Orfizam

Aleksandrina Cermanović-Kuzmanović i Dragoslav Srejović (odrednica iz "Rečnika grčke i rimske mitologije", 1992)

ORFIZAM, religiozna sekta nastala u Grčkoj tokom VII ili u ranom VI veku pre n.e., u čijoj kosmogoniji, teogoniji i antropogoniji najznačajnije mesto zauzimaju Fanes, kosmički Eros i Dionis-Zagrej (v. ta imena). Mitski osnivač tog religioznog pokreta, koji je imao mnoge pristalice u južnoj Italiji i na Siciliji, bio je trački pevač, svirač i pesnik Orfej (v. to ime). Učenja orfičara bila su sadržana u poemama, koje su izgubljene. Njihova rekonstrukcija mogućna je na osnovu kraćih aluzija kod Pindara, Aristofana i Platona, kao i u različitim literarnim kompilacijama iz kasnohelenističkog i rimskog doba.

Orfičari su verovali u božansku prirodu ljudske duše i u prvobitni greh. Telo je povezivano sa Titanima i smatrano zatvorom ili grobom duše koja, zbog greha, luta i strada, ali se ekstazom, asketizmom i inicijacijom čisti i vraća na nebo. Grešnici su u Podzemlju kažnjavani, a pravednici su na nebu uživali večito blaženstvo. Na zlatnim listićima iz grobova helenističke epohe u južnoj Italiji i na Kritu ispisani su stihovi sa uputstvima duši pokojnika kako da se vlada pri stupanju u donji svet. Tu se duša predstavlja kao dete neba i zemlje, koja zahteva da pije sa izvora sećanja. Oni koji su bili uvedeni u orfičke misterije nosili su bela odela, nisu jeli meso, jaja i bob niti su pili vino.

Orfičarima je, kao i Pitagori i njegovim sledbenicima pitagorejcima, bila bliska i ideja o seljenju duša (metempsihoza).

Glavna stranaSlovenski Orfej - pozorišna dramaSlovenski Orfej - radio-drama
HronologijaRecenzijeBibliografija, teatrografija...Dokumenti
O Orfeju u mitu i umetnostiLinkoviProjekat RastkoSrpsko pozorište i drama