Projekat Rastko Skadar: Stanovni�tvo slovenskog porijekla u Albaniji

Aleksandar Dra�kovi�

Nacionalne manjine u Albaniji
poslije Drugog svjetskog rata

Izvor: "Stanovni�tvo slovenskog porijekla u Albaniji" - Zbornik radova sa me�unarodnog nau�nog skupa odr�anog na Cetinju 21, 22. i 23. juna 1990. godine

�italaca radi, jo� na samom po�etku moram da u�inim jednu vrlo zna�ajnu napomenu. Naime, da ne postoje okolnosti koje su tu, ovakva jedna tema, ma s kojom svrhom ra�ena, ne bi trebalo da bude vi�e od rutinske statistike - bar �to se tehni�kog njenog dijela ti�e. Me�utim, u konkretnim okolnostima totalne, hermeti�ke autarhi�nosti albanske dr�ave, prihvatanje obaveze rada na ovoj tematici predstavlja, ne samo veliki izazov, ve�, reklo bi se, pravu utopiju.

Kako je op�tepoznata albanska izolacija od svijeta, u svim sferama �ivota, notorna �injenica, to nikome nije te�ko zaklju�iti s kakvim se nepremostivim problemima mora suo�iti svaki nau�ni radnik i istra�iva�, koji se poduhvati bilo kakvog posla oko izu�avanja nekog od mnogobrojnih problema te zemlje. Famozna staljinisti�ka politi�ka dogma, po kojoj se imperativno mora vidjeti: "narodni neprijatelj" u svima i svakome, a �to je i osnovna "politi�na filozofija albanskih dr�avnih vo�a, pokazuje svoje prakti�no posljedice na svakom planu, pa i na planu dostupnosti i elementarnih informacija, kojima bi se mogao poslu�iti bilo koji inostrani nau�ni radnik.

Kad je rije� o nealbanskom elementu na tlu albanske dr�ave, problem informacija postaje prakti�no nere�iv. Dvije su osnovne i nesavladive prepreke na putu nau�nog istra�ivanja takve vrste: sveop�ta zatvorenost prema spoljnome svijetu, kao vladaju�a politi�ka formula albanskih vlastodr�aca, s jedne, i poznati kompleks malih naroda, da sebi pribave neki zna�aj u o�ima spoljnog svijeta, primjenjuju�i pri tom �itav repertoar ekstremnih i, civilizovanom svijetu neprimjerenih metoda javnog pona�anja, s druge strane.

Vrlo je rijedak slu�aj u svijetu, da neka dr�ava ima etni�ki �ist i homogen sastav svojih gra�ana, a da istovremeno nema u svome sastavu primjesa drugih rasnih, etni�kih, konfesionalnih i drugih elemenata, pa makar se radilo i o samo simboli�kim procentima. Neke se savremene dr�ave, pak, poput Sjedinjenih ameri�kih dr�ava, primjerice, mogu svijetu pohvaliti atributom pravog etni�ko-rasno-konfesionalnog; jezi�kog i drugog, svojevrsnog muzeja raznolikosti, pa im to niukoliko ne smeta da budu primjerne zajednice sre�nog i prosperitetnog �ivota. �vajcarska i SAD (da ne spominjemo ostale primjere) su dovoljan obrazac i ilustracija ovakvoj tvrdnji. Balkan je, me�utim, svojevrsno geografsko-istorijsko podneblje, gdje su se, po prirodi stvari, i po neizbje�noj logici istorijske dijalektike, etni�ki subjekti toliko mije�ali i pro�imali, da je gotovo apsurdno govoriti o bilo kakvom etni�kom �istunstvu i apsolutizovanjima te kategorije, kod ma koje od danas aktuelnih balkanskih dr�ava.

One balkanske zemlje - a Albanija, na �alost, nije u tome nikakav izuzetak - koje, iz nekih njihovih "vi�ih, dr�avnih razloga", poku�avaju svijetu "dokazati" da u njima nema nikakvih drugih etni�kih primjesa, osim �istih, mati�nih naroda, slu�e kao predmet podsmijeha ljudima modernih civilizacijskih nazora. Albaniji kao dr�avi u kojoj ve� decenijama vlada izrazita, staljinisti�ko-dogmatska ortodoksija, u tom smislu, pripada "po�asno mjesto" u zajednici balkanskih zemalja. Napokon, zar treba ikoga da �udi krajnje nipoda�tavaju�e i ignorantsko pona�anje prema elementarnim gra�anskim i nacionalnim pravima pripadnika-dr�avljana jedne zemlje, koji su, ina�e, drugog rasno-etni�kog predznaka i odre�enja, kada ta ista, zvani�no deklarisana zemlja, u vidu i u formi dr�avnih akata, mo�e nesmetano, i bez trunke obzira i gri�e savjesti donositi takve, dr�avne, obavezuju�e i neopozive akte, kakvi su, npr. dekreti o li�nim imenima, ili, pan, dr�avni dekreti o "ukidanju religije", kakav je slu�aj u savremenoj Albaniji??!!

Ovo sve nagla�avamo upravo zbog toga, �to time �elimo ukazati ne osnovni problem na�eg interesovanja - narodne manjine na tlu savremene Albanije, koje, gotovo i da ne postoje za ostali, spoljnji svijet kao problem interesovanja. A te etni�ke enklave na teritoriji Albanije, evidentno, i dalje postoje i �ive, ili, bolje re�i, vegetiraju, uprkos svim vrstama i oblicima organizovanog dr�avnog bespravlja, pritiska i neslobode. Po�imo zato najprije od nekih nespornih �injenica. Naseobine Makedonaca, Srba iz Crne Gore,* ju�noslovenskih muhamedanaca iz Bosne, Hercegovine, C. Gore, Sand�aka, postoje vjekovima na teritoriji dana�nje albanske dr�ave. Postoje i danas. �alosna je �injenica, me�utim da nijedna vlada Jugoslavije, od 1918. godine pa do dana�njega dana nije ispoljila ve�i anga�man u tom smislu, �to bi odgovaraju�im sredstvima i kanalima dr�avne intervencije ostvarila statisti�ku evidenciju svojih sunarodnika u Albaniji, a kamoli da je preduzela kakve opipljive korake u smislu pobolj�anja njihova �ivota ili stvaranja pretpostavki za njihovo tje�nje povezivanje sa mati�nom grudom. To nije �injeno ni za vrijeme vladavine kralja Ahmeta Zogua, ina�e, jugoslovenskog dvorskog favorita, a nije ni docnije, za vrijeme Titove vladavine; �ak ne ni onda kada je vladala pobjedni�ka euforija "internacionalisti�kog bratstva" izme�u albanskih i jugoslovenskih prvaka (period od 1945-1948 god.).

Izuzetak u tom pravcu na�injen je, zauzimanjem republike Makedonije koja je, po osnovu me�udr�avnih dogovora uputila oko desetak u�itelja u makedonska sela, u rejonu Male Prespe u Albaniji, da tamo izvode nastavu. Slati su i odre�eni kontingenti ud�beni�kog materijala. Me�utim za srpsku manjinu oko Skadra i Vrake, kao i za muslimansku oko Dra�a i drugdje, a koja je isklju�ivo govorila srpski, ni tada niko nije pokazao ni najmanje interesovanja!

