Velibor V. Džomić: Golgota Mitropolita Crnogorsko-primorskog Joanikija

Poslanice, besjede, raspisi, tekstovi i dokumenti - godina 1944.

Poslanice, besjede, raspisi, tekstovi i dokumenti - godina 1944.

Božićna poslanica 1944.

Joanikije, po milosti Božjoj, pravoslavni Mitropolit crnogorsko-primorski prečasnom sveštenstvu, prepodobnom monaštvu i milom narodu slavne, Bogom spasavane Mitropolije Crnogorsko-Primorske blagoslov od Gospoda, a od smjernosti svoje poljubac u Duhu i srdačni božićni pozdrav:

HRISTOS SE RODI!

"U to vrijeme, pak, iziđe zapovijest od ćesara Avgusta da se popiše sav svijet. Ovo je bio prvi prijepis za vladanja Kirinova Sirijom. I pođoše svi da se prepišu svaki u svoj grad. Tada pođe i Josif iz Galileje iz grada Nazareta u Judeju u grad Davidov koji se zvaše Vitlejem, jer on bijaše iz doma i plemena Davidova. Da se prepiše s Marijom isprošenom za njega ženom, koja bješe trudna. I kad ovamo bijahu, dođe vrijeme da ona rodi. I rodi sina svojega prvenca, i povi ga, i metnu ga u jasle, jer im ne bijaše mjesta u gostionici. I bijahu pastiri u onome kraju koji čuvahu noćnu stražu kod svojega stada. I, gle, anđeo Gospodnji stade među njima, i slava Gospodnja obasja ih, i uplašiše se vrlo. I reče im anđeo: ne bojte se, jer gle, javljam vam veliku radost koja će biti svemu narodu. Jer vam se danas rodi Spas, koji je Hristos Gospod u gradu Davidovu. I eto vam znaka: naći ćete dijete povito gdje leži u jaslama. I u jedanput postade s anđelom mnoštvo vojnika nebeskijeh koji hvaljahu Boga govoreći: "Slava na visini Bogu i na zemlji mir, među ljudima dobra volja" (Lk. 2, 1-14).

Draga braćo i sestre, ovako nam sv. jevanđelist Luka opisuje rođenje Spasitelja svijeta Gospoda Isusa Hrista. Otkada su se Srbi časnim krstom prekrstili, oni su kroz vjekove i u dobru i u zlu, i u slobodi i u ropstvu radosno dočekivali i proslavljali ovaj veliki hrišćanski praznik. S praznovanjem Božića Srbi su osnovali mnoge lijepe božićne običaje, koje su uvijek sa pobožnošću održavali i u rodnom kraju i u tuđini. Kako se Božić proslavljao kod nas u Crnoj Gori, divno vam je opisao veliki pjesnik Vladika Njegoš u Gorskome Vijencu. Kao što je dobro poznato, on je taj opis počeo ovim stihovima:

" Nema dana bez očnoga vida,
niti prave slave bez Božića! "

Tako je bilo nekada. Ali ima već više godina da su komunisti srpskom narodu počeli mutiti božićnu radost. Prošla su dva decenija kako agitatori komunizma revnosno obilaze sve krajeve gdje naš narod živi, i usmeno i pismeno uče ga da ostavi svoje stare ideale i uzme nove. Oni neprestano ponavljaju: staro treba srušiti, a novo zidati. Mjesto idealizma-materijalizam; mjesto carstva nebeskoga-carstvo zemaljsko, mjesto Isusa Hrista - Karl Marks. Pa pošto je takva višegodišnja satanska sjetva rodila gorke plodove i donijela takve nesreće srpskome narodu da je čak i samo njegovo postojanje dovedeno u pitanje, kao arhijerej Srpske Crkve smatram svojom svetom dužnošću da spasim što se dade spasiti: da obavijestim neobaviještene, da poučim neuke, da ispravim i na pravi put izvedem zabludjele i prevarene.

U tu svrhu, ukratko, koliko je moguće u jednoj arhipastirskoj poslanici, govoriću vam o duhovnom ocu bezbožnog komunizma Karlu Marksu i Gospodu Isusu Hristu.

Jevrejin Karl Marks živio je od 1818-1883. godine. U šestoj godini života pokrstio se je. Uskoro po završenim univerzitetskim studijama iz rodne Nemačke prešao je u Pariz, gdje je živio nekoliko godina. Protjeran iz Francuske otišao je u Belgiju, a iz ove u Englesku. Kada je 1848. god. u Parizu proglašena republika, Vlada je pozvala Marksa da dođe u Pariz. Došao je, ali se u Parizu zadržao svega mjesec dana. Otišao je u Njemačku, zatim u Austriju, ali se u objema zadržao vrlo kratko vrijeme. Vratio se u London, gdje je kao emigrant živio do smrti.

Da bi se razumjela Marksova nauka treba voditi računa o političkom i ekonomskom stanju u Evropi njegovog vremena i o filozofskim idejama koje su tada vladale. Tada je feudalizam bio srušen u mnogim državama, a Hegelova filozofija je moćno vladala duhovima. Buržoazija je osvajala sve više zemljišta. Širila se sloboda u politici, a materijalizam u filozofiji. Robert Oven, Sen Simon, Šarl Furije, Vilhelm, Vajtling i drugi propovijedali su drukčije socijalno uređenje sa opštom imovnom jednakošću. Na mladoga Karla Marksa imali su jakog uticaja svi ti pisci, ali je on bio pod daleko jačim uticajem Hegelove filozofije. Znatan uticaj na Marksa imali su i pisci Štraus, Fojerbah, Prudon, Luj Blan, Devamije i drugi.

Još vrlo mlad Marks je dao izraza svome materijalističkome mišljenju. Godine 1843. napisao je riječi, koje su komunisti toliko iskoristili: "Religija je uzdah pritisnutog stvorenja, osjećanja jednoga svijeta bez srca, opijum naroda". Zatim je napisao jednu studiju o jevrejskom pitanju. On je već tada bio ideolog proleterijata i hrabri branilac radnika. On je shvatio socijalizam kao plod istorijske evolucije, koja se ima ostvariti pomoću pokreta radničke klase. Ali Marks je osjećao da ne poznaje dovoljno ekonomiju, industriju i život radnika u velikim gradovima i marljivo se trudio da sve to što bolje upozna. U naučnom radu služio se poznatim pravilima dijalektike: teza, antiteza i sinteza. To su: buržoazija, proleterijat i novo socijalističko društvo. Po mišljenju Marksa radnička klasa može ostvariti svoje ideale samo ako se organizuje za borbu. Na kongresu u Londonu 1847. godine povjereno je Marksu i Engelsu da izrade KOMUNISTIČKI MANIFEST. Zajednički su ga izradili. To je knjižica puna oštrih rečenica, koja je izražavala revolucionarne misli i želje toga vremena i koja je za punih osam decenija ostala katihizis nove proleterske religije.

