Projekat Rastko Skadar: Stanovni�tvo slovenskog porijekla u Albaniji

Branislav Marovi�

Me�udr�avni ugovori zaklju�eni izme�u Jugoslavije i Albanije 1946. godine

Izvor: "Stanovni�tvo slovenskog porijekla u Albaniji" - Zbornik radova sa me�unarodnog nau�nog skupa odr�anog na Cetinju 21, 22. i 23. juna 1990. godine

Narodi Jugoslavije i narod Albanije vodili su u toku drugog svjetskog rata borbu protiv okupatora Njema�ke i Italije i njihovih saveznika Bugarske i Ma�arske.

KPJ je u toku rata preko svojih delegata pomagala pri stvaranju Albanske komunisti�ke partije i organizovanju narodnooslobodila�ke borbe u Albaniji.

Organizovana pomo� i na vojnom i na partijskom planu doprinijela je da se albanski pokret otpora razvije, da utvrdi strategiju i taktiku narodnooslobodila�ke borbe, jasno defini�e svoje ciljeve i na kraju ostvari revolucionarnu smjenu vlasti.

Da bi u�vrstila me�unarodni polo�aj Jugoslavije, u prvom redu prema zapadnim saveznicima, jugoslovenska vlada je 11. aprila 1945. godine sklopila sa SSSR me�udr�avni Ugovor o prijateljstvu, uzajamnoj pomo�i i poslijeratnoj saradnji, kojim su bila izra�ena shvatanja KPJ o budu�im odnosima sa prvom zemljom socijalizma.

U KPJ vladalo je uvjerenje da �e Sovjetski Savez pru�iti Jugoslaviji pomo� ne samo protiv spoljnih pritisaka koji su dolazili od zapadnih savezni�kih zemalja ve� i u privrednoj obnovi i politi�koj konsolidaciji kao i u razradi strategije poslijeratnog razvitka i ostvarivanja zadataka poslijeratne socijalisti�ke izgradnje.

Bliska saradnja Jugoslavije sa Sovjetskim Savezom dala je dobre rezultate pa je prije kapitulacije Njema�ke i prije dono�enja Povelje Ujedinjenih nacija zaklju�en me�udr�avni ugovor 11. aprila 1945. godine u Moskvi. To je bio primjer regionalnih sporazuma zaklju�enih u cilju odr�avanja mira i razvitka me�unarodne politi�ke, privredne i kulturne saradnje. Jugoslavija je sli�ne ugovore zaklju�ila sa Republikom Poljskom (16. marta 1946), Republikom �ehoslova�kom (9. maja 1946), NR Albanijom zaklju�en 9. VII 1946. (ratifikovan 20. VII 1946), NR Bugarskom (ratifikovan 8. I 1948), Kraljevinom Rumunijom (ratifikovan 8. I 1948) i NR Ma�arskom (ratifikovan 8. I 1948).^[2]

Posebno zbli�avanje Jugoslavija je pokazala sa Albanijom i SSSR sa kojima je sklopila prve ugovore o prijateljstvu i uzajamnoj pomo�i. Prijateljsku saradnju sa Bugarskom Jugoslavija je tako�e razvijala naro�ito kada je na �elo Bugarske radni�ke partije (komunista) i bugarske vlade novembra 1945. do�ao Georgi Dimitrov.

Jugoslavija je dakle nastavila, po oslobo�enju, blisku saradnju sa Albanijom zapo�etu u antifa�isti�koj oslobodila�koj borbi u toku rata. Pomo� koju je Jugoslavija pru�ala Albaniji veoma je raznovrsna. To je bila pomo� materijalna, finansijska i u kadrovima razli�itih profila: politi�kih, vojnih i stru�nih ljudi. I na spoljnom planu Jugoslavija na svim me�unarodnim konferencijama pru�a pomo� Albaniji razbijaju�i njenu me�unarodnu izolaciju u kojoj se ova zemlja na�la po zavr�etku rata. Jugoslavija se na svim tim konferencijama zalagala da se Albaniji prizna Status savezni�ke zemlje i da joj se kao takvoj dodijele reparacije.

Ugovor o prijateljstvu i uzajamnoj pomo�i izme�u FNRJ i NR Albanije pripada istom tipu ugovora koje je Jugoslavija zaklju�ila sa ve� navedenim zemljama. Njihova sadr�ina sem nekih manjih izmjena u svojoj su�tini je ista.