Iz temeljito istra�ene Arhive Saveznog sekretarijata za inostrane poslove od 1945. do 1948, do jula mjeseca te godine, preciznije, gotovo da se ne mo�e nai�i ni na kakav podatak o tome da se jugoslovenska vlada, na iole ozbiljniji na�in pozabavila pitanjem svoje manjine u Albaniji. Ima, dodu�e, izvjesni nacrt Kulturne konvencije, iz jeseni 1946. godine, gdje se u �l. 5 pod "J" ka�e: "... Da je zadatak Mje�ovite komisije... kulturno staranje o gra�anima obeju dr�ava, koji stalno �ive na teritoriji druge strane..." itd. Ovaj i ovakav dokumenat, koji na krajnje neodre�en i vi�esmislen na�in ka�e ovo �to smo citirali - jedini je dokumenat na koji smo nai�li, a koji bi se, uslovno re�eno, mogao shvatiti i kao "briga" dr�ave o svojim nacionalnim manjinama tamo.^[1]

Krajem godine 1945. izvr�ena je repatrijacija �eststotinajednog lica iz Albanije u Jugoslaviju. Tu se radi o gra�anima biv�e Jugoslavije, i to, uglavnom �iptarske narodnosti i, dominantno muslimanske vjeroispovijesti, koji su iz prigrani�nih predjela, po raznim osnovama i na razne na�ine dospjeli u Albaniju i tamo do�ekali oslobo�enje.^[2] Premda �e u zaklju�nom dijelu ovoga teksta biti vi�e osvrta na pona�anje zvani�nih institucija jugoslovenske dr�ave u odnosu na ovaj problem, napominjemo to, da je u rasponu od tri godine (1945-1948) kada je to sve bilo mogu�e, pa �ak i krajnje jednostavno izvesti, izostala bilo kakva ozbiljnija aktivnost dr�ave i njenih organa na planu manjinskog problema u Albaniji. I ne samo u Albaniji, nego i u drugim zemljama jugoslovenskoga susjedstva, ali o tome ovdje ne�emo. Nakon famozne Rezolucije IB od 1948. godine, nastao je, kako je poznato, totalni raskol izme�u Jugoslavije i Albanije po svim pitanjima me�udr�avnih odnosa. Uz sve ostale antijugoslovenske mjere, Albanija je naglo protjerala sa svoga tla sve dotada�nje makedonske u�itelje; na�e manjinske enklave o kojima se dotle koliko-toliko ne�to pobli�e znalo, ili se pak, moglo znati ako je neko pokazivao interes za to - od ovoga momenta potpadaju pod zastor totalnog mraka zaborava i nepristupa�nosti. Od po�etka ere Informbiroa, dakle, i uz najbolju �elju i volju, vi�e objektivno nije bilo mogu�e apsolutno ni�ta preduzeti i uraditi u pravcu ma kakvog uvida o �ivotu, statusu i pravima jugoslovenskih narodnih manjina u Albaniji. Sama dr�ava Albanija, ina�e hermeti�ki zatvorena za ostali svijet, u svojoj preobilatoj propagandistici, kao i u �turim i odve� oskudnim informacijama namijenjenim javnosti, manjinsko je pitanje naprosto - ignorisala. Preko no�i su, tako re�i, svi dr�avljani Albanije postali statisti�ki Albanci.

Sistematsko zatiranje nacionalnog identiteta svojih dr�avljana drugog korijena, jezika i porijekla, podignuto je na rang dr�avnog projekta. Ukidanje �kola na nacionalnim jezicima; sistematsko i planirano raseljavanje nealbanskog elementa �irom zemlje, po manjim grupicama, te formiranje specijalnih rezervata i sl. bile su samo neke od poznatih nam mjera albanske nacionalne politike na unutra�njem planu. Proces dr�avne programirane denacionalizacije u Albaniji te�e, dakle, planski i funkcionalno se odvija po svim djelotvornim linijama od 1948. do dana�njega dana, u neprekinutom kontinuitetu. Originalni "biseri" albanske dr�avne politike, poput famoznih dekreta: onog o ukidanju religije iz 1966, i onog jo� �udovi�nijeg, o obavezi roditelja da svojoj djeci nadijevaju savremena i revolucionarna (ilirska) imena, iz godine 1968, samo su vrhunski i krunski dokazi o tome, da se po svaku cijenu te�i nasilnoj albanizaciji svekolikoga �ivlja koje nema albanski narodni korijen. U funkciji te anticivilizacijske politike su, svakako, i takvi koraci i mjere dr�avnih vlasti albanske dr�ave, koji po svojim varvarskim i antihumanisti�kim sadr�ajima nemaju presedana, mo�da ni u �itavoj svjetskoj istoriji i iskustvu, kao �to su razaranje grobnica, bogomolja i drugih sakralnih objekata, te njihovo beskrajno brutalno i vandalsko oskrnavljivanje i definitivno zatiranje s lica zemlje.^[3]

Po�emo li od premise da se proces denacionalizacije albanskih nealbanaca odvija intenzivno i kontinuirano preko �etiri decenije, uz aktivne mjere svih odgovaraju�ih instrumenata dr�ave, nije te�ko zaklju�iti da je taj. proces ve� i donio zavidne i opipljive rezultate. Zbog apsolutne nedostupnosti kompetentnih albanskih izvora i informacija, mi, na �alost, nijesmo u stanju ponuditi egzaktne statisti�ke pokazatelje iz kojih bi se moglo ustanoviti sada�nje stanje stvari na tom planu. Pisac kao i �italac, uostalom, mo�e izvoditi samo posredne zaklju�ke i procjene na osnovu komparacije s poznatim podacima i po analogijama. Potpuno je izvjesno, me�utim, ne�to drugo. Na�me, ako Albanija nastavi i dalje sa ovakvom politikom grube i otvorene denacionalizacije jo� preostalih manjinskih sugra�ana nealbanskoga porijekla - a nemamo nikakav ozbiljniji razlog da u to posumnjamo - i ako zainteresovane susjedne zemlje: Jugoslavija i Gr�ka, one prije svega, uz pomo� me�unarodne zajednice ne preduzmu brze, energi�ne i efikasne mjere pritiska na albansku vladu, sasvim je blizu dan kada u Albaniji ne�e biti nealbanaca, ni formalno ni fakti�ki.

Prvi slu�beni dokumenat s kojim smo se sreli u Arhivi Saveznog sekretarijata za inostrane poslove poslije Drugog svjetskog rata, a koji se direktno odnosi na na� manjinski �ivalj u Albaniji, jeste jedan izvje�taj tamo�njeg jugoslovenskog diplomatskog predstavni�tva iz marta 1949. godine. Prema slovu pomenutog izvje�taja, stanje izgleda ovako: makedonska manjina je - ka�e se - nastanjena u slede�im selima: Vrenik, koji le�i blizu gr�ke granice; ima 67 domova sa 381 stanovnikom. Ljudi se bave sto�arstvom i zemljoradnjom. Selo je okru�eno �isto albanskim naseljima i izlo�eno je postepenoj ali sigurnoj asimilaciji. Od 1945. g. do jula 1948, konstatuje se u izvje�taju, selo je imalo svoju �kolu i u�itelja, jugoslovenskog Makedonca.^[4]

Selo Cerja, le�i na samoj gr�koj granici; ima 19 ku�a i 174 stanovnika. Selo je zlonamjerno, vje�ta�ki podijeljeno na dvije administrativno cjeline: Kor�u i Pili�te, iako su se stanovnici energi�no, ali uzaludno tome suprotstavljali. Ostalih osam sela koja se u re�enom izvje�taju spominju, prote�u se uz Prespansko jezero do 28 km u dubinu albanske teritorije. Zrnsko, 22 ku�e, 148 stanovnika; Leska, 10 ku�a i 64 stanovnika; Pustec, 75 ku�a sa 483 stanovnika; �ulin, 20-25 domova sa 100 do 120 �itelja. Ka�e se jo� da je to najsiroma�nije selo u regiji, i da su se brojni njegovi stanovnici nakon rata odselili za Jugoslaviju. Globo�ani, na samoj obali Prespanskog Jezera; ima 16 ku�a i 84 �itelja. Selo je spaljeno u toku rata, pa su se i njegovi brojni stanovnici odselili za Jugoslaviju; Tuminec, 35 ku�a sa 210 stanovnika; Gorica (Donja i Gornja) 23 ku�e sa 128 stanovnika. I ovo je siroma�no selo bilo spaljeno od Njemaca.