Marks je napisao knjige: O KLASNIM BORBAMA U FRANCUSKOJ, OSAMNAESTI BRIMER LUJA BONAPARTE I KRITIKA POLITIČKE EKONOMIJE. Ali Marksovo životno djelo jeste KAPITAL. Na ovome djelu je marljivo godinama radio. Sastoji se iz tri knjige, od kojih je prava štampana 1867. godine, a druge dvije Marks nije stigao da ih za života štampa, one su objavljene poslije njegove smrti. U naučnim krugovima dobro su poznate ideje toga čuvenoga djela. Najvažnija je prva knjiga. U njoj se govori o espapu, radnoj snazi, ekonomskoj ulozi proletera, mašinama, višku vrednosti, kapitalističkoj proizvodnji, akumulaciji kapitala i dr.

Kakav je bio Karl Marks kao čovjek i kakvo je njegovo životno djelo? Bio je razdražljiv, zajedljiv, ljut. Raskrstio je sa svima prijateljima i istomišljenicima. Naročito se svađao sa Bakunjinom i Laslom. Protiv Bakunjina napisao je jedan ružan pamflet pun neistina i falsifikata. Jedino je do smrti sačuvao prijateljstvo Engelsovo, koji mu je bio dobrotvor. Zbog svoga političkoga rada cio život sa svojom porodicom proveo je u oskudici i bijedi. Karl Marks mnogo puta gladan stalno je mislio o hljebu u izobilju i teorisao kako bi svi ljudi bili siti. Nije umio da raspolaže ni s najmanjom sumom novaca, i sastavio je najdublju teoriju novca. Priznati je ideolog radničke klase i jedan od osnivača prve Radničke internacionale. Marks je naučnik. Seljake je smatrao varvarima, i oni u ogromnoj svojoj većini neće nikada primiti njegovu nauku. Ali veliki dio radničke klase gleda u njemu svoga proroka.

Sasvim prirodno, draga braćo i sestre, vi daleko bolje poznajete život i rad osnivača naše svete vjere Gospoda Isusa Hrista, stoga je dovoljno da vam iz Njegove nauke istaknem samo najvažnija mjesta, i u najkraćim potezima opišem ono što su o Njemu napisali samo nekolicina znamenitih ljudi.

Blagi Učitelj iz Nazareta galilejskoga je rekao: "Ljubi Gospoda Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svom misli svojom. Ovo je prva i najveća zapovijest. A druga je kao i ova: ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe. O ovima dvjema zapovijestima visi sav zakon i proroci" (Mt. 32, 37-40). Jednom prilikom rekao je Gospod svojim apostolima: "Novu vam zapovijest dajem da ljubite jedan drugoga, kao što ja vas ljubih, da se i vi ljubite među sobom" (Jn. 13, 34). U drugoj prilici rekao im je: "Čuli ste da je kazano: ljubi bližnjega svojega, a mrzi neprijatelja svojega. A ja vam kažem ljubite neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu, činite dobro onima koji vas mrze, i molite se Bogu za one koji vas gone, da budete sinovi Oca svojega, koji je na nebesima, jer on zapovijeda svojemu suncu da obasjava i zle i dobre i daje dažd i pravednima i nepravednima". (Mt. 5, 43-45).

Jednoga dana pope se Isus Hristos na jedan brežuljak i s njega mnogome narodu, koji bješe pod brežuljkom, održa čuvenu propovijed o blaženstvima:

"Blago siromašnima duhom, jer je njihovo carstvo nebesko: blago onima koji plaču, jer će se utješiti, blago krotkima, jer će naslijediti zemlju, blago gladnima i žednima pravde, jer će se nasititi; blago milostivima, jer će biti pomilovani, blago onima koji su čistoga srca, jer će Boga vidjeti; blago onima koji mir grade, jer će se sinovi Božji nazvati; blago prognanima pravde radi, jer je njihovo carstvo nebesko; blago vama ako vas uzasramote i usprogone i reku na vas svakojake rđave riječi lažući, mene radi. Radujte se i veselite, jer je velika plata vaša na nebesima, jer su tako progonili proroke prije vas" (Mt. 5, 3-12).

O Isusu Hristu ovo je napisao genijalni Gete: "Hristos je mislio o jedinom Bogu, kome je pripisivao sva ona svojstva, koja je on, Hristos, u sebi samome kao savršenstva osjećao. Bog je postao biće njegove sopstvene divne unutrašnjosti, punog dobrote i ljubavi, kao što je on sam, i sposobnog da mu se ljudi sa puno povjerenja predaju i da ovu ideju kao najslađu vezu ka gore (nebu) u sebe prime". Čuveni pisac Žan Žak Ruso u svome "Emilu" o Isusu Hristu piše: "Je li moguće da je onaj o kome Jevanđelje govori samo, čovjek? ... Kakva blagost, kakva čistota u njegovim naravima! Kakva dirljiva draž u njegovim poukama! Kakva uzvišenost u njegovim načelima! Kakva duboka mudrost u Njegovim govorima. "

Filozof Herder ovo je napisao o Učitelju iz Nazareta: "Sa strahopoštovanjem sagibam se pred Tvojom plemenitom prilikom. Ti, glavo, i osnivaču jednog carstva s tako velikim zadacima, s tako trajnim obimom, s tako prostim, životvornim principima i s tako djejstviteljnim potsticajima, da i sfera samog ovog života na zemlji izgleda i suviše tijesna."

Poznati naučnik Leopold Ranke ovo je napisao: "I sa stanovišta našeg svjetovnog posmatranja mi smijemo reći: nevinije, silnije, uzvišenije, svjetije nije ništa na zemlji bilo, nego što su Hristov život, njegovo stradanje i njegova smrt. U svakoj od njegovih izreka vije čisti dah Božji; to su riječi, kako reče apostol Petar, "riječi vječnoga života." Ljudski rod nije imao nijednu pojavu, koja bi se sa ovom pojavom - pojavom Isusa Hrista ma i iz daleka mogla mjeriti i uporediti. "Čak i čuveni naučnik Renan ovo je napisao: "Makar šta neočekivano da nam donese budućnost, Isus nikada neće biti prevaziđen. Počivaj mirno u Svojoj slavi, plemeniti Vođo! Tvoje je djelo završeno, Tvoja božanstvenost utvrđena! Beskrajno više živ, beskrajno više ljubljen poslije Tvoje smrti nego u danima Tvoga života na zemlji, Ti ćeš ostati kamen temeljac čovječanstva za uvijek; i ono što bi moglo izbrisati Tvoje ime iz ovoga svijeta ravno bi bilo potresu njegovom u svim njegovim temeljima. Ljudi neće više razlikovati između Tebe i Boga".

Ljubazni moji! Povodom velikog praznika Rođenja Hristovog i u ovim teškim prilikama u kojima se muči svo čovječanstvo u najkraćim potezima opisao sam vam Marksa i Gospoda Hrista. U nauci je dobro poznato, da je Marksova teorija oborena najnovijim naprecima u fizici, hemiji, tehnici, mehanici, ekonomiji i drugim naukama. A kakve je praktične rezultate dao Marksizam, koji je vodio u bezbožni komunizam, boljševizam i partizanstvo to i suviše dobro osjećamo. Kakve je divne rezultate dala Hristova nauka, i koliko je dobra učinilo hrišćanstvo čovječanstvu za dvije hiljade godina to svjedoči istorija i opšta kultura.