U uvodu Ugovora jasno su izra�ene pobude koje su rukovodile dva prijateljska naroda za zaklju�ivanje Ugovora.

Na po�etku uvoda ka�e se: "Narodi FNRJ i NR Albanije imali su u svojoj istoriji iste neprijatelje, koji su ugro�avali njihovu nezavisnost i nastojali da im otmu bilo delimi�no ili u celini njihove teritorije i da ih podjarme. Ovo se naro�ito jasno pokazalo u nedavnoj pro�losti kada su fa�isti�ka Njema�ka i Italija napale i okupirale ove zemlje sa namerom da ih raspar�aju i zauvek prisvoje."^[2] Zatim se isti�u borbene tradicije naroda Jugoslavije i Albanije koji su u �etvorogodi�njoj borbi 1941-1945. bore�i se rame uz rame sa�uvali svoju slobodu i nezavisnost.

�elja da se jo� vi�e u�vrste veze prijateljstva zapo�ete u najsudbonosnijim danima za oba naroda i rije�enost da i ubudu�e zajedni�ki brane svoju slobodu, nezavisnost i integritet svojih zemalja u slu�aju napada od strane neke tre�e sile dogovoreno je, kako stoji u uvodu Ugovora, da se zajedni�ki brane u cilju interesa dvije zemlje i obezbe�enja mira.

Sam tekst Ugovora koji ima �est �lanova daje konkretnu pravnu formu za ostvarenje ciljeva koje smo naveli.

U �lanu 1. Ugovora obe strane su se sporazumjele da �e u interesu naroda svojih zemalja postoje�e prijateljske odnose jo� vi�e u�vr��ivati daljom svestranom i tijesnom saradnjom.

�lan 2. Ugovora u stavu jedan sadr�i posebnu odredbu kojom se obavezuju strane ugovornice da �e preduzeti sve mjere koje su potrebne za osiguranje nezavisnosti i integriteta ove dvije zemlje kako bi se ubudu�e spre�ilo svako ponavljanje sli�nih napada kakav je bio od strane Hitlerove Njema�ke i Musolinijeve Italije. Da bi se sa�uvao mir obe zemlje �e najtje�nje sara�ivati u svim me�unarodnim akcijama kako bi se ovaj cilj ostvario i u tome �e se pridr�avati svojih obaveza kao �lanice Organizacije Ujedinjenih nacija.

�lanom 3. precizirano je ako bi jedna od zemalja bila napadnuta i ugro�ena njena nezavisnost bilo od koga druga je strana du�na da joj pru�i vojnu i drugu pomo� i podr�ku svim sredstvima koja joj stoje na raspolo�enju.

�lanom 4. se visoke strane ugovornice obavezuju da nijedna od njih ne�e stupiti u savez niti uzeti u�e��a u koaliciji, koji su upereni protiv druge ugovorne strane.

�lan 5. ka�e da �e visoke strane ugovornice rje�avati sva me�usobna pitanja na bazi najiskrenijeg prijateljstva, dok �e ekonomske, kulturne i druge veze izme�u sebe ostvariti putem posebnog sporazuma.

Ugovor je zaklju�en, kako stoji u �lanu 6, sa rokom od 20 godina. On se automatski produ�uje za svakih daljih pet godina, ukoliko jedna od ugovaraju�ih strana ne u�ini za godinu dana prije isteka teku�eg petogodi�njeg perioda pismenu izjavu o svojoj namjeri da prekine njegovo trajanje.

Poslije zavr�etka drugog svjetskog rata u odre�enim istorijskim uslovima Jugoslavija skupa sa SSSR i zemljama narodne demokratije zaklju�uje regionalne sporazume kao organizovani oblik politi�kog i ekonomskog savezni�tva. Po zavr�etku drugog svjetskog rata odnosi izme�u vode�ih �lanica antifa�isti�kog saveza sve vi�e su se pogor�avali i to oko granica i ure�enja poslijeratnog svijeta.

