—
Mi že Sentandrejci —Ičvič
– Ponovite, molim vas, ovo poslednje. To “zanavek” – rekao je čovek koji je ulazio u podrum kao klizač na ledu.
Glavatoj Nati se učinilo da je ranjen u glavu. Levom rukom je kosio okolo radi ravnoteže, a desnu je stiskao na slepoočnicu. U toj ruci držao je kutiju iz koje je zurila kratka cev sa staklenim okom.
– Ko je to, gospođo Natalija? Da nije policija? – šapnuo je g. Moler uplašeno.
– Ičvič? Ti si, derane? – prepoznala je Glavata Nata pomaškog mladića iz tada još zajedničkog južnoslovenskog “Ekrana”. – Zar ne snimate gore besedu?
– Gore je Kiklop s velikom kamerom. Ovo je samo video.
– Pazi, prepćeš
vrat na tim basamcima!Ičvič je posrnuo i sleteo sa stepenica. Tada je u dubini podruma ugledao ikone. Krenuo je kamerom, na prstima kao lopov.
– Kalambo, jebote! Kovač Kalambo – procedio je pred jednom slikom. – Šta njuška debeli? Neki požar, šta li?
Ičvič je uronio u podrum i snimao. Prvo neku sobu punu dekadentne elgancije gde je g.Moler sedeo u staroj fotelji i srpkao čaj, a kro zdim nejgove cigarete nziralo se lice Glavate Nate.
– Ovo vidi, ođe – prevagnula je sujeta u Glavatoj Nati. – Potrefi ko je ovo – pokazivala mu je zabrađenu ženu koja je na starovodskom večernju nudila vino iz demižona.
– Nemam pojma – zurio je Ičvič kroz kameru.
– Pa đe su ti oči? To je tvoja baba Koviljka – smejala se Glavata Nata.
“Kurac je to baba Koviljka”, mislio je Ičvič, ali je ćutao da ih ne razočara.
– Tvoji su iz Pomaza – približio im se i g. Moler – na Staru vodu dolazili kolima. Znaš, zapregom. Evo, njihova Velika Kola vuku Pilići – pokazivao je Ičvičeve stare kako jezde na zvezdama iznad Potkamena.
Ičvič je snimio sve. Imao je na traci otvaranje Muzeja, prijem u Vladičankom dvoru, poslednje rečenice razgovora Glavate Nate i g. Molera, i sve slike odložene u muzejski podrum.
Najzad je spustio kameru i premotao traku.
– Da vidim da li je to sranje uopšte radilo.
– To je ono što se meće u televizu? – pitala je Glavata Nata.
– Pa ne u televizu, nego u video.
– Svedno. Daj ti to sad lepo meni, pa ću ti vratiti kad pogledam.
Ičvič tu traku nije video više nikad. Pošto nije znala da se snimak može umnožiti, Glavata Nate mu
je slagala da je traku njen televizor pocepao.Od onda, svako veče je gledala snimak u kojem je letela kroz prošla i buduća vremena, stavljala je pogačice sa čvarcima u usta ministara i popova, zatim ih je vadila i vraćala na tacnu, silazila u podrum, slušala poslednje reči g. Molera i razgovarala s njim kroz daljinski upravljač, naglas, kao nekad, kada su sedeli u letnjoj kuhinji među ikonama, kao u kafani.