Isti izvje�taj ka�e da oko Skadra postoji i "crnogorska manjina"; oko tridesetak porodica u samom Skadru, u �ta se ne ra�unaju do�ljaci u toku rata. Selo Vraka nalazi se oko 10 km severozapadno od Skadra; ima 75 do 100 porodica. Mahom su iz rejona Zete i Podgorice. Njihovo doseljavanje je otpo�elo - kako se u izvje�taju precizira negdje poslije 1870. godine; �to zbog bjekstva od krvne osvete, �to zbog siroma�tva i drugih razloga. Pokazali su se dobrim poljoprivrednicima, pa po�to su do�li i do svoje zemlje, bili su glavni snabdeva�i skadarske pijace.

Gligo Vukov Crnogorac, po�asni konzul Belgije u Skadru, izdejstvovao im je kod skadarskog pa�e mogu�nost i pravo na svoga popa i �kolu. Ova je radila neprekidno svelo 1934. godine kada ju je ukinulo Ministarstvo prosvete kralja Zogua. Sve druge �kole (ameri�ka, italijanska, francuska...) ostale su i dalje, a ova je samo ukinuta srpska! Kroz arhivske izvore nijesmo nigdje nai�li na trag ma kakvog protesta ili intervencije jugoslovenske kraljevine kod albanske vlade radi ovog drskog �ina!

Vra�ani su, uz veliku kampanju, u periodu od 1930. do 1938. g. iseljavani, uglavnom u Metohiju, a glavni inicijator tih preseljenja bio je, nako se u ovom izvje�taju veli, izvjesni Milivoje Mil�i�. Oni koji su i dalje ostali da �ive u Vraki, bili su listom uz albanski oslobodila�ki pokret. Posle rata su, svemu tome uprkos, opet uzalud tra�ili da im se odobri �kola na maternjem jeziku. Albanci su im govorili da za to nema potrebe, po�to su u novoj vlasti "oni i Albanci isto"! Njihova biv�a domovina ih je, kao i ona prethodna, i ovog puta potpuno zaboravila, premda je, uvjereni smo, s minimumom truda mogla da im obezbijedi bar toliko da imaju svoju �kolu. Ne zaboravimo da smo u to vrijeme od usta gladnog naroda odvajali da bi Albaniju snabdijevali svim i sva�im, �ega naj�e��e ni na�i ljudi nijesu imali. Ovome komentar nije potreban.

Razo�arani pona�anjem novih albanskih komunisti�kih vlasti, govori nam diplomatski izvje�taj, oko 60 Vra�ana tra�i od diplomatskog predstavni�tva dozvolu za iseljenje u Jugoslaviju.^[5] Na kraju svog izvje�taja, Poslanstvo konstatuje da mu je posle jula 1948. godine od strane albanskih vlasti onemogu�en bukvalno svaki kontakt sa na�im sunarodnicima.^[6]

Zanimljivo je napomenuti da se na kraju svog izvje�taja jugoslovensko poslanstvo osvr�e kriti�ki na rad prethodnih diplomatskih postava u Albaniji zbog neaktivnog odnosa prema manjinskom problemu. Ono tako�e apeluje na svoje ministarstvo da se u ovom pravcu iz zemlje preduzmu odgovaraju�e mjere.^[7] Kako nam je dobro poznato, takvih mjera nije nikada bilo u odnosu, ne samo na Albaniju, ve� ni prema jednoj susjednoj dr�avi u kojoj su na�e manjine bile rigorozno diskriminisane.

U svom strogo povjerljivom izve�taju od 10. XI 1954. godine, jugoslovensko poslanstvo u Tirani govori o izuzetno te�kom polo�aju na�eg svijeta u Albaniji; na njih se vr�i strahovit pritisak razli�itih vrsta kano bi se odrekli jugoslovenskog i prihvatili albansko dr�avljanstvo, na primjer; onemogu�ava im se bilo kakav kontakt sa na�im diplomatskim predstavni�tvom, a ako to ipak u�ine, ili se, pak, ne izjasne za albansko dr�avljanstvo, onda se podre�uju raznovrsnoj represiji: istjerivanje iz Partije, pa �ak i sa posla, uz sve ostale prate�e posledice.^[8]

Dva diplomatska dokumenta iz 1955. godine, koja poti�u od na�eg Poslanstva u Tirani, govore tako�e o problemima na�eg manjinskog �ivlja u Albaniji. Prvi od tih dva izvje�taja govori, u vidu nekog pregleda, o naseljima o kojima je ve� bilo rije�i ranije u ovom tekstu. Razlika se pojavljuje, ponegdje i bitna, me�utim, u odnosu na ranije citirane podatke. Tako, primjerice, kad je rije� o srpskom (crnogorskom) �ivlju u Vraki, u ovom izvje�taju se operi�e brojem od dvjesta familija za razliku od ranijeg podatka, gdje se govori o 100-120! Razlika je, ne samo velika, nego i drasti�na.^[9]

Ovaj zvani�ni izvje�taj po prvi put spominje jednu dotle uop�te nepominjanu kategoriju na�ih manjinaca u Albaniji: muslimane "Bo�njake". Njih, prema tom dokumentu, ima oko 100 familija, i �ive u okolini Dra�a. Rodom su, navodno, iz okoline Mostara; govore me�usobno isklju�ivo na� jezik, a mnogi od njih i ne znaju uop�te albanski. U ju�noj Albaniji, u kraju zvanom Muze�eja, na prostoru izme�u rijeka �kumbe i Voju�e tako�e ima oko 80 porodica. Sa�uvali su na� jezik i obi�aje.^[10] Ovaj izvje�taj, za razliku od citiranog, govori samo o "pet-�est makedonskih sela i rejonu Male Prespe...? Interesantno je naglasiti jo� i to, da je, nakon protjerivanja makedonskih u�itelja iz Albanije 1948. godine, Bugarska ambasada u Tirani pokazivala �ivo interesovanje za ovaj makedonski �ivalj, pa je njenom "pomo�u", po svoj prilici, do�lo i do koncipiranja novih �kolskih programa, u duhu bugarskog jezika i pravopisa?^[11]

U blizini Kuksa, govori tako�e ovaj spomenuti izvje�taj, postoje dva sela: Borje i Ko�ave. Ovdje nije ba� jasno i precizno re�eno da li se radi o makedonskim selima, ili, pak, o naseobinama jugoslovenskih muslimana. Govori se, me�utim, o tome, da su njihovi �itelji vrlo rezistentni na sve pritiske albanske vlasti, i da im se �ine raznovrsne te�ko�e. Kao reakcija na sve to, stanovnici su postali kpajnje indiferentni na rad i bilo kakvu proizvodnju, radi �ega su jako siroma�ili. I za njih, kao i za one u okolini Dra�a, veli se da ljubomorno njeguju na� jezik i obi�aje, a i jako su privr�eni rodbini i prijateljima u starome kraju; albanski govore samo kada i gdje to moraju. Nacionalnih prava manjine apsolutno nemaju - kategori�ki se zaklju�uje u ovom izvje�taju.^[12]