Dva su, dakle, puta put Marksov i put Hristov. Radi spasenja vremenoga i vječnoga svoga ličnoga, svoga naroda i svega čovječanstva pođimo za Hristom, a ne za Marksom. U to ime i sa takvom željom čestitam vam svima veliki praznik Roždestva Hristovog sa:

Mir vam Božji!
Hristos se rodi!

Vaš smireni molitvenik u Boga
MITROPOLIT CRNOGORSKO-PRIMORSKI
Joanikije

(Božićna poslanica Mitropolita za 1944. godinu)

Prošli smo kroz pakao!

SRPSKA PRAVOSLAVNA PAROHIJA
NIKŠIĆKA

PRAVOSLAVNOJ MITROPOLIJI
Cetinje

Dana 1. decembra 1943. godine, pošao sam u 6, 30 časova izjutra njemačkom kolonom (drugog auta nije bilo), koja se sastojala iz jednog kamiona i prikolice. U koloni iz Cetinja i Rijeke krenulo je oko 30 osoba. Na putu za Podgoricu kod Krnjičke Kamenice jedan nacionalista pokušao je da izvijesti da prijeti opasnost i da se pred kolonom nalazi partizanska vojska zasjeda. Šofer (njemac) nije htio da ustavi. Čim smo prošli kroz selo Gornje Kokote, koje je bilo zaposjednuto partizanskom vojskom, zapucale su na nas partizanske puške sa svih strana. Partizanske jedinice držale su: obadvije Kokotske Glavice, selo Kokote (Gornje), selo Šteke i između ova dva sela još tri brda Pardus, Babin Gradac i Ćusku, kao i obje strane kolskog puta. Šofer je kroz kuršume vozio munjevitom brzinom sve dok je ubijen i dok su isprobijate gume od auta u koji je udarilo bezbroj metaka, a potom smo mi iz zaustavljenog automobila kroz puščana zrna počeli iskakati. Pucanje je nastalo još žešće i trajalo je svega oko 20 minuta. Dok smo u automobilu bili ranjene su pet osoba a kasnije su poginuli i izranjavani ostali, ukupno svih mrtvih i ranjenih 19 osoba Njemaca, talijana i civila. Nas zdrave i ranjenike (lakše) su pohvatali i odveli na brdo Ćusku, gdje su od nas oduzeli sva dokumenta: akta, privatna pisma, pribelješke i novac, kao i ostalu robu i stvari.

Prilikom pretresa nastala je manja borba između partizana i nacionalista, koji su partizane napali sa brda: Velje Strane i Kanje. Nekim pukim slučajem mi smo izbjegli. Sva zaplijenjena dokumenta i novac ostala su u partizanske ruke, a među ovima i sva akta, novac i privatna pisma, što je potpisati nosio iz Mitropolije, Crkvenog suda i privatnih lica. Od mene lično zaplijenjeno je 1500 lira, koje je Gospodin Mitropolit Joanikije bio uputio za svešteničke porodice kao pomoć i 1300 lira moga novca među kojim i 150 lira privatno upućenog novca kao i moje stvari koje sam nosio.

O prednjem se izveštavate, s molbom radi znanja i obnove akata naredaba koje su upućene po potpisatom, te potrebnog uputstva po prednjem.

Paroh drugi nikšićki,
sveštenik Bogdan Burić

(Izvještaj sveštenika Bogdana Burića iz Nikšića Mitropolitu dostavljen preko Arhijerejskog namjesnika nikšićkog br. 395/11. 12. 1943. - M. br. 50/13. 01. 1944. g.)

Služeni su parastosi novim srpskim sveštenomučenicima

PRAVOSLAVNI MITROPOLIT
CRNOGORSKO-PRIMORSKI

SVETOM SINODU SRPSKE CRKVE -
BEOGRAD

Po privatnim vijestima, dozvao sam da su od aprila 1941. godine do sada umrli slijedeći arhijereji Srpske Crkve.

- mitropolit dabrobosanski Petar
- episkop banjalučki Platon
- episkop zahumsko-hercegovački Nikolaj i
- vikarni episkop Valerijan (Pribićević).

Svima njima u ovdašnjoj manastirskoj crkvi služeni su parastosi.

U tu svrhu, molim Sveti Sinod da me obavijesti, ako je u pomenutom vremenu umro još neki arhijerej Srpske Crkve.

Svetom Arhijerejskom Sinodu odani
PRAVOSLAVNI MITROPOLIT
CRNOGORSKO-PRIMORSKI
Joanikije

(Dopis Mitropolita Svetom Arhijerejskom Sinodu SPC M. br. 131/31. 01. 1944. g.)

Nema prinadležnosti komunistima

PRAVOSLAVNI MITROPOLIT
CRNOGORSKO-PRIMORSKI

ARHIJEREJSKIM NAMJESNIŠTVIMA,
SVIMA U EPARHIJI

Narodna uprava Crne Gore - Resor za pravdu i vjere pod br. 59/44 dostavlja raspis sledeće sadržine:

"Resor za Finansije aktom 3 broj 146 od 10. 1. 1944. godine dostavio je sledeće:

Sreski načelnik iz Podgorice svojim aktom 4548 od 18. 12. 1943. godine dostavlja:

1) Ovom načelstvu stižu mnoge usmene dostave, da jedan veliki broj službenika po selima a naročito penzioneri, primaju prinadležnosti na kasi ovdašnje Poreske uprave, i ako se oni nalaze u šumi u redovima partizana.

2) Prinadležnosti primaju na taj način, što su od ranije opunomoćili izvjesne svoje prijatelje ili nekog člana porodice, i da ta lica u mjesto njih primaju njihove prinadležnosti, ili se pak uvuku neopaženo u varoši te prime prinadležnosti i ponovo se vraćaju u šumu.

3) Da se to u buduće ne bi desilo, bilo bi potrebno izdjejstvovati odluku resornog šefa za finansije, da se prinadležnosti i penzije isplaćuju samo lično licima ovlašćenim za to, i da svako pismeno punomoćje o prijemu prinadležnosti i penzija nema važnosti. A pored toga i da sva ta lica koja žive po selima podnesu uvjerenje od nadležnosti opštinskih uprava o njihovoj nacionalnoj ispravnosti, koja moraju biti ovjerena bilo od nadležnih komandanata bataljona, bilo od komandanata žandarmerijskog bataljona mjesta gdje se isplata vrši.

Jedino na taj način stalo bi se na put ovom zlu, da partizani i njihovi simpatizeri i jataci ne primaju prinadležnosti a svim silama zade protivu interesa naroda i vlasti koja ih isplaćuje.

Smatrajući prednji predlog opravdan i umjesan, to se dostavlja ; molbom da se po istom postupi.

Dostavlja se prednje s preporukom da sa sadržinom istog upoznate svoje područne ustanove."

Prednji raspis vam se dostavlja da po istome striktno postupate prilikom isplate prinadležnosti.

PRAVOSLAVNI MITROPOLIT
CRNOGORSKO-PRIMORSKI
Joanikije

(Okružnica Mitropolita svim Arhijerejskim namjesništvima u Mitropoliji, M. br. 65. A. 1944 - 44/17. 01. 1944. g.)

