Есхил / Eshil / Αισχυλος

Ослобођени Прометеј (фрагмент)

Дигитализовали Зоран Стефановић, Миленка Кузмановић, Ненад Петровић, Пројекат Растко и Дистрибуирани коректори Европа

Produced by Zoran Stefanović, Milenka Kuzmanović, Nenad Petrović, Project Rastko and Distributed Proofreaders Europe

Eshil

OSLOBOĐENI PROMETEJ

Fragment

Dolazi zbor Titana na Kavkaz, gdje je Prometej prikovan na stijenu, jer je kradom s neba donio ljudima vatru.

Titani

Mi došli,
Prometeju, borbu da vidimo tvoju,
Te okove tvoje, bolove strašne!
Sa bagrema žala, Crvenog Mora,
Od svetijeh vala,
Okean u sjaju gdje stoluje sjajnom,
S etiopske svehrane vode mi stigli
Gdje svevidno Sunce
Vijek tijelo božansko, umorne ude,
U struji mlakoj,
U vodi blagoj, odmorkom krijepi.
Od garavih ljudi
Na Fasis,^[1] golemoj međi, mi došli
Od Azije što Europu nam dijeli.

Prometej

Titanski rode, krvi iste krvi mi,
Oj sinci Neba, gledajte me vezana,
Na stijenu evo oštru prikovana tu,
Ko lađu kad mornari plahi privežu,
U strahu od noći na šumnoj pučini!
Sin Kronov, Zeus-bog mene 'vako prikova.
Hefesta rukom posluži se Zeusov hir,
Zanatom krutim čavle ove zatjera
I ude probi. S te vještine jadan ja
Proboden ovdje čuvam ljutog bola log.
I svaki treći dan vam meni svane crn, —
Uh, kobnim letom Zeusov k meni sleti ptić
I krivim pandžam' kida, divlje dere trup!
Sit jetre kad se nasiti i nadme sav,
Tad glasom reskim kriješti, uvis diže se
I pernim repom još po krvi strugne mi.
Za hranu jetra meni kad poraste već,
Tad ptica gladna opet žderat navali.
Stražara tužne muke tako hranim ja,
On vječnom morom živa mene mori vijek.
Ta Zeusa okovima sapet, vidite,
Ne mogu s prsi pticu groznu otjerat.
Bez snage, sakat crnu kumim kugu sveđ
I smrti željan ovom jadu tražim kraj,
Al' smrti ne da blizu volja Zeusova.
Kroz vjekove — grozote! — tijelo moje on
Sve muči, muči strašnim, teškim mukama.
Na sunca žaru s njega kaplje rone se
Što bez prestanka kvase stijenu — Kavkaz gle,
A konja, magarca i snažnog bika rod
Upregoh, neka služi, trudom trudi se!

Dolazi Heraklo. Njemu Prometej priča što ga čeka na njegovu putu u Hispaniju, gdje misli oteti goveda divu Gerionu.

Oh, mrskog oca^[2] sinko meni najdraži!
Ded kreni ravno dalje! K sijelu vjetra ćeš,
Do gnijezda bure stići. Pazi, čuvaj se
Da bijes se ne surva i vihorom burnim te
Ne smota iznenada i odnese te.
Jer ljut je, svakog žića on ti trne luč!
Pastirma ondje dom je, mlijekom hrane se;
Rod čestit, Skiti ondje živu, piju kvas.
A onda narodu ćeš najpravednijem
Na svijetu doći, gostoljubu najvećem,
Da — Gabijcima^[3] gdje ni plug ni motika
Ne siječe, reže grudu; nitko ne sije,
A polje samo u obilju nosi plod.
Liguranim'^[4] ćeš doći, vojsci bez straha.
Na boj se ondje, dobro znam ja, tužit ne'š,
Ma junak bio, jer i strijela tebi će —
To suđeno je — tad ponestat, nećeš moć
Ni kamena sa zemlje dić! Sva meka je.
Zeus očajna će vidjet tebe, sažalit,
Namaknut oblak s tučom obla kamenja
I prekrit zemlju. Ti ćeš onda bacat ga
I tako probit onu vojsku ligursku.

Kad Prometej ispripovijeda Heraklu put u Hispaniju, doleti orao. To vidi Heraklo, hvata luk i zazove Apolona:

Oh, Apolone lovče, strijeli smjeri put!

Ubije orla, riješi Prometeja. Govori:

Sad kolom oko žrtvenika, ognja tog,
Ded stan'mo! Podignite glas, pomol'te se!

Prometej

Gdje snaga snažna s pravdom pravom spari se,
Tu vez se veže, — sila neće skršit ga.

---

Objašnjenja

[1] [2] [3] [4]