Junak romana London, Pomaz, Mi zhe Sentandrejci i Bitka za Sulejmanovac. Rodjen hiljadu devetsto pedeset i neke u Pomazu, srpskom selu na severu Madjarske, izmedju Budimpeshte i Sentandreje.
Ime „Ichwich” je madjarski nadimak za Srbe (up. madj. original „Icsvics”), nastao zvukovnom imitacijom tipichnih srpskih prezimena na -itj, -vitj (Caritj, Markovitj).
Glas tj je fonetskom greshkom zamenjen za ch (Ichwich, umesto Itjwitj) zato shto madjarsko uvo ne razlikuje srpske suglasnike tj i ch, pa je za tj pogreshno izabran madjarski glas cs, blizhi srpskom ch nego tj (kvochka, a ne votjka). Tako, u madjarskom izgovoru srpska prezimena zvuche kao da su slovenachka ili ruska.
Nadimak „Ichwich” koristio se od 19. veka u madjarskim satirichnim i humoristichkim listovima, odakle je preshao u govorni jezik, ili obrnuto.
* Ichwich je snimatelj „Srpske panorame”, nedeljne TV-emisije srpske nacionalne manjine u Madjarskoj.
Da!
Pred tom chinjenicom u vodu padaju pretpostavke o auto(r)biografskom karakteru Ichwichevog lika, poshto autor ne samo da nije snimatelj „Srpske panorame”, nego uopshte nije snimatelj, nego pisac (kao shto se vidi).
„Srpska panorama” pak i ne postoji: TV-emisija srpske nacionalne manjine u Madjarskoj zove se „Srpski ekran”.
Bome!
Istina i fikcija nisu podudarne u umetnichkom zrcanju stvarnosti chak ni u sluchaju takve male stvarnosti i tako malobrojne zajednice kao shto je srpska (stvarnost i zajednica) u severnom joj rasejanju.
* Ichwich zhivi u Pomazu u kutji iz doba patrijarha Charnojevitja
– odsechen od svoje drage koja – kao mnoge druge Engleskinje – zhivi u Londonu koji se – kao mnogi drugi engleski gradovi – nalazi u Engleskoj,
– a odsechen i od Srpkinjica – mnogih malih – koje zhive u matichnoj im zemlji velikoj i maloj (i sve manjoj), Srbiji, u koju on odlazi samo na kratke izlete.
* Shta mu u takvoj situaciji u Pomazu na severu Madjarske preostaje?
Preostaju mu Madjarice.
(Up. situacijski kozmopolitizam.)
* Ali shta je s pomashkim, sentandrejskim i okolnim Srpkinjicama iz doba patrijarha Charnojevitja?
Njih ima jako malo i sve ih je manje, up. eskalacija asimilacije u tragichnost periferije, up.up. ugrozhavanje nacionalno chiste erotike.
* „Kada negde smrkne, drugde osvane”, rekao bi neki Andritjev junak. Vetrovi su tako ratnih godina hiljadu devetsto devedesetih doneli sa juga gore na sever i miris baruta i izbeglog sveta nove talase.
Nastali su time – dosta povoljni – uslovi za trokut tipa ljubavnog.
* Al autor nije godinu i po uzalud proveo u hemijskoj shkoli kao uchenik. Egzaktnih nauka temelje on zna, pa mu beshe jasno da se preshao.
Jer ako se uzme cura londonska, zatim Madjarica neka domatja i plus Srpkinjica novo-izbegla, onda je to trokut sam po sebi vetj.
A gde je u njemu mesto Ichwichu?
Uzmemo li njega pride u obzir (a bez njega ceo trokut ljubavni nema mnogo smisla barem za njega) – umesto trougla tipa ljubavnog ispada figura kvadrat ljubavni.
* Tu se opet vidi da su razlike izmedju Ichwicha i autora u svakom pogledu vrlo velike.
Naime, autor, matematichki, s uglovima stoji malo drukchije – od klasike tipa ljubavni trokut odstupa on nekad i plus i minus.
Imao je on vetj, geometrijski, ljubavnu figuru i petokraku.
Drugiput bi opet prekardashio u suprotnom pravcu, redukativno, pa se mozhe retji da je stvorio i novu figuru – dvokut ljubavni! (Up. vernost – diskurs starinski.)