Sedamnaest sveštenika ubijeno, teško i preteško...

PRAVOSLAVNI MITROPOLIT
CRNOGORSKO-PRIMORSKI

SVETOM ARHIJEREJSKOM SINODU-
BEOGRAD

U nekoliko povremenih izvještaja obavijestio sam tu Visoku duhovnu vlast o crkvenim prilikama u ovom kraju. Neće biti suvišan ni ovaj kratki pregled.

Komunizam je ovamo nanio velika zla našem narodu. Ljute rane na našem nacionalnom organizmu jednako krvare. Ubistva, pustoši, paljevine i strašne mjere trpio je naš nacionalni svijet. Crkva je žestoko stradala. Sedamnaest braće naše sveštenika ubijeno je. Crkve, molitveni domovi, poharani, mnogi manastiri porušeni i popaljeni. Sveštenici su bili prisiljeni da bježe ispred očigledne opasnosti i da se sklanjaju u gradove, dok se malo provedri i oni vrate svojoj pastvi. Teško i preteško! Ipak, kao što su se prilike kod nas poboljšale bile od marta 1942. pa do maja 1943. nadamo se u Boga da će se opet situacija poboljšati.

Bogoljubivo sveštenstvo naše, koje se s malim izuzecima pokazalo na visini i nije palo u iskušenja, pastirstvovalo je sa puno ljubavi prema svetom pozivu i narodu svome, ne prezajući ni od čega, zalažući i život svoj. Oskudica je velika u sveštenicima, jer danas imamo nezastupljenih 21 parohijsko mjesto. Svršeni bogoslovi mukom se javljaju za rukopoloženja, dave ih valjda i zabrinjavaju ratne prilike. Trideset osam sveštenika izbjeglica uposlili smo i uhljebili. Ja sam činio česte kanonske posjete po eparhiji u cilju podizanja i jačanja svetosavskog duha, nastojeći da kad god nam je situacija dozvoljavala budemo među pastvom.

Svetom Arhijerejskom Sinodu odani
PRAVOSLAVNI MITROPOLIT
CRNOGORSKO-PRIMORSKI
Joanikije

(Izvještaj Mitropolita Svetom Arhijerejskom Sinodu SPC I. br. 138/01. 01. 1944. g.)

Teško zemlji kuda vojska prođe

PRAVOSLAVNI MITROPOLIT
CRNOGORSKO-PRIMORSKI

SVETOM ARHIJEREJSKOM SINODU -
BEOGRAD

U vezi ranijih izvještaja o stanju u ovoj eparhiji, čast nam je ovom prilikom dostaviti sljedeće:

Poznata narodna izreka "Teško zemlji kuda vojska prođe" došla je do punog izražaja u Crnoj Gori, jer je ona od mjeseca jula 1941. g. poprište vojnih okršaja. Borbe su međusobno vodili i danas još vode: komunističko-partizanska organizacija, nacionalisti i okupator. Žestinu njihove međusobne borbe svjedoče: jame, zatvoreni domovi, paljevine, ruševine, drske otimačine i sistematske pljačke. Ova dugotrajnija borba djelovala je, što je i prirodno, negativno i na najplemenitija čovječja srca, te je vandalizam postao obična pojava i on danas, na žalost ne para oči niti potresa srca kod posmatrača. Malo se čuje uzdisaja pri posmatranju srušenih krovova, zapaljenih škola, crkava i manastira. Svuda krv u tolikoj mjeri da pred tim blijede ove materijalne štete.

Ove strahote nijesu mimoišle ni naše manastire, a oštrina mača nije pošteđela ni duhovna manastirska lica. To je najbolji dokaz koliko je čovjek podivljao i kolika je njegova sadašnja krvožednost. Ovo nam je u isto vrijeme i velika bojazan, da će se i dalje nemilosrdno prolijevati srpska krv, jer još nema ni znaka za moralni popravak društva kao čovjekovo brenziranje u današnjim strahotama. Ovo najviše ledi srca onih, koji su danas na odgovornim mjestima, a ne mogu ništa pomoći.

Po dužnosti podnosimo ovaj izvještaj, ali svako detaljisanje momenata i pojava iz ovamošnjeg stanja daleko bi nas povelo. Zato ćemo, kao ilustraciju ovoga žalosnoga stanja, za ovaj put iznijeti sljedeće:

1) Na teritoriji ove eparhije porušeni su i zapaljeni manastiri: Reževišć, Gradište, Ždrebaonik, Župa i Bijela.

2) Skoro su svi ostali manastiri oštećeni, a naročito materijalno opustošeni, jer se većina njih nalazi u rukama komunističke organizacije.

3) Sveštenomonasi su dijelom ubijeni, mnogi bjekstvom izbjegli smrt i time pod višom silom napustili manastire; a ima, nažalost, i takvih, koji se nalaze u službi komunista.

Od detaljisanja uzdržavamo se iz toga, što nemamo veze sa unutrašnošću eparhije evo već nekoliko mjeseca, jer je sav saobraćaj Cetinja sveden na nekoliko varoši.

Čast nam je prednje saopštiti s molbom na znanje.

Svetom Sinodu odani
PRAVOSLAVNI MITROPOLIT
CRNOGORSKO-PRIMORSKI
Joanikije

(Izvještaj Mitropolita Svetom Arhijerejskom Sinodu SPC M. br. 141/02. 02. 1944. g.)

Proslava nedjelje pravoslavlja

PRAVOSLAVNI MITROPOLIT
CRNOGORSKO-PRIMORSKI

ARHIJEREJSKIM NAMJESNIŠTVIMA -
SVIMA

Preporučujemo bogoljubivom sveštenstvu našem da se i ove godine NEDJELjA PRAVOSLAVLjA proslavi što svečanije. Što je više duševnih nevolja utoliko je življa potreba da se pravoslavna ideja što snažnije manifestuje. Stoga očekujemo da će drago nam sveštenstvo u saradnji sa dobrim sinovima i kćerima Svete naše Crkve učiniti sve što je u njihovoj moći, da ova duhovna manifestacija što impozantnije uspije.

Od 5. marta dijeli nas kratko vrijeme, pa najtoplije preporučujemo da se poduzme brza akcija za izvođenje ove svečanosti.

O proslavi parohijski sveštenici će nam dostaviti izvještaje.

Uostalom, pridržavati se uputstava koja smo dali u našoj okružnici br. 805. od 3. marta prošle godine.

PRAVOSLAVNI MITROPOLIT
CRNOGORSKO-PRIMORSKI
Joanikije

(Okružnica Mitropolita svim Arhijerejskim namjesništvima u Mitropoliji M. br. 297/22. 02. 1944. g.)

Oslobodite uhapšenog sveštenika

PRAVOSLAVNI MITROPOLIT
CRNOGORSKO-PRIMORSKI

ČLANU NARODNE UPRAVE
RESORA PRAVDE
GOSPODINU SAVU RADONjIĆU
Cetinje

Komanda žandarmerije iz Bara pod 267 dostavlja brzojavnim putem slijedeće: "Pop Nikola Ražnatović uhapšen u Ulcinju od arbanaških vlasti i vezan sproveden za Skadar. "

Sveštenik Ražnatović je stalni paroh u Ulcinju od prije nekoliko godina. Poznat je kao vrlo ispravan i nacionalno besprekoran.