Drugi dio izvje�taja odnosi se na na�e biv�e dr�avljane koji su se iz raznih razloga, i na razne na�ine obreli u Albaniji za vrijeme rata ili neposredno prije njegovog izbijanja. Podvrgnuti su nevjerovatnim pritiscima svake vrste, a kontakt sa Poslanstvom Jugoslavije im je strogo zabranjen. Oko 60 porodica takvih stanovnika je zatra�ilo pomo� oko repatrijacije u Jugoslaviju, pri �emu im albanske vlasti prave sve mogu�e opstrukcije, kako bi im �to vi�e zagor�ali �ivot i produ�ili muke i neizvjesnost.^[13]

Jo� jedan, i to vrlo podroban izvje�taj jugoslovenskog Poslanstva u Albaniji, datira iz januara 1957. godine. Govori se o istim, makedonskim selima u rejonu Male Prespe, samo ovoga puta sa mnogo vi�e pojedinosti i analitike nego �to je bio slu�aj sa ranijim obavje�tenjima. Ka�e se, pored ostaloga, da je na te ljude vr�en permanentan pritisak nakon Rezolucije IB; da je od njih tra�eno da se negativno izja�njavaju protiv Jugoslavije i sl. Uspostavljena je me�u njima, veli se, vrlo �iroka i rasprostrta dou�ni�ka mre�a, tako da su ljudi postali krajnje povu�eni i nepovjerljivi. Takozvani aktivisti me�u njima samima postali su revnosniji i gori prema svojima od samih Albanaca. Ali bez obzira na sav preveliki anga�man udvorica albanskim vlastima i policiji, niti jednog Makedonca nema ni na kakvoj iole zna�ajnijoj funkciji vlasti. Govori se, istina o jednom jedinom potporu�niku Sigurimija, koji je Makedonac.^[14]

U drugom dijelu istog izvje�taja iz januara 1956. godine govori se o problemu egejskih Makedonaca koji su se na�li na tlu Albanije, nakon �to su morali napustiti svoje domove u Gr�koj, posle poznatih doga�aja. Prema saznanjima Poslanstva, njih se u to vrijeme nalazilo u Albaniji oko 900 ljudi. Njihova sudbina je, prema ovom izvoru, vi�e nego o�ajna. Njih oko 300 su, navodno, slobodni, a ta "sloboda" se sastoji u tome �to su raseljeni-ra�trkani �irom Albanije, a rade na najte�im poslovima "... i po 12 sati dnevno, uz bednu platu".^[1]5' Ostali su po zatvorima i logorima; a i oni koji su na "slobodi", obavezno su i oni pro�li kroz zatvorsko-logorski tretman. Njihova zla sudbina je takva, zato, jep su bez izuzetka svi simpatizeri Jugoslavije. U progonu ovih nesre�nih ljudi, pored albanske policije, aktivno sudjeluje i komunisti�ka partija Gr�ke!^[16] Pod istim su tretmanom u Albaniji i Grci, njih oko �etiri hiljade, koji su otuda prebjegli kao biv�i partizani. Izvje�taj su potpisali: ata�e Radivoje Geni� i poslanik Arso Milatovi� za �ijeg ee diplomatskog mandata i pojavljuju, uglavnom, svi ovi podaci.

Kako se moglo zaklju�iti iz ovih citiranih izvora, slovenska manjina u Albaniji je bila relativno skromne broj�ane vrijednosti, negdje oko 5 do 6 hiljada du�a. Od toga je makedonska manjina iznosila dominantnu ve�inu te cifre. O�igledno je, me�utim, slede�e: Jugoslavija nije pokazala nikakav interes odmah poslije rata, dok su odnosi sa Albanijom bili u najve�oj ljubavi, da ta�no ustanovi broj pripadnika na�ega svijeta koji �ivi u Albaniji kao stalno nastanjeno stanovni�tvo. Nada je to do�lo na dnevni red rada na�eg diplomatskog predstavni�tva u toj zemlji, bilo po nadle�nom nalogu, bilo samoinicijativno, tada vi�e nije bilo mogu�e gotovo ni�ta uraditi na tome planu, budu�i da je na�em diplomatskom osoblju bilo rigorozno ograni�eno kretanje kao i svaka druga aktivnost. U svakom slu�aju, broj �itelja na�eg porijekla, koji se mo�e pribli�no ustanoviti iz naprijed citiranih diplomatskih izvje�taja, bitno je manji od fakti�kog sta�a. Mi ovu tvrdnju mo�emo osloniti na niz posrednih i neposrednih podataka. Tako, na primjer, biv�i jugoslovenski diplomata, kasnije emigrant, Ramadan Marmulaku, u svojoj knjizi "Albanija i Albanci", koja je, ina�e, kompletno fundirana na velikoalbanskoj ideologiji Envera Hod�e, pozivaju�i se na rezultate albanskog popisa stanovni�tva od 1961. godine, daje slede�u sliku etni�kog sastava Albanije: Od 2.660.000 st. 95% su Albanci a samo 5% nealbanski elemenat. Od tih 5% zastupljeni su: 40.000 Grci, ili 2,4%; 15.000 Makedonci (0,9%); 10.000 Vlaha; 10.000 Cigana itd.^[17]

Vrlo interesantne su u ovoj, ina�e problemati�noj, statistici R. Marmulakua najmanje dva fakta: prvo, �to je broj Makedonaca pet puta ve�i od onog broja kojim zvani�na albanska informatika operi�e za potrebe me�unarodne javnosti;^[18] i drugi je jo� nevjerovatniji, a to je da se srpsko-crnogorski �ivalj uop�te i ne spominje!? Kako je poznato, posle 1948. godine na�e su manjine u Albaniji �ivjele potpuno anonimno i bez ikakva glasa o njima, nije sa albanske strane dopiralo u svijet. Prvo javno albansko priznanje postojanja makedonske manjine u Albaniji poti�e iz godine 1976, i to diplomatskim putem, kada je ambasador te zemlje, u pismu UNESKO-u rekao da "u HP Albaniji postoji makedonska nacionalna manjina".

Saradnik zagreba�kog Danasa, S. Stanojlovi�, odakle i preuzimamo ovaj podatak, isti�e da se s albanske strane broj Makedonaca u Albaniji "svodi na tri tisu�e"?! Prema svim raspolo�ivim podacima - ka�e Stanojlovi�eva - mo�e se pouzdano tvrditi da u HP Albaniji �ivi vi�e desetaka tisu�a Makedonaca (prema podacima �to ih je pro�le godine u svojoj knjizi Makedoncite vo Albanija iznio D. K. Budimovski ima ih punih �to tisu�a)".^[19] U svakom slu�aju, ove ekstremno razli�ite cifre govore o tome da se pouzdani podaci o broju Makedonaca u Albaniji, bar kako stvari u toj zemlji sada stoje, te�ko mogu ustanoviti. Preterivanja su, po mome sudu, o�igledna, kako u zvani�nim albanskim umanjivanjima, tako i kod Budimovskog u suprotnome smjeru. Bar kad se radi o nacionalno samosvjesnim Makedoncima. A koliko je danas takvih koji su ve� generacijama bili izlo�eni neumitnoj asimilaciji, pa su njihovi dana�nji nara�taji ve� potpuno izgubili svijest o svome korijenu, porijeklu i jeziku - o tome se samo mo�e naga�ati, s manjim ili ve�im aproksimacijama. Svakako je te�ko tvrditi i jo� te�e dokazati, bar u ovo na�e vrijeme, kada su albanski prostori zatvoreni za na�a nau�na prou�avanja, koliko je danas, brojem i procentualno, stanovni�tva Albanije koje vodi slovensko porijeklo. Osvrnemo li se ne�to dublje u nau�ne tekstove ranijih autora (Jiri�ek, Majer, �upani�, Jastrebov, Seli��ev, Cviji�, i Had�i-Vasiljevi� i dr..) mi dobijamo jednu sasvim druga�iju antropogeografsku mapu dana�nje Albanije, u odnosu na onu koju potura svijetu zvani�na ilirsko-velikoalbanska propagandistika i nauka sumnjive vrijednosti. Za onoga ko se dublje ne upu�ta u prou�avanje ove problematike, bi�e sasvim dovoljan i jedan rad Jovana Trifunovskog: "Cviji�evo prou�avanje slovenskog stanovni�tva u Albaniji", pa da stekne pribli�no realnu sliku o tome kakva su se, i koliko dugo, kretanja i mije�anja stanovni�tva de�avala na ovim prostorima.^[20]

