kao dramski pisac, a na poljskim scenama se sa uspehom igraju njegovi
komadi.
Prevo�en na srpski jezik jo� od 1955. godine, ovaj pesnik je,
zahvaljuju�i najpre Petru Vuji�i�u, a potom i Biserki Raj�i�, poznat i cenjen
i kod nas. Vuj�i� je objavio �etiri knjige prevoda Ru�evi�eve poezije: U sredi�tu
�ivota (1960), Nemir (1970), Traumatska pri�a (1987) i Reljef
(1993), a pro�le godine je Biserka Raj�i� objavila prevod jedne od poslednjih
Ru�evi�evih pesni�kih knjiga � Uvek fragment. U me�uvremenu je ovaj pesnik
obradovao svoje �itaoce ve� pomenutom knjigom Majka odlazi, odnosno
Profesorov no�i� (2001).
3. Po�etkom februara 2002. godine, objavljene su u dnevnim novinama
nove pesme �eslava Milo�a (1911), �Emigranti� i �Uprkos prirodi�, koje najavljuju
izlazak iz �tampe njegove nove pesni�ke knjige, Drugi prostor, kod krakovskog
izdava�a �Znak�, koji je nedavno po�eo da objavljuje i sabrana dela ovog, sad
ve� mo�emo re�i, ne samo velikog savremenog pesnika, ve� i poljskog klasika.
�injenica da se posle 50 godina emigracije, vratio u domovinu, da svoje poslednje
dane pro�ivi u Krakovu, obele�ila je i ovu pesmu gorkim iskustvom koje iznad
svega govori o nepovratno izgubljenim godinama, negde u svetu, daleko od rodne
ku�e. Bez obzira na svetsku slavu koju je pesnik poslednjih dvadesetak godina
stekao (po dobijanju Nobelove nagrade, 1980. godine), povratak u zavi�aj maternjeg
jezika bio je i ostao najve�i smisao i cilj izgnanika poput Milo�a.
Zahvaljuju�i prevodiocu Petru Vuji�i�u, poezija �eslava Milo�a
je na srpskim �itaocima dostupna ve� �etiri decenije: od antologije iz 1964.
godine, preko knjiga Gde sunce izlazi i gde zalazi (1981), Spasenje
(1982), Himna o perli (1985), do velikog izbora Poezija (1988)
i zbirke Hronike. Vuj�i� je prevodio tako�e i njegovu prozu i eseje, a
sa tom praksom je nastavila Ljubica Rosi�, prevode�i, me�u ostalim, eseje U
potrazi za otad�binom (1998) i, nedavno, Milo�evu prepisku.
Autori | Jezik | Folklor | Istorija | Umetnost | O Poljskoj | Prevodi | Bibliografija
Naslovna | Promena pisma | Novosti | Mapa | Kontakt |
|