Ovim Vam se obraćamo, GOSPODINE ČLANE, da izvolite preduzeti hitne mjere na način, koji nađete da je najcelishodniji i najbrižniji da se, ovaj sveštenik zaštiti samovolje vlasti i da se njegova eventualna krivica ispita i objektivno prosudi.

Primite, Gospodine Člane, uvjerenje o mom dubokom poštovanju.

PRAVOSLAVNI MITROPOLIT
CRNOGORSKO-PRIMORSKI
Joanikije

(Dopis Mitropolita članu Narodne uprave - resoru pravde - g. Savu Radonjiću u Cetinju M. br. 336/01. 03. 1944. g.)

Pomozimo stare sveštenike

PRAVOSLAVNI MITROPOLIT
CRNOGORSKO-PRIMORSKI

NARODNOJ UPRAVI CRNE GORE
RESOR PRAVDE
Cetinje

Odlukom Patrijaršijskog Upravnog odbora br. 78980/zap. 168 od 30. oktobra 1942. godine priznat je privremeni dodatak na službu platežnicima Srpske Pravoslavne Crkve pa i penzionerima.

Penzionerima koji se plaćaju iz penzionog fonda Srp. prav. crkve po Uredbi o paroh. sveštenstvu ovaj dodatak po citiranoj odluci iznosi mjesečno: ličnim po 1000 dinara, a porodičnim po 800 dinara.

Kako ovi penzioneri žive očajno, jer je njihova penzija, kao što je poznato, faktično mizerna, molimo da se ovaj dodatak prizna crkvenim penzionerima, kojima je penzija regulisana po Uredbi o parohijskom sveštenstvu i to:

ličnim:
svešteniku Novaku Radonjiću i protojereju Jovanu Radonjiću,

porodicama poč. sveštenika:
Vojislava Radovića,
Vasa Popovića,
Rista Jaramaza,
Pavića Kekovića,
Petra Vujovića,
Velimira Popovića,
Marinka Vujinovića,
Sava Pejovića,
Bogića Jovićevića,
Nova Delića,
Jakše Miloševića,
Đorđija Krcunovića,
Milana Vukojičića,
Krsta Markovića i drugih ukoliko ih bude, i da se ovaj dodatak priznaje po rešenjima koja se budu ubuduće donosila po Uredbi o paroh. sveštenstvu.

Dostavljamo odnosnu odluku u prilogu akta 1.

Prilog: 1.

PRAVOSLAVNI MITROPOLIT
CRNOGORSKO-PRIMORSKI
Joanikije

(Dopis Mitropolita Narodnoj upravi Crne Gore - Resoru pravde u Cetinju M. br. 465/23. 03. 1944. g.)

Skromni i smireni dajbabski starac

Juče se navršilo ravno tri godine, braćo i sestre, od dana, kada je završio svoj ovozemaljski život arhimandrit o. Simeon Popović, starješina manastira Dajbabe kod Podgorice. Ko i približno zna visoku vrijednost o. Simeona biće mu jasno, zašto je Mitropolija pripremila ovaj parastos.

I pored svega toga, što je sveto bogosluženje dosta dugo trajalo, a mnogi su došli i prije početka svete liturgije, ipak ću, braćo moja, reći nekoliko riječi o mnogozaslužnom arhimandritu o. Simeonu Popoviću. Njegov ovozemaljski život bi se sastojao u ovom:

Rođen je na Cetinju 1855. g. gdje je svršio i osnovnu školu. Zatim je pošao u Rusiju, gdje je u sveto Kijevo, kako to Njegoš u "Gorskom vijencu" govori, završio bogoslovsku seminariju i Duhovnu akademiju 1885. godine. Poslije dvije godine dana primio je monaški čin, gdje je u Kijevsko-pečerskoj lavri rukopoložen u čin jerođakona, a odmah iza toga u čin jeromonaha, od ondašnjeg rektora Kijevske duhovne akademije čuvenog episkopa Silvestra, od onog Silvestra, koji je bio jedan od najučenijih i najpoznatijih ruskih arhijereja. Odmah poslije primanja svešteničkog čina o. Simeon, kao veliki rodoljub, došao je da posluži svojoj mnogo voljenoj Otadžbini Crnoj Gori.

Braćo i sestre, u životu pokojnog arhimandrita Simeona Popovića, pored ostalih vrlina i osobina, vidimo i dva, kod drugih rijetka simvola. To su: simvol učenosti i simvol svetosti. Simvol učenosti vidimo, što je on bio rukopoložen, ni od koga manje, nego od jednog učenog i javnosti dobro poznatog episkopa Silvestra, koji je, pored ostalog, napisao i to u nekoliko knjiga, dogmatsko bogoslovlje. Episkop Silvestar, bio je onda magistar bogoslovlja, što je u ono vrijeme, u Rusiji bilo vrlo teško dobiti. Vidjeći u mladom Simeonu jedan veliki intelektualni talenat, imao je želju, da ga sam lično rukopoloži u čin sveštenika, što je i učinio. To je jedan, dok drugi simvol, simvol svetosti, vidimo u tome što je episkop Silvestar, našao za mudro da mladoga Simeona zamonaši, nigdje drugdje, već u jednoj Kijevsko-pečarskoj lavri, kao jednoj od najvećih ondašnjih ruskih svetinja. Po ovome se ogleda, draga braćo i sestre, da se arhimandrit Simeon Popović još od mladosti svoje odlikovao svetošću života svoga.

Draga braćo, još u početku naglasio sam da je mladi Simeon, odmah poslije završenog školovanja i primanja svešteničkog čina došao da koristi dragoj Otadžbini Crnoj Gori. Čim je ovamo došao, bio je postavljen za upravitelja manastira Vranjine. Na ovom je položaju, ostao pune dvije godine dana, kada je premješten za sabrata manastira ostroga. Tu u Ostrogu, ostao je o. Simeon osam godina dana, kada je u snu dobio viđenje da ide u selo Dajbabe. I po ovome se čudnom i rijetkom Božjem javljanju o. Simeonu vidi, draga braćo, simvol velike njegove svetosti. Tu je on, kao što sami znate, napravio u jednoj pećini rijetko lijepu crkvicu posvećenu Presvetoj Bogorodici. Radeći na ovom svetom djelu, on ovdje i ostaje, sve do završetka svoga ovozemaljskoga života.

Braćo i sestre, u životu i radu arhimandrita Simeona Popovića, pored ostalih divnih, imamo i jednu, kod drugih vrlo rijetku vrlinu, a to je: skromnost i smirenost, Zbog svoje velike skromnosti, s jedne strane, a s druge, da bi ispunio Božje naređenje za dovršenje i unapređenje manastira Dajbabe odbio je arhimandrit Simeon da se primi za episkopa kad je bio jednodušno izabran 1921. g. od Svetog Arhijerejskog Sabora.