U izvje�taju ohridskog episkopa dr Nikolaja Velimirovi�a Svetom arhijerejskom sinodu SPC, od 4. aprila 1924. godine, u vezi sa nemogu�no��u obavljanja crkvene slu�be kod pravoslavnog -svijeta podru�ne mu eparhije na tlu Albanije, on ka�e da je rije� "... o 25 sela, od sela Lin, niz Drim do Pi�kopeje".^[21] Danas vidimo da na tom potezu figurira samo devet sela? �ta je sa ostalima za ciglo �ezdesetak godina pitamo se?

Pripremaju�i ovaj rad, u nedostatku relevantne gra�e, obratio sam se jednom na�em diplomati (P. B.) koji je tek do�ao iz Albanije u kojoj je proveo �etiri godine, i to na dosta visokoj diplomatskoj funkciji. On se odazvao mojoj molbi da mi pomogne oko pru�anja podataka o nealbanskim manjinama u savremenoj Albaniji, ali je izri�ito zahtijevao da mu ne spominjem ime, s obzirom da je jo� u aktivnoj slu�bi. Pru�io mi je vrlo interesantne podatke, za koje tvrdi da su pouzdani i pribli�no ta�ni. On mi je u pisanoj formi dao ove podatke: U Ju�noj Albaniji �ivi izme�u 150 i 180 hiljada Grka, dok zvani�na albanska statistika navodi broj od 39.000. Nastanjeni su oko Sarande, Dropula i drugih mjesta; u okruzima Berat, Lju�nja i jo� nekima, �ivi veliki broj Albanaca pravoslavne vjere tzv. ortodoksa; oni se, navodno, osje�aju Albancima, premda se �ene samo izme�u sebe i blisko su povezani, mada je vjera zakonom zabranjena. Grci ih, pak, smatraju Grcima, ka�e ovaj (P. B.).

Druga po brojnosti nacionalna manjina poslije Grka su Makedonci, kojih, po njegovu iskazu, ima oko 40 hiljada. Albanci zvani�no dr�e da je makedonska nacionalna manjina samo ono ljudstvo �to �ivi u onih desetak sela u rejonu Male Prespe. Oni koji su se za pe�albom odseljavali u druge djelove zemlje: Tirana, Dra�, Berat i dr. �im bi se izdvojili iz mati�ne sredine, prema rezonima albanske nacionalne politike, gubili bi automatski status nacionalne manjine i postajali Albanci - Ortodoksi.

Pozivaju�i se na zvani�nu albansku statistiku, a njemu je bila ona dostupna, P. B. ka�e da u HP Albaniji �ivi svega 4-5 hiljada Makedonaca i oko 100 Srba i Crnogoraca! a ostalo su sve Albanci-Ortodoksi. On, pak, tvrdi, da u NRA �ivi oko 20 hiljada Srba i Crnogoraca. Ve� smo u jednoj napomeni rekli, imaju�i u vidu isti izvor, da se kod tamo�njeg �ivlja ne pravi razlika izme�u Srba i Crnogoraca, osim u regionalno-zavi�ajnom smislu. Prema li�nom uvidu ovog svjedoka, kao i na osnovu saznanja po drugim osnovama, od granice crnogorsko-albanske, naselja: Han Hotit, Vukpaljaj, Bajza, Koplik i dr. nastanjena su mje�ovitim stanovni�tvom, dok su mjesto Vraka sa okolnim selima �isto crnogorska (srpska). Poslednjih decenija su po�eli u tim �istim naseljima doseljavati Albance, a mje�tane raseljavati po drugim mjestima Albanije.

Prema istom izvoru, u Albaniji �ive oko 4-5 hiljada slovenskih muslimana koji se nijesu asimilovali u Albance. Doseljeni su iz Podgorice, Nik�i�a, Plava, Gusinja, Novog Pazara, Mostara i drugih mjesta. Uporno se opiru asimilaciji; �ene se me�usobno i prekose s koljena na koljeno jezik predaka - srpski jezik. Brojni su se odselili za Dra� i uglavnom su asimilirani, dok oni koji su ostali po seoskim naseljima, ostali su i dalje kompaktni.

U Albaniji �ivi i oko 30 hiljada Cincara (koje Albanci nazivaju �obanima). Oni se osje�aju, uglavnom Albancima, premda su zadr�ali neke svoje bitnije etni�ke osobenosti, kao svoj cincarski jezik, naro�ito starije generacije. Najvi�e ih je u Kor�i i okolini. Albaniju nastanjuje i oko 60 hiljada Cigana, ali ih Albanci smatraju Albancima; oni i govore albanski. Oko pet hiljada Cigana, nomada-�ergara smatra pravim Ciganima, a Albanci ih zovu Jev�i, jer se smatra da su se doselili iz Egipta. ^[22] Ovo bi, po prilici sila najpribli�nija etni�ko-manjinska slika Albanije u ovome �asu.^[23]

Nakon ovog svog skromnog poku�aja kakvog-takvog rasvjetljavanja zatmu�enog pitanja brojnosti i sudbine postojanja i �ivljenja slovenskih manjina u susjednoj nam dr�avi Albaniji, name�u nam se, uz mnoga druga dva osnovna pitanja: a) od kada datira sistematsko poarbana�ivanje nealbanskih etni�kih elemenata na albanskom prostoru (uklju�iv i ona] prostor, dakako, izvan granica Albanije, u kojem Albanci predstavljaju dominantnu ve�inu; konkretno u Jugoslaviji) i u koje se svrhe sve to �injelo i �ini i, b) odnos slu�bene jugoslovenske dr�ave prema tim evidentnim procesima.

Sasvim je izvjesno da bi tematski obim oba ova pitanja bio takav, da bi, temeljitije izu�ena, iznosio pozama�nu knjigu; a i mnoga objavljena literatura do sada, koja direktno ili posredno zahvata ova podru�ja, ve� je dosta impozantna. Za svrhu ovoga rada, razumije se, mi smo strogo ograni�eni i prostorom i vremenom, pa se i ne mo�emo upu�tati u neke studioznije razja�njavanje ove materije. Zato se moramo zadovoljiti nekim najosnovnijim i najpovr�nijim sintezama, koje �e i kao takve, nadam se, �itaocu pru�iti elementarne informacije.