Ideja Balkanske federacije Jugoslavije, Albanije i Bugarske pokrenuta u toku rata 1943. godine, a zatim nastavljena Titovom posjetom Moskvi septembra 1944. kada je Staljin podsticao o�ivljavanje ove ideje, brisalo je bilo kakvu pomisao o za�titi nacionalnih manjina u ovim zemljama. Stoga se u ovim ugovorima nijesu mogle pri tada�njem stanju ideolo�ke svijesti i ideala za koje su se jugoslovenski komunisti zalagali, na�i bilo kakve odredbe o pitanju nacionalnih manjina. Svi ovi ugovori o kojima smo govorili svojim sadr�ajem i vremenom va�enja na koji su zaklju�eni su veoma sli�ni, mo�e se re�i, podudarni u mnogim svojim �lanovima. U ovim ugovorima dakle nema ni rije�i o nacionalnim manjinama njihovim pravima i za�titi, jer ideje jugoslovenskih komunista bile su tada spajanje, stvaranje zajedni�kih dr�ava bez me�usobnih grani�nih barijera. O tome najbolje govori me�udr�avni Ugovor o uskla�ivanju privrednih planova, o carinskoj uniji i o izjedna�enju valute izme�u FNRJ i NR Albanije zaklju�en u Beogradu 27. novembra 1946. godine.^[3] Potpisuju�i ovaj sporazum Jugoslavija i Albanija su napravile jo� jedan dalji korak na putu me�usobnog zbli�avanja i na stvaranju Balkanske federacije.

Ukidanjem carinske granice i carina izme�u dveju zemalja i stvaraju�i na taj na�in jedinstvenu carinsku teritoriju Jugoslavija i Albanija su pomenutim Ugovorom stvorile vi�estruke ekonomske prednosti. Samim tim �to je do�lo do pro�irenja carinske teritorije koje podrazumijeva slobodan promet robe, stvoreno je, istovremeno, �ire unutra�nje tr�i�te, sa svim svojim implikacijama na privredni razvoj ovih dveju zemalja. S druge strane, putem postizanja zajedni�kih ciljeva na ekonomskom planu stvarani su uslovi i za politi�ko zbli�avanje.

Ovim Ugovorom dogovoreno je da u roku od tri mjeseca od dana njegovog potpisivanja vlada NR Albanije izjedna�i u vrijednosti svoju monetarnu jedinicu lek, sa jugoslovenskim dinarom. Za nov�ani opticaj u NR Albaniji Ugovorom je predvi�eno da se kre�e u srazmeri nov�anog opticaja u FNRJ, imaju�i u vidu brojno stanje stanovni�tva i privrednu snagu i jedne i druge zemlje.

Dok se ne sprovede monetarna reforma a to je period od tri mjeseca vlada NR Albanije obavezna je bila, prema �lanu 2. ovog Ugovora, da uvede na svojoj teritoriji sistem cijena i cijene koje postoje na teritoriji FNRJ.

Zaklju�eno je tako�e da visoke strane ugovornice uskla�uju svoje privredne planove na zajedni�koj osnovi. Da bi se taj cilj ostvario �lanom 1. Ugovora precizirano je obrazovanje koordinacionih organa za uskla�ivanje privrednih planova i to do 15. decembra 1946. Ugovor je potpisan u trajanju od trideset godina i pre�utno je mogao biti produ�en za period od 10 godina, osim za slu�aj otkaza. Otkaz je mogao uslijediti pismenim putem najmanje godinu dana prije isteka perioda od 30, odnosno od 10 godina.

Ovim Ugovorom Jugoslavija i Albanija napravile su jedinstven korak u zbli�avanju dveju dr�ava kako na politi�kom tako i na ekonomskom planu, jer �e Evropa tek marta 1957. Rimskim sporazumom uspostaviti jaku privrednu integraciju carinskom unijom �est zapadno-evropskih dr�ava.

Sukobom koji je izbio dono�enjem Rezolucije Informacionog biroa nekih komunisti�kih i radni�kih partija o stanju u KPJ, Jugoslavija se nasla pod stalnim i �estokim pritiskom propagandnog rata koji se vodio preko javnih medija SSSR i socijalisti�kih zemalja.

U periodu u kojem su ova dva ugovora bili na snazi do�lo je do grani�nih i drugih incidenata i ubijanja na�ih grani�ara od strane susjednih socijalisti�kih zemalja. Ekonomska blokada od strane ovih zemalja zapo�eta krajem 1948. godine zavr�ena je obustavom svake robne razmjene sa Jugoslavijom u drugoj polovini 1949. godine.

Ugovore o prijateljstvu i uzajamnoj pomo�i, koje je Jugoslavija zaklju�ila sa SSSR i socijalisti�kim isto�no-evropskim zemljama po�to su one stalno kr�ile odredbe ovih ugovora najzad su ove zemlje pristupile i njihovom formalnom raskidanju. Vlada SSSR je prva otkazala ovaj Ugovor 28. septembra 1949. godine, a zatim u roku od �est dana i vlade Poljske, Ma�arske, Rumunije, Bugarske i �ehoslova�ke.