Zbog svoje velike skromnosti i smirenosti, bio je često puta ismijavan, jer je to onda bila moda. Ali, draga braćo, kako smo radili onako smo i dobili. On nas je redovno poučavao, ne samo riječima, već i životom svojim, kako da upravimo naš život ovdje na zemlji. Nijesmo ga za to slušali, te smo doživjeli ovo što danas preživljujemo. Vjerujte mi, braćo moja, a budite i tvrdo ubijeđeni, da ovo današnje stanje nije ništa drugo, već Božja kazna za naše zle želje, rđave misli, slabi rad i nevaljali život, kojim smo živjeli. No, draga braćo, ako riječi arhimandrita Simeona, nijesmo slušali za vrijeme njegovog ovozemaljskog života, neophodno je potrebno, radi spasa našega i sreće naše, da ih poslušamo bar poslije njegove smrti. On nas, isto tako i danas uči. Poručuje nam da živimo onim životom, kojim je on živio, te ćemo tako steći vječno blaženstvo, a u ovom slučaju, to će za njega biti najveća radost koju mu možemo pričiniti.

Vo blaženom uspenii vječni pokoj podažd Gospodi usopšemu rabu Tvojemu arhimandritu Simeonu i sotvori jemu vječnuju pamjat. Amin!

PRAVOSLAVNI MITROPOLIT
CRNOGORSKO-PRIMORSKI
Joanikije

(Mitropolitova besjeda na trogodišnjem parastosu Svetom Starcu Simeonu Dajbabskom. Parastos je služen 2. aprila 1944. g. u manastirskoj crkvi u Cetinju. Bilo je prisutno mnogo naroda sa Cetinja. Besjedu je zabeležio sveštenik Radule Šćepanović, a objavljena je u "Crnogorskom vjesniku" br. 33 od 06. 04. 1944. g.)

Posjeta bolesnima

PRAVOSLAVNI MITROPOLIT
CRNOGORSKO-PRIMORSKI

UPRAVI DRŽAVNE BOLNICE
"DANILO PRVI"
Cetinje

Čast nam je izvijestiti da ćemo, ako Bog da, na Veliku subotu 15. ov. mj. u 11 sati posjetiti bolesnike povodom Uskršnjih praznika.

PRAVOSLAVNI MITROPOLIT
CRNOGORSKO-PRIMORSKI
Joanikije

(Dopis Mitropolita Upravi državne bolnice "Danilo Prvi" Cetinju M. br. 571/13. 04. 1944. g.)

Da li se služilo u zatvoru?

PRAVOSLAVNI MITROPOLIT
CRNOGORSKO-PRIMORSKI

ARHIJEREJSKOM NAMJESNIŠTVU
Cetinje

Neka sveštenici Miloš Turčinović i Marko Kusovac podnesu izvještaj o službama u zatvoru za vrijeme Vel. posta i ispovijesti i pričešću zatvorenika.

PRAVOSLAVNI MITROPOLIT
CRNOGORSKO-PRIMORSKI
Joanikije

(Akt Mitropolita Arhijerejskom namjesništvu cetinjskom, M. br. 633/15. 04. 1944. g.)

Posjeta g. mitropolita bolnici "Danilo Prvi" na Cetinju

Kao i svake godine što redovno obilazi bolnice, zatvore, stradalnike i nevoljnike, tako je i ove godine Gospodin Mitropolit Joanikije o Uskrsu posjetio bolnicu "Danilo Prvi" na Cetinju. Na Veliku subotu 15. aprila o. g. Gospodin Mitropolit je obišao sve bolesnike i svima lično čestitao nastupajući praznik Vaskrsenja našega Spasitelja. Bolnicu je posjetio na Veliku subotu a ne na Uskrs, radi toga, što usljed dugih uskršnjih bogosluženja nije mogao da to učini baš na sami dan Uskrsa. Svakome je bolesniku Gospodin Mitropolit blago prišao, očinski se interesujući o vrsti i teškoći bolesti svih bolesnika. Bolesnicima je G. Mitropolit podijelio svoj sv. Arhijerejski blagoslov i svakome bolesniku po jedno Jevanđelje, kao i duvan sa karticama.

Ova posjeta Nj. Visokopreosveštenstva G. Joanikija veoma je radosno uticala na sve bolesnike, koju je učinio i kao Mitropolit Crnogorsko-primorski i kao Pretsjednik Društva crvenog krsta. Bolesnici su se toplo zahvalili G. Mitropolitu na pažnji koju gaji i ljubavi koju im redovno ukazuje, bilo lično, bilo, pak, preko drugih.

Upravnik bolnice i svo osoblje dočekalo je G. Mitropolita na kapiji bolnice i pratilo ga kroz sva odjeljenja, zahvalivši mu na ovoj njegovoj posjeti.

Poslije dvočasovnog obilaska i živog interesovanja o stanju i prilikama u bolnici istu je Gospodin Mitropolit napustio. Svima bolesnicima i osoblju poželio je srećno Hristovo vaskrsenje, uz iskrene molitve da im Vaskrsli Gospod da što skorije ozdravljenje i vaskrsenje, ne samo njima, već i čitavom napaćenom i mnogostradalnom srpskom narodu i cijelom čovječanstvu; napustio ih je uz želje, da

Vaskrsli Gospod obasja i što skorijih dana donese željno očekivani mir i slobodu svim narodima na cijeloj zemljinoj kugli.

(Tekst o Mitropolitovoj posjeti cetinjskoj bolnici objavljen je u Crnogorskom vjesniku" br. 38 od 22. 04. 1944. g.)

Vaskršnja poslanica

Joanikije,

milošću Božjom pravoslavni mitropolit crnogorsko-primorski na veliki praznik Uskrsa Hristovog pozdravlja drago svoje sveštenstvo, monaštvo i pastvu radosnim pozdravom:

HRISTOS VOSKRESE!

Zlo i dobro, tama i svjetlost, žalost i radost smjenjuju se ovome svijetu i životu. Preksinoć mi smo riječima presvete matere gorko oplakivali smrt Gospoda našega:

"O slatko moje proljeće, kako zađe tvoja ljepota?
Svjetlosti očiju mojih, slatko moje čedo,
Kako se pokrivaš sada u grobu?" (Statije),

a danas naša sva Crkva slavi radosni Uskrs Hristov. Uskrs je najveći i najradosniji hrišćanski praznik, dan pobjede života nad smrću, dan veselja. Kao vaš arhipastir, žarko bih želio da ovom svetom prilikom mogu svojoj miloj duhovnoj djeci s prorokom Isaijom "da javim dobre glase, da zavijem ranjene u srcu, da utješim žalosne u Sionu, i dadem im nakita mjesto pepela, i odijelo svile mjesto duha tužna". Ali naša je radost pomućena ratnim strahotama. Svi su ratovi krvavi i teški, ali ovaj je najteži, u njemu učestvuju skoro svi narodi, skoro je sva naša planeta u plamenu. Tragedija srpskoga naroda je još teža, jer nema duhovnog jedinstva. Bezvjernici i bogoborci su ga već više godina duhovno napali, unijeli sumnju u dušu naroda, rušili mu vjeru, moral, čednost, porodicu, istoriju i sve ono što mu je bilo najmilije i najsvetije kroz vjekove i što ga je održalo u dugoj i tamnoj jami petvjekovnog ropstva. To je srpski narod dovelo na provaliju, u pitanju je biti ili ne biti.