Mnogi su autori skloni zaklju�ivanju, da ekstremno antislovensko nastrojenje velikog dijela albanskog narodnog elementa nalaze u politici Osmanske imperije, i njoj analogne islamske religije. I vjerovatno su u pravu. Me�utim, mi smo bli�i prosudbi da svo�enje ovog kompleksnog i, nadasve, delikatnog problemskog �vora vodi nedopustivom pojednostavljivanju �itave stvari i su�avanju osnovice istra�ivanja na jednu jedinu primesu. S iskrenim uvjerenjem da na ovom problemu, pored istori�ara, itekako imaju posla i psiholozi, etnolozi, antropolozi... pa ako ho�ete, i �isti filozofi, uz ostale stru�ne profile. Nave��u samo jedan podatak, iz koga se jasno vidi da je albanski etni�ki element uziman u dr�avnu kalkulaciju kao antislovenski, odnosno, antisrpski detonator, daleko prije nego �to su Osmanlije zagospodarili Balkanom. Na�me, u pismu barskog nadbiskupa Adama Gijoma francuskom kralju Filipu VI, iz 1332. godine, govori se i razmi�lja "... o Albancima kao o faktoru unutra�nje nestabilnosti srpske dr�ave".^[24]

Kako vidimo, ve� na samom po�etku vladavine kralja Stefana Du�ana Nemanji�a, hri��ansko-katoli�ki Zapad "uvodi u igru" albanski etnos na Balkanu, kao potencijalni faktor razdora srpske dr�ave i Srpstva uop�te. Treba li onda da nas �udi �injenica �to su Osmanlije, naturiv�i islam Albancima, ne samo kao vjeru, nego i kao dr�avnu i nacionalnu ideologiju, maksimalno koristili i zloupotrijebili takvo stanje �injenica, u kome su Albance instrumentalizovali kao svoj udarni argumenat protivu pravoslavne srpske paje, a kasnije, sve do balkanskih ratova, i protiv srpske dr�ave?

Na ru�evinama i okrajcima nekada�nje osmanlijske Turske carevine, rimska Sveta stolica je postepeno, ali sigurno, u albanskome etni�kome faktoru na�la siguran oslonac svoje geopoliti�ke strategije antipravoslavlja na Balkanu, a u prvom redu, od toga je faktora bri�ljivo izgra�ivala svoj instrument destrukcije svetosavsko-srpske dr�avne ideje i srpskog pravoslavlja, kao prirodne osnove i oslonca velikodr�avne strategije pravoslavnog Tre�eg Rima sa istoka - Ruske imperije i njene penetracije na Balkan i Mediteran. Sticaj je pukih istorijskih okolnosti �to je, ne�to docnije, katoli�ko-germanska �esarovina zasnovala svoj jugoisto�ni dr�avni program ekspanzije na istom teritorijalnom prostoru, i �to su se be�ke velikodr�avne koncepcije, prema Balkanu i Orijentu, u dlaku poklopile sa, ve� odavno trasiranim koordinatama Vatikana kao generalnog �taba svekolikoga katoli�anstva. Iako ve� odavno pokojna, Zloduh crno-�ute Be�ke monarhije, itekako osjetno i vidljivo prisustvuje i provijava ovijem jugoslovensko-albanskim prostorima i u na�e vrijeme...!?

"Albanci su svojski i uporno branili Tursku carevinu kao svoju ka�e s pravom dr �oko Slijep�evi� - jep su time branili i sebe. Austrija, pak, s druge strane, podupire Arbanase-katolike i orijenti�e ih protiv Srba". ^[25] Ruski konzul i intelektualac, Ivan S. Jastrebov, kojemu se i uz najve�u zlovolju, ne mo�e osporiti ni objektivnost, a ni kompetentnost, u svojim zabilje�kama, na jednom mjestu ka�e, pored ostalog i ovo: "Po kazivanju pravoslavnih u Skadru, biv�i dragoman austrijskog konzula, Baljarina, 1854. godine, radio je o tome da satre imena potpisana srpski pod svakim svecem da ne ostane traga... kojim bi se i prostak mogao ubediti da je ova crkva (rije� je o Crkvi Sv. Sr�a "a Bojani, A. D.) bila srpska zadu�bina" ^[26]

Jedan drugi istra�iva� i poznavalac arbansko-srpskih odnosa i prilika, Ceprej Trocki, veli: "Oni (katoli�ki misionari, A. D.) pored katoli�ke propagande, stavljaju u zadatak odnaro�avanje na�ega elementa; sve �to je podse�alo na srpsku pro�lost - uni�teno je" ^[27] (podv. A. D.).Kako se i iz samo ovih nekoliko navoda mo�e zaklju�iti, proces svjesne i planske denacionalizacije slovenskoga �ivlja u zahvatu arbana�koga prostora traje odavno. Ono �to bi bilo manje za o�ekivati u tom kontekstu, jeste �injenica da je nakon Prvog svjetskog rata i "radni�ko-klasna, internacionalisti�ka..." itd. Tre�a komunisti�ka internacionala, odnosno, Staljinova Sovjetska dr�ava, tako�e instrumentalizovala arbana�ki faktor protiv kraljevine Jugoslavije, ili, preciznije, protiv srpskoga naroda. Ali, najnesre�nija strana cijelog tog paklenog klupka jeste ta, da su Srbi-komunisti, do besmisla odani svojoj "misiji" predodre�enih "usre�itelja" svijeta, kako dosljedno, i toliko nepatriotski upregli sve svoje sile u to delikventsko kolo internacionalnih mafioza protiv vlastitoga naroda.

Tek sa nastankom "sre�nih" "radni�ko-klasnih" re�ima u Albaniji i Jugoslaviji, nakon Drugog svjetskog rata, nastupa prava i temeljita denacionalizacija Slovena od strane Albanaca, kako onih u okvirima albanskog dr�avnog suvereniteta, tako i onih u sopstvenoj jugoslovenskoj i srpskoj zemlji - Kosovu i Metohiji!!! Albanski asimilatorski radikalizam pokazao je svoje najsurovije lice u dr�avnoj kampanji ru�enja i poni�tavanja srpskih vojni�kih grobalja i drugih sakralnih objekata u Albaniji. Zabilje�ka jugoslovenskog diplomatskog slu�benika Kova�i�a Ministarstvu inostr. poslova u Beogradu, od 28. februara 1956. godine to najilustrativnije objelodanjuje. "U Skadru je postojalo srpsko pravoslavno i vojno groblje - ka�e se u toj predstavci - gde su bili pokopani borci (srpski i crnogorski, A. D.) Balkanskog i Prvog svetskog rata. Groblje je bilo veli�ine 200h200 m a bilo je oivi�eno zidom. Ovo groblje postojalo je sve do 1950. godine, kada su se albanske vlasti dale na posao i uni�tile celokupno groblje. Na�i grobovi i spomenici u celini su poru�eni; nema nikakvog traga o njima. Sve je poni�teno...".^[28]

Na istu temu odnosi se i drugi izvje�taj Poslanstva SSIP-u od 7. 3. 1956. godine. U njemu se iznosi stanje grobalja, pored onog skadarskog, i u jo� slede�im mjestima: Brdica, Bardo�, Gri�a, Anamali, Oblik, Vraka, Koplik, Puka, Vafra; sva su groblja do�ivjela istu sudbinu - poru�ena su i preorana".^[29] Drugi dio izvje�taja govori o srpskim grobljima u Firu i Kavaji, kao i onima u Valoni... ^[30]

Dosljednom primjenom poznatog rimskog instituta: damnatio memorial tj. korjenito brisanje uspomene na sve srpske tragove na svome tlu, Albanija je zaista nadma�ila sebe samu, budu�i da nam nije poznat sli�an slu�aj u istoriji civilizacije, da se jedna dr�ava �lanica me�unarodne zajednice, s toliko okrutne bezdu�nosti obru�ila na humke i kosti umrlih ratnika jednoga naroda. Nakon vi�e razgovora i dopisa jugoslovenskog poslanika A. Milatovi�a sa albanskim zvani�nicima, napokon je uslijedila i diplomatska nota Jugoslavije Albaniji,^[31] od 4. Vlll 1956. g.