Neposredno poslije otkazivanja ugovora o prijateljstvu i uzajamnoj pomo�i, ove vlade su pristupile otkazivanju i drugih sporazuma i konvencija.

Za razliku od drugih vlada zemalja informbiroa jedino vlada Albanije nije otkazala Ugovor o prijateljstvu i uzajamnoj pomo�i i Ugovor o uskla�ivanju privrednih planova, o Carinskoj uniji i o izjedna�enju valute izme�u FNRJ i NR Albanije, mada je ona prva od isto�noevropskih zemalja raskinula sve druge ugovore i sporazume zaklju�ene sa Jugoslavijom. Iako je vlada Albanije ve� od pojave Rezolucije Informbiroa ustvari bila pogazila ove ugovore njena �elja je bila da i formalno postojanje ovih ugovora iskoristi za nove provokacije i neprijateljstva protiv Jugoslavije. Vlada FNRJ skrenula je pa�nju albanskoj vladi, svojom notom od 2. novembra 1949. godine, da se pridr�ava obaveza iz Ugovora o prijateljstvu i pozvala jo� jedanput albansku vladu da se vrati politici prijateljstva prema FNRJ. Me�utim, ne samo �to nota jugoslovenske vlade nije nai�la na razumijevanje albanske vlade, ve� je albanska vlada poja�ala neprijateljsku djelatnost protiv FNRJ.

Kr�enjem svih obaveza iz Ugovora o prijateljstvu i uzajamnoj pomo�i, vlada Albanije je u praksi ovaj ugovor stavila van snage, pa je vlada FNRJ bila prisiljena da takav ugovor otka�e �to je i u�inila svojom notom od 12. novembra 1949. godine.^[4] Narodna skup�tina FNRJ potvrdila je odluku vlade FNRJ o osloba�anju FNRJ obaveza preuzetih ovim Ugovorom i u vidu Odluke donete na sjednici Saveznog vije�a i Vije�a naroda 28. decembra 1949. godine otkazala ovaj Ugovor.^[5]

Pristupaju�i potpisivanju ugovora o kojima je bila rije� albanska strana ugovornica, mimo teksta i sadr�aja ovih ugovora, imala je ipak neka svoja shvatanja i ciljeve. Jugoslovenska strana je shodno svojem tuma�enju internacionalizma smatrala i borila se za te, kako je vaspitavala svoje �lanstvo, uzvi�ene ideale. KPJ se iskreno zalo�ila da prve korake nova jugoslovenska dr�ava ostvari u tom pravcu. Albanska strana nije gledala tako na ove ugovore, ona je kako to ka�u dokumenti, imala druga na�ela na kojima je gradila svoje odnose i sa Jugoslavijom i sa isto�noevropskim zemljama. Umjesto odlu�ne i nedvosmislene orijentacije na isto�noevropske zemlje, Jugoslavija i SSSR, dr�avni rukovodioci Albanije okrenuli su se u ovom periodu zapadnim zemljama rukovode�i se devizom "sve za me�unarodno priznanje albanske nezavisnosti". Kako izvje�tava Josip �er�a, tada�nji ambasador Jugoslavije u Albaniji, jugoslovenskom Ministarstvu spoljnih poslova, Politi�kom odjeljenju 13. aprila 1946. godine,^[6] dakle prije zaklju�ivanja ovih ugovora, albansko rukovodstvo se samo prema Bugarskoj od isto�nih zemalja odnosilo sa odre�enom pa�njom. "Zanimljivo je ovdje naglasiti, ka�e �er�a, da je Bugarska tada, a donekle i danas, u�ivala izvjesnu iznimnu pa�nju i naklonost i rukovodstva i albanske intelektualne javnosti, �to ne bi moralo biti li�eno svake zanimljive pozadine. U isto vrijeme Zapad je bio predmet ve�e pa�nje i interesa. Engleska je u to vrijeme bila na vrlo visokoj cijeni u Albaniji.^[7]

Albansko rukovodstvo je gajilo posebno interesovanje prema Francuskoj, naro�ito je to interesovanje do�lo do izra�aja poslije izbora i prilikom dono�enja ustava kada je, kako javlja �er�a, ne "samo u gra�anstvu i me�u sporednim intelektualcima, ve� i me�u rukovodiocima bilo mi�ljenje, da bi trebalo kao uzor - ustav uzeti upravo francuski"^[8] Rezimiraju�i svoj izvje�taj �er�a konstatuje:

"Ukratko - prema Zapadu dr�ali su se ovda�nji upravo kao da nemaju kuda gledati na koga se osloniti. Taj se stav u vrhovima gajio kao "spretna politika manevriranja" - a ni�e je dobio forme od ulizivanja do strahopo�tovanja. No tek �e primjer sa protalijanskom orjentacijom, koju �emo bogatije ilustrirati, u punom svjetlu prikazati svu bijedu spoljne politike iz ovog prvog razdoblja. Protalijanska orjentacija nije se gajila samo kod pojedinaca i grupa i nije se ograni�avala na podru�je teorije i ideolo�ke nastrojenosti, ve� je ona sa�injavala dio slu�bene politike na svim podru�jima".^[9]

Tra�e�i uzroke takvoj politici albanskog rukovodstva �er�a zaklju�uje: "U prvom redu je tu �injenica, da su svi ovda�nji rukovodioci. neki vi�e drugi manje, u toku vremena podlegli nekim krupnim politi�kim zabludama, koje su istovremeno otkrile svu njihovu ideolo�ko-politi�ku slabost i dr�avni�ku nedoraslost. Od ovih zabluda nije bio po�te�en ni jedan sektor narodnog i dr�avnog �ivota, ali su se one ispoljile naro�ito na podru�ju ocjene me�unarodnih, politi�kih odnosa, stanja i razvoja".^[10]

U Obja�njenju takve orjentacije i prakse u albanskoj spoljnoj politici �er� nalazi sna�an uticaj Albanske inteligencije koja u ve�em dijelu nije u�estvovala u narodnooslobodila�koj borbi a bila je trgova�ko-begovskog porijekla koja je mogla poturiti tezu da je poslijeratna Jugoslavija sa gledi�ta Albanije istovjetna sa predratnom velikosrpskom imperijalisti�kom Jugoslavijom. U vezi pitanja Kosova i Metohije �er�a ocjenjuje: Neosporno je, da i najdalekovidiji rukovodioci ovdje boluju u izvjesnoj mjeri od velikoalbanske bolesti, tj. od uverenja da bi im trebalo dati Kosmet"^[11]

Napomene

1. Izvori: za SSSR - Stenografske bele�ke, Zakonodavni rad Predsjedni�tva Antifa�isti�kog ve�a narodnog oslobo�enja Jugoslavije i Predsjedni�tva Privremene narodne skup�tine DFJ (19. XI 1944 - 27. X 1945) str. 361; za Poljsku - Stenografske bele�ke, Drugo vanredno zasedanje Narodne skup�tine FNRJ (I saziv), (2. III - 1. IV 1946), str. 829; za �ehoslova�ku - Stenografske bele�ke, Prvo redovno zasedanje Saveznog ve�a i Ve�a naroda (I saziv), (15. V - 20. VII 1946), str. 823; za Albaniju - Isto, str. 1132; za Bugarsku - Stenografske bele�ke, sednice Prezidijuma Narodne skup�tine FNRJ (I i II saziv), (4. II 1946 - 9. l 1953), str. 99; za Rumuniju - Isto, str. 98; za Ma�arsku - Isto. str. 105.

2. Stenografske bele�ke Narodne skup�tine FNRJ, Prvo redovno zasedanje Saveznog ve�a i Ve�a naroda, 15. maja - 20. jul 1946, Predlog zakona o Ugovoru o prijateljstvu i uzajamnoj pomo�i izme�u FNRJ i NR Albanije, str. 1132.

3. "Slu�beni list FNRJ", broj 106, od 31. XII 1946.

4. Savezni sekretarijat za spoljne poslove, pravna slu�ba, Nota jugoslovenske vlade albanskoj vladi od 11. XI 1949, br. 420458.

5. Osmo redovno zasedanje Saveznog ve�a i Ve�a naroda Narodne skup�tine FNRJ 26-28. XII 1949, Stenografske bele�ke. str. 308.

6. Arhiv CK SKJ, IX - 8 - IV 110.

7. Isto.

8. Arhiv CK SKJ, IX - 8 - IV 110

9. Isto.

10. Isto.

11. Isto.

Autori | Jezik | Folklor | Istorija | Umetnost | Prevodi | O Albaniji | Bibliografija | Linkovi
Naslovna | Promena pisma | Novosti | Mapa | Kontakt