Mnogim hiljadama naših porodica zapaljene su kuće i sva njihova krvava tekovina, koju su znojem i žuljevima sticali pretci njihovi i članovi tih porodica, pa mnogi godinu, mnogi dvije, a neki skoro tri godine zlopate se i muče po pojatama, zemunicama i pećinama. Narod je ogolio i obosio, gladuje. Mnogi se hrane koprivom i korom sa stabala. Glad redovno prate bolesti. Svuda se vide blijeda i uvela lica, oči upale, prsi se ugnule. Đavo danas ima bogatu žetvu. Na svim stranama bolovi, suze, uzdasi. Da nevolja bude još veća, u tim mukama popuštaju živci, u mnoga srca uđe zloba, zavist, sumnja, mržnja i drugi poroci. To opet stvara gordost, neslogu, ogovaranje, došaptavanje, rad na nesreći svojih bližnjih i mnoga druga zla. I tako život postaje sve teži, te premnogi posrću i padaju pod teškim krstom nesreća svojih ličnih, porodičnih i opštih. Užasna je tragedija svega čovječanstva.

Zašto je narode zadesila tako strašna nesreća? Odgovor je jednostavan: zbog mnogih teških grjehova. U koliko se odnosi na naš narod, genijalni Njegoš je već davno rekao:

"Bog se dragi na Srbe razljuti
Za njihova smrtna sagrješenja".

(P. P. Nj. "Gorski Vijenac")

I tada srpski se narod kajao i davao djela dostojna pokajanja te mu je Gospod Bog praštao grijehe i pomagao mu. Ali ovih godina srpski je narod, na žalost, mnogo griješio. Počelo je hlađenjem vjere, pa prešlo u vjerski indiferentizam, iz toga u bezboštvo, a iz bezboštva u bogoborstvo. Po svoj našoj zemlji zasijanoj kostima boraca i mučenika "za krst časni i slobodu zlatnu" raznosio se eho: slasti i uživanja što više. Ljubav, bratstvo, istina, pravda, poštenje bili su zaboravljeni. Nije se išlo primjerom kosovskog velikomučenika Sv. kneza Lazara koji se privolio carstvu nebeskome, već je ideal bio carstvo zemaljsko grubi materijalizam.

Međutim, Spasitelj naš u Očenašu naučio nas je da se molimo: Da dođe carstvo tvoje, da bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu (Lk. 11, 2). "Da dođe carstvo tvoje". Da dođe, da zavlada svuda carstvo Božje. Tako visoki ideal naznačio nam je Gospod Isus Hristos. Kamo sreće da ljudi slušaju svoga Spasitelja! Kamo sreće da im je ideal carstvo Božje! Oh, kako bi ova planeta i ljudi na njoj drukčije izgledali. Bilo bi manje nevolje, muka i stradanja, a više zadovoljstva, sreće i radosti. Blagi Učitelj iz Nazareta galilejskoga je rekao: "Tako da se svijetli vaše vidjelo pred ljudima, da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima" (Mt. 5, 16). Drugom prilikom je rekao svojim učenicima: "Budite vi dakle savršeni, kao što je savršen Otac vaš nebesni" (Mt. 5, 48).

Ali ljudi neće da slušaju svoga Spasitelja. U životu svome neće da idu putem vrline, već putem grijeha, jer je lakše činiti zlo nego dobro. "Carstvo nebesko na silu se uzima i siledžije dobijaju ga" (Mt. 11, 12) rečeno je u Sv. pismu. To znači, da kao što je za postignuće svakoga dobroga djela potreban izvjesan trud, tako je potrebit trud i napor i za postignuće carstva Božjega. Ko želi da bude hrišćanin ne samo po imenu, već i po djelima, taj treba da se potrudi svom snagom svoje volje da u duši svojoj pobijedi gordost smirenošću, srebroljublje milosrđem, mržnju ljubavlju, grijeh vrlinom. To čeliči i uzdiže duše. A filozof Epiktet je rekao: "Učinićete državi vrlo veliku uslugu, ako se mjesto što dižete visoke zgrade, pobrinete da uzdignete duše vaših sugrađana, jer je znatno bolje da ljudi visoke duše stanuju u malim kućama, nego da se niske duše kriju po visokim palatama".

Čovječanstvo je, na žalost, došlo do toga da o carstvu Božijemu misli i želi njegovo ostvarenje samo mali broj ljudi. To su oni koji vode računa o riječima Sv. pisma: "Bez vjere nije moguće ugoditi Bogu" (Jevr. 11, 6), stoga se stalno mole Stvoritelju i Promislitelju svome: "Daj nam vjere!" (Lk. 17, 5). To su oni malobrojni, ali po vjeri i dobrim djelima elitni hrišćani koji čine čast čovječanstvu. To su oni rijetki hrišćani, čija je vjera jaka kao granitna stijena, ali koji se po riječi Hristovoj trude i da čine što više dobrijeh djela. Kao što je poznato, u Sv. pismu piše: "pokažite vjeru svoju iz djela svojih" (Jak. 2, 18).

Dok ljudi ne vode računa o ispunjavanju zapovijesti Božijih, ne može na zemlji da zavlada carstvo Božije. Zapovijeđeno je: da se priznaje i poštuje jedan i jedini istiniti Bog Stvoritelj i Promislitelj, da treba šest dana raditi a sedmi posvetiti Gospodu Bogu, da treba poštovati roditelje, ne ubijati, ne činiti preljube, ne krasti, ne svjedočiti lažno na bližnjega svoga, ne željeti tuđe.

Carstvo Božije ne može da zavlada na zemlji, dok hrišćani ozbiljno ne razmišljaju o onome što je Spasitelj rekao na gori. Između ostalog, tamo je rečeno: blago krotkima, gladnima i žednima pravde, milostivima, onima koji su čistoga srca, onima koji mir grade, prognanima pravde radi (Mt. 5, 5 - 12).

Carstvo Božije ne može se ostvariti na zemlji, dok se hrišćani ne trude da vrše djela milosti duševne i tjelesne. Neukog poučiti, žalosnog utješiti, gladnoga nahraniti, žednoga napojiti, nagoga odjenuti, bolesnika i sužnja posjetiti to je ono što hrišćanska Crkva u ime svoga Osnivača traži od svojih sljedbenika.

Carstvo Božije ne može se zacariti na zemlji dok hrišćani ne pristupaju sv. tajnama ispovjesti i pričešća, dok hrišćani ne paze svoje sv. hramove, koje su pobožni pretci njihovi u teškim prilikama sazidali. Srpski je narod potonjih godina u svojoj većini puštao da mu orone mnogi sv. hramovi, da ih zub vremena nagrize. Nije ih opravljao, nije ih snabdijevao sv. utvarima, odeždama, ikonama, bogoslužbenim knjigama i drugim potrebama. Na žalost i sramotu našu, mnogi su naši sv. hramovi zapušteni, po njima pauci predu svoje mreže, bogosluženja se vrlo slabo posjećuju. Ne poštuju se sveštenici i starješine.