U svome napisu pod naslovom: "Bezo�nost albanizacije", Luka Malikovi� iznosi primjere posmrtne "ilirizacije" i pokr�tavanja ljudi u Albaniji od �ega se zaustavlja svaki normalni razum. Na�me, poginuli Srbi u albanskom oslobodila�kom ratu: Ku�evi�, Kadi� i Misovi�, iako narodni heroji Albanije, prekr�teni su u: Ku�i, Kadija, Misja.^[32] Drasti�niji je jo� slu�aj sa poznatim pjesnikom, albanskim Srbinom Milo�em Nikoli�em, koji je prekr�ten u MI�ENI.^[33]

Postavili smo na po�etku ovog poglavlja pitanje: �emu sve to i kuda vodi to? Odgovor je vrlo prost, rekao bih: to vodi realizaciji tzv. Velike Albanije; one, po prilici, vel. Albanije kakvu su Italijani inaugurisali 1941. godine. Pored demografske strategije, paralelno mora da ide i akcija brisanja tragova istorijske pro�losti. A ta pro�lost je tu�a, nealbanska (gr�ka, vizantinska, srpska). Da su je Albanci imali ona bi i bila tu, ali... �itav svijet je decenijama bio ozloje�en rasnim aparthejdom koga sprovodi Ju�noafri�ka republika, tamo negde Bogu iza nogu �to se ka�e. A nije li ovo �to se sprovodi u Albaniji, u Evropi, dakle, i to jo� na rubu mediteranske kolijevke svjetske kulture, tako�e aparthejd najgore vrste, pa se sve dosad nije �uo glas svjetske savjesti. Naprotiv. Zvani�nici Kongresa SAD i drugi "za�titnici pravde" po svijetu tragaju za pogre�nim krivcima, stavljaju�i se otvoreno i krajnje drsko u za�titu "ugro�enim" Albancima u Srbiji i Jugoslaviji?

Na kraju ovoga gradiva, dolazimo, napokon, najedno, koliko �udno i neobi�no, toliko i te�ko obja�njivo pitanje: kakvu je to spoljnu politiku vodila jugoslovenska dr�ava - bar �to se Albanije ti�e - u �itavom poslijeratnom periodu, pa i sve do danas, i da li je i �ta opipljivo i konkretno u�inila u smislu brige i za�tite svojih sunarodnika u Albaniji, s obzirom na �injenicu da je znala, ili je mogla znati kakav se sve pritisak i obespravljivanje tih ljudi �ini u re�iji dr�ave?

Iz svega ovoga �to nam je poznato u tome kontekstu, odgovor mora biti krajnje negativan. Ta�nije re�eno - optu�uju�i. Problem krajnje tolerancije prema Albaniji, uprkos njenog ekstremno incidentnog pona�anja prema nama kao prema zemlji (ubistva grani�ara i ostale nedopustive radnje, samo u informbirovskoj kampanji, primjerice) nikako se ne bi mogao izuzeti iz konteksta pona�anja najodgovornijih jugoslovenskih prvaka prema doma�em �iptarskom elementu na Kosovu i Metohiji. Na�me, jugoslovenski vo�i, dono�enjem famoznog zakonskog akta iz marta mjeseca 1946. godine, o zabrani povratka prognanih srpskih i crnogorskih mu�enika na svoja imanja na Kosovu i Metohiji fakti�ki su sankcionisali sva ona Musolinijeva re�enja o stvaranju velike Albanije na ra�un jugoslovenskog prostora. Kako su se stvari nadalje odvijale, to je dobro poznata pri�a. Ustavnim odredbama iz 1974. godine, �iptarima na Kosovu i Metohiji, ne samo da je legalizovana dotle prikrivena genocidna politika prema tamo�njem slovenskom �ivlju, ve� im je fakti�ki dat prerogativ suverene dr�avnosti, usled dr�ave Srbije, �iji su nominalno, sastavni dio. Rezultati takve politike su ve� �itavome svijetu dobro poznati.

Analogno ovakvoj politici Jugoslavije na unutarnjem planu, �to se ti�e Kosova i Metohije, konkretno, i�li su i odnosi prema albanskoj dr�avi na spoljnjem planu. Dr�im da je duboko u pravu Luka Malikovi� kada ka�e: "... ostvareni odnosi (prema Albaniji, A. D.) su bili jednosmerni u korist Albanije, a na grubu idejnu, ekonomsku i dru�tvenu �tetu Jugoslavije".^[34] Ovoj se konstataciji, dr�imo, nema �ta ni dodati niti oduzeti, osim �to bi tu misao apostrofirali tvrdnjom Jugoslavija nikada nije ozbiljno i energi�no postavila problem -svoje manjine u Albaniji, niti se i�im, bar na vidljiv na�in, zalo�ila da to pitanje rije�i na povoljniji na�in. Prema tome, ne mo�e se pogrije�iti ako se ka�e da je na�a zemlja - �to se ovog, konkretnog pitanja ti�e - vodila antijugoslovensku politiku. Presko�imo li, radi ograni�enja, bezbrojne dokaze ovoj tvrdnji, dovoljna je ilustracija i ovo par naznaka koje slijede. Komisija Ujedinjenih nacija za ljudska prava u Albaniji i Rumuniji, na svome 55-om zasjedanju u �enevi, donijela je Rezoluciju osude pona�anja ovih zemalja, s tim problemom u vezi, koju, pored Bocuane, Togoa, Paname, Nigerije... nije potpisala jo� i Jugoslavija!! ^[35] To se de�ava, vjerovali ili ne, u godini hiljadu devetstotina osamdeset i devetoj, kada su, ne samo nama, nego i �itavom ostalom svijetu poznate sve �injenice, ili bar one najbitnije, o fizionomiji dvaju najopskurnijih i najtirjanskijih re�ima u ovome vijeku; re�ima u kojima je na� �ivalj, srpski najkonkretnije, bukvalno zatiran, i duhovno i fizi�ki.

Kao �to smo vidjeli, zvani�na Jugoslavija, rukovo�ena nekakvom, samo njojzi znanom, "politi�kom mudro��u",. na�la se me�u nekoliko zemalja svjetske politi�ke periferije, koja NIJE potpisala dokument osude dr�avnog terora zemalja, u kojima ve� decenijama strada NJENA narodna manjina!!?? Pisac ovdje svoj komentar prepu�ta �itaocu, jep on zaista na ovakav gest nema �ta da ka�e.

Na drugom sastanku Konferencije o ljudskoj dimenziji KEBS-a, odr�anoj u Kopenhagenu 5. juna ove, 1990. godine, jugoslovenski savezni ministar spoljnih poslova Budimir Lon�ar je tom prilikom rekao i ovo:

"Isto tako, dijelovi jugoslovenskih naroda �ive svuda u susjedstvu kao nacionalne manjine. Logi�no je onda �to se preko te osjetljive i nezaobilazne sfere, umnogome prelamaju na�i ukupni bilateralni odnosi sa susjedima. Mada bismo mi, naravno, voljeli da se na�im manjinama daju ona prava koja mi sami pru�amo manjinama u vlastitoj ku�i, mi sada �elimo i tra�imo da ih se tretira na nivou onih obaveza koje smo svi prihvatili u okviru KEBS-a, odnosno ne ispod onih standarda koje je me�unarodna zajednica kroz instrumente UN i ina�e, usvojila kao minimalne standarde i obaveze dr�ava i suvremene civilizacije ...,"^[36]

Namjerno smo citirali ovaj ne�to �iri izvod iz izlaganja najodgovornijeg �ovjeka jugoslovenske spoljne politike, na jednom me�unarodnom forumu o ljudskim pravima, kano bi �italac vidio da tu, kao i u �itavom njegovom govoru, uostalom, nema ni�ega osim kli�iranih fraza i op�tih mjesta. Ni jedne jedine rije�i o drasti�nim kr�enjima elementarnih prava na�ih ljudi u Albaniji, ili, pak, do ju�e u Rumuniji. Da se i ne govori o polo�aju Makedonaca u Bugarskoj i Gr�koj.

Ako se ovako "energi�no" i ovako "svojski" zala�u najodgovornije ustanove i pojedinci ove zemlje za svoje ugro�ene sunarodnike u susjednim zemljama, Albaniji, konkretno, zar bi onda trebalo da se previ�e ljutimo na vlasti te zemlje, �to �ine sa na�im manjinama ono �to �ine?

Napomene

* Prema iskazima svjedoka, dana�nji �itelji Vrake, porijeklom iz Crne Gore sebe nazivaju Srbima, ili, jo� bli�e: "na�ijema"; zborimo "na�ki" i u tom smislu. Za njih, dakle, nacionalna odrednica Crnogorac nema nikakav zna�aj. Ovo je piscu potvrdio i na� diplomata, �ije ime ne mogu spominjati, po njegovoj izri�itoj �elji, jep je jo� u slu�bi

1. Arhiv SSIP, P. A. (Albanija), F-1/45, br. 7.

2 Ibidem.

3. Iz dokumentacije Milije ��epanovi�a, pravnika i publiciste iz Beograda, pisan je imao na uvid i zabilje�ku razgovora M. ��epanovi�a sa biv�im prvim sekretarem jugoslovenskog Poslanstva u Tirani Svetom Vu�i�em, koji je tamo proveo �etiri godine (1956-60). Blagodare�i nekom ranijem poznanstvu sa ministrom unutra�njih poslova Kazbijem, ovaj je mogao da se relativno lako kre�e po Albaniji. U Valoni je, na primer svojim o�ima vidno razvaljenu srpsku vojni�ku kosturnicu, koju su tu podigli saveznici 1934. g. a koja je pretvorena u - javni nu�nik! Jo� �emo se vra�ati na ovaj izvor, A. D.

4. Svi su makedonski u�itelji istovremeno protjerani iz Albanije, posle jula 1948. g. tako da je tu �injenicu izli�no ponavljati kad se govori o ostalim makedonskim selima. Kakvo je "�kolovanje" te djece nastavljeno potom, mo�e se samo pretpostavljati. Cjelovitih, preciznih, a nadasve provjerljivih, o tome nemamo ni do dana�njeg dana.

5. Arhiv SSIP, Beograd, PA (Albanija), F-2, Pov. Br. 43973. Sve ovo �to smo iznijeli nalazi se u jednom, integralnom tekstu pod gornjim naznakama.

6. Ibidem.

7. Ibidem.

8. ASSIP, Beograd, PA (Albanija), F-1, Pov. Br. 41469.

9. ASSIP, PA (Albanija), F-2, Pov. Br. 418396.

10. Ibidem.

11. Ibidem.

12. Ibidem.

13. Ibidem.

14. ASSIP, PA, F-3, pov. Br. 41999.

15. Ibidem.

16. Ibidem.

17. Ramadan Marmolaku, Albania and the Albanians, London, 1975, s. 3.

18. Se�ka Stanojlovi�, "Danas", Zagreb, 1982. g. str. 33-34.

19. Ibidem.

20. Jovan Trifunovski, Cviji�evo prou�avanje slovenskog �ivlja u Albanci, Leskova�ki zbornik 1981, str. 323-326.

21. Glasnik SPC, br. 23 od 14. XII 1924. g. s. 364.

22. Dr Rajko �uri�, Seobe Roma, BIGZ, Beograd, 1987, str. 53. �uri� cijeni da u Albaniji �ivi oko 80 hiljada Roma, a najvi�e ih je u Tirani, Skadru i Kor�i; najbrojniji su Gabelji-�ergari, koji su sa�uvali svoj maternji jezik. O njima je pisao i E. Hod�a u knjizi "Godine detinjstva", ka�e R. �uri�.

23. Svjestan da podaci dobijeni od diplomate P. B. nemaju nau�nu relevantnost, jer su neobjavljeni, ali ja sam ih ipak, izlo�io na uvid radi orijentacije u daljem istra�ivan�u. Toliko bavljenje u Albaniji, ipak uliva nego povjerenje u nekakvu vjerodostojnost - A. D.

24. dr Dimitrije Bogdanovi�, Knjiga o Kosovu, Beograd, 1985. g., str. 27. Ovaj je podatak, ina�e, Bogdanovi� preuzeo od K. Jire�eka, Istorija Srba I, s. 226 - A. D.

25. Dr �oko Slijep�evi�, Srpsko-arbana�ki odnosi kroz vekove sa posebnim osvrtom na novije vreme, Himelster, 1983. g., str. 151.

26. I. S. Jastrebov, O pravoslavnim starim i novim crkvama u skadarskom okrugu, Glasnik Srpskog u�enog dru�tva, knj. 48, s. 370.

27. Sergej Trojicki, Crkvena jurisdikcija nad pravoslavnom dijasporom, Glasnik SPC, br. 19, 30. jun 1932. g., s. 294-5.

28. ASSIP, P. A. (Albanija) pov. br. 42, F-2, br. 42.937.

29. ASSIP, P. A. F-2, pov. Br. 42.937.

30. ASSIP, P. A. F-1, pov. 6r. 42.937. I u spomenutoj dokumentaciji M. ��epanovi�a, opis dipl. slu�benika S. Vu�i�a se u potpunosti podudara sa zvani�nim bilje�kama. Me�utim, opisi ovoga svjedoka o tome kano se postupalo sa grobljima i ostima srpskih ratnika-mu�enika, toliko su jezoviti, da treba imati jake �ivce da se to sve do kraja do�ita. To je doista besprimjeran kulturolo�ki zlo�in.

31. ASSIP, F-1, pov. Br. 412580.

32. Luka Malikovi�, Bezo�nost albanizacije, Pravoslavlje, Br. 552, od 15. II11990. g.

33. Ibidem.

34. Luka Malikovi�, Albanski kulturni prostor kao determinanta albanizacije

Kosova i Metohije, Marks, misao, br. 5/1989. g.

35. ACCIP, 55th meeting, 8 March 1989, Situation of human rights in Albania

The Commission on Human Rights.

36. Autenti�ni i integralni Govor B. Lon�ara na pomenutom skupu u Kopenhagenu, nalazi se u pi��evoj dokumentaciji. Citat je preuzet iz jednog njegovog dijela koji se odnosi na na�e manjine. Sve ostalo su konvencionalne diplomatske fraze, kojima se ni�ta ne ka�e - A. D.

Autori | Jezik | Folklor | Istorija | Umetnost | Prevodi | O Albaniji | Bibliografija | Linkovi
Naslovna | Promena pisma | Novosti | Mapa | Kontakt