Carstvo Božije ne može zavladati na zemlji dok kod mnogih ljudi vlada lenjost, dok mnogi žele da žive od truda i znoja svojih bližnjih, A Gospod Hristos je volio i poštovao rad, što je pokazao svojim životom. On je u Nazaretu radio kao drvodjelac i hranio sebe i majku svoju trudom svojih ruku. Kada je počeo da propovjeda svoju nauku, On je neumorno propovijedao i činio mnoga dobra djela i čuda sve do svoje smrti. On je rekao: "Radite dok imate svjetlosti".

Carstvo Božije ne može se ostvariti na zemlji dok u dušama mnogih ljudi vlada pesimizam. Taj mračni pogled na život otrovao je mnoge duše. Pesimizam vodi neradu, čak i rušenju. Sve izume i sva velika djela koja su ljudi kroz vjekove izumili i uradili u nauci, književnosti, tehnici uradili su optimisti a ne pesimisti. Spasitelj naš bio je veliki optimist.

Carstvo Božije ne može se ostvariti na zemlji dok ne nestane gramzivosti i srebroljublja. Mnogi ljudi žele da sebe okuće, makar drugoga time raskućili. I u sticanju zemaljskih blaga nikada im nije dosta. Kao vaš duhovni otac, sa velikom sam žalošću doznao da su se mnogi nesavjesni ljudi čak i u ovoj najstrašnijoj tragediji našega naroda koristili tuđom nesrećom, zarađujući velike zarade. Neka znaju da im neće biti srećna takva zarada, jer je pokapana suzama sirotinjskim. U ovom pogledu mnogi su ljudi gori od životinja. Gle, jazavac sprema hranu u svojoj jazbini svega za jednu zimu, isto tako mravi u svome mravinjaku i pčele u svojoj košnici. Gospod Hristos naučio nas je da se molimo:

"Hljeb naš potrebni dadi nam svaki dan" (Lk. 11, 3). Dakle, potrebni, a ne suvišni, i za svaki pojedini dan, a ne za mnoge godine. On nas je učio altruizmu i požrtvovanju za druge, a ne sebičnosti. "Ako ko hoće za mnom ići, neka se odreče sebe i uzme krst svoj i ide za mnom" (Mt. 16, 24).

Carstvo Božije ne može da zavlada na zemlji dok među ljudima vlada formalizam, dok se više gleda na formu nego na sadržinu. Međutim, sadržina je važnija od forme, unutrašnjost je važnija od spoljašnjosti, duša je pretežnija od tijela. spasitelj je rekao: "Bog je duh, i koji mu se mole, duhom i istinom treba da se mole" (Jn. 4, 24). Drugom prilikom On je rekao: "Carstvo je Božije unutra u vama" (Lk. 17, 21).

Da Carstvo Božije zavlada na zemlji potrebno je da se ljudi u mnogome izmijene. Potrebno je da se ostave grijeha i da se snabdiju vrlinama. Kao što pametni i iskusni zemljoradnik prije nego posije na njivi sjeme, prethodno očisti zemlju od kamenja, korova i trnja, i posije zdravo sjeme, tako i mi sa njive srca svoga treba prije da isčupamo korov grijeha, pa da posijemo sjeme vrline. Da, neophodno je potrebna temeljita Promjena kod ljudi, njihovih pogleda na život, navika, običaja, djela. Gospod je rekao: "Ako se ko ponovo ne rodi, ne može vidjeti carstva Božijega" (Jn. 3, 3).

Da se carstvo Božije zacari na zemlji, treba čim prije mržnju da zamijeni ljubav. Na mržnji se nije nikada ništa dobro ni plemenito sazidalo. Mržnja ruši u bezdan, a ljubav uzdiže u svijetle nebesne visine. Kao što je poznato, najveća zapovijest u Zakonu jeste ljubav prema Bogu i bližnjemu svome.

Hrišćanima je sveta dužnost željeti i truditi se svom snagom uma, srca i volje da čim prije zavlada carstvo Božije. To nam je i Spasitelj naš zapovijedio: "Ištite najprije carstva Božijega i pravde njegove" (Mt. 6, 33). Kada hrišćani po imenu ispune zapovijesti Gospoda Isusa Hrista, naročito zapovijest o ljubavi prema Bogu i bližnjemu svome, i time postanu hrišćani po djelima tj. pravdi, istiniti hrišćani, takvo hrišćanstvo će preobraziti svijet, izmijeniće život ljudi, kao što kvasac mijenja tijesto brašna (Lk. 13, 21): Takvo hrišćanstvo daće novi i duboki sadržaj čovječanstvu, osvijtliće ga nebeskom svjetlošću. Ono će biti "so zemlji" (Mt. 5, 13) i "vidjelo svijetu" (Mt. 5, 14). Tada će se zaista ostvariti carstvo Božije na zemlji.

Da to čim prije bude draga moja djeco duhovna, pozivam vas riječima velikoga proroka sv. preteče i krstitelja Gospodnjeg Jovana:

"Pripravite put Gospodnji, poravnite staze njegove" (Lk. 3, 4).

Kada se carstvo Božije zacari na zemlji, tada će Gospod Bog reći mnogostradalnom čovječanstvu: "Ustani! Jer gle, zima prođe, dunuše daždi, otidoše. Cvijeće se vidi po zemlji, dođe vrijeme pjevanju i glas grličin čuje se. Smokva je pustila zametke svoje i loza vinova ucvala miriše. Ustani!" (Pjesma nad pjes. 2, 10-13). I čovječanstvo ae ustati iz groba svojih gordih stradanja i muka svakojakih, kao što je blagi Učitelj naš ustao uskrsnuvši iz groba svoga.

HRISTOS VOSKRSE IZ MERTVIH, SMERTIJU SMERT POPRAV, I SUŠČIM VO GROBJEH ŽIVOT DAROVAV!

Cetinje, na Vaskrs 1944 god.

Vaš smireni molitvenik u Boga
MITROPOLIT
CRNOGORSKO-PRIMORSKI
Joanikije

(Mitropolitova Vaskršnja poslanica za 1944. godinu)

Pomozimo crveni krst

PRAVOSLAVNI MITROPOLIT
CRNOGORSKO-PRIMORSKI

ARHIJEREJSKIM NAMJESNIŠTVIMA
I UPRAVAMA MANASTIRA,
SVIMA

Naređuje se da naše rodoljubivo sveštenstvo i monaštvo najagilnije pomogne Odboru Crvenog Krsta za Crnu Goru i Boku Kotorsku u njegovoj akciji za prikupljanje pomoći od bombardovanja postradaloj braći nikšićanima.

PRAVOSLAVNI MITROPOLIT
CRNOGORSKO-PRIMORSKI
Joanikije

(Okružnica Mitropolita Arhijerejskim namjesništvima i Upravama manastira u Mitropoliji M. br. 643/30. 04. 1944. g.)

Komentari, objašnjenja i napomene >>